DA TI SRCE STANE KADA ČUJEŠ!

[Eniz]

DA TI SRCE STANE KADA ČUJEŠ

Život mladog momka iz Srebrnice se ugasi!Srčani bolesnik novac, pronađen za presađivanje, birokratija, ah birokratija, plate gledaju povećati a za spašavanje mladog života procedura!Kažu nisu mogli ništa više učiniti!Nekako im vjerujem kao i u priču za naivne da rat nisu mogli izbjeći!Sve se može ako se ima volja!Mladić, majka njegova i njega sutra ukopaje!A nama preostaje samo gluhonijema tišina jer smo nato navikli, šta nas briga nek je dobro nama, a onaj koga nema bez njega lahko ćemo!Ah našeg, jada!

[Eniz]

Jedne noći sam se vratio sa sijela. Bilo je oko tri sahata ujutro. Moja žena i kćerka su bile u dubokom snu. Ušao sam u susjednu sobu kako bih ostatak noći proveo uz video gledajući pokvarene filmove. To je vrijeme kada Allah dž.s., silazi i govori: "Da li ima neko dovu da Mi uputi pa da mu je uslišam? Da li ima

neko oprosta da traži pa da mu oprostim? Da li ima neko želju pa da mu je ispunim?" Iznenada sobna vrata se otvoriše, kad ono moja kćerkica koja nije napunila ni pet godina. Njen pogled bio je pun prezira. Rekla mi je : "Babo! Sramota je to! Zar se Allaha dž.s. ne bojiš?!" Ponovila je to tri puta, a zatim zatvorila vrata i otišla.

Bio sam zaprepašten. Ugasio sam video, zbunjen sjeo, a njene riječi su odzvanjale u mojim ušima. Bile su ubojite. Ustao sam za njom a ona je već otišla u postelju. Bio sam izbezumljen. Ne znam šta me je spopalo u to doba. Za nekoliko trenutaka trebalo je nastupiti vrijeme sabahskog ezana, koji će razbiti ovu zastrašujuću noćnu tišinu i pozvati na sabah.

Uzeo sam abdest i otišao u džamiju. Nisam osjetio neku posebnu želju za namazom. Ono što me je zaokupljalo i zabrinjavalo bile su riječi moje male kćerkice. Ikamet je proučen i imam je zanijetio. Proučio je nesto iz Kurana, pao je na sedždu, a ja za njim. Nisam ni stavio čelo na zemlju, a rasplakao sam se ni sam

ne znajući zašto. Ovo je prvi put da padnem na sedždu Allahu dž.š., poslije sedam godina. Od tog plača iz mene je izašao sav kufur, licemjerstvo I nevaljalština. Osjetio sam da je kroz mene strujao iman. Nakon namaza ostao sam malo duže u džamiji. Potom, vratio sam se kući i nisam ni oka sklopio prije nego

što sam otišao na posao. Kada sam ušao kod kolege iznenadio se što me ovako rano vidi, jer sam zbog provoda do kasno u noć uobičajio dolaziti kasno na posao. Kada me je upitao za razlog, rekao sam šta mi se sinoć desilo. Rekao mi je : "Zahvali Allahu dž.š., sto ti je podario ovu malu kćerku koja te je iz gafleta

probudila i smrt te nije zadesila dok si u ovakvom stanju bio." Kada je nastupilo vrijeme podne-namaza bio sam umoran, jer već dugo nisam spavao. Zamolio sam kolegu da preuzme moj posao i vratio sam se kući da se malo odmorim.

Silno sam želio da vidim svoju kćerkicu koja je bila sebep moje upute i mog povratka Allahu dz.s. Ušao sam u kuću. Moja žena je plakala. Upitao sam je šta je bilo, a njen odgovor odjeknuo je poput groma:"Tvoja kćerka je umrla!" Od silnog šoka nisam se mogao kontrolisati. Počeo sam plakati. Nakon sto sam se

smirio, prisjetio sam se da je sve što se desilo iskušenje od Allaha dž.š., da iskuša moj iman. Zahvalio sam Allahu dž.š., podigao slušalicu i nazvao prijatelja i zamolio ga, da dodje da mi pomogne. Prijatelj je došao. Uzeo je dijete ogasulio i opremio je, a zatim smo joj klanjali dženazu. Potom, otišli smo na mezarje i moj prijatelj mi je rekao: "Ne priliči da je neko drugi spusti u mezar osim tebe." Uzeo sam je, zaplakao i spustio u mezar. Ja nisam ukopao svoju kćerku, nego sam ukopao NUR koji mi je osvijetlio put u životu. Molim dragog Allaha dž.š., da je učini mojom zaštitom od Vatre i da nagradi moju strpljivu ženu najboljom nagradom.

[Solomon Kane]

Тешка ,трагична и болно поучна прича.

[Guest ага пије млеко]

Туга и жалост....

[marija]

sve što bih rekla suvišno je..

[Eniz]

ČOVJEK PLANIRA I SNUJE A BOG ODREĐUJE

Dobijanje prinove u porodici je nesvakodnevna radost! Tu su veselja, babine, čestitanja, rodio se novi život i treba to obilježiti! Pogotovo se raduje dedo novom unučetu! Pričam vam priču, nebi li malo razmislili o našim sudbinama!Krenula je porodica da čestita prinovu svojoj kćerki koja je stanovala u Tuzli.Radost, pokloni se kupili, i krenulo se u sve osim radost! U kombiju jedanaest članova jedne porodice!U blizini Žepča, auto kombi, puca guma.Radost se pretvara u nesvakidašnju tragediju!Smijeh se u momentu pretvara  u muk! Tišina, iz auta izlazi zet i punac!Jedini preživjeli! Punac gubi dvije kćeri ženu unučad!Zet gubi ženu i tri sina!Iznio je malog Muatesima djete nekoliko mjeseci , suza roditeljska teška li je!Smogao je snage, da nazove bližnje riječi koje je rekao su:Sve izgubih!Troje djece, suprugu,njena sestra i njeno djete, majka njena!I neznam tačno ko još!Ono što nikada neću zaboraviti je Tebut malog Muatesima kojeg držah u svojim rukama!Težak je taj dan, težak je taj datum a čudni li su putevi Božije sudbine!

Ono što je zaprepastilo doktore je krik žene od tog moga prijatelja, koja je dovučena u bolnicu u polusvjesnom stanju.Njene zadnje riječi su bile lailahe ilellah Muhamedun resulullah!Ono što uvijek pogledam kada idem prema svom rodnom mjestu jeste devet mezarova, jedan pored drugog iskopani.U njemu leže oni koji su krenuli da se raduju a završili su na onome mjestu gdje im je dragi Bog odredio da budu!Čudni li su putevi Božije sudbine!

[Eniz]

Prometni masakr kod Žepča: Od 9 poginulih, 4 djece

Postao/la Ivy dana 30/10/2006 20:50

ŽEPČE - U teškoj prometnoj nesreći koja se jutros u 8,00 sati dogodila na magistralnoj cesti M-17 u mjestu Ograjina kod Žepča smrtno je stradalo devet osoba, među kojima i četvoro djece, a tri osobe su zadobila teške ili lake tjelesne povrede.

Prema izjavama očevidaca, do nesreće je došlo kada je kombi vozilo «VW» (476-T-959), vjerovatno usljed pucanja gume, prešlo u lijevu kolovoznu traku i udarilo u kamion «MAN» (445-T-929), u vlasništvu poduzeća «TD Inžinjering» iz Breze.

U trenutku nesreće, u kombiju su se nalazili mještani sela Šerići kod Zenice - supružnici Izet (1971) i Saliha (1979) Garanović sa troje malodobne djece – Muatez (1997), Suhejb (1999) i Ejmen (2006), Salihini roditelji Safet (1957) i Hidajeta (...) Huseinović, te Salihin brat Hidajet (...). U kombi vozilu «VW» bili su i Samila Kovačević (1981), njen sin Jasir (2001) i dvomjesečna beba Fatima (2006), kao i izvjesna Fadeta Huseinović (...), za koju još nema pouzdanih saznanja o srodstvu sa ostalim putnicima.

Od posljedica teškog povrjeđivanja smrtno su stradala djeca Muatez, Suhejb i Ejmen Garanović, dok je njihova majka Saliha preminula u Kantonalnoj bolnici Zenica. Poginuli su i Hidajeta Huseinović, njen sin Hidajet i izvjesna Fadeta Huseinović, dvomjesečna Fatima Kovačević, te njena majka Samila, koja je, od težine ozljeda, preminula u zeničko-dobojskoj bolnici.

U bolnicu u Zenici dovezen je dječak Jasir Kovačević (2001), sa teškim povredama glave i grudnog koša, desne ruke i potkoljenice, a smješten je na Odjeljenju dječije kirurgije. Također, u centralnu zeničko-dobojsku bolnicu prevezen je, a potom smješten na Odjeljenju kirurgije i Safet Huseinović, suvozač u kombiju «VW», koji je zadobio teške povrede glave i grudnog koša.

Prema izjavi dr. Kasima Spahića, dežurnog liječnika Odjeljenja urgentne medicine, Kovačević i Huseinović se, unatoč teškim tjelesnim povredama, nalaze izvan životne opasnosti.

Više sreće imali su vozači oba vozila. Izet Garanović je dovezen u Kantonalnu bolnicu Zenica, sa lakim tjelesnim povredama, a nakon ukazane hitne pomoći proveden je do Ministarstva unutarnjih poslova ZDK radi davanja iskaza.

Vozač kamiona «MAN» Muhidin Muhić (1983) iz Breze dovezen je s povredama vrata i donjih ekstremiteta i nalazi se izvan životne opasnosti. Nakon ukazane pomoći otpušten je kući. Muhić je nepun sat prije nesreće u Ograjini, krenuo iz pogona maglajske kompanije «Natron» u pravcu Zenice.

«Sve se dogodilo iznenada. Kombi je najedanput skrenuo u moju kolovoznu traku. Pokušavajući ga izbjeći, sišao sam sa kolovoza. Udar je, međutim, bio neizbježan», kazao je reporteru Zede Muhidin Muhić, koga smo zatekli na Odjeljenju urgentne medicine bolnice u Zenici.

Uviđaj na mjestu najteže prometne nesreće u Zeničko-dobojskom kantonu u posljednjih nekoliko godina, obavila je zamjenica kantonalnog tužitelja Klaudija Saletović, uz asistenciju službenika Ministarstva unutarnjih poslova ovog kantona. Za vrijeme uviđaja, promet za kamione je bio potpuno obustavljen, a za ostala vozila se obavljao obilaznicom kroz grad Žepče. Promet je za sva vozila pušten u 11,45 sati.

Ivy

 

Postovi: 1789

Pridružen/a: 08/02/2004 00:00

Lokacija: Sarajevo, BiH

Web stranica

[marija]

Mome detetu

NAPOMENA: Autor ovih riječi je 29-godišnji otac koji ima samo JEDNO dijete. Nedavno su doktori otkrili rak na mozgu u njegovom malom tijelu.

Mome djetetu

Samo još ovoga jutra ću biti radostan kada ti ugledam lice i smijat ću se umjesto da plačem.

Samo još ovoga jutra ću ti dopustiti da obučeš ono što želiš i uz smijeh ti govoriti kako ti divno pristaje.

Samo još ovoga jutra ću propustiti pranje veša kako bih te izveo u park i gledati te kako se veselo igraš.

Samo još ovoga jutra ću ostaviti neoprano suđe i dopustiti ti da me podučiš kako zajedno sklopiti slagalice.

Samo još ovoga jutra ću isključiti telefon i ugasiti računar i sjediti s tobom u dvorištu pušući balone.

Samo još ovoga poslijepodneva neću glamiti, pa čak ni gunđati kada zavrištiš i zaplačeš za sladoledom, već ću ti kupiti jedan čim to budem mogao učiniti.

Samo još ovoga poslijepodneva neću brinuti šta ćeš postati kada odrasteš.

Samo još ovoga poslijepodneva ću ti dopustiti da mi skuhaš kolače i s osmjehom ću te radoznalo gledati kako to činiš.

Samo još ove večeri ću te držati u zagrljaju i pričatiti ti priču o tvom rođenju i pričati ti koliko te volim.

Samo još ove večeri ću ti dopustiti da kupatilo popršćeš vodom, a neću se naljutiti.

Samo još ove večeri ću ti dopustiti da na verandi sjedimo zajedno do kasno u noć brojeći zvijezde.

Samo još ove večeri kada budem provlačio prste kroz tvoju kosu, biću samo zahvalan Uzvišenom Bogu što mi podari najveći mogući dar.

Razmišljaću o majkama i očevima koji traže svoju izgubljenu djecu, o majkama i očevima koji posjećuju mezare svoje djece umjesto njihovih spavaćih soba, i razmišljaću o majkama i očevima koji u bolničkim sobama posmatraju kako im se djeca sa smrću bore, dok im bol razdire dušu koju više ne mogu podnijeti.

I kada te poljubim večeras, zagrlit ću te nešto jače, i u zagrljaju držati nešto duže.

Pa ću opet zahvaliti Uzvišenom Bogu što te imam, i neću ga moliti ništa više, ništa više osim JOŠ SAMO JEDAN DAN…

[Eniz]

Pouka:Jelde mi bi da se svađamo, a ko zna možda sutra neko bude našu priču pričao!Ovo je bilo za nedaj Bože nikome od mene za vas ! Sebi pokvarih noć nadam se da je nisam vama pokvario!

[marija]

kada se promene zivotne okolnosti, promeni se i ugao iz kog se posmatra zivot.

zivot ume da porazi vise nego sto bi covek mogao i da zamisli..

[Guest ага пије млеко]

:cmizdrenje: 1510_baby

[marija]

Covek zna samo za dubinu i gorcinu nesrece koju je sam doziveo, kao i za tezinu bolesti koju je sam preboleo, ali niko ne zna nesrece ni bolesti koje drugi podnose.

[Александар Милојков]

Енизе, ако имаш Библију, прочитај Књигу о Јову (Стари Завет).

[Eniz]

Енизе, ако имаш Библију, прочитај Књигу о Јову (Стари Завет).

ok!

[marija]

Tuga pozitivno utiče na ljude, pošto ih primorava da razmisle o svojim postupcima i potraže motivaciju za bolji život. Iz naleta tuge mogu se izvući mnoge koristi. Tuga čoveka čini jačim, sposobnijim da se izbori sa izazovima života, a može ga čak navesti i na velika dela Kada izgubite voljenu osobu, imate osećaj da se ceo svet ruši i to je veoma zastrašujuće. Potpuno je prirodno da su ljudi u takvim situacijama zabrinuti. Ako neko nikada nije bio tužan zbog gubitka, to je zbog toga što se nikada nije vezao za nekoga.NORMALNO je biti ponekad tužan