ZADARSKI NADBISKUP OPTUŽENE GENERALE PROGLASIO NEVINIMA

[Дејан]

S oltara proglašavati nekog nevinim, a posebno onog protiv koga je podignuta optužnica, nije primjeren ni teološki opravdan postupak.

S lijeve strane internetske stranice poziv zadarskog nadbiskupa za nevino utamničene hrvatske generale, a s desne strane dvije pjesme – jedna pobožna, a druga poznatog hrvatskog pjevača M. P. Thompsona. Tako se može opisati izgled internetske stranice Zadarske nadbiskupije koja donosi vijest o održanom misnom slavlju na kojem je nadbiskup Želimir Puljić ''utamničene hrvatske generale'' proglasio nevinima.

Misno slavlje održano je u sklopu molitvenog lanca kojeg su pokrenuli svećenici Zadarske nadbiskupije, a koji nosi naziv “Krunicom za pravdu – molitva za nevino utamničene hrvatske generale“, a pod tim se vjerojatno misli na trenutno pritvorene hrvatske generale Gotovinu, Markača i Čermaka (nadam se da se pod utamničenim generalima u ovom slučaju ne misli i na primjerice osuđene Norca i Glavaša).

Bilo kako bilo, nadbiskup Puljić i svećenici Zadarske nadbiskupije (premda nisam siguran da su svi do jednoga podržali ovu akciju) na leđa su natovarili veliku opasnost. Što ako svi ili dio generala u Haagu budu osuđeni za ratne zločine? Kako itko iz Crkve smije prejudicirati presudu, osumnjičene prozivati nevinima i zaboraviti u konačnici svoj glavni zadatak kao duhovnih pastira, a ne desničarskih političara kojima je cilj u javnosti prikupljati jeftine političke bodove od desnog biračkog tijela?

Opasno je da zadarski nadbiskup Puljić i svećenici njegove nadbiskupije javno zastupaju stav o nevinosti osumnjičenih generala jer bi njihovi vjernici, nahranjeni takvom duhovnom hranom, mogli biti oni koji će, ukoliko će presuda biti osuđujuća, u Crkvi ali i u društvo proklamirati ideje koje nisu u skladu s kršćanstvom, a ni s civilizacijskim dosezima demokratskih društava.

Valja spomenuti nešto drugo, a toliko kršćanski. Crkva i crkveni pastiri na teologiji križa i Isusova odnosa spram grešnika mogu graditi svaki pastoralni pristup problematici osumnjičenih, utamničenih i osuđenih. Kršćanstvo, naime, nije i ne može biti društvo bezgrešnih, no svećenici i biskupi koji žele pohoditi utamničene i duhovno im pomoći, mogu to učiniti na puno primjereniji način od ovog kakvog gledamo u Zadarskoj nadbiskupiji. Naime, s oltara proglašavati nekog nevinim, a posebno onog protiv koga je podignuta optužnica, nije primjeren ni teološki opravdan postupak.

No, ako se iz Crkve želi progovarati na svjetovni način, zaboravljajući na teologiju, onda se trebaju poštivati i civilni, svjetovni zakoni, a jedan od tih pretpostavlja da se zločince, pa i one koji su prekoračili svoje ovlasti u obrani zemlje na štetu nevinih žrtava, kazni odgovarajućom kaznom, kao što je primjerice sud to učinio po pitanju generala Mirka Norca ili Branimira Glavaša.

Crkva smije javno govoriti i o teologiji i o društvu, no osim tog prava mora biti svjesna svoje odgovornosti. A odgovornost prije svega mora imati prema svojim javnim nastupima. Ta odgovornost je izostala u neprikladnoj i promašenoj poruci poput ove u Zadarskoj nadbiskupiji u kojoj se generale, koji tek očekuju presudu, proglašava nevinima.

Intimno svaki pojedinac u Hrvatskoj i svijetu može imati svoje mišljenje o krivnji ili nevinosti Gotovine, Markača i Čermaka. No, javno se trebaju poštivati presude suda koji ne donosi odluke na temelju subjektivnih stavova ili onoga što se kojem sucu prohtije, već na temelju dokaza tužiteljstva i obrane. To vrijedi za sve, kako za pravomoćno oslobođenog optužbi za zločine generala Rahima Ademija, kako za sve neosuđene generale protiv kojih sudovi nisu ni podigli optužnice, tako i za primjerice osuđene generale Mirka Norca i Branimira Glavaša.