Justina Написано Јануар 28, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 28, 2014 (измењено) Zrtve cija su imena ispisana na ovim i drugim "oltarima otadzbine" nikoga nisu ispunile osecanjem stida, pisala je svojevremeno Isidora Sekulic Francusko vojničko groblje u Beogradu (1931) Elijas Kaneti u svojim zapisima o starim Keltima i njihovim kultovima opisuje i nastanak ratnih "spomenika" u ovoj kulturi. Odlazeci u rat, svaki muskarac je donosio po jedan kamen i stavljao ga na gomilu u sredisnji deo naselja. Oni vojnici koji bi se iz rata vratili, odneli bi odatle jedan kamen kuci, a kamenje onih koji su u ratu pali, ostajalo bi na hrpi. Tako je nastajala mogila ili humka, kao uspomena na poginule i predmet postovanja cele zajednice. Iako se mesto gde je bilo sahranjeno telo palog ratnika nalazilo negde drugde, po ovom predanju svaki od poginulih je ovako sam sebi "napravio" spomenik. Kao i spomenici podignuti na mestima velikih bitaka, velikih vojnih pobeda, a takodje i "herojskih" poraza (setimo se samo Spomenika kosovskim junacima u Krusevcu, 1904), vojnicka groblja su ona specijalno inscenirana "mesta secanja" (Pjer Nora) ciji je zadatak da "zaustave vreme, da blokiraju zaborav". Stoga, u istoriji svake drusvene zajednice, i kasnije drzave, vojnicka groblja imaju poseban status. To je bez obzira na to da li u grobovima pocivaju tela palih vojnika ili ne, i nezavisno od toga da li se na grobljima nalaze individualni grobovi ili kolektivne grobnice, kakve su, na primer, kosturnice. Bilo koju formu obelezja na njima da poprime (to mogu biti stele, krajputasi, krstovi, figurativne skulpture ili ploce sa ugraviranom crvenom zvezdom ili nekim drugim simbolom) vojna groblja su posebnost. Kada se grade u postojećim grobljanskim kompleksima, ona su najcesce izdvojena od onih u kojima leze "obicni" smrtnici, koji mogu biti cak i civili pali kao ratne zrtve. UMRETI ZA OTADZBINU: Koncept "umreti za otadzbinu" (pro patria mori) pominje se jos kod Katona i Horacija, ali tek ce sa hriscanstvom poprimiti novi smisao, koji je ostao neizmenjen do danas. Američki istoričar Ernst Kantorovic (Kantorowicz), u jednoj od svojih izuzetnih studija o političkoj teologiji srednjeg veka na Zapadu pod nazivom "Pro patria mori u srednjovekovnoj političkoj misli" napisanoj 1951, navodi da je tokom poslednja dva-tri stoleća srednjeg veka svetovna vlast, uz blagoslov crkvene, uzela na sebe pravo da zahteva od svakoga svog (tačnije od svakog muškog) pripadnika da, bez obzira na okolnosti, samovoljno žrtvuje svoj život za otadžbinu. Otadžbina (patria) biva koncipirana kao "mistično telo" koje od svojih članova očekuje (i zahteva) da rizikuju sve za njenu odbranu i opstanak. Žrtvovati se za otadžbinu postalo je koliko najuzvišeniji čin toliko i formula. Hrišćanska mistika je i ovde naravno imala presudnu ulogu. U trinaestom stoleću jedan francuski teolog je uporedio smrt građanina za njegovu zajednicu (odnosno državu) sa žrtvovanjem Hrista za ljudski rod. Ne samo da je ovakva analogija bila prihvatljiva u srednjem veku, već ona biva aktualizovana za vreme (a naročito pre) svakog rata. U patriotskoj retorici svake države, smrt vojnika koji je svoje telo žrtvovao za domovinu biva povezano sa passione Christi. izvor: http://www.vreme.com/cms/view.php?id=376104&print=yes Измењено Јануар 28, 2014 од Danijela Dodala sam izvor teksta. Милан Ракић and Silence је реаговао/ла на ово 2 Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Justina Написано Јануар 28, 2014 Аутор Пријави Подели Написано Јануар 28, 2014 Najlepsa sam ( ako groblje moze biti lepo) vojnicka groblja videla u Normandiji bila sam zacudjena da nigde nema traga o saveznicima koji su porusili najlepse gradove na obali ( St-Malo, le Havre, Brest) jer je Francuska imala prilicno neslavnu ulogu u tom ratu pa se tako slave samo pobednici.Uostalom, svuda je isto. Na mestima samog iskrcavanja Omaha Beach (Utah) velicanstvena su vojnicka groblja. Tamo su ti vojnici i sahranjeni , tako da americko groblje ima na primer oko 10.000 krstova od belog mermera i naravno nekoliko stotina jevrejskih zvezdi. Americko vojnicko groblje je centralni spomenik podignut u cast ,slavu i secanje na sve poginule americke vojnike u Normandiji. Ko je gledao film "saving private Ryan" setice se da su pocetak i kraj filma upravo ovde i snimljeni. Na nemackom groblju svoj vecni mir je nashao i general,komandant tenkovske divizije Michahel Wittman. Zanimljivo je da je njegov grob uvek pun cveca. Pripadnici tenkovskih divizija svih nacionalnosti taj njegov grob smatraju nekom svetinjom i stavljaju cvece u znak secanja. Mene uzasno dirnu ta vojnicka groblja a narocito kada na njima stoje imena i prezimena i datumi rodjenja i smrti. Omaha beach je inace i simbol ovog iskrcavanja, tamo je snimljen i cuveni film Najduzi dan. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Volim_Sina_Bozjeg Написано Јануар 28, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 28, 2014 Žrtve oslobodilačkog rata su budale ili su dostojni venca koje Sveto Pismo opisuje, da nema veće ljubavi nego za nekog dati i svoj život? Пг је реаговао/ла на ово 1 Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Justina Написано Јануар 28, 2014 Аутор Пријави Подели Написано Јануар 28, 2014 Tek videvsi grad Brest koji je potpuno srusen bombama saveznika, shvatila sam da jedna od najlepsih ljubavnih pesmi, Preverova Barbara opisuje ljubav i tugu prema unistenom Brestu, a ne nekoj zeni. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Justina Написано Јануар 28, 2014 Аутор Пријави Подели Написано Јануар 28, 2014 Žrtve oslobodilačkog rata su budale ili su dostojni venca koje Sveto Pismo opisuje, da nema veće ljubavi nego za nekog dati i svoj život? Kako mislis budale? I na koji rat sada konkretno mislis? Srbija je uvek imala oslobodilacke, nikada nije vrsilu agresiju na nekoga. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Volim_Sina_Bozjeg Написано Јануар 28, 2014 Пријави Подели Написано Јануар 28, 2014 Kako mislis budale? I na koji rat sada konkretno mislis? Srbija je uvek imala oslobodilacke, nikada nije vrsilu agresiju na nekoga. Dobro nisam znao u koju kategoriju da te svrstam. Nema veće ljubavi nego za nejake dati svoj život. Mislim na sve odbrambene ratove. Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Justina Написано Јануар 28, 2014 Аутор Пријави Подели Написано Јануар 28, 2014 Dobro nisam znao u koju kategoriju da te svrstam. Nema veće ljubavi nego za nejake dati svoj život. Mislim na sve odbrambene ratove. Za vreme WWII Nedic je dovodio sirocad iz Hrvatske (NDH) u Srbiju, deca su bila bolesna,bilo je nekoliko hilada dece, neka su prezivela, vecina je umrla. deca koja su umrla u Beogradu sahranjena su na Novom Groblju i taj deo groblja nosio je naziv Decje groblje. Pre desetak godina , s obrirom da je proslo 60 godina, tto je groblje raskopano, parcele su prodavane i po 30.000 evra novima, lepima i bogatima, nikome nije palo na pamet da barem ostavi nekoliko grobova, napravi spomen plocu sa istorijom te nevine dece. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука