Reis Mustafa ef.Cerić-vajzovi-predavanja

[Eniz]

Predavanja i obračanja našeg vrhovnog autoriteta reisa Cerića-Allah mu Džennet dao:

MI SMO I BOŠNJACI I BOSANCI

Mustafa ef. Cerić, reis Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u zajedničkom intervjuu za bosanske medije u Americi, govori o vjeri, politici, naciji, nogometnoj reprezentaciji

Mi sada govorimo o etničkoj grupi Bošnjaka, jer onog dana kada mi budemo svjesni toga i kad mi to prihvatimo kao činjenicu, na taj način obavezujemo druge da nas poštuju kao takve. A kad nas budu poštovali onda će oni koji sada imaju neke prigovore početi  postepeno shvatati kako je njihov dom BiH, kako je njihovo nacionalno ime Bosanac, i da se u tom imenu određuju, kao što se Englez određuje u svom britanskom određenju. Kad se upisujete na granici koje ste nacionalnosti, upisujete «Bosnian». Na isti način kada živiš u Hrvatskoj, imaš hrvatski pasoš, bez obzira koje si vjere i etničke gupe, pišeš sam Hrvat. To je ključno što mi Bosanci moramo shvatiti i za šta se moramo boriti, ne protiv, nego za to

Još uvijek smo u ozračju vremena Ramazana i bajramskog raspoloženja . Poštovani reis- efendija Ceriću, Vi ste najmjerodavniji da kažete da li ste osjećali neke male ili velike promjene u sveukupnom položaju bh. muslimana, njihovim raspoloženjima i okrenutosti vjeri islama, kako su godine prolazile?  

Prije svega želim da poselamim sve čitaoce “DIJASPORE BOŠNJAČKE“,«SABAHA», «ZAMBAKA» kao i radija «Naša riječ» koji mi putem maila šalju neke svoje emisije. Posebno selamim one koji žele da imaju kontakt sa nama i ja primijetim da oni žele da održavaju kontakt. Mnogo im se zahvaljujem na tome i imam osjećaj krivnje što i mi ne pokazujemo dovoljno interesa za održavanje kontakta. Drago mi je da se možemo na ovaj način približiti našim ljudima koji žive tamo. Ja ne znam koliki je broj Bosanaca, da ne kažem  Bošnjaka u najširem smislu koji žive u svijetu. Po nekim statistikama ima ih oko milion koji su prije I svjetskog rata, II svjetskog rata i između dva rata, a posebno  nakon onog što se dogodilo 1992. godine, pa na ovamo, otišli u emigracije i imigraciju. A iz Bosne najveća koncentracija Bošnjaka koji su morali napustiti svoje domove, je u Americi. U zadnje dvije godine bio sam u Seattlu, onda u Saint Louisu, a mene uspomene vežu za Chicago gdje sam službovao.    Mnogo Muslimana ima u Mičigenu i drugim gradovina. Ne želim da se ljute oni koje nisam spomenuo, oni su u našim srcima. Bajram je bio ozračen drugačije mnogo više nego prije, a razlog tome je što smo u Ramazanu udarili temelje za izgradnju središta za Islamsku zajednicu na Kovačima. Ovog Bajrama Dan šehida smo obilježili na bogatiji način. Pošto je Ramazan ulazio u ljeto,  plašio sam da neće biti puno ljudi koji će postiti. Ali primijetio sam da su džamije bile pune omladine i da je za Bajram posebno Sarajevo naprosto markirano. Kad bi ste gledali sa visina, vidjeli bi da je Bajram i da je duh Ramazana i da su ljudi jedva čekali da dođe Ramazan. Ramazan vraća ljude vjeri, džematu, džamiji. Ramazan je velika radost. ŠTA JE BOŠNJAK A ŠTA BOSANAC

Šta možete reći, u najkraćim naznakama o položaju muslimana u Bosni i Hercegovini sa osvrtom na položaj Bošnjaka i drugih etničkih zajednica u BiH, obzirom da je u lingvističkom poimanju naziv Bošnjak izvedenica iz naziva rijeke Bosne? U svom nacionalnom određenju nekada je taj termin inkorporirao sve pojedince i grupe rođene u teritoriji političkog određenja Države Bosne koje je obuhvatalo i područje Hercegovine. Danas, međutim, pod terminom Bošnjak i Bošnjaci najveći broj podrazumjeva muslimane kao poseban narod. Da li se s time slažete ili prihvatate kao nuždu koju su nametnula događanja posljednjih 15 godina?

Mislim da je ovo vrijeme našeg nacionalnog buđenja, naše nacionalne svijesti, samosvijesti, naše nacionalne odgovornosti. Od Berlinskog kongresa pa na ovamo bosanski muslimani bili su okupirani vjerskim identitetom, s jedne strane što su ih tretirali kao vjersku skupinu i što su bosanski muslimani privrženi vjeri i što u tom identitetu nalaze smisao života. Oni nisu imali vremena da se bave nacionalnim identitetom. U toj preokupaciji i kao što se u povijesti događa, kada propadaju velike imperije i carevine, ostaci konglomerata svih kultura, nacija, vjerskih skupina, nacija itd. proizvode krize i kontroverze, kad ta svaka nacionalna grupa traži svoje mjesto i ulogu poslije tih raspada. Imamo dvije paradigme. Ona koja smatra da je bila u podređenom položaju carevine i uvijek želi da imitira carevinu i uzima ostatke carevine, cara ili gospodara. I imate one druge koji su drugi proglasili valjanim ili kod kojih se pojavljuju dva fenomena: oni koji prihvataju poraz i drugi koji daju otpor želeći da zadrže svoj nacionalni, državni i vjerski identitet. U slučaju pada Osmanske carevine,  Rimskog carstva ili drugih carevina, naši susjedi Srbi žele da imitiraju «svoga gospodara». Ali nažalost oni nisu dorasli i nisu u stanju da imitiraju carevinu i da budu carstvo. Mi, bosanski muslimani smo žrtva njihovih ambicija. S jedne strane tvrde da smo mi krivi za njihove patnje i nametnuli nam «tursku krivnju». S druge strane opet zbog ljubomore zbog svega što smo mi i što imamo, uključujući naše nacionalno ime i naše nacionalno osjećanje. Nažalost to se dogodilo i sa jedne i sa druge strane i sa Istoka i Zapada i mi smo bili jedini narod u svijetu koji je svoj nacionalni identitet obilježavao neodređenim pojmom «neopredijeljen». Ne postoji nijedan narod koji je neopredijeljen, ali to je samo važilo za nas. Poslije kada se vidjelo da se to ne može održati prihvaćeno je da se možemo zvati Muslimani i kao nacionalna grupa da bi se ispoštovao nacionalni ključ. Zato oni koji sada žele da nama kažu da su ovo nacionalne podjele koje su došle raspadom Jugoslavije i da je ovdje dominantan nacionalizam, previđaju da je zapravo u komunizmu  bio najveći nacionalizam. Odakle onda nacionalni ključ, jer komunizam nije mogao izdržati tu univerzalnost, komunizam je na jedan netransparentan način zapravo  već ljude učio da budu nacionalno isključivi što je dovelo do eksplozije koju mi sada trpimo. Vaše pitanje je pravo pitanje za Bošnjake, zato što naši povjesničari ili mi intelektualci nismo razriješili dileme nakon pada Osmanskog carstva. Mnogo je pitanja koja su ostala neodgovorena i tim pitanjima se nikada nismo ozbiljno bavili kao narod i zbog toga, kao što Meša kaže, ne pripadamo ni Istoku ni Zapadu, ni jednima ni drugima, ne znamo biti svoji, nismo naučili biti svoji, a to je svoji u Bosni i Hercegovini u svojoj zemlji, u svojoj naciji. Zato ja mislim da je konačno došlo vrijeme da ova mlada generacija koja sada stasa, ako smo mi propustili neke stvari, nadoknadi propušteno. Mi moramo učiti našu djecu da je Bosna i Hercegovina zemlja koju čine etničke grupe Srbi, Hrvati i Bošnjaci, a da im je zajedničko nacionalno ime Bosanac. Kao što imate u Engleskoj, samo se možeš roditi kao Englez, ne možeš postati Englez, ali možeš postati Britanac koji ima britanski pasoš. Tako isto u Bosni, rađaš se kao Bošnjak, Srbin, Hrvat u svom političkom određenju, a naciju čini više etničkih grupa. Mi smo svi iste nacije, nacije Bosanaca. Moram reći zbog onih koji će ovo uzeti kao neutemeljeno i upoređivati sa nacijom Jugoslavije, zato što kad god mi govorimo o zajedničkom životu u BiH, oni koji hoće da je dijele govore kako Jugoslavija nije mogla opstati na tom principu koji vi sada gradite na bratstvu i jedinstvu, kako može Bosna opstati. Ovo je potpuno pogrešna teza, jer nacionalnost Jugoslavija kao državotvorna, nacionalna odrednica bila je vještačka. Ovo što mi govorimo Bosanac, to nije vještački, to je utemeljena povijesno, prirodno pravo odnosno činjenica koju niko ne može pobiti. Kulin ban nije bio ni Hrvat ni Srbin. On je bio Bosanac. Prema tome korijeni bosanske nacije koja u sebi sadrži etničke grupe kao što su Hrvati, Srbi, Bošnjaci je legitimno i historijsko pravo Bosanaca i Hercegovaca. Smatram da je ovo povijesno vrijeme za nas, ne umišljam sebi da otkrivam toplu vodu. Ne umišljam sebi da treba da budem mjera. Ja imam pravo kao član bosanske nacije, kao Bosanac da primijenim to na sebi i da kažem da sam nacionalno Bosanac. Ja sam etnički Bošnjak, po vjeri musliman i po civilizacijskom određenju Evropljanin. Ovo što sam Musliman ne određuje u metafizičkom, duhovnom vjerskom, moralnom svijetu, gdje se osjećam jako lijepo i ugodno. Kao Bošnjak u etničkom smislu prepoznajem se kad se upoređujem sa Srbinom ili Hrvatom. Pitanje identiteta je pitanje prema samom sebi. Onaj koji kaže da je Bošnjak, nije Srbin, već je Bošnjak. Onaj koji kaže da je Hrvat, nije Bošnjak. Moguće je da u jednom geografskom okviru žive različite etničke grupe kao što je Bosna, i ja ne želim da mi sebi postavljamo te dileme kojih nema u tom smislu da li mi prisvajamo ime Bošnjak. Uopšte ne. Da bi smo mi bili uvjerljivi, moramo biti avangarda za artikuliranje bosanske nacije, bosanstva kao državotvorne nacije svih onih koji drže do BiH. Ovaj proces o čemu ja govorim, ne samo da je moguć, nego je to jedini način da BiH u evropskoj zajednici familija bude prepoznatljiva. Jer kada Hrvat ide u Zagreb, on je Bosanac. Kada Srbin ide u Beograd, oni njega tretiraju kao Bosanca, jer je on izašao iz Bosne i oni ga jedino tako mogu prepoznati. Tako isto mi kad idemo u Evropu jedini pravi način da nas ljudi prepoznaju jest da mi imamo svoju adresu, svoje ime, a to je Bosanac. Mi nemamo pravo da uzurpiramo jedno univerzalno ime Musliman, naravno mi smo Muslimani, ali naše pravo sa kojim treba da se legitimiramo i predstavljamo jeste Bosanac. U tom imenu Bosanac sadržano je sve ovo drugo: i Srbin, Hrvat, pravoslavac, katolik, musliman, ali mi pripadamo jednoj kući, bosanskoj kući, bosanski jezik. Zašto smo mi zaostali u tom nacionalnom određenju kao Bosanac to je sad pitanje o kojem treba da raspravljamo. Ništa nam ne pomaže što ćemo bilo koga optuživati. Evo kao što sada čujemo da optužuju hodže, oni su krivi što nam nisu to govorili. Drugi put drugi optužuju da su intelektualci krivi zato što nisu uradili svoj posao. Zašto sada u bibliotekama nemamo stotinu knjiga o bosanskoj nacionalnosti, da bi onda mi mogli da kažemo vidite o čemu mi pričamo. Mi imamo nekoliko pojedinaca koji su se bavili time, ali svi zajedno snosimo odgovornost, hoću da kažem i IZ, i intelektualci i političari. Mi sada govorimo o etničkoj grupi Bošnjaka, jer onog dana kada mi budemo svjesni toga i kad mi to prihvatimo kao činjenicu, na taj način obavezujemo druge da nas poštuju kao takve. A kad nas budu poštovali onda će oni koji sada imaju neke prigovore početi  postepeno shvatati kako je njihov dom BiH, kako je njihovo nacionalno ime Bosanac, i da se u tom imenu određuju, kao što se Englez određuje u svom britanskom određenju. Kad se upisujete na granici koje ste nacionalnosti, upisujete «Bosnian». Na isti način kada živiš u Hrvatskoj, imaš hrvatski pasoš, bez obzira koje si vjere i etničke gupe, pišeš sam Hrvat. To je ključno što mi Bosanci moramo shvatiti i za šta se moramo boriti, ne protiv, nego za to. Kada druge etničke grupe prepoznaju u nama da smo mi iskreni i da imamo način, put da objasnimo ljudima. Ovdje dijelimo jedan zajednički prostor koji je star više od hiljadu godina, koji ima svoje specifičnosti i kada sami u to budemo vjerovali i kada se za to budemo sami borili onda ćemo ohrabriti i druge da se za isto to bore. BiH je nemoguće da opstoji kao neka druga država bez toga da njeni stanovnici nemaju taj jedan, zajednički imenitelj koji će ih spajati, a ovdje nas sada spaja država BiH, koja nas drži na okupu da bi smo bili jedni sa drugima u dobrim odnosima i da bi se uspostavila određena pravda. Ovo je jako zanimljiva tema, trebat će puno napora, ja sam svjestan da ovo što smo rekli sada da će kod mnogih izazvati neke nedoumice. Osjećam se obaveznim da sa ove pozicije govorim o tome, jer kad idem na konferencije u islamski svijet, stave mi zastavu BiH i kažu ti si Bosanac. To što sam ja musliman ima svoju vrijednost, ali kad sam ja tamo među muslimanima onda me imenuju kao Bosanac. Zašto bih ja sad kad dođem u Bosnu krio da sam ja to, Bosanac, ali da sam etnički Musliman. Onda dolazi da nečega što nikako ne možemo da objasnimo ni sebi ni drugima. Naše ime je  Musliman koje je časno, ali istovremeno smo ponosni u evropskoj familiji gdje je naše drugo pravo ime Bosanac. SVAKO NEJEDINSTVO NANOSI NAM ŠTETE

Da li ste zadovoljni jedinstvom bh. muslimana i njihovim akcijama, ne samo na polju vjere, već na cjelokupna zbivanja i akcije u našoj Državi, posebno u političkom životu i vrenjima? Mislite li da u redovima rukovodstava ima razlika i trvenja koja nam štete?

Nisam zadovoljan sa slogom i jedinstvom Bošnjaka i Bosanaca, ni sa slogom Srba među Srbima, ni Hrvata među Hrvatima. A onda koliko god mi mislili da je nekima drago da naši susjedi nisu složni, da Bosni šeteti njihovo nejedinstvo Hrvata među Srbima, nejedinstvo Srba unutar njih samih i nejedinstvom Bošnjaka unutar samih njih – to nije dobro ni za nas. Nejedinstvom bilo kojih etničkih grupa slabimo jedinstvo na nivou države.  

Veliki broj građana, prvenstveno muslimana BiH, prati Vaš rad u Islamskoj zajednici i na društveno – političkom planu u cjelini. Mislim da ih velika većina odobrava Vašu djelatnost, uz razumljive kritičke opaske. Ali imam utisak da počesto ima neumjerenih napada preko javnih glasila na Vašu cjelokupnu ličnost. Svakako da o tome imate svoje mišljenje i rekacije koje bi javnost željela da čuje?

Nemam reakciju na to, mnogo mi je važnije da čujem šta javnost o tome misli i najsretniji sam kada na moje sugestije ljudi sami zaključe da ono što neko govori ili piše nije istina i da nije zlonamjerno. U zadnje vrijeme imam jako puno ljudi koji mi prigovaraju zašto ne odgovaram na to. Moj odgovor na to zašto ne odgovaram je da su neki ljudi iz medija opsjednuti mojim radom i ličnošću i njihova razmišljanja prelaze u halucinacije. To graniči sa iracionalnim i stoga ja nemam vremena i potreba da se bavim tim. Mogu samo da učim dovu dragom Bogu dž.š. da ih uputi na pravi put.  SRSPKE VLASTI NE TREBA DA SE PETLJAJU U POSLOVE IZ

Također Vaš stav povodom paralelizama djelovanja muslimana u zemlji i u nama istočnom susjedu?

U Srbiji su vrlo jasne stvari. Veliki broj Muslimana je u N. Pazaru. Novi Pazar je prirodno da bude sjedište IZ Muslimana u Srbiji, kao što je za vrijeme bivše Jugoslavije sjedište IZ u Srbiji, pokrajini Vojvodini i Kosovu bio u Prištini. Beograd nikada nije bio sjedište IZ. Ono što je jednom bio pokušaj reisa Maglajlića da napravi sjedište u Beogradu je kratko trajalo, nije uspio i taj pokus je propao. Ovo što se događa u Srbiji je izravno miješanje srpske vlasti u pitanje IZ, a to je stara navika beogradske politike da se miješa u poslove IZ. Međutim ovog puta ja sam ponosan na muftiju Zukorlića i na Muslimane u Novom Pazaru. Mislim da je ovo prolazno, da je ovo zadnji put da se Beograd miješa u poslove IZ.

Kratko o korupciji, šta smatrate da treba istaći, obzirom da ste se u bajramskoj hudbi jasno izjasnili i osudili sve vidove bogaćenja mimo rezultata rada?  

Nažalost u zadnje vrijeme sve je više očito da je naše društvo korumpirano, da ljudi teško dolaze do svojih prava koja su prirodna i to moraju postizati raznim špekulacijama, plaćanjima, mitom. Najviše sam razočaran što postoji korupcija u obrazovnim institucijama. Imate časnih profesora, časnih učitelja kojim jedna manjina kalja ugled tog svetog poziva koji se zove obrazovanje.  

Obzirom da smo svjedoci nedavne posjete grupe Krajišnika Fikretu Abdiću, kako na to gledate i imate li poruku muslimanima Bosanske krajine?

Muslimani u Bosanskoj Krajini moraju raditi na pomirenju. Fikret Abdić je prolazna pojava koja kod nas nažalost izaziva određenu nesigurnost i nije nam prijatna. Ja vjerujem da će se Krajišnici prema onome što ja znam, približavati jedni drugima i da će biti hrabri da se mire kao što su bili hrabri da brane granice BiH.  

Koliko će po Vašem mišljenju pomoći izgradnja Islamskog centra u afirmaciji lika muslimana i neutralisanju, nepravedno dodijeljenog atributa „evil“, odnosno transformaciji slike iz „lošeg u dobre momke“ i zauzimanja mjesta, onog koje nam i pripada u historijskom sljedu? Kako i iz kojih sredstava će se finansirati izgradnja istog?

Zgrada IZ na Kovačima će se graditi sredstvima privrednika BiH, Amerike, Evrope i ljudi širom svijeta. Ova zgrada neće imati donacije iz Islamskog svijeta. To je projekat Bošnjaka, Bosanaca. Projekat ove generacije je da IZ izgradnjom ovog Centra uđe u novu eru, da dobije svoj simbol. Ja se nadam kada ljudi budu dolazili iz SAD da posjete Kovače, da posjete IZ, da će biti ponosni. Jako sam sretan što će ako recimo ništa drugo, do kraja mog mandata biti udareni temelji Centra, a onima koji dođu poslije nas mogu to da nastave. A ako bi mogli da završimo, što zavisi od dinamike donacija za izgradnju, nadam se da ćemo u tome uspjeti, ako Bog da.Potrudit ćemo se da Gazi-Husrev begovo ime stoji na listi zaslužnih za podizanje koledža i univerziteta u Evropi.  

I za kraj, obzirom da će ovaj intervju biti objavjen u SAD-a, šta bi imali poručiti našoj Dijaspori?

Jučer smo bili u Briselu, predali smo rezoluciju u kojoj sugeriramo parlamentu da se 11. juli proglasi Danom žalosti za cijelu Evropu, a onda i za cijeli svijet ako Bog da. Primili su nas Zamjenica evropskog parlamenta i Predsjednik parlamenta. Ta rezolucija je napisana na Univerzitetu Yale, tamo sam bio u julu, uz pomoć eksperata za tu oblast. Jučer je bio značajan dan u povijesti Evrope i povijesti nas Bošnjaka, jer će 15. oktobar2008. god. biti upamćen po tome da su žene iz Srebrenice zajedno sa mnom primljene u Evropskom parlamentu i primili su našu rezoluciju da se ne legalizira genocid u BiH, da se tragovi genocida moraju otkloniti. I da se nikada ne ponovi ono što se dogodilo Jevrejima dva puta, da su iz Španije protjerani u 15 stoljeću i u 20. stoljeću stradali od holokausta, a Muslimani Bošnjaci od genocida u Srebrenici.Želio bih kazati da naša fudbalska reprezentacija postiže odlične rezultate i da bih bio jako sretan da se BiH kvalifikuje za Evropsko prvenstvo. Reprezentacije BiH je najbolji dokaz da postoji bosanska nacija, da smo svi Bosanci po tome. Želim kazati svim Muslimanima u SAD-a da mislimo na njih i da njihov uspjeh je naš uspjeh, njihov poraz je naš poraz, njihova sloga je naša sloga, njihova nesloga je naša nesloga. Želim uspjeh svim institucijama koje se brinu o Islamu i Muslimanima, da budu uspješni i da međusobno sarađuju. Želim poselamiti sve u IZ, Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike i svim Bosancima i Hercegovcima želim čestitati nastupajući Kurban-Bajram BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN.