Jump to content

" Признање Косова није услов за улазак у ЕУ"

Оцени ову тему


gane

Препоручена порука

Реченица коју дуго слушамо од наших "политичара"...Изгледа је дошло време за ревидирање тог става у српској јавности,па се стидљиво појављује и овакав чланак:

Kosovo najveća prepreka Beogradu na putu ka EU  26-02-2010 21:25

Beograd

- Kosovo je najveći problem za Srbiju u njenoj evropskoj integraciji, dok će pitanje saradnje s Haškim tribunalom pre ili kasnije svakako biti uspešno rešeno. Beograd će jednog dana morati da prihvati postojanje Kosova, jer to je nepovratna situacija. Na samom početku, moraju se obezbediti sva prava kosovskim Srbima, a Beograd i Priština bi trebalo da dođu do kompromisa oko učešća Kosova na međunarodnim i regionalnim skupovima. Srbija bi trebalo da shvati realni vremenski okvir za članstvo u EU. Posle ulaska Hrvatske u Uniju svakako će uslediti predah od proširenja, ali koji ne bi smeo predugo da traje, navodi u razgovoru za Danas bivši ministar spoljnih poslova Italije Đani de Mikelis, predsednik uticajnog instituta IPALMO iz Rima, koji je u Beogradu učestvovao na konferenciji italijanske vlade o ulasku Srbije u EU.

* Koji su glavni politički problemi na putu evropske integracije Srbije?

- Glavni problem je novo raspoloženje u evropskim zemljama. Globalni događaji proteklih godina su imali negativan uticaj na raspoloženje u zemljama EU kada je reč o njenom proširenju. Referendumi u Francuskoj, Holandiji i Irskoj i problem s ratifikacijom Lisabonskog ugovora uticali su na evropsku javnost. Raspoloženje nije sada kao što je bilo.

* To su problemi s kojima se susreće Unija, ali koji je glavni problem Srbije? Šta će biti teže rešiti - Hag ili Kosovo?

- Pre svega, Brisel i ostali glavni gradovi Evrope moraju da prepoznaju napredak koji je u Srbiji postignut i to ne samo u političkom smislu, već i na nivou civilnog društva. Sada se situacija znatno razlikuje u odnosu na onu od pre nekoliko godina. Sada je velika većina političkih partija u vašoj zemlji za evropsku integraciju. Ima puno problema koji su posledica prošlosti i teških vremena transformacije nekadašnje Jugoslavije. Haški tribunal i Kosovu su posledica tih dešavanja. Pitanje Haga će, pre ili kasnije, biti rešeno u dobrom pravcu. Kosovo je mnogo komplikovaniji problem. Pre svega, to je nepovratna situacija. Srbija će jednog dana morati da prihvati postojanje Kosova. U isto vreme, pravljene su mnoge greške u rešavanju tog pitanja i sada moramo da nađemo način da to bar delimično ispravimo. Na početku moraju biti stvoreni svi uslovi da kosovski Srbi imaju sva prava i očuvaju etnički identitet.

* Postoji li praktičan način koji bi omogućio da delegacije Beograda i Prištine na međunarodnim i regionalnim skupovima sede za istim stolom?

- To je još jedan problem. Uskoro sledi veliki regionalni sastanak u Brdu kod Kranja. Očigledno je da će Srbija učestvovati, ali u isto vreme biće nemoguće organizovati ovaj sastanak bez poziva predstavnicima Kosova. Ne znam kako to rešiti, ali ako postoji politička volja rešenja su uvek moguća uz diplomatske kompromise.

* Ima li političke volje?

- S moje tačke gledišta, dakle kao nekog ko nije direktno uključen, mislim da te volje ima. Nadam se da će je biti s obe strane, jer se time postižu nastavak evropskih integracija i stabilizuje region. A stabilnost je preduslov i ekonomskog razvoja i poboljšavanja standarda života mladih generacija.

* Šta bi značila puna saradnja Beograda i Prištine, na kojoj insistira EU?

- Osnovni preduslov da srpska strana prihvati saradnju je rešavanje problema Srba na Kosovu. Ponavljam da su, bar teoretski, rešenja moguća i to uz pomoć evropskih pravila. Italija je pre 20 godina imala sličnu situaciju oko Tirola. To bi mogao biti primer za probleme kosovskih Srba.

* Koliko snažno će EU i Italija sugerisati Srbiji da bi sever Kosova trebalo da se integriše u kosovski sistem?

- Ključno je da se problemi rešavaju u okviru postojećih granica. Jasno se sećam situacije u BiH. Bio sam tamo kao ministar spoljnih poslova Italije i u jednom trenutku je nastao uspešni Dejtonski sporazum. Dve godine pre toga, podjednako dobar Kutiljerov plan nije uspeo. Jednostavno, postoje situacije u kojima se cilj ne može postići odmah. U ovom trenutku, bolje je izbeći integraciju srpskih institucija u kosovske.

* Kada bi Srbija mogla dobiti status kandidata za EU i da postane članica?

- Osnovno za Srbiju je da pokuša da razume načine za ispunjavanje svih evropskih uslova u realnom vremenskom okviru, a to znači nekoliko godina. Što se tiče članstva, to nije 2014, ali ni mnogo godina posle toga, već negde između. Mora se razumeti da će, posle proširenja na Hrvatsku, Uniji trebati nekoliko godina predaha uzimajući u obzir posledice ekonomske krize koja ju je zahvatila. Dakle, treba povezati dalje integracije Zapadnog Balkana s novom situacijom u EU. Mislim da jedini način da Evropa prebrodi krizu jeste da se ona širi na istok prema Rusiji, prema jugu i drugim krajevima. To je spas za EU i njene interese, kao i za interese Italije. U tom slučaju, Zapadni Balkan neće biti poslednji korak u procesu proširivanja, nego prvi korak u novoj fazi integracija. Pri tome, veoma je važno da se promeni mišljenje javnog mnjenja u zemljama Unije prema proširenju.

* Zašto Italija snažno podržava ulazak Srbije u EU?

- Zbog interesa. Ukoliko Evropa izabere defanzivni stav u odnosu na proširenje, to će značiti katastrofu ne samo za Srbiju, već i za Italiju, jer će Italija ostati na periferiji. Iz naših sebičnih interesa mi se zalažemo za što bržu integraciju Srbije u EU.

Lidija Valtner

www.danas.rs

"Заповест је Господња да не останемо неми у временима кад је вера у опасности. Када је вера у питању нико нема право да каже, ко сам ја? Нико нема право да каже није моја ствар или то ме не занима. Камење ће завикати а ти зар да останеш нем и незаинтересован?"

(Св. Теодор Студит)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 weeks later...

Јупитер се срди

Скандал који је подигао француски министар иностраних послова на Косову својеврсна је потврда његове умешаности у по злу чувене догађаје које је штампа назвала „црна трансплантологија“. Да подсетимо да је на питање дописника Гласа Америке о његовој улози у причи око тога да су Албанци отимали људе како би им вадили органе, господин Кушнер реаговао некако превише бурно. Препоручивши новинару да се лечи, он је све који га сматрају умешаним у тај случај назвао „идиотима“ и „убицама“. Јупитер се очигледно срди, значи није у праву.

А све је почело као у бајци. Прво је Кушнер свратио у Београд, како би саопштио да, као прво, одлука Запада о Косову не подлеже ревидирању; као друго, Београд, читај - министар иностраних послова Вук Јеремић - мора да ублажи реторику о косовском питању; и, као треће, Србија мора да успостави „добросуседске“ односе са властима Косова, или ће чланство у ЕУ остати за њу само сан.

Испунивши програм минимум, министар се упутио ка штићеницима на Косво, што је такође лепо. Јер ако су у Београду били приморани да га ћутећи слушају, усиљено се при томе смешкајући, у Приштини му се сасвим искрено радују. А не би ни могло бити другачије, јер управо је Бернар Кушнер био шеф администрације УН за Косово у оном усијаном периоду од 1999. до 2001. године. Може се сматрати бабицом младе државе.

Ипак, десило се оно једино што је могло да помрачи ову у највишој мери пријатељску посету – нашао се храбриша који је потсетио на улогу дипломате у ствари далекој не само од дипломатије, већ и од елементарне етике. А тема „црне трансплантологије“ односи се управо на време апсолутне власти Бернара Кушнера у покрајини. Шта више, бивши тужилац хашког трибунала Карла дел Понте оптужила је Мисију УН за Косово, између осталог Бернара Кушнера, да су је они омели да истражи овај злочин. Није ли се управо зато појавио епитет „бивши“ у титули госпође дел Понте? Јер ако је Кушнер назвао „идиотом и убицом“ новинара који се усудио да му постави незгодно питање, страшно је замислити какве је речи на свој рачун могла да чује дел Понте, која је покушала да истражи тај мрачни случај.

Остаје нада да ће званични представник Савета Европе Дик Марти, познат по својој смелости још по истрази случаја о затворима ЦИА у Европи, а који сада истражује случај продаје органа, обратити пажњу на ову чудну реакцију господина Кушнера. Можда ће му то помоћи у истрази? Макар је јасно на коју адресу да се обрати.

Објавио Ksenija Tosic

"Заповест је Господња да не останемо неми у временима кад је вера у опасности. Када је вера у питању нико нема право да каже, ко сам ја? Нико нема право да каже није моја ствар или то ме не занима. Камење ће завикати а ти зар да останеш нем и незаинтересован?"

(Св. Теодор Студит)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 5 years later...

Кирби се не слаже: http://rs.n1info.com/a120987/Vesti/Kirbi-o-Kosovu-UN-Rusiji.html

 

 

Додао је и да нам нису послали само бомбе него и паре (заборавио је да дода да је новац неупоредиво мањи од штете коју су направили):

 

"Možete imati odnose sa Rusijom, ali treba razumeti njihovu prirodu. Ljudi ovde misle da je Rusija, a ne EU, najvažniji ekonomski partner Srbije. Prema podacima vaših institucija, a koje je objavljivala vaša štampa, od Rusije ste dobili nula dinara nepovratnih donacija. Mi smo vam dali milijardu dolara donacija, a niko ne kaže da ste od nas dobili bilo šta osim bombi. Treba sagledati realnost, a ne živeti u mitovima"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Možete imati odnose sa Rusijom, ali treba razumeti njihovu prirodu. Ljudi ovde misle da je Rusija, a ne EU, najvažniji ekonomski partner Srbije. Prema podacima vaših institucija, a koje je objavljivala vaša štampa, od Rusije ste dobili nula dinara nepovratnih donacija. Mi smo vam dali milijardu dolara donacija, a niko ne kaže da ste od nas dobili bilo šta osim bombi. Treba sagledati realnost, a ne živeti u mitovima"

 

Problem je što ste nam tim bombama pobili 3000 građana naše zemlje čiji život nema cenu i što je šteta od bombaradovanja vredna desetine milijardi dolara i plus što ste nam oteli 15 % naše teritorije i što hoćete i kulturnu baštinu da nam otmete kroz UNESCO tako je ta donacija jedna obična mizerija za štetu koju ste i koju nanosite srpskom narodu i državi.

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...