Jedno od češće postavljanih pitanja u vezi sa psihopatijom i kriminalom jeste: da li se čovek kao takav rađa, ili to postaje tokom odrastanja. Istraživanja sada kažu da imaju odgovor na ovo pitanje.
Prema najnovijim studijama, takozvani ekstremni stilovi roditeljstva povezani su sa kasnijim nastankom psihopata kriminalaca. Intevjui sa kriminalcima pokazali su da je kod većine njih postojala istorija potpunog roditeljskog zanemarivanja ili pak rigidnog, kontrolišućeg i autortitarnog roditeljstva. Sve psihopate kriminalci doživele su užasavajuće fizičko i/ili psihičko zlostavljanje u detinjstvu.
Naravno ne bi trebalo roditelje kriviti za sve – ipak postoje osobe koje su imale užasno vaspitanje, a nisu postale psihopate kriminalci.
Međutim, dr Ajna Gulagen, vodeći autor istraživanja koje je proučavalo razvoj psihopata kriminalaca, kaže da se ovakav obrazac ne može ignorisati: „Bez izuzetaka, ove osobe povređivane su u društvu svojih staratelja/roditelja. Jedan od mnogih opisa jasno je pokazao da je njihova kasnija nemilosrdnost zapravo bila pokušaj da se prevlada šteta načinjena tom prilikom, ali, naravno, na neprimeren ili loš način.“