Jump to content

Упиши се у мој споменар

Оцени ову тему


Guest Izida

Препоручена порука

  • Гости

Kad sam ja bila mala tata mi je kupio nesto prelepo,kada me je vodio zubaru,da ne placem.Kupio mi je Spomenar.Isti onakav,kakav su vec uveliko imale moje starije sestre.Sada je prepun nekih mojih tinejdzerskih razmisljanja,kao i fotografija,presovanog i nalepljenog cveca,crteza,i naravno lepih reci,koje su mi pisali i lepili

drugari iz osnovne skole i gimnazije i jos neki dragi ljudi,koji su prosli kroz moje odrastanje.Ponekad ga uzmem i rado prelistam.I uvek se smesim,secajuci se nekih dragih ljudi,nekih zajednickih uspomena,prvih igranki i prvih ljubavi,a i prvih razocarenja.

Drage moje i dragi moji,u ovom virtuelnom Spomenaru ima mesta za sve nas.Hajde da se prisetimo djackog doba i rane mladosti,i da razmenjujemo one divne stihove i poruke,neke cak preuzimane i iz spomenara nasih baki. 0409_feel

                     

                              Постављена слика

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Ja cu vam,za pocetak,pokloniti jednu,sto me je tata naucio,kad sam bila mala devojcica.

                          Постављена слика

          U srce sam te zakljucala,

          Ne mozes izaci,

          Kljuc sam izgubila,

          Ne mogu ga naci!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Još uvek čuvam svoj prvi spomenar

pliva patka preko Save

nosi pismo na vrh glave

a u pismu piše

ne volim te više

https://www.pouke.org/forum/public/style_emoticons/default/Plava_ptica.gif.gif' class='bbc_emoticon' alt='0442_feel' /> 0110_hahaha

  • Волим 1

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Evo jedne pesmice od Rakica od mene za Vas!

Krila

0442_feel, 0110_hahaha, https://www.pouke.org/forum/public/style_emoticons/default/letileti.gif visoko,

Neznanom prostoru kao starom drugu,

Vitlati se kao omađijan soko,

I umreti, sjajan, u sunčanom krugu.

Čuti samo zamah svoj u prostorima-

Muziku svog krila! I na samom kraju,

Svoj trag izgubiti i cilj među svima,

Iščeznuvši tako u nebu i sjaju.

Da mi žeđ osete kobnu i sve višu

Oči što su tude dugo svetlost pile,

Kao vir dve ovce sa runom od svile,

Kao krv dve noćne sablasti što sišu.

Da ne pamtim nisko rođenje pod mrakom;

Da kao gnev svetlost sva ispuni mene;

Da sam kao kopljem prožet svakim zrakom,

Tu gde gore večne podnevi bez sene.

I strasna raskršća sunaca, i puti

Kud oluj svetlost neprekidno ide,

Kroz nemi predeo gde vlada i ćuti

Bog koji ubija oči kad ga vide.

Da samo s visina za ponore znadnem

Bacivši u prostor konce svojih žila;

I letim večito, i letim dok padnem

Samo pod teretom ozarenih krila.

Milan Rakic

Бог је љубав што небо спушта к земљи и човек је љубав што земљу диже к небу!!!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ево прекршићу своје обећање да се не појављујем у жемском ћошету , мислим само нешто да питам, јел то оно што се поклања бебама , како оно беше , мислим - радосница , или тако нешто...?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости
Guest свештеник Иван

Ја се сећам оног:

Ваше мишљење о... (WMO), па онда име неког из разреда. Па онда ми пишемо "Добар друг" (DD) или ако нас мрзи да пишемо само поставимо %

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...