Jump to content

Gora sa sedam krugova

Оцени ову тему


Euthyphro

Препоручена порука

Da se ukratko rezimira:

Trapisiti slijede Pravilo svetog i bogonosnog Oca Benedikta Nursijskog. Nastao je u 17 vijeku reformom cisterijanskog reda. Otuda i naziv trapističkog reda: Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae, tj. Cistercijanski red strožeg opsluživanja. Cistercijanci sa svoje strane nastaju reformom Benediktinskog reda.

ben1.jpg

Ime 'trapisti' potiče od imena cistercitskog manastira La Trappe u Normandiji u kome je počeo pokret reforme cistercitskog reda (koliko shvatam svrha svi tih reformi je bilo da se monasi vrate što jednostavnijem i strožem držanju Benediktove Regule i uopšte duha ranog zapadnog monaštva). Reformu je predvodio opat Armand Jean le Bouthillier de Rance:

http://en.wikipedia.org/wiki/Armand_Jean_le_Bouthillier_de_Ranc%C3%A9

 

rigaud-rance.jpg

 

 

De Maria Numquam Satis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

''Pogledaj, pogledaj tko je Bog, pogledaj Božju slavu, uzdižući se k Njemu po ovoj neshvatljivoj i vječnoj žrtvi kojom sva povijest počinje i završava, svi životi počinju i završavaju, u kojoj su sve priče ispričane, i završene, i spremne za veselje ili tugu: jedan je pojam središte svih istina koje leže u Bogu koji je njihova bit - ljubav.''

025.jpg

De Maria Numquam Satis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Тек сада видим тему и одлична је. Мертон је велики хришћанин.

На својим првим корацима ка хришћанству, Серафим Роуз се прво обратио баш Мертону (можда би му било боље да је и наставио ...)

А и многи други. Мертон је икона савремене пустиње.

Пратим тему.

 

П.С.

 

Допада ми се ова "естетика празнине" која је приказана на фотографијама.

... пустиња је тамо где боли ...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Серафим Роуз се прво обратио баш Мертону (можда би му било боље да је и наставио ...) А и многи други. Мертон је икона савремене пустиње.

Zanimljivo je a možda nekome i paradoksalno koliko su Merton i Rouz bili slični, i kako su nekako obojica bili možda ljudi krajnosti (iako to nije uvijek loše) mada na različite načine. To je vjerovatno znak sličnog temperamenta. Čak su obojica djelila zajedničko poštovanje prema Avgustinu i doživjeli obraćenje u sličnom uzrastu itd.  

Naravno, ako mogu da budem ličan, sebe u ne baš maloj mjeri pronalazim u priči o Mertonovom obraćenju i čitajući Mertona u meni samom se razgorjela želja za 'duhovnim pozivom', samo mi fali njegove hrabrosti :)

Nažalost, što se tiče Gore sa sedam krugova kod nas je, koliko znam,   prevedena samo cenzurisana verzija. 

De Maria Numquam Satis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 ''Veliki milosni dar kojeg sam dobio tog kolovoza, bilo je otkriće da je Mali Cvijet, sv. Terezija od Djeteta Isusa, stvarno bila svetica a ne samo nijema pobožna lutka u mašti sentimentalnih starih žena. (...) Dugujem joj svaku vrstu javne isprike i nadoknadu za to što sam ignorirao njezinu uzvišenost tako dugo. (...)

Ono što me je sasvim začudilo bila je pojava jedne svetice u zagušljivoj, preraskošnoj, prekićenoj, udobnoj ružnoći buržoazije. (..) Jedina stvar koja mi je izgledala manje ili više nemoguća bila je da će milost prodrjeti kroz debelu mekoputnost  buržoaske uskogrudosti i ispod te površine zagrabiti besmrtnu dušu, u namjeri da s njom napravi nešto veliko. (...)

Zadržala je sve što je bilo buržujsko u njoj i nije bilo u skladu sa njezinim pozivom: njezina nostalgična ljubav za smiješnu vilu 'Les Buissonnets', njezin ukus za krajnje preslatku umjetnost, i za male anđele od  šećera i pastelne svece koji se igraju sa jaganjcima tako nježnim i pahuljastim  da su se ljudi poput mene doslovno ježili. Napisala je puno pjesama koje su, bez obzira koliko bili čudesni njezini osjećaji, sigurno bile najviše zasnovane na osrednjosti.

Za nju bi bilo neshvatljivo da iko smatra da su te stvari ružne ili čudne, i nikad joj se čak  nije ni dogodilo da bi netko od nje mogao očekivati da ih se odrekne, ili da ih mrzi. A ona ne samo da je postala svetica, već najveća svetica u crkvi u rasponu od trista godina - čak veća u nekom pogledu od dva velika reformatora njezinog reda, sv. Ivana od Križa i sv. Terezije Avilske...''

Therese12Jc.jpg556.jpg

 

http://www.hrkarmel.com/pjesma_maloj_tereziji.htm

De Maria Numquam Satis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nažalost, što se tiče Gore sa sedam krugova kod nas je, koliko znam, prevedena samo cenzurisana verzija.

 

Постоји ли негде (онлајн) потпуна верзија у оригиналу?

Ја сам читао Мертонов дневник "Унутрашњи глас" и то је нешто јако потресно.

Данас се нешто мислим: како су западни мистичари остављали много детаљнија и личнија сведочанства о својим духовним путањама, за разлику од источних који то баш и нису. Источњаци углавном дају описе "завршних продукта", кад су већ прегрмели искушења и борбе.

А "оно између" је најинтересантније, посебно за нас просечне вернике.

 

Тереза из Лизијеа је такође занимљива тема.

... пустиња је тамо где боли ...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Постоји ли негде (онлајн) потпуна верзија у оригиналу?

Nisam vidio nigdje nažalost. Mada mi je, generalno, ta logika da se cenzuriše djelo koje je u integralnoj verziji imalo nihil obstat - čudna.

Тереза из Лизијеа је такође занимљива тема.

Meni je mala Terezija možda intimno najdraža od svih tih zapadnih mističarki. Zanimljivo je kako je neko sa 24 godine imao takav uticaj. Pisao je o njoj i Hans Urs von Baltazar, Josemaria Escriva i mnogi drugi. A meni posebno zanimljivo - da je Jack Kerouac, koga je izgleda i Eugene Rose, jednom prilikom upoznao, imao pobožnost prema Malom Cvijetu. I Edith Piaf. :) Nevjerovatno, čak čuo sam i Cioran. :)

 

De Maria Numquam Satis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nevjerovatno, čak čuo sam i Cioran. :)

 

Да, и још многе мистике (а посебно мистичарке) је ценио. Треба само прочитати његову књигу "Сузе и свеци".

Неки његови мање познати текстови су јако блиски мистичком дискурсу.

... пустиња је тамо где боли ...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Dosta piše i sam Merton o Maloj Tereziji, o njenom 'malom putu' koji je opet jevanđelski: 'Ako ne budete kao djeca..'. Pošto ne mogu činiti velika djela poput velikih svetitelja, naumila sam ukrasti raj lukavstvom poput razbojnika na krstu ili poput male dječice, negdje govori Terezija iz Lisieuxa. Zanimljiva je ta pobožnost 'Isusom djetinjstvu' ..ali to nije samo nešto zapadno - čitao sam mislim u Lavsaiku ili Starečniku (zaboravio sam) kako se nekom pustinjaku prikazao Gospod u liku djeteta... isto i Petru Aleksandrijskom u njegovoj poznatoj viziji koja se često prikazuje na freskama po našim manastirima. A možda i toga ima kod još jednog Mertonovog uzora - Jeronima Stridonskog..da je Bog postao dijete da bismo mi postali djeca Božja. To je možda i najlakši put. Terezija je imala u svojoj keliji jednu nabožnu sličicu djeteta Isusa koje govori: Ako si sasvim malen, priđi k meni. 

abyzcarmel8.jpg

Mala Terezija..sitnicama se raduje, sve na dobro okreće  1306_womens

De Maria Numquam Satis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 years later...
  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...