Jump to content

Pravoslavlje i poreklo smrti?


Препоручена порука

Ne, Bog nije stvorio smrt nego je smrtnost osobina stvorenog. Odnosno sve sto je stvoreno je smrtno, a sve sto nije stvoreno nije jel te smrtno. Tako da Bog nije smrtan jer nije stvoren. Tvorevina je smrtna jer je stvorena, znaci potpuno suprotno. Da je Bog stvorio besmrtnu tvorevinu, to ne bi bila tvorevina, nego opet nekakav bog stvoren silovanjem. Mada tu je opet kontradiktornost u tome sto Bog ne moze biti stvoren, pa tako Bog ne moze stvoriti Boga. Zato je najlogicnije objasnjenje ovo koje sam dao. 

 

Po pravoslavnoj teologiji, barem kod nekih, smrt jeste postojala pre Adamovog pada sto je povezano sa ovim prvim sto sam napisao.

Sv. Atanasije Veliki nesto pise o tome i Maksim Ispovednik indirektno kada kaze da Adam nije stvoren savrsen, jer da jeste ne bi nikad odstupio od Gospoda. 

 

Teorija evolucije nema bas veze sa tim, posto je ona samo opis odredjenih pojava i procesa, jer ako su ovi Sveti Oci rekli to znaci da oni nisu imali pojma o teoriji evolucije, a ona nije ni bitna toliko, jer se se bavi drugacijim predmetom u odnosu na teologiju i ontologiju. 

 

Nadam se da te nisam zbunio :D

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Смрт је отуђеност од Бога. Ништа више ништа мање.

 

Погледајмо, ми нисмо по природи бесмртни,нити је било које друго створење такво. Само Бог је бесмртан по природи а ми захваљујући Божјем дару,можемо чинити Христово бесмртно тело.

 

Дакле човек није бесмртан по природи, бесмртан је искључиво по благодати (дару).

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Смрт је отуђеност од Бога. Ништа више ништа мање.

 

Погледајмо, ми нисмо по природи бесмртни,нити је било које друго створење такво. Само Бог је бесмртан по природи а ми захваљујући Божјем дару,можемо чинити Христово бесмртно тело.

 

Дакле човек није бесмртан по природи.

Kako onda satana i dalje postoji?On je u potpunosti otudjen od Boga.I drugo zar nisu andjeli besmrtni iako su stvoreni?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Smrtnost je posledica covekovog pada u greh.

Pa tako je po Bibliji.Covek je uveo smrt u tvorevinu svojim neposlusanjem.A Hristos vecni zivot svojim poslusanjem Bozijoj volji kao novi Adam.Al to se nikako ne uklapa sa stvaranjem coveka kroz evoluciju.Onda je smrt postojala pre coveka i njen tvorac je Bog.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Životinje su postale truležne zbog čoveka. Zakon džungle je posledica grehopada čovekovog. Zar bi to bilo tako da one nisu stvarno povezane sa čovekom? Adamov grehopad je sav ostali ljudski rod podvrgao truležnosti i smrtnosti upravo zbog prirodne veze među ljudima, kao i zbog toga što su ljudi jedna priroda u mnogim ličnostima. Sveti Oci opisuju Adama kao koren, koren biljke - ljudskoga roda. "Smrt je kroz Adama ušla u sav njegov rod, (smrt je ušla) u biljku čiji je koren oštećen i zbog toga se, nužno, osušila i čitava biljka."[1] Adam nije bio samo koren roda ljudskoga, već i koren svekolike materijalne tvorevine. Zašto bi, dakle, i životinje i čitav kozmos pali u truležnost da nisu bili prirodno i organski povezani sa čovekom?

Ali neko može da postavi sledeće pitanje: "Kako to da je Adamov grehopad potčinio životinje truležnosti i zakonu džungle ako su životinje bile stvorene pre Adama? Kako to da su životinje (već tada) bile podvrgnute posledici neposlušnosti, koja se još nije bila dogodila? Jer znamo da su životinje umirale, ubijale i rastrzale jedna drugu od trenutka kada su se pojavile na zemlji, a ne tek posle pojave čoveka".

Na ovo pitanje se može dati odgovor isključivo ako znamo šta je to vreme. Vreme je samo jedna dimenzija (tvorevine). Kao što postoji jedinstvo kozmosa u prostoru, tako postoji i jedinstvo kozmosa u vremenu. Posledice Adamovog grehopada su prožele sveceli kozmos kako u prostoru tako i u vremenu. Životinje su bile potčinjene truležnosti mnogo pre nego što se pojavio čovek na Zemlji. No, i pored toga one su bile potčinjene truležnosti zbog čoveka. Oni koji žive u vremenu ne mogu da razumeju ovu činjenicu. Za njih ono što se dogodi u određenom trenutku postoji isključivo od tog trenutka i nadalje, ali nikako pre toga. Ali za Boga, Koji je van vremena, ono što se dogodilo u jednom trenutku postoji i pre tog trenutka, i to važi za svekoliku tvorevinu, od jedne njene hronološke tačke do druge. Adamov grehopad je bio kvasac koji je zakvasio svekoliku tvorevinu prošlosti i budućnosti. Vaskrsenje Hrista, kao Drugog Adama, jeste drugačiji kvasac, Kvasac nepropadljivosti, koji je, takođe, zakvasio svekoliku tvorevinu prošlosti i budućnosti...

 

 DR Aleksandar Kalomiros

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Смрт је отуђеност од Бога. Ништа више ништа мање.

 

Погледајмо, ми нисмо по природи бесмртни,нити је било које друго створење такво. Само Бог је бесмртан по природи а ми захваљујући Божјем дару,можемо чинити Христово бесмртно тело.

 

Дакле човек није бесмртан по природи, бесмртан је искључиво по благодати (дару).

 

Upravo tako. Dakle, mi po prirodi nismo besmrtni niti je covek ikada bio besmrtan nego smo smrtni. 

 

Mislim da postoji video gde vladika Ignjatije to objasnjava al ne mogu da nadjem. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Смрт као феномен можемо посматрати двојако: у односу на онтологију природе или у односу на онтологију личности.

У првој ситуацији, посматрано биолошки, је промена начина постојања природе. 

Друго, са аспекта личности, смрт је престанак постојања бића. Можемо је схватити као последицу прекида личне заједнице са Богом.

Што се тиче Адама, прекид заједнице са Богом.

 

Смрт је у природи последица њене створености ни из чега и није казна Божија. Смрт је постојала у природи и пре првородног греха а постала је реалност прекидом заједнице првог човека са Богом.

 

 

 

I drugo zar nisu andjeli besmrtni

 

Не, створени су. Али су у заједници са Богом

Измењено од ИгорМ
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Inace, treba voditi racuna o toj smrti jer se pravoslavje bavi zivotom i smrcu na jedan drugaciji nacin. Jedno je bioloska, a drugo duhovna (ontoloska, licnosna) smrt. Ova bioloska je obican prirodni fenomen prisutan svuda oko nas koji ce cak moze zapisati kao hemijska formula razgradnje slozenih proteina. Nas zivot je ispunjen takvom smrcu i ne bismo bili zivi da nije takvih hemijskih pojava. 

 

Ova druga smrt znaci smrt nase licnosti, nekog konkretnog, naseg postojanja kao Deja Vu-a, Shadowsa, VSB, grigorija itd. i vezana je za odvojenost od Boga. Mada opet u vezi sa tim je i ova bioloska jer nasa priroda je takva da posle 70-80 godina dolazi da raspada naseg tela. Zato se govori o vasrksenju tela, obozenju tvorevine i slicnom. 

 

Odoh sad spavati. 

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Životinje su postale truležne zbog čoveka. Zakon džungle je posledica grehopada čovekovog. Zar bi to bilo tako da one nisu stvarno povezane sa čovekom? Adamov grehopad je sav ostali ljudski rod podvrgao truležnosti i smrtnosti upravo zbog prirodne veze među ljudima, kao i zbog toga što su ljudi jedna priroda u mnogim ličnostima. Sveti Oci opisuju Adama kao koren, koren biljke - ljudskoga roda. "Smrt je kroz Adama ušla u sav njegov rod, (smrt je ušla) u biljku čiji je koren oštećen i zbog toga se, nužno, osušila i čitava biljka."[1] Adam nije bio samo koren roda ljudskoga, već i koren svekolike materijalne tvorevine. Zašto bi, dakle, i životinje i čitav kozmos pali u truležnost da nisu bili prirodno i organski povezani sa čovekom?

Ali neko može da postavi sledeće pitanje: "Kako to da je Adamov grehopad potčinio životinje truležnosti i zakonu džungle ako su životinje bile stvorene pre Adama? Kako to da su životinje (već tada) bile podvrgnute posledici neposlušnosti, koja se još nije bila dogodila? Jer znamo da su životinje umirale, ubijale i rastrzale jedna drugu od trenutka kada su se pojavile na zemlji, a ne tek posle pojave čoveka".

Na ovo pitanje se može dati odgovor isključivo ako znamo šta je to vreme. Vreme je samo jedna dimenzija (tvorevine). Kao što postoji jedinstvo kozmosa u prostoru, tako postoji i jedinstvo kozmosa u vremenu. Posledice Adamovog grehopada su prožele sveceli kozmos kako u prostoru tako i u vremenu. Životinje su bile potčinjene truležnosti mnogo pre nego što se pojavio čovek na Zemlji. No, i pored toga one su bile potčinjene truležnosti zbog čoveka. Oni koji žive u vremenu ne mogu da razumeju ovu činjenicu. Za njih ono što se dogodi u određenom trenutku postoji isključivo od tog trenutka i nadalje, ali nikako pre toga. Ali za Boga, Koji je van vremena, ono što se dogodilo u jednom trenutku postoji i pre tog trenutka, i to važi za svekoliku tvorevinu, od jedne njene hronološke tačke do druge. Adamov grehopad je bio kvasac koji je zakvasio svekoliku tvorevinu prošlosti i budućnosti. Vaskrsenje Hrista, kao Drugog Adama, jeste drugačiji kvasac, Kvasac nepropadljivosti, koji je, takođe, zakvasio svekoliku tvorevinu prošlosti i budućnosti...

 

 DR Aleksandar Kalomiros

Po ovome ispada da je smrt delovala retroaktivno na zivotinje i zivi svet.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...