Jump to content

Преболевање и исцелење након јаке трауме


Препоручена порука

Naravno da hoce mila u to sam ubedjena!

Pre par godina bejah u domu za nezbrinutu decu, eh decica :drugarstvo:

Jedna dobra seja koja je tamo volontirala pre nego sto sam ja otisla rekla mi je "samo budi tu, oni su andjeli, njihove molitve cine cuda, njih Bogomati stiti i uslisava im molitve samo tako"...

Uverila sam se da je zaista tako kada mi je prvi put dete selo na krilo, njihove okice, pogled, njihove price, njihovi zivoti, kako oni pricaju o veri, o Bogu...

A ti znas sigurna sam sta je potrebno da neko dete dospe u takav dom, koliko zlostavljanja i silovanja svakodnevnog, uz roditelje narkomane i nasilnike da bi ti u ovoj zemlji nedodjiji oduzeli roditeljska prava makar privremeno i ne moram da govorim sta su sve ta deca, ti andjeli prosli sa tako malo godina...

Uverena sam da njih Presveta cuva i da skuplja sve njihove suze i uzdahe, kao sto je skupljala mnogih od nas ovde i sada.

Ali znas, dok to traje, imas osecaj kao da te niko ne cuje i niko ne vidi i da si potpuno sam na ovom zlom svetu, kao da se citav svet obrusio na tebe i taj neuhvatljiv osecaj sigurnosti, nesto tebi nepoznato, postaje samo san, suvise nerealan da bi bio istinit.

I danas se okrecem preko ramena...

Ja se okrenem preko ramena onda kada me prati strah...

a to je tako cesto..

i ja sam trazila razne molitve, ali onda sam se obratila sa svojim...

rijeci su same izvirale..

ali nekako bol uvijek ostane..

i poslije njih...

da li zbog sjecanja? ne znam...

jedno je sigurno.. ja se svojih kosmara ne mogu osloboditi..

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Juce sam (namjerno) pokrenula sa prijateljicom razgovor o nasilju u porodici...

uvijek tako pricam sa drugima.. trazeci neke razloge zasto to tako biva i sl...

ali me iznova razocara njihov komentar "Zasto jednostavno ne kazu dosta".. hm...

zasto?

zbog straha obucenog u svakodnevnicu...

zamislite dijete koje trpi batine od svojih prvih godina, a sada je tinejdz.. kada neko krene da ga pomazi on se trza, misli na batine..

strahu ne mozemo reci dosta...

mozemo zatvoriti oci i trpjeti..

nadati se

DOSTA ne postoji ni za jednu stranu... Onaj koji pati (opet kazem) ne smije da kaze dosta, zbog straha ali i gnijeva ove druge strane koja ga muci... moze da pokusa.. ali ne preporucujem...

tu veliku stvar mogu da urade drugi...

upravo ovi koji daju komentare koji me razocaraju i nerviraju..

jer oni vide, oni mogu pomoci ..prijaviti i sl..

ali nece da se "petljaju"..

sjecam se da sam kao mala htjela biti djecak  :smiley: jer sam mislila da su naj jaci... i da bi onda sve bilo drugacije,

a onda sam dobila brata i shvatila da sam bila u zabludi...

sada zelim jedno, da se oslobodim straha.. i biti srecna..

samo cu morati nauciti kako se nositi sa tim osjecajem...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

....????? ?? ?????? ?? ????????? ?? ?? ????????? ??? ???? ? ????, ? ?? ?????? ?? ?? ????????? ??? ????? ????????? ???? ???? ?? ???? ?????? ? ??????, ????? ???? ???? ????? ????????? ?? ?? ????? ?? ?????? ?????????? ? ?????? ?????????????, ?? ?? ????????? ??? ???? ?? ?? ???? ?? ????? ?? ???? ?????? ?? ????? ?? ?? ????...???? ????? ??? ???????? ??? ?????, ????? ?? ?????? ?? ?? ?? ?????????? ???? ?????? ? ???? ?????? ? ?? ?? ??????? ?? ?? ????????, ?? ?? ?? ????? ??????? ?? ????????? ????...

??? 11 ?????? ?? ???? ????? ????? ????, ??????????,  ????????,?? ???????? ?????? ???? ?? ???????? ????? ??? ?? ?? ??????

? ??????? ?? ??, 3 ?????? ???????? ??????? ?? ??? ?? ?????? ???????

nisu to roditelji...

ja mogu da oprostim..ali zaboraviti teze.. vec sam rekla kosmara se svojih ne mogu osloboditi...

a i citav zivot se lijecimo od nesrecnog djetinjstva zar ne?? rece jednom Ivo Andric  :smiley:

i ja zapisah u sebi kao definiciju...

treba imati snage za lijecenje.. a kako je imati kada jos bolujemo? jos smo u istim bolestima...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 year later...

.........draga moja plasljiva sestro Sanja,bilo bi pravo cudo da se nas dvije ne sretosmo ponovo na jednoj bas ovakvoj temi girl_jumping......strah...da,svaki se dan suocavam......i nekako ga dijelim na dva straha,strah 'bez' Boga,i strah s NJim.........strah 'dok nisam znala za Boga' mi je bio kazna,i samo bol,bol,bol.....ali mislim da me je On njime cuvao i koocio da ne budem djubre vece od onog sto sam bila..........a ovaj strah sada osjecam kao NJegov blagoslov,da znam da cijenim ono malo kad ME on posjeti,kad nikakav strah ne postoji.......i sigurna sam da je ovaj moj strah samo posljedica toga sto Ga ne volim dovoljno,sto ne znam da mu se prepustim,sto ne gledam NJega,ve c samo oko sebe i kuda talasa.......ALI kad,ipak u tome uspijem onda su mi svi strahovi obicna mizerija....znaci to je samo do nas bliss jeeee.......Ti si sav moj bol......EKV

Ja kad se malo otuđim od Boga odmah imam žute minute, sve mi smeta i razdražljiva sam, razljutim se očas posla. Grozna sam, groznaaa!!! Imam užasnu ćud, nepodnošljiva sam i samoj sebi a kamoli drugima! bliss jeeee I malo ko može da me razume jer znam odakle potiču ti strahovi. To su neke nepodnošljive traume za koje znamo samo Bog i ja. Nekad mi se čini da je bol tako jak da ću od njega poludeti. Neke stvari su mi se desile u detinjstvu i nema tu leka. Bog mi pomaže, ali posledice ostaju zauvek. bangin girl_jumping

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Možete li preći preko toga što je bilo pre?

Mogu i jesam prešla preko toga. Ali mi se iznenada vrati sećanje bez moje volje. Neki miris me podseti na to, ili neka osoba na tu koja me zlostavljala i onda se rastužim. Inače, toj osobi sam oprostila ali i dalje imam panične napade i pijem antidepresive.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nekada se preispitam da li sam siguran da je smrtna kazna loša stvar.

Њу то не би прошло када би дату особу погубили...

Mogu i jesam prešla preko toga. Ali mi se iznenada vrati sećanje bez moje volje. Neki miris me podseti na to, ili neka osoba na tu koja me zlostavljala i onda se rastužim. Inače, toj osobi sam oprostila ali i dalje imam panične napade i pijem antidepresive.

Али никако немој бензодиазепине често, јер они касније направе још већи проблем него онај који треба да лече, иако имају тренутно дејство на човека, за разлику од антидепресива (за које неки тврде да су заправо само плацебо).

Шефе, који ти је враг?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mogu i jesam prešla preko toga. Ali mi se iznenada vrati sećanje bez moje volje. Neki miris me podseti na to, ili neka osoba na tu koja me zlostavljala i onda se rastužim. Inače, toj osobi sam oprostila ali i dalje imam panične napade i pijem antidepresive.

Тема и то што Вам се дешавало је осетљиво и болно, али пробајте да тај мирис рецимо или нешто што Вас враћа у тај не лепи период повежете са нечим што јесте било лепо у Вашем животу тада. Мора да има и лепих ствари  које су можда потиснуте и замрзнуте, па се на овај начин, тим флешбековима, налазите у клопци која вас сигурно спутава кренете напред и осећате се слободном. Можда делује тешко и немогуће, али вреди пробати по мало.   1000000001010

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Њу то не би прошло када би дату особу погубили...

 

Nisam baš sigurna. Taj čovek mi je blizak rod i primorana sam da ga viđam...svaki put kad ga vidim, ja sam danima u depresiji, a kada ga ni ne čujem ni ne vidim- osećam se odlično!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nisam baš sigurna. Taj čovek mi je blizak rod i primorana sam da ga viđam...svaki put kad ga vidim, ja sam danima u depresiji, a kada ga ni ne čujem ni ne vidim- osećam se odlično!

У САД, постоји једна правна стварчица, а то је судска забрана приласка у одређеном радијусу. Не знам да ли тако нешто постоји код нас...

Шефе, који ти је враг?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

I ja. Ali, moram oprostiti jer me bes prema toj osobi neće nikud odvesti.

To je istinito. Niti bi se bilo šta desilo tebi time što je taj neko pogubljen.

Nisam baš sigurna. Taj čovek mi je blizak rod i primorana sam da ga viđam...svaki put kad ga vidim, ja sam danima u depresiji, a kada ga ni ne čujem ni ne vidim- osećam se odlično!

Koliko blizak rod?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Тема и то што Вам се дешавало је осетљиво и болно, али пробајте да тај мирис рецимо или нешто што Вас враћа у тај не лепи период повежете са нечим што јесте било лепо у Вашем животу тада. Мора да има и лепих ствари које су можда потиснуте и замрзнуте, па се на овај начин, тим флешбековима, налазите у клопци која вас сигурно спутава кренете напред и осећате се слободном. Можда делује тешко и немогуће, али вреди пробати по мало. :drugarstvo:

Imam lepo sećanje na moju baku koja me čuvala i na prijatelje iz detinjstva. t4431.gif Ostale stvari su mi samo noćna mora.

Koliko blizak rod?

Moj otac me seksualno zlostavljao.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...