Danijela Написано Март 23, 2015 Пријави Подели Написано Март 23, 2015 Na Maheu – najvećem ostrvu u arhipelagu Sejšela u Indijskom okeanu, u prizemlju kuće Oca Sergiosa (Srđan Janošević) nedeljom u pola devet ujutru služi se sveta liturgija za pravoslavne vernike. U kapeli Svetog Dimitrija Solunskog koja je u sklopu porodične kuće Janoševića ima mesta za tridesetak vernika, a za Božić i Vaskrs kada dođe i stotinak Rusa, Moldavaca, Ukrajinaca, Srba, Kiprana, Belorusa, Bugara i Rumuna iznajmljuje se konferencijska sala u hotelu. Imao sam privilegiju da posle turističkog obilaska predivnih Sejšela prisustvujem nedeljnoj liturgiji i da uz domaću kafu, na terasi koja gleda na plažu kraj Indijskog okeana, porazgovaram sa Ocem Sergiosom. Liturgija se služi na engleskom, sa delovima na grčkom, dok hor odgovara na crkveno-slovenskom jeziku – Odavno želimo da imamo pravoslavnu crkvu, a nakon osnivanja Pravoslavne hrišćanske zajednice obratili smo se Njegovoj svetosti Patrijarhu Aleksandrijskom Teodoru II da blagoslovni njeno stvaranje. Sejšelska ostrva inače pripadaju Aleksandrijskoj patrijaršiji grčke crkve – priča mi Otac Sergios (68) i priseća se kako je postao sveštenik. – Pre pet godina, u maju 2009. mitropolit Tanzanije i Sejšela, gospodin Dimitrios mi je nakon svete arhijerejske liturgije ovde na Sejšelima ponudio da kao sveštenik vodim parohiju. Nisam ni sanjao da ću u šezdeset drugoj godini započeti tako uzvišen poziv. Rukopoložen sam 13. decembra 2009. godine u Solunu čemu su prisustvovali moja supruga i ćerka – priča i dodaje da je prvu pravoslavnu vaskršnju liturgiju služio na mestu u kome razgovaramo, u proleće, 4. aprila 2010. godine. Otac Sergios rođen je u Beogradu, a u Sarajevu je završio Prirodno-matematički fakultet, oženio se i dobio ćerku. Supruga Vesna je diplomirala na Filološkom fakultetu i radila je kao novinarka. Oboje su bili pustolovi, proputovali su svet prvo samostalno, a onda zajedno. Ćerku Srđanu iškolovali su Sejšelima i u Engleskoj, ona je radila kao novinarka, a danas je portparol predsednika Sejšelskih ostrva. – Dvadeset sedam godina proletele su kao tren. Došli smo ovde 1981. godine, a 1985. sejšelska vlada ponudila nam je da radimo za njih. Dok smo živeli u Bosni i Hercegovini radila u Radio televiziji Sarajevo, a suprug u Jat-u. Nekad imamo utisak da smo ovde večno, a nekad veoma kratko. U Indijskom okeanu uvek je ravnodnevnica i sunce zalazi svakog dana oko šest sati. Odmah su nam se dopali ugodna klima, čist vazduh i zdrava hrana. Pogotovo nam je to bilo važno zbog male ćerke – seća se Vesna Janošević (65). Bloger Nenad Blagojević sa Ocem Sergiosom i Vesnom Janošević u njihovoj bašti na Sejšelima Janoševići su mi ispričali kako su već 1987. godine potpisali ugovore o radu i sa sedmogodišnjom Srđanom ostali da žive u maloj državi, hiljadama kilometara od Jugoslavije. Planirali su da ostanu tamo do 1993, međutim rat u Bosni i Hercegovini izmenio im je život za sva vremena. – Izgubili smo sve što smo imali u Sarajevu, nismo imali gde da se vratimo – nastavlja Otac Sergios da priča u dvorištu prepunom zelenog rastinja i papaja. – Počeli smo više da se molimo Bogu, da češće čitamo Sveto pismo i verske knjige i tekstove. Živeći daleko od svoje zemlje, familije, prijatelja, oslonac smo našli u našoj, pravoslavnoj veri. Čeznuli smo za našom zemljom, a učenje od duhovnih otaca bilo je oaza koja nas je povezivala sa njom i pravoslavljem – setno objašnjava Vesna koja u toku liturgije donosi kandilo i toplu vodu, pravi naforu, peva u horu sa ćerkom. Sve što mu je potrebno za svetu liturgiju otac Sergios doneo je iz grčkih i srpskih crkava Otac Sergios i Vesna u Srbiju dolaze jednom godišnje i kažu da se tada toliko druže sa dragim ljudima da se dešava da ručaju po nekoliko puta dnevno kao i da obavezno negde kasne. Beograd vole jer ima neopisivu čar! – Srbija je naša domovina, drugu nemamo. Sejšelci žive harmonično, ponosni su na svoju zemlju i kad uvide da je kao stranac cenite, odmah vas prihvataju za prijatelja. Ipak, život usred okeana, donosi sa sobom ostrvsku groznicu i utisak da ste sami, pa poželite da odmah budete na kopnu. Volimo ovu državu, ali se molimo Bogu da jednog dana imamo kuću u Srbiji, svoje gnezdo u zemlji u kojoj bismo proveli poznu starost – kaže Vesna. Tekst i foto: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com http://pricesadusom.com/pravoslavni-svestenik-na-sejselima-2/ Dijasporka, Kaludjerovic Sreten, Grizzly Adams and 7 осталих је реаговао/ла на ово 10 "Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?" sv. Ignjatije Brjančanjinov Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
obi-wan Написано Март 23, 2015 Пријави Подели Написано Март 23, 2015 :good2: Kaludjerovic Sreten је реаговао/ла на ово 1 "Ви морате упознати земаљско да би сте га волели, а Божанско се мора волети да би се упознало." Паскал "Свако искључиво логичко размишљање је застрашујуће: без живота је и без плода. Рационална и логична особа се тешко каје." Шмеман "Always remember - your focus determines your reality." Qui-Gon Jinn Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Juanito Написано Март 23, 2015 Пријави Подели Написано Март 23, 2015 Je l' on Miškovićev duhovnik? Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Anika Написано Март 23, 2015 Пријави Подели Написано Март 23, 2015 На овог човека сам једном случајно налетела у Београду, на Теразијама. Пришао је да помогне једној жени која је пала у несвест. obi-wan and Kaludjerovic Sreten је реаговао/ла на ово 2 "Ја сам сакупљач необичних ствари. Нека други сакупљају значке и марке. Ја сакупљам дане, часове и тренутке. " - Мирослав Антић Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Grizzly Adams Написано Март 23, 2015 Пријави Подели Написано Март 23, 2015 Па мораћемо да обиђемо светињу... obi-wan, Juanito, Аурор and 3 осталих је реаговао/ла на ово 6 ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Danijela Написано Март 23, 2015 Аутор Пријави Подели Написано Март 23, 2015 Pa moralo bi, red je "Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?" sv. Ignjatije Brjančanjinov Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука