Познато је да се тим конференцијама покушавало доћи до мирног распад СФРЈ на принципу Чешке и Словачке...
Да се потпише уговор о сукцесији и да се дају сва грађанска права становништву на принципу повеље УНа о грађанским правима као и могућност размјене територије...али без пресељавања становништва...
Сви су потписали, чак и Момир Булатовић..осим Слободана Милошевића који се позивао на устав СФРЈ, али се неко сетио од УНа да прочита устав СФРЈ који је дао право чланицама републикама на самоопредељење...
Najbitnija pravna stajališta izložena u mišljenima Arbitražne komisije jesu: [1]
pitanje sukcesije država treba rješavati na temelju načela međunarodnog prava, te na temelju pravičnosti, uzimajući u obzir da su sve države kojih se to tiče vezane kogentnim normama općeg međunarodnog prava, posebice onima o poštovanju temeljnih prava čovjeka, prava naroda i prava nacionalnih manjina (mišljenje broj 1. i 9.);
SFRJ se raspala i više ne postoji kao država (mišljenje broj 8.);
nijedna država sljednica sama nema pravo nastaviti članstvo SFRJ u međunarodnim organizacijama (mišljenje broj 9.);
SR Jugoslavija je nova država koja se ne može smatrati sljednicom SFRJ (mišljenje broj 10);
granice između bivših federalnih jedinica smatraju se državnim granicama sljednica i ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom - navodno primenjeno načelo uti possidetis (mišljenje broj 3);
dan sukcesije za Hrvatsku i Sloveniju je 8. listopada 1991., za Makedoniju 17. studenog 1991., za BiH 6. ožujka 1992., a za SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru 27. travnja 1992. (mišljenje broj 11.)