nemirni duh

Na mjestu gdje cemo nociti obavezano je pregledavanje stopala i pruzanje pomoci onome ciju su zuljevi bili "sumnjivi" da bi sutradan moglo da se nastaviti dalje. Vjerni pratioci, nisu mogli umanjiti zelju i namjeru da pijeske dodjemo do Sv. Vasilija. Svako jutro ustaje se sa osmjehom, malo stisnu zubi obuce obuca, "namjeste se zuljevi" i krene. Pored zuljeva cesto su prisutni "hodajuci bolovi". Zglobovi od velikog napora znaju da bole, iz nekog razloga niko ne zeli popiti neki lijek protiv bolova, nastavlja se ici kao da bol ne postoji a i ako se nekom pozelis da te boli obavezano slijedi sala. "Sta ono rece, sta te boli". "Boli me lijevo koljeno" "Aaaaa, nista nemoj da brines, sad ce ono brzo prestati pa ce da te boli desno, a mozda i u kuku nikad se ne zna" popracecena sa puno smijeha svih nas koji smo akteri ove sale. Bol je uvijek je popracena sa ovom ili nekom slicnom salom koja nije daleko od istine, iz nekog razloga bol je hodala sa jednog zgloba na drug dok ne nestane. .mislise. nestane ili prestanemo da je dozivljavamo.

Jedan od kapitalaca

Ljudi kod nas kazu ko je krenuo pod Ostrog taj je i stigao uz milost Boziju i zastitu Sv. Vasilija, nikad se nije desila neka velika nevolja onome ko je zelio da stigne i pokloni se mostima Sv. Vasilija. Zadovoljstvo i blegodet koju covjek osjeti rijecima je ne mjerljiva, duhovno bogatsvo i mir poslije jednog hodocasca dugo covjeka ispunjava. Krenuti na jedan put hodocasca, na kojem si izlozen velikim iskusenjim, ima sveje ljepse strane ali i teske momente koje treba prevazici u samom sebi, sam ili uz pomoc prijatelja, saputnika. Dnevno se prelazi 30-40 km (rijetko kad manje) fizicki napor je neizbjezan za nas pocetnike a bome i za iskusne planinare. Osnovno pravilo kad se krene jeste da si obavjesten da "udobna obuca je obavezna". Obuca koju kupujemo je udobna, kakvo je to pravilo .mislise.. Izbor obuce za vecinu koja prvi put ide je pogubna, vecina ponese nove patike, mudriji ponesu stare dobro razgazene, papuce (naravno razni modeli i boje) al jedno je sigurno pjesaciti cijeli dan za rezultat ima kvalitetne zuljeljeve. Zuljevi su popratni (obavezni) dio hodocasca. Borba protiv njih je teska, iscrpljujuca i porazavajuca, uvijek su tu. Koriste se razne taktike kako ih pobjediti, razani odlici pudera ( medicinski, djeciji, u spreju, puderi sa antibiotikom...) u velikoj kolicini, oni mudriji znaju i za pravilo kad osjetis da te iritira koza negdje na stopalim stave po grumencic vune da bi se ukrotio i da se nebi razvio u veliki. Na pauzama smo skidali obucu i nanovo sipali puder u velikim kolicinam, tako da se pojavila i sala " gdje hodocasnici pauzu prave, tu zlatica vise ne raste". Razni su velicina mali (rijedji) srednji i veliki zavisno gdje se pojavljuju. Na malim prstima obicno pokrivaju cijelu povrsinu prsta lice na napuhane balone koji ne mogu da puknu, debeli sloj koze ih pokriva i tesko pucaju kao rezultat sva obuca postaje mala. Na tabanima pokrivaju velike povsine brze pucaju i veliki rizik postoji od stvaranja novog. Izmedju prstiju, na petama .... na mijestima na kojim je nepojmljivo da zulj moze se pojaviti.

Jedna grupa hodocasnika otisla je u avgustu , nisam nasla nacin kako do njh da dodjem. Nisam gubila nadu, znala sam da kad bude pravo vrijeme da krenem stvari ce se same posloziti. Nevidljiva Bozija ruka nas vodi kad znamo sta hocemo i kad se borimo da nesto postignemo. U aprilu sledece godine stupila sam u kontakt sa bracom koja idu na hodoscasce, bilo im je drago da i ja kao zena imam jaku zelju da krenem. Te godine krenule prvi put sa ovom grupom i cetiri zene na put hodocasca iz I.Sarajeva, Pala i Cajnica.

Tako sva smusena sa suznim ocima poklonih se Sv. Vasiliju, pomolih se za mir i zdravlje svim dobrim ljudima i onim manje dobrim a srce zakuca molitvu pokazi mi Sv. Vasilije put, put hodocasca. Molitva srca bila je tako jaka da mi se ucinilo da je i drugi cuju. Culi su je, brzo sam saznala da su na putu prema Ostrogu hodocasnici iz mog grada Mojoj sreci nije bilo kraja, put mi je pokazan samo jos treba naci nacina kako. Godina odluke nije bila samo kako krenuti na hocasce, bila je godina odluka u mnogo cemu. Snaga koju sam dobila pomogla mi je da svoj zivot sredim, da nadjem mir i sigurnost, pomirila sam se sama sa sobom, donijela zivotne odluke koje i dan danas pozitivno uticu na mene.

postoji li srbin, pravoslavac koji nije imao zelju da ode do manastira Ostrog i da se pokloni mostima Sv. Vasilija. mnogi su svoju zelju i ostvarili, posebno danas kada imamo razne nacine prevoza da se lako stigne do manastira ali negdje skriveno u dubini nase duse postoji jedna zelja, zelja da se Sv. Vasiliju pokonimo na neki poseban nacin. 11.5. Odlazim sa agencijom iz svog grada da se poklonim mostima Sv. Vasilija. Krenula sam sa velikom zeljom i iskrenom molitvom ali nesto mi je govorilo da ovo putovanje za mene nece biti kao i sva do sada. Stigli smo do doljnjeg manastira autobusima i lagano svako sa svojom molitvom prema gornjem manastiru. Krenula sam bosa, sretna, nasmijana, punog srca jer sam bila tako blizu da se poklonim Sv.Vasiliju. Na putu ka gornjem manastiru cula sam razgovor dvojice starijih ljudi. "gledam ove ljude, i nesto se cudim, nije mi jasno zasto bosi idu ko da nemaju papuce ili cipele?" pitao je jedan. "Znas" odgovara drugi, " ovi sto bosi idu, oni su ti mnogo gresni pa moraju." Izvukli su mi sjetni osmijeh na lice, ja sam gresna, al ovo mrvica koju mogu uciniti da svoje pokajanje. Poslije par sati cekanja ispred gornjeg manastira napokon sam tu blizu mosti Sv. Vasilija. srce jako lupa, opijena srecom u svojoj molitvi....... cuje se pijesma, skrece mi misli sa molitve, mir i tisinu do sad su prekidali kretki komentari ali ovo se bas cuje, priblizava se ...... kroz debele zidove se cuje: Ljudi likujte, narodi čujte: Hristos voskrse, radost donese! Zvezde igrajte, gore pevajte, Hristos voskrese, radost donese! Šume šumite, vetri brujite, Hristos voskrse, radost donese! Mora gudite, zveri ričite, Hristos voskrse, radost donese! Pčele se rojte, a ptice pojte, Hristos voskrse, radost donese! Anđeli stojte, pesmu utrojte, Hristos voskrse, radost donese! Nebo se snizi, zemlju uzvisi, Hristos voskrse, radost donese! Zvona zvonite, svima javite, Hristos voskrse, radost donese! Slava ti Bože, sve ti se može, Hristos voskrse, radost donese! Ulazi monah, blago rukom prema nama pokazuje da se pomaknemo prema zidu sa rijecima: "Pomaknite se, stigli su hodocasnici." suze mi i sada krenu suze radosnice kad se sijetim tog trenutka, trenutka kada su hodocasnicu usli i sa sobom su donijeli veliku kolicinu svjetosti, radosti, ljepote, snage, mira..... nesto prelijepo sto ne znam, nemogu rijecima opisati. http://www.glas-javnosti.rs/aktuelne-vesti/2008-05-10/vernici-iz-podgorice-i-trebinja-peske-na-hodocasce-do-ostroga Tu na par metara od Sv. Vasilija moje suze su tekle same, toliko srece sto sam vidjela hodocasnike i toliko srama zasto tako nesto nisam i ja uradila. Poklonivsi se Sv. Vasilju zarekla sam se od dana danasnjeg pa do kraja zivota moliti cu se Bogu i Sv. Vasiliju da mi pokaze put kako i ja mala i nedostojna krenem na jedan ovakav put, put hodocasca i da ispunim svoje srce i vratim Boziju blagodat u svoju dusu.

zdravo svanuo! zdravo, kako ti! :0104cheesy:

Da li je ovo pravi srpski pozdrav, ako jeste da li ga treba promovisati?

pomoz Bog braco i sestre, posebno bratu koji je ovu temu pokrenuo, ucesnik sam predhodnih nekoliko hodocasca, ove godine nazalos nisam isla ali ako Bog otvori meni put ka sv. Vasiliju opet cu krenuti. put hodocasca je put iskusenja, put koji se prolazi u vjeri kroz tezak fizicki napor. blagodat koju donosi je tesko rijecima napisati i docarati al tu smo da pokusamo.

http://www.youtube.com/watch?v=ZLElXihIb4E&feature=related

[quote name=Милан Меденица ' timestamp='1345761498' post='698320] https://www.pouke.org...грех-лечити-се/ 138999 kao ni Bogu na ispovjest krenuti. u nasem narodu se kaze " kome lijeka tome i vijeka " , upravo ta granica i jeste problem ove teme za, protiv, .... eutanazije.

hvala na dobrodoslici da li medicina (tradicionalana, moderna, alternativna) produzava patnje? sad je u takvoj situaciji jako upitno sta je ispravno, poklonit se medicini i produziti patnju ili je prekinuti ?

eutanazija ??? a ) dostojanstvena smrt b ) ubistvo c )... d )... glasam ZA DOSTOJANSTVENU SMRT, a to je izbor svakog od nas ili nekoga kome je stalo do nas evo i zasto, vece, bolnicki hodnici prazni.... jeziv krik se prolomi kroz puste hodnike. i ko je spavao budan je snaga krika budi sve, tisina, svi se blijedo pogleduju, da li su culi ili im se ucinulo, niko ne progovara, opet krik, strah se uvlaci u kosti svima.... sta je to? koje to? sto sestre i doktori ne pomognu?...... bespomcni otac i majka, svojih 55-60 godina, gledaju svoju kcer jedinicu u najvecim mukama. njihovo dijete nestaje tu pred njihovim ocima. traje to vec danima ni suza u njihovim ocima nema. mole se Bogu da uzme je jer niko joj nemoze pomoci.... sa svojih 25 godina obolila je od karcinoma, sa 28 godina je krenula metastaza.... zivot u njoj se gasio i ljekari su bespomocni, sa silnim infuzijam, lijekovima... produzavali su njen zivot.... zivot, da li je to zivot? da je njene neko roditelje ponudio eutanazijom, sta mislite koji bi to bio izbor?