Nego, hajdete malo o tome kako raditi na sebi. Da li ste ikada bili agresivni, imali problema sa besom, kako ste sa tim izasli na kraj?
Ne pitam zbog poradi znatizelje, ali znam nekolicinu muskih osoba koji imaju problem sa besom, a sramota ih je o tome da pricaju, pogotovo sa drugim muskarcima. Sramota ih je osude, epiteta nasilnika. Da se razumemo nemam nista protiv toga da se nasilnik tako nazove al znam i verujem da to nije trajno stanje i epitet i da se sa tim cudovistem moze izaci na kraj. Pricala sam vec o onom decaku nasilniku iz parka koji je maltretirao nekad ostale jer je bio zanemareno dete ali kada smo ga mi roditelji zaustavili i prihvatili iako smo jasno postavili granice neprihvatljivog ponasanja to je sad drugo dete potpuno. Mogli smo (s pravom) reci ma mali je nasilnik, da, to je epitet al sta s tim kako to pomaze njemu?
Volela bih da cujem sta biste vi rekli kako kontrolisete bes, sta vas provocira, sta zadrzava da ne puknete i kad puknete kako se smirujete. Da od citave ove klime zadnjih dana i stalne price o nekom nasilju proistekne neka konstruktivna prica bez osude nego sa konkretnim savetima, idejama. Bez opstih mesta tipa ma to je neprihvatljivo itd nego bas konkretno kano vi to cinite. Iako nisu u pitanju drasticni primeri.