Jump to content

Enciklika pape Frančeska - Svetlo vere

Оцени ову тему


Препоручена порука

Evo da podelim sa vama prvu encikliku pape Frančeska, Svetlo vere. Mali uvod:

 

Vatikan, Beograd. Nakon samo četiri meseca pontifikata, 5.jula 2013.,Sveta Stolica je objavila prvu encikliku novoizabranog pape Franje (Franciska), Svetlo vere (Lumen Fidei). Enciklika je potpisana na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla, 29.06. ove godine.

Kao što su i događaji oko izbora novog pape bili obeleženi ostavkom, sada već umirovljenog pape Emeritusa Benedikta XVI, tako je i ova enciklika posebna upravo saradnjom dvojice papa na njenom sastavljanju.

2kc_4.jpg

Enciklika Svetlo vere, pored toga što govori o teološkoj vrlini vere, predstavlja i znak kontinuiteta, svojim sadržajem, ali još više načinom nastanka koji povezuje pontifikate pape bl. Jovana Pavla II, pape Benedikta XVI i sadašnjeg pape Franje.

Sam autor, papa Franja, u jednom od svojih govora, najavljujući encikliku je rekao da je nastala „u četiri ruke“. Ona je deo trilogije, koju je papa Benedikt započeo enciklikama Deus Caritas Est (2005), o ljubavi i Spe Salvi (2007) o nadi. Prvi nacrt enciklike je napisao papa Benedikt XVI, kako se i navodi u samoj Enciklici, a papa Franja je, po sopstvenim rečima, samo pridodao onome što je Benedikt XVI napisao, i sa zahvalnošću „u bratstvu Hristovom“, nastavlja njegovo delo.

U samoj Enciklici se zaista i oseća prisustvo dva autora: teološke ideje pape Benedikta, koje pažljivi čitaoc može da prepozna i koje su prisutne u papinim ranijim delima, odnosno delima koje je napisao dok je još bio poznat kao biskup, pa kardinal Jozef Racinger, kao i više poetski, pastoralni delovi sadašnjeg pape Franje. Svakako, obe komponente su čvrsto povezane u jedinstveni tekst kakav imamo pred nama.

Sama enciklika se sastoji od uvoda koji čitaoca uvodi u glavnu temu vere kao svetla koje osvetljava put čoveka, od četiri glave: prva, u kojoj se daje istorijski prikaz rasta vere od Abrahama do Isusa i Crkve; druge, u kojoj se razlažu pitanja odnosa vere i istine, ljubavi, razuma kao i uloga i položaj teologije; treće u kojoj se naglašava važnost Crkve, odnosno, zajednice za veru, o svetim Tajnama, molitvi i jedinstvu vere i četvrte, u kojoj se govori o važnosti vere za zajednički život u porodici u društvu, kao i o smislu patnje.

Enciklika se završava posebnim delom posvećenim Bogorodici, koja je u životu i u pontifikatu i ovog pape ona koja predstavlja orijentir i utočište.

Enciklika sadrži učenje o veri koja je zajednička za sve hrišćane, podseća nas na zajedničke vrednosti i na zajedničke korene i nadamo se da će postati još jedan dokument koji će ojačati ekumenski dijalog hrišćanskog Zapada i Istoka.

Beogradska nadbiskupija je prevela ovu encikliku i Srbija, među prvima u svetu može da ponudi svojim vernicima, kao i svim ljudima dobre volje, mogućnost da je na svom jeziku pročitaju i prouče.

 

 

Enciklika preuzimanje:

svetlo vere_enciklika.pdf

 

E da...u mom prevodu.

Verbum Domini Manet in Aeternum!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Једино ми је мало превод нејасан. Да ли је писан да би се удовољило и хрватским и српским читаоцима?

 

pa to je prevodio o. Midrash, naravno da je morao udovoljit svima, šta drugo, tamo bude vjerovatno i dosta riječi na slovenačkom kako bi udovoljio i svom arcipastiru, nadbiskupu beogradskom Hočevaru, jasno, drugačije to ni nejde!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

vidim da se o. Midrash sjetio i moje malenkosti pa je krasno ono preveo na češki. SVETLO VERE

200812090029_0515-drabek-dazul-Katerinic

http://www.adam.cz/clanek-2008120018-betlemske-svetlo-2008.html

Istina fali mu tamo haček, kvačica na e, světlo, valjda nema našu tastaturu.

i mi ne kažemo Vera već Víra, mi smo ikavci isto kao Hercegovci i Dalmatinci.

bílý kůň - bijeli konj

Link to comment
Подели на овим сајтовима

U celoj encilici kao refren provlači se uveravanje , da hrišćanska vera ne može da se rodi, dozreva a ni prikaže izvan relacija. 

 

Niko ne postaje verujući sam od sebe. Niko ne može opstati u veri samo sa vlastitim silama. Veri, ako ima da pronikne u svaku poru života, a ne samo da bude dodatak do njega , treba susret, najpre Boga sa čovekom, zatim čoveka sa Bogom, verujućih među sobom, i na kraju verujućih s ljudima dobre volje, koji traže Boga, zajednicu i smisao.

 

Franja i Benedikt XVI uče, da vera nije za pojedince, usamljene, hermetizovane,  da bez nje tražimo zajedništvo samo iz straha, da bi preživeli, a ne da bi se razvijali.

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Franja i Benedikt XVI uče, da vera nije za pojedince, usamljene, hermetizovane,  da bez nje tražimo zajedništvo samo iz straha, da bi preživeli, a ne da bi se razvijali.

 

da, vjera je relacija a ne izolacija!

 

:aplauz:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ма знам, није то критика њему, него ми је мало смешно што свако фура своје и држи до свог, па на крају добијемо српскохрватски језик народа и народности да би се свима удовољило. Ту се види, да било која вера код екс ју народа не може без националног. Могуће да је и у другим државама тако, пошто нисам упознат са стањем верника ваше цркве у иностранству.

 

Idi na ovaj sajt, tamo su katolici iz svih zemalja (ima mnogo i drugih, protestanata i pravoslavaca) i svako komentira tuđe priloge na svom jeziku. Poljak španske na poljskom, Njemac češke na njemačkom i sve ostale moguće kombinacije jezika i naroda koji postoje a nikom ne pada na  pamet svađati se oko jezika i na nacionalnoj osnovi. I natezati se kao ovdje što se natežete svi s tim srpskim, hrvatskim, bosanskim i crnogorskim jezikom. Tako je to kod nas. Na cijeloj ovoj Gloriji ne pronađeš ništa slično, ni jedan takav međujezičko-natežući se komentar. Kod nas to funkcioniše sasvim drugačije nekako. Na ponešto drugačijim osnovama, ne na nikakvim nacionalnim ili jezičkim. Kod nas to jednostavno ni ne postoji.

 

http://gloria.tv/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ма знам, није то критика њему, него ми је мало смешно што свако фура своје и држи до свог, па на крају добијемо српскохрватски језик народа и народности да би се свима удовољило. Ту се види, да било која вера код екс ју народа не може без националног. Могуће да је и у другим државама тако, пошто нисам упознат са стањем верника ваше цркве у иностранству.

 

Evo pogledaj, ovdje je čitav Babilon komentatora pod ovim videom, čak i Poljaka tamo ima, hahahaha, (ovo na Zawiszinu adresu malo podpikovanja) za opet se niko ne svađa oko jezika a ni nacije. Ima ih koji se natežu oko interpretacija nekih vjerskih stvari kao ovi Česi, Čeh i Čehinja odmah na vrhu neka Hekla i taj +Joseph+ ali stvarno se tamo oko tog jezika niko ne svađa niti im to pada na pamet. Pogledajte to sami i na sajtu i na toj slici ofotografovane stranice kao dokaz:

 

http://gloria.tv/?media=324453

Velika slika:

http://s17.postimg.org/5lp02g24d/Gloria_tv_Marie_kr_lovna_nebes_htm_2013082211.png

 

Gloria_tv_Marie_kr_lovna_nebes_htm_20130

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Једино ми је мало превод нејасан. Да ли је писан да би се удовољило и хрватским и српским читаоцима?

 

Zašto? Pa postoji i hrvatski prijevod:

 

 http://verbum.hr/knjige/lumen-fidei-svjetlo-vjere-(d-162)-5495/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Можда падре није било лоше да се објасни шта је енциклика и колика је њена важност код вас у цркви. Видим на википедији да има обавезујући карактер. Да ли је то тачно и који би обавезујујући карактер имала ова?

По мени је ово написано као неки катихизис у којем се дао универзални карактер, у смислу да може проћи и код осталих Хришћанских заједница.

Верујем да има истине у овоме што си рекао, па чак да јој је то и најважнији циљ: "Enciklika sadrži učenje o veri koja je zajednička za sve hrišćane, podseća nas na zajedničke vrednosti i na zajedničke korene i nadamo se da će postati još jedan dokument koji će ojačati ekumenski dijalog hrišćanskog Zapada i Istoka." С тим да је у уводу форсирање ап. Петра, са тежњом да се ипак зна ко је главни и ко је наследник његов, тако да долазимо до тога да постоји ипак нека сумња око искрених екуменских дијалога, без да неко себе ставља на прво место. Наравно да је ова енциклика писана прво за католичке вернике, али не видим чему толико потенцирање наслеђа св. Петра. Као да се плаше да ће им негде нестати.

Ја овде не видим ништа ново, као ни смисао. О томе се писало милион пута.

Једино ми је мало превод нејасан. Да ли је писан да би се удовољило и хрватским и српским читаоцима?

Enciklika je, kako bi rekli, cirkularno pismo. Nema težinu dogmatskih konstitucija, već predstavljaju instrument, kako mi kažemo, učiteljstva Crkve.  

Dobro si primetio. Enciklike, posebno poslednje razjašnjavaju ili naglašavaju, neke aspekte vere ili ispravljaju pogrešne stavove. Ova je baš jedna kateheza o veri.

Što se tiče sv. Petra, Svakako enciklika je namenjena katolicima, ali smisao Petra je ovde više u znaku nadgledanja ispravnosti učenja Crkve, nego u smislu vlasti. 

Što se tiče prevoda, nisam nikome ugađao, nego sam se trudio da što je moguće više ispoštujem pravila srpskog jezika (negde sam i preterao ;) ..nisam želeo da upotrebim ni jednu stranu reč koja je čak i uobičajena u srpskom ako postoji srpska reč koje pokriva značenje, u širokom luku sam izbegavao, koliko je to moguće infinitive,  Ipak, nisam uvek ni uspevao jer jednostavno, za nešto nemamo prave izraze. 

Samo da dodam :) sve reči koje su u prevodu sam proverio, posebno ako su mi zazvučale hrvatski ;), u najnovijem rečniku Matice srpske i u još nekoliko rečnika Srpskog jezika - tako ako vam neka zazvuči strano, ne brinite, to je naša reč :) Jedino nisam uvek prihvatao neke imenice kako su uobičajene u rečniku koji koristi SPC - recimo Evanđelje, jer je u savremenom srpskom to čitanje češće, ali to je druga priča.

Verbum Domini Manet in Aeternum!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...