Jump to content

"Najekstremniji" raznosač pica u Americi je iz Beograda

Оцени ову тему


Juanito

Препоручена порука

"Najekstremniji" raznosač pica u Americi je iz Beograda

| ABC NEWS

Aleksandar Joksić iz Beograda otišao je u Ameriku u potragu za boljim životom. Sada na Aljasci ima sopstveni biznis o kom pišu svetski mediji.

 

1598248208532d7806191fe196867432_orig.jp

 

Joksić (25) je suvlasnik East Coast picerije u malom gradu Berou na Aljasci gde temperature u ovo doba godine idu i do četrdesetog podeoka ispod nule. 

On prelazi velike kilometraže kako bi svim stanovnicima Beroua doneo tople pice u specijalnim termalnim torbama. 

"Završio sam ekonomski fakultet i odlučio da svoju ušteđevinu uložim u East Coast piceriju, ali i dalje se bavim dostavom", kaže on. 

"Pomažem jer je zima, a to je doba u godini kada imamo najviše porudžbina. Ovo je sada moj biznis i zato želim da sve funkcioniše savršeno i na vreme". 

Aleksandar za američki ABC News opisuje svoj dan.

 

 

"Berou je na vrhu sveta. Svakog jutra kad se probudim, pre kafe, moram da upalim automobil, kako bi se zagrejao i to barem 45 minuta. Zimi nema svetla, a u decembru i januaru ne viđamo sunce. Ljudi ne vole da izlaze napolje, pa tada najčešće poručuju picu", kaže on. 

"Sneg pada u dva perioda godine. Kada zima počne, krajem septembra – početkom oktobra, ima ga mnogo. Kada se temperature spuste, ne pada toliko, ali je sve zaleđeno, čak i okean. Imamo malo jezero u gradu i preko njega možete da se prevezete automobilom", kaže on. 

"Vetar je najveći problem. Zbog njega se pomalo osećate depresivno, ali to je u redu. Moram da nosim više slojeva garderobe, jer je veoma hladno. Na sebi imam dva para pantalona, po tri ili četiri para čarapa. Imam veliku jaknu s krznom. Možda izgledam smešno, ali je to veoma važno jer štiti moje lice od vetra. Moram da nosim i rukavice, što nije uobičajeno kod ljudi koji rade dostavu, jer otežava baratanje novcem, ali bez njih bi bilo veoma bolno. 

Nemamo puteve do juga Aljaske i sve do nas dolazi avionom, pa je utoliko i skuplje. Koristimo posebne torbe da hranu održimo toplom. Mnoge kompanije od nas poručuju ručak pa uradim oko 50 dostava svakodnevno. 

Sviđa mi se ovde. Mlad sam i željan avantura. Zajednica je mala – Berou nastanjuje svega 5.000 ljudi i svi se međusobno znamo", kaže Aleksandar za ABC News. 

"Ako se zaglavim negde na putu, svi će mi pomoći, a i ja njima. Svi su fini i sviđa mi se ovaj narod. Jedini način da preživimo je da se držimo zajedno".

 

Izvor

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...