Paul Cézanne

[Тавита]

Paul Cézanne, autoportret

Paul Cézanne (Aix-en-Provence, 19. siječnja 1839. - Aix-en-Provence, 22. listopada 1906.), francuski slikar

Učio je pravo i radio u očevoj banci. U početku u slikarstvu samouk, a potom je studirao u Parizu. U ranoj fazi je pod utjecajima baroka i romantizma, a kasnije Maneta i impresionizma. Ostavivši opus od 1634 djela, od toga 805 slika, može se reći da, osim nadrealista, nema u prvoj polovici 19. stoljeća nijednoga slikara koji nije neki dužnik tom samotniku iz Aixa. Često je nazivan ocem modernoga slikarstva ili praocem nove umjetnosti. Težeći sintezi oblika i tonova, oblik je sveo na prvotne plošnine koje svojim odnosima i tonskim skalama ostvaruju prostorni raspon i volumen oblika. Pri tom se držao vlastite premise da je u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim likovima kugle, valjka i stošca i da ju je stoga jedino tako moguće objektivno prikazati. Pod utjecajem Monetova impresionizma dolazi do spozanje da je bit slikarstva u ostvarivanju plastične egzistencije objekta, pa modificirajući impresionizam nalazi nove metode likovnog izraza. Ostavio je golem opus u crtežu, akvarelu i ulju, a najčešće teme su pjezaži, mrtve prirode i portreti. Ostao je neshvaćen, a tek oko 1900. spoznata je veličina i značenje njegova djela.

[Тавита]

[Тавита]

Udaljavanje od impresionizma i davanje podstreka razvoju umjetnosti XX vijeka ostvarili su u posljednjoj deceniji XIX vijeka slikari Pol Sezan, Pol Gogen i Van Gogh.

    Suprotno impresionistima koji su uništili i predmet i prostor, izjednačavajući ih istim mrljama boje i svijetlosti, Sezan je, poslije dugog i mukotrpnog rada stvorio slikarstvo ravnoteže, čvrstine i geomtrijske stvarnosti. Generacije slikara učile su sa Sezanovih slika da geometrija ne služi samo za označavanje nedoglednih perspektiva nego da se ona primjenjuje i na predmete. Zatim su shvatili da poredak na Sezanovim slikama nije kao u prirodi i da slikar stvara oblike i poredak kakvih u prirodi nema već kakvi postoje u duhu slikara. Tako po Sezanu slika pokazuje režisersku sposobnost duha samog umjetnika. Ovim je Sezan postavio osnove modernoj estetici koja umjetničko djelo vidi kao novu stvarnost kakve u prirodi nije bilo prije nego što ju je duh umjetnika materijalizovao i opredmetio.

    Za Sezana oblik i boja su međusobno zavisni i tek '' kad boja dobije svoj puni zvuk, i oblik će dobiti svoju punoću ''. Od tačnog odnosa boja na Sezanovim slikama zavisi čvrstina i volumen oblika. Da bi zadovoljio svoju potrebu za konstrukcijom, Sezan je predmete iz prirode razlagao na osnovne geometrijske oblike- kocku, loptu i valjak, koji su bili dovoljno veliki da boja dobije svoj puni zvuk, ali dovoljno mali da, slično opeci ili kamenom bloku na građevini, ostvare punoću i čvrstinu oblika. On nije modelirao predmet svijetlo-tamnim na klasičan način, već ga je modulirao bojom kao osnovnom građom slike raspoređenom u određene geometrijske planove. Otuda površine Sezanovih slika imaju mozaičku strukturu obojenih pločica.

[Тавита]