Jump to content

Toki

Члан
  • Број садржаја

    9
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

    Never

Everything posted by Toki

  1. Toki

    Песма дана

    777bakisin KIRIL feat Ras Tweed & Esma-Raise Up Your Hand
  2. Помогла би без размишљања...
  3. Slazhem se i sa Justinijanom i sa Aquilio-m...ali Suzu ne razumem...nije mi jasno njeno pitanje?! Ja sam poshla na jogu chisto da bi je uprazhnjavala kao fizichku disciplinu... Prvo sam posetila tribinu koja je bila organizovana od strane Joga-drushtva u mom gradu...chlanovi su bili lekari, profesori, uchitelji, arhitekti...ljudi shto ih znam iz izvigjenja, a neki su mi bili kolege sa fakulteta...Hocu da kazhem da ovo DRUSHTVO nije imalo ni I od inicijacije ili ne znam kakvih stranih termina...Kao kad pogjete na aerobik ili shta ja znam na kurs za plesanje... Uchiteljica joge je bila jedna pozitivna, mila gospogja, nenametljiva niti fizikusom niti ponashanjem...mislim da je imala oko 40 godina tad...Na toj tribini slajdovima je pokazan kako izgleda jedan jogiski chas, zatim se diskutiralo shta fizichki dobijate od joge i na kraju psihichki uspesi koji mozhete da postignete...Upisala sam i bila sam redovna...chasovi su bili jednom nedeljno...trudila sam se da vezhbam i kod kuce... Joga je individualna disciplina, ne mora da se druzhite i da poznajete druge praktikante...vi individualno postizhete rezultate...
  4. Napisala bi rech-dva za moje iskustvo...potrudicu se da ne upotrebljavam jogiske termine. Kad pochnesh sa vezhbanjem joge upravo ti to kazuju:"Joga je kao gimnastika, praktikuj jogu i imacesh dobar san, dobru probavu, pravilno cesh drzhati legja i slichne stvari...Nije bitno koje si vere, jogu praktikuju i Hristijani,Muslimani,Jevreji... dada znachi joga nema nikakve veze sa religijama... Jogiski chas pochinje tehnikom opushtanja...isto tako i zavrshava...Slede vezhbe za glavu, pa za rameni pojas, pa kichma, noge...kada si pochetnik uchish neke jogiske polozhaje, a posle ih samo uprazhnjavash...Svaki naziv bilo koje vezhbe je u vezi sa nekim bogom, te Shiva...te Krishna...Sve ovo (da skratim prichu) je priprema za meditaciju...Uchitelji joge te pripremaju za meditaciju...Ja sam radila koncentraciju disanja...pratish kako vazduh ulazi niz nos i kako izlazi...Verujte mi da je mnogo teshko!!! Mozak skache na sve strane, kao majmun dada I u tome je stvar, da smirish mozak i da ga vezhesh uz disanje...Na taj nachin dolazish u dodir sam sa sobom...tako su govorili uchitelji... Ja sam dobila prava legja, dobru probavu...to je spoljashna dobit od joge, a ona i te kako uzima danak za unutrashnjost chovekovu... Izgubila sam SIGURNOST u sebe...u jogi je sve uslovljeno..ako uradish ovo-da ti se ono...pa gde ja to greshim???!!!pitala sam se...zashto ne mogu ovo...zashto ne mogu ono... Greshila sam u tome shto nisam trazhila Boga, vekj su me uchili da trazhim SEBE kao BOGA!!! Da, da, joga te uchi da si TI -BOG (ne po obrazu Bozhjem sazdan)... Ne znam dali sam bila konkretna...
  5. Практиковала сам јогу 7,5 година и могу само да кажем свим заинтересованим: Даље од јоге!!!! Јога није безазлена физичка дисциплина!!!
  6. Прошло је 6 година како ми је сестра умрла...до сада не сам ни реч написала о њој...Она ми је била једина сестра, вољела сам је као што мајка воли своје дете...Иначе ја сам јединица, она ми је била сестра од тетке. Била је 4 година млаѓа од мене. Сеќам се на дан њеног роѓења...сеќам се на читаво детињство...Нису нас делили, где она, тамо и ја...Пре смрти живела је у Лондон...Ја остала код куќе и пошла другим путем...нашла сам духовника, исповедала се...све је било случајно (јер сам била тотално изван православног живљења), али Божја воља... Умрла је изненада, са 25 година, на само 7 дана пре да се заувек врати куќи...Била сам у Лондону по ње, да је идентификујем...А био Петровдански пост...У њеној соби ми се чинило као да ќе сваког момента да уѓе...и да се смеје...она се увек смејала, заразним осмехом... Дуго време нисам могла да спијем без светла...нисам била присутна, као да сам се сакрила у један део мог мозга и нико није могао да ме пронаѓе...а нисам могла ни ја да изаѓем... Мој духовник ме је примио у манастир, остала сам недељу дана, исповедала се и вратила у свет...целосно вратила... Још увек боли...сањам је некад...али онај клише да живот иде даље је истинит. Ја стварно идем даље, хвала Богу...а она ме чека, да се смејемо као увек... (P.S. Опростите на лош језик, српски ми није матерњи језик.)
  7. А шта да се ради кад не можеш да се молиш??? Дуго време не могу ни лично молитвено правило да извршим...
×
×
  • Креирај ново...