Advent-Dosasce...Zornice..

[kajaa]

Molitva vjernika

• Gospodine, neka tvoja Crkva bude glas vječnosti i putokaz nade koja preobražava

svijet i neka procvjeta ovaj naš svijet kao Izaijina pustinja, molimo te!

• Gospodine, reci preplašenim srcima da budu jaka i da se ne boje i neka tvoji pastiri

silovito naviještaju Kristovo spasenje i evanñeoske vrijednosti, molimo te!

• Gospodine neka tvoji kršćani budu nositelji ljubavi i svjedoci tvoje blizine svima:

osamljenima, nemoćnima i gladnima, molimo te!

• Gospodine, ti sam hitiš da nas spasiš, zato učvrsti u nama radost koja dolazi iz susreta

s tobom, molimo te!

• Svemogući Bože, po svojoj dobroti uslišaj naše molitve i daj nam zdušno živjeti dar

vjere, kako bi bili pravi svjedoci tvoje ljubavi prema svakom čovjeku, molimo te! 

[kajaa]

Na sv. Luciju (13. 12.) posijalo bi se zito, obicno u salice ili zdjelice, te se svaki dan zalivalo kako bi do Bozica naraslo zeleno. To zito se stavljalo na stol za Badnju vecer, na stol ili  ispod jelke, i tu bi ostalo sve do Sveta tri kralja. i poslje bacilo pticama...

Inace se moze ljepo ukrasit s ukrasnom vrpcom, moji su stavljali Bozicnu svijecu u sredinu.i tako sluzi kao dekoracija ,uz  vocne plodove..jabuke,orahe, .

Advent je vrijeme očekivanja velikoga Kralja Isusa Krista.. 

. Od Svete Lucije do Božića ima samo još 12 dana. Lucijino ime znači »svijetla«. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći

 

Sveta Lucija 13. 12.

(284. - 303.) također znana kao i Sveta Lucija je kršćanska mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine.

Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica - slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema predaji, Sv.Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida.

Njen dan slavi se 13. 12. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Na njen dan  se sije pšenica, simbola života kod kršćan

     

                                                                                     

  Blagdan Sv. Lucije - sijanje božićne pšenice Pšenica

Običaj što se veže uz blagdan sv. Lucije, a sastoji se u tome da se u lijepe ukrasne posudice natopi pšenica, koja u toplini doma nabubri, isklija i iznikne do jarko zelene boje. Pšenica je simbol života, a posebno će doći do izražaja u božićnoj noći uz zapaljene svijeće.Psenica je  simbol obnove života i plodnosti. Sam običaj pretkršćanskog je porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Pri sijanju pšenice treba uključiti sve ukućane, da vide samu pripremu, sijanje, klijanje i rast pšenice, stavljajući naglasak na život. Ima više načina sijanja pšenice, ali najsigurniji je onaj klasični, kako slijedi: Pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana ona se stavlja u posudu sa zemljom (dva prsta manje od vrha),” ili na tanjuric-stavimo vatu”in a nju onda sjeme, raspoređuje se po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavnom u prozor radi svijetla i topline za klijanje.

 

Svjetlanama i Lucijama želim sretan imendan .

Dragoj Svetoj Luciji 

O Kriste, divni ljiljane,

Sad primi naše pohvale

Jer ovu svetu djevicu

Ti mučeništvom proslavi

Ta mudra, hrabra djevica

Svjedočila je za tebe

I muke krute, preteške

Bez straha za te podnije.

Po tvojem daru ona je

Đavolsku silu prezrela,

Boj krvav bijuć slavno je

Nebeski dom zaslužila.

Po zaslugama njezinim

Pridruži i nas, Spase, njoj:

Da krvlju tvojom oprani

K nebeskom slavlju stignemo.

Sva slava tebi, Isuse,

Kog rodi Djeva Marija,

Sa Ocem, Duhom Presvetim

I sad i u sve vjekove.

Kao drugi simbol nakon pijeska danas u naše jaslice postavljamo travu. Ona nas na jednoj strani podsjeća na onu tamnu riječ iz knjige psalama:

«Svaki je čovjek ko trava

Ko cvijet od trave sva mu dražest.

Trava se osuši, cvijet vene

Kad god Ggospodin preko njih prođe.

Doista narod je trava

Trava se osuši, cvijet vene.»

Ove riječi izraz su dubokog ljudskog iskustva: sve je u životu prolazno. Što god planirali, koliko god voljeli, koliko god uživali zdravlje, planovi se pobrču, ljubav se razočara, bolest i smrt nadvladaju. Mnogo se toga čovjeku na ovom svijetu mora učiniti apsurdnim, baš kao trava koja se danas zeleni da bi sutradan bila bačena u vatru ili pogažena bila.

Ali na drugoj strani nam poznato zvuči i ona svijetla riječ iz knjige psalama:

«Gospodin je pastir moj:

Ni u čemu ne oskudijevam

Na poljanama zelenim

On mi daje odmora.»Onome tko je u molitvi povezan s Gospodinom taj svemu ipak daje novi smisao. Unatoč teškog i mukotrpnog života taj može reći: ništa mi ne fali, ni u čemu ja oskudijevam. Tko čezne za njegovim zelenim poljanama, taj će se odmoriti. Jer njegova riječ , njegovo čvrsto obećanje , ostaje dovijeka.

 

Radost

Jedno od glavnih obilježja betlehemske noći je radost i pjesma neba i zemlje, anđela i pastira.

Neka vanjska priprava ne zamagli i ne potisne onu nutarnju u srcu. Tu se događa susret s Bogom.

[kajaa]

KAKO SU DOŠAŠĆE SLAVILI NAŠI STARI?

Razgovarali smo s našim bakama, koje se igrom slučaja obje zovu Jozefine, te smo saznale kako se vrijeme došašća provodilo u njihovoj mladosti. Evo što smo saznale:

Danas mnogi ljudi ne znaju što je prava bit Božića, sve je u novcu i poklonima. Međutim, nekada je to bilo posve drugačije. Vrijeme došašća nije se obilježavalo vijencima i svijećama na njima, jer si to nisu mogli priuštiti. Nije bilo ni božićnih poklona, već je veliki bila i jabuka. U vrijeme došašća držalo se do nekih običaja kroz pojedine svece. Tako je npr. sv. Nikola biskup bio najveće veselje za djecu, jer su tada dobivali jabuke, mušmule, orahe itd.

Zatim se obilježavala sveta Lucija, na taj dan se sijalo žito, a navečer bi djeca nosila bundeve po kućama te dobivala nešto novaca, jabuke i orahe. Neposredno prije Badnjaka išlo bi se u šumu po ogrjev i po božićnu jelku te bi se pekli kolači poput: makovnjače, orahovnjače, medenjaci i tvrdi kolači, koji su se ujedno vješali na božićnu jelku, jer nije bilo skupih ukrasa. I tako smo stigli i do Badnjaka. Taj su se dan kuhala posna jela, unosila se slama u kuću, a na stol se donosilo žito, zob i kukuruz, kojim se poslije Božića hranila stoka.  Jelka se kitila bombonima, medenjacima i orasima. Na slami su se djeca igrala tako što je majka znala baciti u slamu orahe, a djeca su ih tražili. Navečer su se na slamu stavljali pokrivači i djeca su na njoj spavala do polnočke, kada se išlo u crkvu nakon čega su slijedile čestitke.

Tako su Božić čekali naši stari!

(A. Amnet i S.Pavić)[

ČUJ, JASNI GLAS ODJEKUJE

N: Gregorijanski koral

Čuj, jasni glas odjekuje, u tami nas opominje:

oda sna sad se trgnite, s nebesa Isus dolazi. .

Nek duh se diže klonuli, nek praha više ne grli,

U visu nova zvijezda sja, od rana da nas ozdravlja.

To Bog nam šalje Jaganjca, da briše naše dugove;

Svi skupa sad sa suzama, za oproštenje molimo.

Kad iznovice dođe on, i strahom zemlju napuni,

Nek ne kazni nas grešnike, nek pomiluje blago as.

Gospodstvo, slava, hvala, čast, sa Ocem Sinu višnjemu.

I s njima Duhu Svetomu, nek bude u sve vjekove. amen.

[kajaa]

Ove četvrte nedjelje adventa, čitamo u Matejevom evanđeoskom ulomku izvješće o Isusovom rođenju. Naime, vjerujemo kako je Marije začela utjelovljenu Božju Riječ, Isusa po Duhu Svetom. A njezin muž, Josip, kako kaže evanđelje bijaše pravedan, smišljaše kako otpustiti Mariju, jer dijete u njezinoj utrobi, nije plod njegovog života. Međutim, kako je bio bogobojazan nije htio Mariju izvrgnuti sramoti. Želio je zaštiti njezino dostojanstvo žene i odane vjernice.

  Odlučio je potajice, bez nekog velikog eha, otpustiti. Međutim, ponovno na scenu stupa Jahve, koji po riječi svoga anđela, priopćuje Josipu koji je njegov plan i da to dijete koje je u njezinoj utrobi, nije bez Božje prisutnosti. Naprotiv, sam Bog se nastanio u utrobi žene, jer Bog želi postati čovjek, i čovjeku u svemu jednak osim u grijehu.

  Božja namisao koju su proroci kroz dugi niz stoljeća, navješćivali sada se obistinila. Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, što znači, s nama Bog.

  Bog je dakle, toliko volio, ljubio čovjeka da tom čovjeku kojeg je na svoju sliku stvorio, želi podariti svoga sina jedinca. Isus je začet po Duhu, rođen od djevice Marije. Majčina djevičanstva nije povrijedio, nego je ga posvetio. Bog postaje s nama Bog. Dakle, Bog ulazi u naš život. S čovjekom ljudskim rukama radi, ljudskim srcem ljubi, ljudskim osjećajima se smije i plače, raduje se i tuguje. Kao Bog, mogao je predvidjeti, znati što to ljudi u svojim srcima smišljaju, što o njemu misle i kako žele analizirati njegove postupke i njegov nauk.

  Tom susretu, Emanuela i nas ljudi, prethodi priprema. Znači, ovo vrijeme došašća je vrijeme pripreme. Rekao bih, vremena je malo. Svega nam je još nekoliko dana kada ćemo osjetiti radost ulaska Boga u obličju čovjeka u ljudsku povijest, ljudska zbivanja. Bog se rađa, a kao znak našega skorašnjega susreta i zajedništva, upalimo danas i četvrtu svijeću na adventskom vijencu. Neka njezin plam bude plamen koji je naslijeđen od prve svijeće, kao što je i druga, i treća, a danas i četvrta upaljena s nje. Kao što su svijeće u zajedništvu upaljene neka i nas, Isusova ljubav i njegov rođendan sjedini u jedno oko Njega, Emanuela, Boga s nama.  

(s foruma-kat.tt)

[kajaa]

PADAJ S NEBA ROSO SVETA?

Nastala je prije nešto više od sto godina, koncem 19. stoljeća u Slavoniji (Đakovo-Vrpolje). I riječi i glazbu napisao je svećenik Josip Wallinger koji je neko vrijeme bio tajnik đakovačkog biskupa Strossmayera i potom župnik u Vrpolju (gdje je rođen naš slavni kipar Ivan Meštrović). Pjesma ima više od dvije kitice (obično se zadržimo na prve dvije kod pjevanja). Ovdje dolje donosim je u cijelosti da možete duhovno uživati u sadržajnosti i poruci cijele pjesme:

1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!

Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.

Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila

u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.

2. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas

kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.

Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati

Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.

3. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’,

Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.

Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu,

Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.

4. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje,

Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:

Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina,

Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.

5. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama,

Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama!

Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje,

Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi!

Srdačan i još uvijek adventski pozdrav svima

[kajaa]

Badnjica...Badnje vecer....BOZIC...

Obicaj moga kraja...u mojem domu..

U ranim jutarnjim satima,muskarci bi isli u susjedstvo...u POLOZAJ...s blagoslovom za plodnu godinu..peradi i zivotinja..

Zensko osoblje je pocelo s velik spremanjem ciscenjem..da sve sija…cisto..Ukrasi bi bili,ono sto najsvecanije imamo u kucu, obicno rucni radovi bi se ustirkali i postavili na stol i ormarice…

U ranim poslijepodnevnim satima domacice bi pocele pripremati veceru i prikupljati sve potrebno za blagdanski stol. .To je uvjek bilo isto…Pricam vam o starim vremenima,dok jos riba nije bila na stolu,nego je  bila,pogaca,sol,med i orasi.…i kuhana medena rakija…ili caj od suhog voca.

Dok su muskarci cistili stalu i dvoriste ,is timarili – dotjerivali zivotinje pripremili drva za 4 dana..jer onda je bio Bozic za sve.Glava obitelji kuce(to je bio moj djed) pripremio je poveci naramak , slame od psenice ,umotao bi ga u jednu bijelu plahtu ,da bi prije vecere donio u sobu gdje smo objedovali …Ispod stola ,gdje se objedovalo, stavio bi se "Jaram od volova,ili Ome,od konja"to je bio symbol ,znak da i stoka ima Bozic i miruje 4 dana.

I SLAVLJE ZA SVE..BOZIC....

Takodjer je bila pripremljena posuda ss sjemenkama,zitaricama- jecmom,kukuruzom, psenicom, razi, bobom, prosom, zobi .Sv voda,sibica i svijeca bio sastavni dio blagoslova, i tako je mogla da zapocne BADNJA VECER i kao obicaj "donosenja Bozica u kucu"Prije badnje vecere ,djeca s odraslom osbom okitili "krizban”"Bozicno drvce.. U 18 sati zvonilo je za Andjeo Gospodnji na crkvi…i poslje toga bi pocinjala vecera…Svi su nestrpljivo cekali ,da samo pocene.. Prostiranje blagdanskog stola , zatim muska osoba (moj djed)ugasio svijetlo,lampu. donosi slamu i stavlja po cijeloj sobi i pod stol.. Kada je sve bilo spremno ,djed je s  kucanjem prije ulazka sa slamom u kucu ,zakucao i  netko od ukucana otvorio bi vrata,  on bi usao u kucu unoseci  slamu,a majka bi stojala vec s upaljenom svijecom, posudom..kosaricom, sa zrnjem,plodovima i.

Djed bi  pozdravio: "Faljen Isus i Marija" a mi bi odgovorali "Navike”,Navijeke budi hvaljen.

CESTITAM VAM BOZIC..-MIR I BOZJI BLAGOSLOV..Svima, i kuci ovoj.

.Zatim bi mi djeca uzeli sjemenke iz pripremljene psoude, i vikali bi…prascica,guscica,purica,pilica, zecica,telcica… i mnogo djecice..a majka bi "Blagoslivljala sa sv.vodom.." Zapocevsi znakom Kriza.."i tako smo prvo zapoceli s molitvom..Usljedila je bozicna cestitka. "Faljen Isus i Marija! Na tom mladom ljetu nek’ sve bude mirno i veselo,zdravo i cestito.Neka svega bude obilno.Bila njiva,bio dom , daj nam Boze svoj Blagoslov.. U stalama nek se lezu ,junci i junice, u svinjcu prasci i prasice, a u kuci zdrava djicica. Daj nam Boz mir i blagoslov."Uslijedilo je prostiranje blagdanskog stola, stoljnjak od domaceg platna,a ispd njega bi se stavio pregrst slame,da nam kruh bude blagoslovljen i godina rodna .. Zapocinje molitva…uz svijecu TROJSTVO..vostanice...

I pozdrav ,CESTITAM VAM BOZIC I ISUSOVO POREDJENJE –a drugi bi odgovarali..

CESTITA TI VJERA I DUSA BILA..

Cestitali smo jedni drugima SRETAN I BLAGOSLOVLJENI BOZIC..i SVAKO DOBRO –TE MIR I BOZJBLAGOSLOV….nada sve mnogo zdravlja..

Badnjica vecera, bila je posna, posluzivao se, prvo ,POGACA,-SOL,-ORASI-,MED- neki su uzimali , kao simbol zdravlja, malo cesnjaka umocenog u med. Kuhana medena rakija,i caj.. Kuhani grah, rezanci na suho,gusto, s kajmakom,sirom ..peceni krompir u rernu..bez masti..kuhane sljive, jabuke i kruske. Za vrijeme vecere gorjele su svijece,to je bio "TROJSTVO" ,tri svijece od voska…zapaljene s blagoslovom za ,zdravlje,dobru rodnu  godinu  u svemu. Te vostanice  bi se stavile u posudu sa sjemenkama.zitarice.,a prije nego su do kraja izgorjele..odvojile bi se ,i stavile jednim pritiskom na ulazna vrata To je bio symbol ,kao neke zastite..Tada smo dobili,pokloncice…recimo neke bombone u dekagramima kupljeni, i narandze..O tome smo mogli samo prije sanjati…

Uz tu radost i veselje ,valjali bi se po slami na podu ..jer kuca i slama je simbol…"stalice"RODJENJE ISUSOVO…

-Vrijeme do odlaska na ponocku ,vec se pocelo organizirati , islo se sa "fenjerima",(lampion), koje je nosio jedan mladic...a ostale nosili su djed,ili otac ili brat, a uz bozicne pjesme u svecanim nosnjama u povorkama pratili su ga ostali mjestani. Pred crkvom su fenjeri gorjeli idalje .Kada bi zavrsila polnocke ljudi su se uz pjesmu vracali svojim kucama,a usput bi pozvali prijatelje na pecenku i kuhanu sarmu… gdje ih je docekalo pravo bozicno slavlje. Neki od mladezi poslije polnocke ostali bi do ranih jutarnjih sati pjevali i plesali "kolo”"to je bilo bez muzike)ili su sviraci dosli pred crkvu i tako slavili dalje..Neki mladici donijeli bi jabuke, " izabranoj djevojci" Onoj koja mu se svidja.s namjerom ,da bi je jednog dana zaprosio...

. Na polnocku nisu isli svi ukucani .Netko je pazio kucu u kojoj je ostala da gori petrolej lampa cijelu noc.,a domacica bi pazila na vatru kako bi u kuci bilo toplo ,i ujedno s djecom ostala na slami da se igra, a neki su znali i zaspati na slami…Obicno se uvjek nekakav "panj drvo " ubacio u sporet…da gori cijelu noc.. ili bar da zadrzava vatru...

Sretan Bozic. orila je pjesma svuda..!

Ujutro na Bozic.. na stolu je bilo svega i svatko je mogao uzeti koliko i sto je htio , a najradje pecenke,kekse .Obavezno se u skupinama odlazilo na svetu misu u crkvu, gdje se cijeli puk zajedno sa svecenicima radovao Rodjenju Isusa. Nakon mise pred crkvom zapjevalo i zaigralo ,te okupljala rodbina koja se rjedje vidjala, bila je to prilika za razgovor i dogovor oko posjeta koji ce uslijediti vec narednih dana.Na prvi dan Bozica ,samo su ukucani slavili ,jedino oni koji su imali djecu,njihova djeca uvecer bi dosli u cestitanje…..

Sutra dan na Sv.Stjepana , bi se islo u cestitanje.s pozdravom…;

CESTITAM VAM BOZIC I SVETOG STJEPANA …a drugi odgovaraju..

CETITA TI VJERA I DUSA BILA.

Sv. Stjepan, odlazilo se u susjedstvo i posjet rodbini. Sv. Stjepan je zastitnik konja na taj dan konji su se morali blagosloviti i projahati.

Na okicenim konjima jahalo se selom i svracalo u kuce gdje su Stjepani slavili imendan.Obicno praceni "svircima"

-Treci dan…ponovno CESTITAM BAM BOZIC I SVETOG IVANA..a drugi odgovaraju…CESTITA TI VJERA I DUSA BILA..

Cetvrti dan MLADENCI…to su bili " sibari".netko bi sa sibama otisao gdje ima djece, i mladezi da ih malo "isibali…pomladi"..Taj dan se nosila slma iz sobe van…i prvi puta od Badnjice…pocelo se mesti i cistiti….

....I ona se tako jos produzilo do Sveta Tri Kralja...slaveci...