Jump to content

EshatoloskiIkonizator

Члан
  • Број садржаја

    54
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

Everything posted by EshatoloskiIkonizator

  1. O tome govori Karl Gustav Jung u svom delu "O kolektivnom nesvesnom" kada prepričava kako je to uvideo lečeći jednu pacijentkinju od histerije (koja je prouzrokovala gubitak govora). Takođe povezuje opšti problem i neuroze u delu "Put ka individuaciji". Nisam dovoljno kompetnetan da objašnjavam, jer ni sam dovoljno ne razumem neuroze (možda ih i ja imam, vrlo verovatno) ali jasno je prema stručnjacima da se neuroze pojavljuju tamo gde čovek pokušava nešto vanserijski da promeni, ili da toliko pokušava sebi da prilagodi okolinu, ugalvnom tamo gde nema potencijala za tako nešto. Jung je zakljucio da se u detinjstvu dešavaju problemi koji kasnije izazivaju neuroze i da u nastavku života mi infantilnim pokušajima nastojimo da ih prevazidjemo, ne uvek zrelo i smisleno i zbog toga često nailazimo na zid kome nema kraja. Mislim da ih je najbolje rešiti uz pomoć stručnjaka ili bar spustiti na najniži nivo na kome mogu da se kontrolišu a ne da upravljaju našim sistemom. Psihijatar Kaspel kada mi je u razgovoru dodirnuo ruku osetio je da se oznojila, njegov kometar je bio: "neuroza". Sigurno toliki strucnjak nije samo na osnovu toga došao do takvog suda nego je svestan da svaka psihička reakcija ima svoju telesnu projavu.
  2. Neuroze su tesno spojene sa problemom vremena i zapravo predstavljaju neuspešni pokušaj individue da u sebi reši opšti problem. Potpomognute infantilnim promašajima imaju tendenciju da prerastu u patogeni konflikt. Ava Filimon je govorio indirektno o neurozama i kaže da se one dešavaju i stiču u trenutcima kada se dve volje u čoveka sukobljavaju i tada prouzrokuju potrebu za iracionalnošću. Jung je dosta doprineo na polju neuroza i lečenju neurotičara, uglavnom se Jerotić osvrće na njegovu teoriju. Smatram da neuroze gotovo ima svaki čovek sa u manjoj ili više izraženoj meri. Obično su praćene opsesivno kompulzivnim poremećajima. Ja na primer preskačem pukotine, terapeut kaže da je to kompulzivno ali da ne mora biti neuroza. Takodje se neurotičarima znoje dlanovi.
  3. Prepametan si, preinteligentan, svi stavovi koje iznosiš su suvo zlato, poznavanje teologije ti je na zavidnom nivou, i ne samo to, ti si vrsni teolog, kakvog danasnjica nema. Sad dogovara? ili sam pak izvežbao ironiju? prosudi matori..
  4. U pravu si, priznajem da se nisam osvrtao na ranije odgovore. Ucinilo mi se da si ga baš nazvao jeretikom pa me je to sasvim uzbzrkalo. Prastaj i ne zameri ali ovo ostalo što tvrdim za nedostatak tvog znanja i dalje stojim iza toga, i spreman sam da pobijem svaku tvoju teoriju, naravno ako je pogrešna, sve dok imam vremena.
  5. Otidoh juče, imao sam posla pa sada nema smisla vraćati se na prethodne replike..zadnje ćega se sećam je da si me optuživao za proklamovanje "teorije grana" i da si odbijao da priznaš da jedinstva nema nego si tvrdio suprotno. Ali toliko je apsurdno vraćati se na to, i truditi se objasniti da grešiš jer se sva tvoja komunikacija i znanje svodi na izlizane floskule (napamet naučene) i na jeftine diskfalifikacije kojima "pobijaš" razne teze ali se sve to svodi na jednu prazninu i nedostatak pravih informacija. Naučen si nekom pogrešnom litereturom i očigledno je da ti je mozak ispran. Ali tvrditi da je Sv. Grigorije Niski jeretik? Pa ovo je prešlo sve granice. Ti moraš ozbiljno da se zapitaš u pta ti veruješ...Koji god deo bogoslovlja da te zanima od Niskog mogu ga izložizti da dokažem da si totalno u krivu. I za sve što si me optuživao si u krivu, jer je jasan očigledan nedostatak pravog znanja koji prikrivaš veštom retorikom.
  6. A po čemu se mi to, na primer, razlikujemo od ostalih razdvojenih zajednica unutar pravoslavlja? Imamo isti simvol vere, isto predanje, iste oce, isto služimo Zlatoustovu, 8. glasova, isti duh, isto sve, a nismo jedna Crkva, nego smo razdeljeni? Jedinstva nema ni na pomolu.
  7. A da li ti uopšte smatraš da je jedinstvo potrebno? I ako jeste kako ga ostvariti mimo "pogrešno zasnovanog" ekumezima?
  8. Ekumenski pokret je mesto na kome se svi medjusobno podeljeni hrišćani sastaju kako bi ispitivali mogu li jedan drugog voleti i ispovedati istu veru gledajući ka evharistijskoj zajednici. Za pravoslavne, ekumenski pokret ima jedan cilj a to je evharistijska zajednica.
  9. Naravno da ima veze, ekumenizam je upravo postojana težnja da se to jedinstvo na neki način zaista ostvari i kao takvo kasnije evharistijski manifestuje. Nismo mi van jedinstva samo sa katolicima, pre svega, i sa protestantima. Ima unutar pravoslavlja toliko razjedinjenosti pa se i prema tome čak usmerava pravoslavna strana ekumenskog sturjanja.
  10. Sve što sad iznosiš sam lepo i detaljno objasnio sledeći pravosalvnu predanjsku eklisologiju bez ikakvih upliva katoličke ili portestantske misli. Mrzi me da se ponavljam.
  11. Ako si mogao da zaključiš ja govorim o mnogostrukosti u okviru jednog (ranije sam to objasnio), i takodje pokušavam da iznesem pozitivne strane ekumenističkog pristupa, za sada na osnovu problema "recepcije" (i o tome pisah)
  12. Jako je kompleksno definisanje pojma "recepcije" i prevođenje istog u jednostavnijem kontekstu. Razlozi za to su mnogosturuki: prvi je što je recepcija pojam koji obuhvta više sistema koji objašnjava a drugi je što ako bismo ga deinisali kroz jednu reč, sistematski bi izgubio značenje u odnosu na drugu stvar. Najtačnije bi mogli da ga definišemo kao "primanje" koje podrazumeva eklisjalnu zajednicu ili konstituent eklisijalne realnosti bez okvira agresivnosti misije. Najlakše rečeno
  13. Recepcija je trajni element života Crkve. Još od vremena našeg Gospoda i aposola, Crkva neprestano recipira i re-recipira poruku Hrista - i, zaista, više od poruke. Zapravo, možemo još više ići natrag i istaći da i sam naš Gospod nije samo "vertikalno" recipirao (poslanje od Oca), već i "horizontlano", tj. recipirao je istoriju izrailjskog naroda, kom je pripadao. Ideja recepcije prethodi samoj Crkvi i mora se naglasiti da je, u njadubljem smislu, Crkva rođena iz jednog trajnog procesa recepcije - sama Crkva je proizvod recepcije. Nažalost, kroz istoriju sam izraz je stekao veoma specifično i tehnološko značenje koje se uglavnom povezuje sa crkvenim saborima i njihovim odlukama i koje je, čak, ušlo i u terminologiju kanonskog prava i zadobilo veoma posebno značenje: kao prihvatanje i saglasnost naroda sa određenom eklisijalnom odlukom. U moderno doba, problem recepcije je izašao u prvi plan i počeo da se pomalja na horizontu od strane "Vere i poretka", najpre u Oksfordu, a zatim u Bad Gaštajnu, u Austriji 1965. i 1966, koji je okupio crkvene istoričare i patrologe. Kako je vreme proticalo, ideja recepcije je počela i zvanično da ulazi u ekumenski rečnik i to priliko zasedanja u Luvenu 1972. kada su izdati dokumetni ARCIC i Lima dokument gde su učinili ovo pitanje bitnim i neizbežnim. Sada, u klasičnoj ideji recepcije moramo uzeti u obzir ujedinjenu Crkvu koja je tačno znala svoje organe recepcije i koja je po ovom pitanju pretpostavljala postojanje saglasnosti. Crkve su pozvane da recepiraju jedne od drugih ili zapravo da recepiraju jedna drugu, što pokreće sve vrste undamentalnih eklisioloških pitanja a ponajviše eklisijalno priznavanje. Sada postavlja se pitanje šta je to što se recipira? Možemo dalje o tome..
  14. ahhahah ovo me je zasmejalo, osetih se neshvacen (naravno nista podrugljivo, ne zameri )... skorz si prijatelju promasio problem. U pitanju je "recepcija", znaš o čemu je reč?
  15. Drago mi je ja bih voleo da kažemo koju o problemu "recepcije" pošto je to glavna tema danas u teologji...a takođe je u skladu sa našom temom.
  16. Ne bih se složio sa tobom da aktuelno pravoslavno bogoslovlje baš tako posmatra tu stvar. Ne znam koliko si upućen u ekumenske dijaloge, ali koliko ja vidim da pročitam integralne tekstove sa sabora (a nisam Filip Višnjić ) ne spominje se nikakvo insistiranje na primatu a kamoli papizmu. Od kad je došao Franjo baš su se otvorili da nas slušaju. Igrom slučajeva sam iz braničevske eparhije, pa pokatkad popričam sa episkopom o tome, šta sve pričaju tamo na skupovima, i mogu ti reći da ide dosta dobro po nas
  17. Sad ste se udružili pa sam nadrljao nikuda specijalno ne vodi, samo sam hteo da dodam još jedan osvrt na temu, vidi se da ga poprilično ne razumeš.
  18. Ništa nisam slagao kad sam to rekao. Zaista često govorimo, ne mi naravno na forumu hahah nego u teologiji kroz istoriju pa i danas.
  19. Ima veze sa teološkim problemom "recepcije" ali je to druga tema. Ne bih razgovor uvodio u tom pravcu, osim ako ne insistiraš
  20. Svakako da oni insistiraju na priamatu, čak je nažalost i u pravoslavnim strujanjima to prisutno. Samo želim da iskažem svoje mišljenje da je jedinstvo uslov za jednobitnost Tela Hristovog. Ne mora se ono nužno ogledati u primatu, postoji milijardu načina da se jednistvo hrišćana ostvari.
×
×
  • Креирај ново...