Jump to content

Neki sasvim obicni ljudi kojima se divimo...

Оцени ову тему


Препоручена порука

Jedan Marko koji ima tek 24 godine. Poceo je da radi pre svoje sedamnaeste.

Roditelji su mu se razveli kad je otac brutalno pretukao majku i razbio joj zube. Od tad je Marko poceo da izdrzava sebe i majku. Niko mu nikad nije pomagao.

Pricao mi je kako je u srednjoj skoli radio u pekari - uvece ode na posao, zamesi sva peciva... onda ode u skolu na prvi cas i na casu zaspi od umora. Sa drugog casa ode da bi ispekao peciva, da bi bila topla za vreme velikog odmora.

Poslednjih godina radi kao moler. Ima samo 24 godine a razmislja i razgovara kao neko sa velikim zivotnim iskustvom (sto on i jeste). Nikad ga nisam cula da se na nesto zalio, da je bio nervozan ili ljut. Nikad nista ruzno o drugome nije rekao. Jedino sto se od njega moze cuti je neka prostodusna mudrost, smeh i radost, i astmaticno skripanje u plucima dok dise.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sve vise se divim ljudima koji nisu crkveni... Sa njima je potpuno rasterecujuci svaki razgovor.

A jedan od `crkvenih` kojima se divim je jedan mladi svestenik, ali potpuno atipican, zbog cega ga mnogi osudjuju.

Inace, jedna od stvari u vezi njega koja me ganula je sledeca :

On radi i kao veroucitelj, a ima i svoju parohiju. Celu platu koju prima kao veroucitelj ne uzima za sebe, nego daje za decu bez roditeljskog staranja.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ja se divim jednoj Dragani koja ne zivi u Srbiji. Ona radi kao prevodilac, besplatno. Obilazi nase zatvorenike u zatvoru te zemlje. Sav svoj novac daje tesko bolesnoj deci. Obilazi ih bolnicama, zabavlja ih, zasmejava, bori se za njihova prava i lekove, odplace i odtuguje za svakim od te bolesne dece kao za svojim.

Nije krstena, zivi po Jevandjelju a da to i ne zna jer je nisu ucili nista o Bogu. Kad smo pricale o tom njenom zivotu, ona nista nije nalazila tu cudno. Misli da je to savrseno normalno i cudi je da to i drugi ljudi ne rade.

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sve vise se divim ljudima koji nisu crkveni... Sa njima je potpuno rasterecujuci svaki razgovor.

i ja ponekad.  0110_hahaha
ја се нешто и не дружим са црквеним људима, заиста су ретки такви  0110_hahaha

преоптерећеност неким глупостима је проблем, не сами људи ...

они су исти ко и други, само што се убише да задовоље критеријум као да је Бог менаџер неког VIP хотела где је уфур на позивницу а забаве вечне ...

иначе се дивим просјацима и ретко нормалним људима.

недостају ми осмеси на улици.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...