Jump to content

Препоручена порука

Iako smo zemlja starih, a po broju umrlih od raka smo drugi u Evropi, palijativno zbrinjavanje kod nas još uvek nije razvijeno i malo se govori o tome da svi ljudi imaju pravo na dostojanstven život alli i na dostojanstvenu smrt.

Nakon završenog lečenja i otpuštanja iz bolnice, pacijenti su prepušteni sebi i svojoj porodici, ako je uopste imaju. Iako je u svetu praksa da se ljudi čiji se život bliži kraju zbrinjavaju u hospisima, dobrotvornim i besplatnim ustanovama koje se bave palijativnim zbrinjavanjem, u  Srbiji se već 13 godina čeka na zakon kojim bi bilo moguće otvaranje hospisa. Pa ipak, mnogo je onih koji na dobrotvornoj osnovi, sakupljaju sredstva i čine sve, kako bi ova usluga ipak bila dostupna i kod nas. Tako je ove godine, na 30.beogradskom maratonu, čak 1000 ljudi trčalo za Belhospis, od kojih je jedan i sam palijativni pacijent - Nebojsa Tasić, polumaratonac.

https://video.vice.com/rs/video/rak-poslednje-poglavlje/59a025080ea82ff37ebbb4aa?ref=vice

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...