Peticija za kanonizaciju Svestenomucenika Danila Sisojeva - pridruzite se!

[Gaša]

Интернет је чудо.

Da,sad i narod može na nešto da utiče .smesko.

[Euthyphro]

može li neko da navede neki slučaj iz istorije kada je volja naroda (u ovom slučaju peticija) uticala na odluku o kanonizaciji... u smislu da je ubrzala... pridružujem se krugu začudjenih ali ne i sablažnjenih

Možda se nešto slično desilo sa slučajem kanonizacije Svetog Edvarda Ispovijednika. Bilo je nekih problema sa njegovom kauzom i Papa je izbjegavao njegovo proglašenje za svetoga, iako je u Engleskoj postojala čitava kampanja da do toga dođe, pa su modernim jezikom kazano, lobirali opati značajnih engleskih manastira i kraljevi Engleski, išli u Rim, slali molbe, sve dok se kanonizacija konačno nije desila 1161 godine, 95 godina posle smrti. Ovaj slučaj je značajno različit od slučaja Danila Sisojeva, ali može služiti kao primjer kampanje za kanonizaciju.

After 1066 there was a subdued cult of Edward as a saint, possibly discouraged by the early Norman abbots of Westminster,^[47] which gradually increased in the early twelfth century.^[48]Osbert of Clare, the prior of Westminster Abbey, then started to campaign for Edward's canonization.

In 1139 Osbert went to Rome to petition for Edward's canonisation with the support of King Stephen, but he lacked the full support of the English hierarchy and Stephen had quarrelled with the church, so Pope Innocent II postponed a decision, declaring that Osbert lacked sufficient testimonials of Edward's holiness.

In 1159 there was a disputed election to the papacy, and Henry II's support helped to secure recognition of Pope Alexander III. In 1160 a new abbot of Westminster, Laurence, seized the opportunity to renew Edward's claim. This time, it had the full support of the king and the English hierarchy, and a grateful pope issued the bull of canonization on 7 February 1161,^[3]the result of a conjunction of the interests of Westminster Abbey, King Henry II and Pope Alexander III^[51] He was called 'Confessor' as the name for someone who was believed to have lived a saintly life but was not a martyr or churchman

Izgleda da i pravoslavni Edvarda proslavljaju kao ispovjednika iako je umro nekih desetak godina posle raskola a proglašen za svetog od strane rimske crkve više od stotinu godina kasnije.

http://orthodoxtidin...ray-for-us.html