Advent-Dosasce...Zornice..

[kajaa]

 

 

Istinski advent

Jutros nam se otvara novi dan. S njime nadolazi i ono uobičajeno ili, možda, nešto sasvim novo i nepredviđeno. Svakako otvaramo se prema budućnosti i spremni smo nešto činiti za nju. Tako smo se već probudili u dan što nadolazi, probudili smo se u njegove događaje. Sve što činimo zapravo je usmjereno prema budućnosti. Spremamo se na posao kako bismo osigurali svoju budućnost, djeca idu u školu da bi postala vrsnim stručnjacima na svom području i tako osigurala ne samo potrebita materijalna dobra, nego prije svega dostojanstven ljudski život.

Nitko zdrav i priseban ne želi zbog sadašnje komotnosti zapriječiti življenje i uništiti svoje mogućnosti. Zato jedan studira, drugi piše, treći otvara poduzeće, četvrti kupuje dionice. Malo se radi za samu sadašnjost. Ona brzo izmiče. Jedni je shvaćaju ratištem na kom prošlost stalno pobjeđuje, a drugi točkom obrušavanja budućnosti u prošlost. No budućnost se ne predaje. Čudna je to borba. Pobjednika nestaje, pobijeđeni stalno nadolazi. Ne mogu jedan bez drugoga. Prošlost nema smisla bez budućnosti, ali ni ova nije sasvim neovisna o prošlosti. Ne može se ona postavljati posve autonomno. U mnogim stvarima već su joj stavljene granice i određene mogućnosti.

No, dok ona nadolazi, mi živimo. Prestane li pritjecati, umiremo, nestaje nas. Zato se čovjek stalno otima smrti tražeći spas i utočište u novosti života.

Čovjek je zapravo biće što nadolazi. Tako, ako baš nismo posve sigurni da ono što radimo ima smisla i ako nam netko ne vjeruje, upućujemo ga na čekanja, velimo: »Budućnost će pokazati da imam pravo.« Od nje očekujemo pravorijek.

Čovjek je adventsko biće. Zna da još sve ne zna, ali se nada da će se razotkriti sve tajne, izreći nedvosmislenu i neopozivu riječ o svim nejasnoćama, sumnjama, djelima, činima, namislima, nakanama, projektima. Pravorijek, nekako je već prisutan. Očekuje se objava njegove punine.

Iako se sam čovjek nije do kraja razotkrio niti je prosudba njegovih djela konačna, kršćani vjeruju da je iščekivanje rođenja novog čovjeka, djeteta iz Betlehema pravo življenje adventske naravi. S djetetom valja rasti u budućnost koja je s Isusom počela, ali se do kraja nije razotkrila. Za kršćane Isus je put prema velikoj budućnosti koja će zasjati u svom punom bogatstvu na kraju vremena.

Ako ona ne zasja, ostat će nam mnoga pitanja neriješena, temeljne želje neispunjene, a mi prevareni. Nije, valjda, moguće da smo tako sazdani da cijelim bićem trčimo za mamcem koji ne postoji. A budući da se moramo micati, ako hoćemo opstati, ne prepoznavši prave vrijednosti, često trčimo za stvarima koje nas ne mogu zadovljiti, nego samo zarobiti. Već smo puno puta iskusili da poslije njih ostaje praznina što vapi za ispunjenjem.

Koji su tvoji mamci? Što te neodoljivo privlači?

Advent-Došašće za kršćane je priprava na životni put s Isusom do potpune istine.

Simbolika adventskog vijenca

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola - krug i svijeće odnosno svijetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Ponekad se adventski krug tumači kao krug zemaljski s četiri strane svijeta. Vijenac je u antičko vrijeme predstavljao znak pobjede i u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivenoga spasenja. Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni. Ove grane podsjećaju i na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao. I danas ambrozijanska liturgija u adventu predlaže čitanje Isusova svečana ulaska u Jeruzalem. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji na vijenac stavljale su se tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska i jedna ružičasta, koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova rođenja. Prema jednoj tradiciji, prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća, znak je približavanja Božića.

http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=119

Nikola Stanković, "Zrno vjere"

Vrijeme došašća obuhvaća 4 nedjelje prije Božića, a prva nedjelja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola (30. XI.). Crkva u došašću posvješćuje velike događaje povijesti spasenja. U sjevernim krajevima naše domovine vjernici u vrijeme došašća rado dolaze na tzv. rane mise »zornice«

Riječ došašće dolazi od latinske riječi adventus (advenire = doći, dolaziti).

Vrijeme došašća dvojakog je značenja: vrijeme priprave za Božić, kada se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima na zemlju, i vrijeme iščekivanja drugoga Kristova dolaska, na svršetku svijeta.

Slavljenje došašća nastalo je po uzoru na korizmu. U Crkvi se najprije slavilo Kristovo uskrsnuće (svake nedjelje), a potom i godišnji blagdan Uskrsa, kojemu je prethodila priprava kroz korizmu. Slavljenje Božića u Rimu zasvjedočeno je sigurno već 25. prosinca 354. godine.

Neki vide početak slavljenja Došašća kod sv. Hilarija (Galija), koji oko 366. godine piše da se Crkva svake godine priprema kroz tri sedmice za Spasiteljev dolazak. Drugi opet vide početak došašća u odredbi koncila iz Zaragoze (Španjolska) 380. godine da od 17. prosinca nikomu nije dopušteno ni jednog dana izostajati od crkve, niti se skrivati po kućama, niti bosonog hodati, nego treba hitjeti u crkvu.

Godine 490. godine, biskup Perpetuus iz Toursa službeno proglasio Došašće pokorničkim vremenom u Franačkoj, naređujući post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog (blagdan svetog Martina) do Božića. Ovo četrdesetodnevno vrijeme posta, slično Korizmi, originalno se nazivalo Quadragesima Sancti Martini (Četrdesetodnevni post svetog Martina).

Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz Korizmenog vremena. Sv. Grgur iz Toursa (+ 594.) govori o pokorničkom vremenu od dana sv. Martina, 11. studenoga, do Božića, te o tri posna dana u tjednu. A koncil u Toursu (567) određuje da u samostanima treba postiti kroz mjesec prosinac, do Božića. Koncil u Mâconu (580) određuje da od dana sv. Martina do Božića (6 tjedana, kao i u korizmi) treba postiti svakog ponedjeljka, srijede i petka, te da se božanska služba treba slaviti kao u korizmi. Toga su se držali u galikanskoj (Francuska), mozarapskoj (Španjolska) i ambrozijanskoj Crkvi.

Vrijeme Došašća Rimske liturgije, koja se razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je Crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, nepokornička priroda rimskog Došašća bila je u sukobu sa dužom i pokorničkom praksom galskog Došašća.

U 13. stoljeću je postignut kompromis, koji je kombinirao post i pokornički karakter galskog običaja s misnim tekstovima i kraćim četverotjednim ciklusom rimske liturgije Došašća. Neki su u 4 nedjelje priprave za Božić simbolično vidjeli 4 tisuće godina od Adama do Krista. Liturgija Došašća ostala je nepromijenjena sve do II. Vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog i vremena Došašća.

Nekada je došašće bilo obilježeno postom u određene dane, a Badnjak postom i nemrsom. Danas nema više tih obveza, ali nema ni zabrane. Crkva u vrijeme došašća skreće pažnju na slušanje i razmatranje riječi Božje i na djela ljubavi prema bližnjima.

Slavljenje došašća sigurno je zasvjedočeno u svitku iz Ravene iz prve polovice 5. stoljeća, koji sadrži 40 pripravnih molitava za slavljenje Božića; vjerojatni autor mogao biti sv. Petar Krizolog (+ 450.).

S prvom nedjeljom došašća počinje i nova crkvena liturgijska godina. Pokušaji nekih papa da i građanska godina započne s prvom nedjeljom došašća, ili s Božićem, ili s utjelovljenjem Sina Božjega, 25. ožujka, kada je nekada započinjala i stara rimska godina, a držalo se da je tog datuma i Isus umro na križu, bili su kraćeg daha i nisu uspjeli istisnuti poganski početak godine, 1. siječnja. I Crkva je to morala prihvatiti.

Kvatre u drugom tjednu došašća uvijek su igrale posebnu ulogu u pripravi za Božić. Isto tako i dani bliže priprave za Božić, počevši od 17. prosinca, i danas imaju posebno značenje u izabranim misnim čitanjima i večernjim »O« antifonama u časoslovu. U novije vrijeme prilično je raširena i božićna devetnica. A u srednjem vijeku davale su se i adventske igre.

Kod Hrvatâ došašće je uvijek imalo posebno obilježje, koje se očituje i u raznim narodnim običajima. Ponekad ti običaji imaju i pretkršćanske poganske oznake; mnogi od tih običaja već su pokršteni. U nekim hrvatskim katoličkim krajevima došašće je započinjalo s danom sv. Katarine, 25. studenoga, kada su prestajale svadbe, igre, sijela, itd. S danima sv. Barbare (4. XII.), sv. Nikole (6. XII.), sv. Lucije (13. XII.), sv. Tome (nekada 21. XII.) i Badnjakom (24. XII.) povezani su mnogi običaji došašća kod Hrvatâ katolikâ. No, mnogo više od običajâ vrijeme došašća u našem je narodu obilježeno pristupanjem sakramentu pomirenja, sv. ispovijedi. I to je ono najvažnije.

Ivan Krstitelj i današnjim kršćanima poručuje i viče: »Pripravite put Gospodnji, poravnite mu staze!« (Mt 3, 3) Zatim: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema.» Tako bi proslava Božića bila radosna, a Kristov drugi, slavni dolazak iščekivali bi kršćani radosno, bez straha.

( izvor-s forma..)

[kajaa]

Uz liturgijska čitanje prve nedjelje Došašća razmišlja pater Mijo Nikić

Danas započinjemo novo razdoblje crkvene liturgijske godine koje se zove došašće ili advent. Radi se o dolasku, i to ne bilo koga, nego nama najvažnijeg i najdražeg gosta – to je Isus Krist, Sin Božji, naš jedini Spasitelj. Za taj dolazak se treba dobro pripremiti. Kad nam u goste dolazi posebno draga i važna osoba, tada lijepo uredimo kuću i pripremimo najbolja jela da dostojno počastimo svoga prijatelja. Crkva nas poziva da isto tako učinimo sada na početku došašća – da se pripremimo za susret s Isusom Kristom. Naše srce je kuća u koju Isus želi doći i tu se nastaniti. „Neka Krist po vjeri stanuje u vašim srcima“, poručuje nam sv. Pavao. Na pitanje kako ćemo najbolje dočekati Krista koji nam dolazi, odgovara nam Crkva u svojoj zbornoj molitvi prve nedjelje došašća u kojoj molimo Boga da pravednim životom i dobrim djelima idemo u susret Kristu koji dolazi!

O toj pripremi govore biblijska čitanja prve nedjelje došašća. Bog nam preko proroka Izaije navješćuje blažena vremena kad će narodi svoje mačeve pretvarati u plugove, a koplja u srpove. Koliko bi mira i sreće bilo u našim obiteljima i drugim zajednicama kad bismo znali svoje jezike, koji su često puta kao isukani mačevi, pretvoriti u plugove koji će najprije poravnati tlo vlastitog srca. I mi smo pozvani da blažena vremena već sada živimo. To znači da svoje sposobnosti i darove upotrebljavamo prema volji Božjoj. Svojim emocijama možemo razarati postojeći ili izgrađivati novi svijet. Kad smo sjedinjeni u ljubavi s Kristom, onda gradimo novi bolji svijet. Živeći pravednim životom i čineći dobra djela ljubavi i milosrđa, idemo u susret Kristu. Slično nam poručuje i sv. Pavao u poslanici Rimljanima kad kaže da odbacimo od sebe djela tame, a obučemo se u oružje svjetla. „Hodimo pošteno kao po danu, ne u raskošnim gozbama i pijankama, ne u nečistoći i raspuštenosti, ne u svađi i zavisti; nego se obucite u Gospodina Isusa Krista“. Za rast u duhovnom životu, od velike koristi će biti ako ozbiljno primijenimo na se ovaj Pavlov savjet: da se obučemo u Krista, odnosno da se zaodjenemo Kristom. To se događa onda kad dopustimo da nas Kristova ljubav prožme iznutra i kad dopustimo da Kristov duh zaživi u nama. Kad se to dogodi, onda se čovjek počinje istinski ostvarivati. Tako živjeti znači biti budni i radosno čekati do Kristova dolaska. Budni budite i bdijte! To je poruka Isusova. Ona je uvijek aktualna. Napose je važno da je na početku ovog adventa ozbiljno shvatimo. Tko s ljubavlju bdije i strpljivo čeka, taj se ne boji iznenadnog susreta s Kristom, nego se njemu raduje. Tko ne uzme ozbiljno Isusov poziv na bdijenje i budnost, nego nastavi živjeti grešno i neodgovorno kao da Boga nema, taj će se itekako trebati bojati iznenadnog susreta s Kristom koji, kako sam reče, dolazi u čas kad i ne mislimo.

Na koncu poslušajmo poruku sv. Pavla apostola koja je veoma prikladna za početak Adventa: „A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim i sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti“ (1 Sol 5, 23-24). . 

Vatikan.

[kajaa]

Molitva vjernika

Bogu izvoru svake radosti uputimo svoje molitve.

1. Daj, Gospodine da tvoja Crkva radosno živi u zajedništvu svih naroda i plemena; - Molimo te.

2. Potakni one koji rade na općem dobru da budu ispunjeni duhom radosti; - Molimo te.

3. Za sve koji su pod teretom životnih nevolja izgubili radost i nadu da u tebi nađu izvor mira i radosti; - Molimo te.

4. Za nas koji slavimo otajstvo spasenja da darom obračenja i milosti budemo dostojan stan tvome Sinu; - Molimo te.

5. I molimo, ponajprije za sebe, da nas Duh Božji učini osjetljivima za tuđe nevolje. - Molimo te.

6. Sve koji su u nevolji obdari dobrotom i milosrdnošću bližnjih. – Molimo te.

7. Za našu pokojnu braću i sestre, da im po svojoj dobroti udijeliš radost vječnoga života. - Molimo te.

Svemogući Bože, primi ove naše molitve i udijeli nam i ono što ne znamo ili se ne usudimo zamoliti. Po Kristu Gospodinu našemu.:291291291:

[Zawisza]

Kod nas su u Smederevu bile lepe zornice. Iz Vranovaca U Slavoniji, preneli smo običaj pa bi u 6h bili na zornicama a onda bi "oČajavali" neki dobar čaj, koji sam donosio iz Poljske. Posle bih ja prilegao a ostali na posao, mada u to vreme niko ništa nije radio u Srbiji.

Sad sam baš daleko od naše crkve a nemam ni prevoz i baš mi je nezgodno.

Ulazim u post, uglavnom smo svi u Smederevu postili, ne tako strogo kao pravoslavci, jedemo jaja, sir i ribu ali zato pušači prestaju da puše, ja se odričem piva, oni koji vole slatkiše nema ništa slatko.

[kajaa]

Evo,počinju mise zornice

Posebna pobožnost gaji se kroz mise zornice u svim našim župama. To su mise koje se slave u adventu u ranim jutarnjim satima u svitanje dana. Najčešće se slave u šest sati ujutro. U većini župa diljem BiH kao i Hrvatske za vrijeme zornica crkve su ispunjene. Misa se ni po čemu ne razlikuje od nedjeljne. Većina onih koji krenu na zornice idu kroz sva četiri adventska tjedna. To je na neki način duhovna obnova. Mnogi se u to vrijeme ispovjede, a bude puno i pričesti tijekom adventa.I mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četiritjednog trajnog odricanja od sna.

Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom Rorate. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak. Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k čovjeku, ali i po čovjeku želi doći drugome čovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg došašća, ali je i sama postala došašće ljudima.

Susret s Isusom - najljepši početak dana!

U užurbanoj predbožićnoj atmosferi uličnog i trgovačkog blještavila u javnosti se malo govori o duhovnoj dimenziji priprave za Božić. Malo tko u medijima svraća pozornost da se kroz različite oblike pobožnosti vjernici pripremaju početkom crkvene godine u predbožićno vrijeme za Kristov dolazak.  Radi se o dolasku, i to ne bilo koga, nego nama najvažnijeg i najdražeg gosta – to je Isus Krist, Sin Božji, naš jedini Spasitelj. Za taj dolazak se treba dobro pripremiti. Kad nam u goste dolazi posebno draga i važna osoba, tada lijepo uredimo kuću i pripremimo najbolja jela da dostojno počastimo svoga prijatelja.

Crkva nas poziva da isto tako učinimo sada na početku došašća – da se pripremimo za susret s Isusom Kristom. Naše srce je kuća u koju Isus želi doći i tu se nastaniti. „Neka Krist po vjeri stanuje u vašim srcima“, poručuje nam sv. Pavao. Na pitanje kako ćemo najbolje dočekati Krista koji nam dolazi, odgovara nam Crkva u svojoj zbornoj molitvi prve nedjelje došašća u kojoj molimo Boga da pravednim životom i dobrim djelima idemo u susret Kristu koji dolazi!

www.Ljportal.com

[kajaa]

Kod nas su u Smederevu bile lepe zornice. Iz Vranovaca U Slavoniji, preneli smo običaj pa bi u 6h bili na zornicama a onda bi "oČajavali" neki dobar čaj, koji sam donosio iz Poljske. Posle bih ja prilegao a ostali na posao, mada u to vreme niko ništa nije radio u Srbiji.

Sad sam baš daleko od naše crkve a nemam ni prevoz i baš mi je nezgodno.

Ulazim u post, uglavnom smo svi u Smederevu postili, ne tako strogo kao pravoslavci, jedemo jaja, sir i ribu ali zato pušači prestaju da puše, ja se odričem piva, oni koji vole slatkiše nema ništa slatko.

I ja se rado sjecam  ,jer kao dijete i djevojka zivjela sam u kraju,gdje su jako ljepi obicaji...bili cijelo predbozicno vrijeme.

Advenska priprema  je bila u svakom smislu duhovna obnova....Sjecam se kada je Advent dosao..cijelo selo,mlado i staro...sve je bilo na nogama..

Zornice su dani kada idemo na "Susret s Isusom",zapocinjemo dam s Njim..To je predbozicno vrijeme,koje najavljuje Kristov dolazak.

Zaornice su bile u 6sati ujutro,a mi smo imali pjesice  12km..,jer nam je to bila zupa..nismo imali prevoza...sve pjesice...Tako su stari ljudi organizirali ,i pomagali djeci koja nisu mogla hodati..Nije bilo svjetla,to jest struje..nego islo se i  to s "Fenjerom,svijetlom" s molitvom i pjesmom kretali smo  u 4 sata ujutro, uh...to je bilo veselje za nas,nije nam nista bilo tesko..i tako 4 tjedna..

Tu su se zaista dogadjala mala cuda..cuda obracenja..

Uglavnom su to bili  pokornicki dani,dani odricanja i posta,dani darivanja,molitve i dobrih djela...Na zornicama je produbljeno zajednistvo s Bogom,i sklapa se novo zajednistvo s vjernicima. U Zornicama ocekujemo dolazak Isusa Krista,bolja vremena,raumjevanje medju ljudima,dobrotu i toplinu srca..Bog se pocovjecio,da se covjek moze pobozenstveniti.Tako poneki puta cak i oni okorjeli ,tvrda srca, za Bozic postaju malo meksi,i pruzaju ruke jedan drugom i mire se.,trazi oprostaj  i pomirenje.

Slavimo dolazak Sina Bozjega,koji je dosao izmiriti nebo sa zemljom, i izgubljeni mir..koje milosti..

Evo vrijeme Adventa,i svaki dan blize Bozicu..

(nazalost,ovdje nemam priliku za to...steta..)

[kajaa]

.. Otpjevni psalam: Ps 122,1-2.4-9

Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

Obradovah se kad mi rekoše:

»Hajdemo u Dom Gospodnji!«

Eto, noge nam već stoje

na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

      Onamo uzlaze plemena,

      plemena Gospodnja!

      Po zakonu Izraelovu

      da slave ime Gospodnje.

      Ondje stoje sudačke stolice,

      stolice doma Davidova.

Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

Molite za mir Jeruzalemov!

Blago onima koji tebe ljube!

Neka bude mir u zidinama tvojim

i spokoj u tvojim palačama!

Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

      Radi braće i prijatelja svojih

      klicat ću: »Mir tebi! «

      Radi Doma Gospodina, Boga našega,

      za sreću tvoju ja ću moliti.

Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

[kajaa]

I.Slika,kako izgleda grancica kada se stavlja u vazu,a II. slika ,kako treba procvjetati za Bozic..

04. 12. Sv. Barbara

Sv. Barbara uvrštena je među 14 velikih pomoćnika u nevoljama, puk ju osobito zaziva kao zaštitnicu dobre smrti, Sv. Barbara je također zaštitnica od nevremena, ali i ljudi s opasnim zanimanjima (vatrogasaca, vojnika, rudara). 04. prosinca pojavljuju se prvi čestitari koji svojim dolaskom najavljuju obilje, a u nekim krajevima se sije pšenica koja dodatno potiče kao primjer prave vjere kao mlada i uvijek zelena livada. Na blagdan Sv. Barbare odereže se grančica trešnje stave je u vodu i na toplo pa grana do Božića procvjeta. Malo toga se pouzdano zna o njenom životu i smrti. Brojna svetičina zaštitništva vuku svoje izvore iz bogato razrađenih legendi o njoj. Bila je kći Dioskorusa bogatog trgovca, da mu je netko ne ukrade dao je sazidati kulu sa dva prozora. Za jednog očevog puta Barbara je dala probiti i treći prozor da je podsjećaju na Presveto Trojstvo, a na prag znak križa da je podsjeća na otkupljenje. Kad se otac vratio pobijesnio je i predao ju je na muke, kako su njene rane iscijelile otac ju je ponovo predao sucima i ubio vlastitim rukama. U likovnoj umjetnosti slika se s mačem i kaležom u ruci te kulom ispod njenih nogu.

[marko_13]

Палите ли свећице у Србији током Адвента?

[Zawisza]

Палите ли свећице у Србији током Адвента?

Sveće od pola metra.

[marko_13]

Da, da. Na to sam mislio. 

[kajaa]

II NEDJELJA DOŠAŠĆA

Iz evanđelja po Mateju

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska.Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.""Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."

[kajaa]

Danes je   adventna nedelja   

Dolazak pravednoga kralja

11

1 Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,

izdanak će izbit' iz njegova korijena.

2 Na njemu će duh Jahvin počivat',

duh mudrosti i umnosti,

duh savjeta i jakosti,

duh znanja i straha Gospodnjeg.

3 Prodahnut će ga strah Gospodnji:

neće suditi po viđenju,

presuđivati po čuvenju,

4 već po pravdi će sudit' ubogima

i sud prav izricat' bijednima na zemlji.

Šibom riječi svoje ošinut će silnika,

a dahom iz usta ubit' bezbožnika.

5 On će pravdom opasati bedra,

a vjernošću bokove.

6 Vuk će prebivati s jagnjetom,

ris ležati s kozlićem,

tele i lavić zajedno će pasti,

a djetešce njih će vodit'.

7 Krava i medvjedica zajedno će pasti,

a mladunčad njihova skupa će ležati,

lav će jesti slamu k'o govedo.

8 Nad rupom gujinom igrat će se dojenče,

sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.

9 Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti

na svoj svetoj gori mojoj:

zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom

kao što se vodom pune mora.

Povratak izgnanika

10 U dan onaj: Jišajev izdanak,

dignut kao stijeg narodima,

puci će željno tražiti.

I prebivalište njegovo bit će slavno

  Evanđelje nam predočuje lik Ivana Krstitelja. On je istinski prorok. Provodi pokornički život odričući se ugodne hrane i odijela. Nije mu važno što će jesti ili u što će se odjenuti. On za to ne mari. Kao da u njemu već unaprijed odjekuju Isusove riječi: »Pa ako travu, koja je danas u polju, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!« (Lk 11,28). »Ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!« (Lk 11,29-31). Ivan Krstitelj nalik je prorocima, osobito Iliji koji se, kao i on, povlačio u pustinju istočno od Jordana. Ivan živi u pustinji. Pritom evanđelist Matej navodi proroka Izaiju (40,3 si). Pustinja je prostor kušnje i slave. Sinajska je pustinja bila mjesto kušnji i pročišćavanja izraelskoga naroda. Trebali su se očistiti od svih egipatskih poganskih običaja i utjecaja. Čitav se naraštaj morao pročistiti ti¬jekom punih 40 godina hoda kroz pustinju. To je prvo značenje Judejske pustinje u kojoj Ivan Krstitelj propovijeda. Preko tog glasa u pustinji Bog poziva svoj narod na obraćenje da bi ljudi pripravili svoja srca za obnovu Saveza. Kao da pritom čujemo jeku Božjih riječi iz Knjige proroka Hošee: »Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovoriti srcu« (Hoš 2,16). Pustinja je i mjesto susreta, slave Božje. U pustinji su Izraelci osjetili Božju ljubav, njegovu prisutnost, zaštitu i pomoć. U pustinji im je Bog preko Mojsija objavio svoje ime i darovao svoj Zakon. Pustinja je mjesto vrhunskoga bogojavljenja. U istom smislu Izaija prorok spominje pustinju koju valja prijeći da se iz babilonskoga sužanjstva odabrani narod vrati u svoju domovinu. Tada će ta pustinja procvasti jer će biti ispunjena nadom koja se uskoro ima oživotvoriti. To je u isto vrijeme i drugo značenje te pustinje u kojoj Ivan Krstitelj propovijeda pokoru. Oni koji ga budu poslušali i koji će prihvatiti krštenje na obraćenje i promjenu života vidjet će Gospodina koji dolazi, prepoznat će Isusa Krista, njegovu slavu. Tada će Gospodin sklopiti s njima Novi savez u Kristovoj ljubavi. Ivan poziva na obraćenje. To je hitan poziv. Nema vremena. Kraljevstvo je nebesko već ovdje, na vratima. Tko se ogluši na taj poziv doživjet će sudbinu stabla kojemu je na korijenje već položena sjekira. To obraćenje zahtijeva i plodove. Ono mora biti konkretno i plodonosno. Ivan poziva u Isusovo ime. Upozorava na Onoga koji će doći nakon njega. Taj je veći od njega. Poslije Ivanovog krštenja vodom doći će Mesija koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem. Duh Sveti je dar kojim vjernik ulazi u nov život. To je kršćansko krštenje. Krštenje ognjem označava Isusov drugi dolazak kada će on odijeliti pljevu od pšenice i sve što ne služi kraljevstvu nebeskom spalit će ognjem neugasivim. Obratite se! Sto to danas za nas znači? Pripravljamo se za Božić. Sto nam je činiti u ovo vrijeme došašća? Ivan Krstitelj nas zove da se obratimo. Obraćenje je osobni odgovor svakog čovjeka iz njegova duhovnoga traganja za srećom, za smislom. Svaki je od nas željan novoga, boljega života. Hoćemo li se zadovoljiti stvarnostima koje prolaze ili ćemo dopustiti Duhu Božjemu da nam promijeni srca? Usporedimo se s farizejima i saducejima. Oni se smatraju dobrim vjernicima. Obdržavaju zakone, poznaju sve propise. Sve temelje na prošlosti, na tradicijama. Oni nemaju sluha za nešto bitno novo. Tu nema života. Međutim Ivan ih raskrinkava. Ne treba li i nas netko i nešto uzdrmati u našim dobrovjerničkim sigurnostima? Inače, ostat ćemo po strani, a život će otići dalje. Bog može i od kamenja stvoriti djecu Abrahamovu. Put k obraćenju je zacrtan. To je najprije poziv na krštenje. Tim činom obraćenici na izvanjski način pokazuju svoju odluku. Nije dovoljno da se nešto doživljava u skrovitosti jer postoji opasnost da sve ostane na pobožnim željama. Obraćenje je izvanjski čin koji angažira, a svjedoci zahtijevaju vjerodostojnost toga čina u djelima i življenju. Traže se plodovi obraćenja. Sva se Judeja skupila oko Ivana. To nije samo poziv na pojedinačno obraćenje, to je poziv narodu, mnogima. Bog želi novi narod. Današnja nas nedjelja zove na provjeru našega angažmana. Pozvani smo. Ne valja samo mijenjati srca u intimnosti vlastite savjesti, nego treba mijenjati i svijet, društvo, mentalitet današnjice. Bog bi htio biti sve u svima.

Fra Zvjezdan Linić

[kajaa]

Sveti Nikola stiže prvi! ....evo nocas... 06.12.

 

Čizmice moraju biti čiste!

Male frajere i frajerice ovih dana pronaći ćete kako u hodniku čiste i glancaju svoje cipele i čizme te razmišljaju u koji prozor će ih staviti kako bi ih Nikola pronašao i u njih stavio dar.

E, kad bi svaki dan u godini bio blagdan Svetog Nikole, pomislit će roditelji!

U prošlosti bi djecu na blagdan Svetog Nikole razveselili skromnim darovima. Malo suhog voća, oraha ili malena drvena igračka koju je izradio djed bili su veliko veselje, a svoje su darove djeca rado dijelila s ukućanima.

Danas mališani s nestrpljenjem očekuju taj dan, pa roditelje obasipaju pitanjima kada će Sveti Nikola doći i što će im donijeti. U čizmicama najčešće pronalazimo slatkiše i pokoju malenu igračku, a ponekad iznutra izviri i zlatna šiba.

S Nikolom stiže i Krampus, no on nije strašni lik koji straši djecu, već samo Nikolin pomoćnik koji će kao podsjetnik da moramo biti dobri cijele godine u čizmicu, no više kao ukras, staviti šibu. Da Krampus ustvari ne misli ništa loše, kaže vam i zlatna boja njegove šibe!

 

Jesi li ove godine zaslužio/la darove? 

  da!!! 

  još ih stignem zaslužiti! 

  baš i ne, ali ipak im se nada....pa,nadaj se i ti..

[kajaa]

Trećom nedjeljom došašća još više smo se približili radosnom slavlju rođenja našega Spasitelja Isusa Krista. Prorok Izaija nas ohrabruje da učvrstimo koljena klecava i da kažemo preplašenim srcima:

"Budite jaki, ne bojte se: evo Boga vašega!“ On sam dolazi da nas spasi, da nam donese radost i veselje. Evanđelje je radosna vijest. Bog sam nam govori: ne bojte se, ja sam s vama. Kad smo u nekoj nevolji i muci, kako je onda lijepo i utješno čuti od prijatelja i ljudi koji nas vole: ne boj se, ja sam s tobom, pomoći ću ti, sve će to dobro završiti. A kad nam te riječi kaže sam Bog, onda se čovjek ne treba tjeskobno brinuti ni zašto. Bog je jači od svega. On je svemoguć. Njemu ništa nije nemoguće. Prijatelji nas mogu tješiti i željeti nam dobro, ali su često i oni nemoćni. Međutim, Bog u kojeg mi vjerujemo može sve, a što je još važnije, to je Bog koji nas neizmjerno voli, koji nas je stvorio za puninu života, za ljubav koja nikada proći neće. Kako se uklanja strah iz našeg života? Vjerom! Vjera i strah se nalaze u dinamičkom ekvilibriju. To znači što je veća vjera, manji je strah i obratno, što je manja vjera, veći je strah. Prema tome, suprotnost vjeri nije toliko nevjera, nego strah. Čovjek koji nema vjere, on olako postaje žrtva raznih strahova i tjeskoba.

Advent ili došašće je vrijeme radosnog iščekivanja Onoga koji ima doći, kojeg je sam Bog poslao. Prorok Izaija kaže: Evo Boga vašega, on sam hita, žuri se da nas spasi. Naša je sreća u tome što je Bogu više stalo do našeg spasenja nego li nama samima. Sada je čas da se i mi trgnemo iz svoje lijenosti i mlakosti, pa da se i mi požurimo u susret Bogu koji dolazi.

U današnjem evanđelju čujemo kako je Ivan Krstitelj iz zatvora u kojem se nalazio poslao svoje učenike Isusu da ga upitaju je li on onaj koji ima doći ili drugoga da čekaju. Isus je odgovorio Ivanu svojim djelima: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju. Takva djela može učiniti samo Onaj koji od Boga dolazi. Ivan je to shvatio i prihvatio. Na nama je da dopustimo Isusu da ista djela čini i danas u nama. I danas je puno slijepih koji trebaju progledati, hromih koji trebaju prohodati i gluhih koji trebaju čuti. Teško je biti slijep u doslovnom smislu. Međutim, to još nije tragično. Poznajem ljude koji su slijepi, ali vide nekim drugim očima daleko bolje i dalje od nas koji nismo slijepi. Važno je vidjeti bit stvari, vidjeti i otkriti put koji vodi u život vječni. Isus je svjetlo svijeta. On prosvjetljuje svakog čovjeka, kaže sv. Ivan u svome evanđelju. Samo Isus ima moć uskrsnuti čovjeka na život, izbaviti ga iz smrti i uvesti u puninu života vječnoga. Isus nam otvara skrivene oči da otkrijemo smisao svoga života, da prepoznamo Isusa kao Onoga koga Bog šalje da nas spasi.

Ivanovo pitanje Isusu: «Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo», aktualno je i za nas danas. Naime, i prije i poslije Isusova rođenja bilo je raznih proroka, stvarnih i umišljenih velikana koji su svijetu nudili sreću. I danas je mnogo ideologija koje žele zagospodariti čitavim čovjekom, a ne mogu mu dati ono što mu je najpotrebnije. Novokomponirane religije nude nam mir, ali ne mogu darovati život, obećavaju ozdravljenje tijela, ali ne i duše. Obećavaju novi život, ali ne mogu dati novo rođenje bez kojeg nema novog života. Samo Onaj koji je put, istina i život ima pravo zagospodariti čitavim našim bićem jer samo On može dati ono što je obećao, a to je život vječni, puninu ljubavi i radosti u s  vome kraljevstvu koje nema kraja.

Author: p. Mijo Nikić