Jump to content

Poštar Filip velikog srca

Оцени ову тему


Danijela

Препоручена порука

Mladi Filip Filipović (28), poštar i upravnik pošte u Kuršumlijskoj Banji, svoju platu nesebično deli s mnogima kojima je materijalna pomoć potrebna - učenicima kupuje školski pribor, starima u udaljenim planinskim selima nosi hranu i lekove, nedavno je sam finansirao obnovu pošte, a onda i gradnju fontane ispred pošte.

275411_kursumlija-filip-filipovic-postar_f.jpg?ver=1348430035

Filip je verovatno jedini poštar koji ne deli samo pisma i račune. On svakodnevno prikuplja i odnosi pomoć za oko 40 porodica u selima uz administrativnu liniju s Kosovom i Metohijom. Zahvaljujući njemu, prošle godine je devetoro učenika škole u Kušumlijskoj Banji prvi put bilo na ekskurziji do Kruševca i Jagodine.

Ove godine prve školske dane devetoro učenika osnovne škole isturenog odeljenja „Drinka Pavlović“ upamtiće po poklonima koje im je darivao poštar Filipović, a za narednu godinu im je obećao i put na more.

- Ovi mališani nemaju uslova kao njihovi vršnjaci širom Srbije. Uglavnom preživljavaju teške trenutke zajedno sa svojim porodicama. Mnogi od njih pešače i po desetak kilometara do škole i nazad. Pokušao sam da im makar malo olakšam, pa sam uspeo da od svoje plate izdvojim i kupim im rančeve, sveske, bojice, flomastere i lopte - priča poštar Filip i dodaje da je za njega najveća radost kada vidi osmeh na dečjim licima.

275414_kursumlija-postar-fili-filipovic-ispred-poste-koju-je-sam-uredio_f.jpg?ver=1348430147

Radeći kao poštar, Filip se, kaže, svakodnevno susreće sa usamljenošću i bedom u ovdašnjim staračkim domaćinstvima, ali i u višečlanim porodicama s decom. To ga je i nagnalo da nešto preduzme.

- Uz pomoć poznanika i prijatelja, pokreno sam akciju prikupljanja pomoći za kupovinu osnovnih životnih namirnica, sredstava za higijenu i drugih potrepština za najugroženija domaćinstva. Reč je uglavnom o ljudima koje su svi zaboravili, a koji ne mogu sami da se nose s teretom problema. Žive bez vode, struje, a često i bez osnovnih životnih namirnica. Najteže je što je reč o starcima koji nisu u stanju da se brinu o sebi - ističe Filip, koji poštu do najudaljenijih sela kuršumlijske opštine nosi polovnim skuterom.

http://www.blic.rs/Vesti/Srbija/344236/Siromasnoj-deci-kupuje-knjige-i-placa-ekskurziju

da dodam: naše malo može biti mnogo za one koje nemaju nimalo.

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Vec duze vreme pratim rad dragog Filipa i presrecna sam sto takvi mladi ljudi postoje, jer je stavio sebe celog u sluzbu bliznjima i nevoljnicima;

za nas iz inostranstva je najlaksi nacin da mu se posalje pomoc za sve te ljude o kojima brine preko Western union banke, proverila sam, fercera :)

mozete ga naci i preko FB ukucavanjem jednostavno Filip Filipovic Kursumlija:)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Filip maksimalno koristi svoje talante.

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 year later...

Dela dobrog poštara odjekuju svetom

 

Kada je Filip Filipović imenovan za poštara u udaljenim selima na planinama Južne Srbije, ubrzo je shvatio da će morati da nosi više od pisama.

 

1540220658525e5bd119641819736729_orig.JP

 

" Znao sam da neću moći da okrenem glavu i budem slep za stvarnost, za stanje u kom žive ova deca bez ičega i usamljeni i napušteni stariji ljudi”, kaže ovaj 30-godišnjak, o kom je priču objavio i tajlandski Bangkok Post.

Filipović “pokriva” nekoliko desetina sela na granici uz Kosovo i putuje makadamima iz pošte u Kuršumlijskoj banji.

“Kada sam video da deca moraju da pešače do škole 10 – 15 kilometara svakog dana, da žive bez vode i struje, često u jednoj sobi s roditeljima, odlučio sam da nekako pomognem”, rekao je on.

Kuršumlijska banja jedna je od najstarijih banja u Srbiji, ali je zatvorena od 2007.

Filipović je imao 28 godina kada se preselio iz Kuršumlije u Kuršumlijsku banju.

“Rekao sam sebi da moram nešto da uradim. Na nekoliko kilometara od civilizacije 21. veka imamo zaboravljene ljude koji su u 19. veku”, kaže on.

Počeo je tako što je renovirao poštu u trošnoj zgradi u kojoj se nalazi i lokalna osnovna škola, a za poduhvat je uložio sopstveni novac.

U isto vreme, od svoje plate koja iznosi jedva 300 evra mesečno donosio je čokolade i slatkiše deci u dalekim selima.

“Nema više prodavnica u selima, pa stanovnicima kupujem šta im treba”, kaže ovaj mladi čovek.

“On je naš anđeo čuvar”, kaže Marika Pavić, zahvalna 70-godišnjakinja koju Filipović posećuje svakodnevno.

Oko podneva kuca na vrata porodice Dragićević gde pravi kupatilo, budući da ga nisu imali. On vozi u školu i njihovu decu Milomira (7) i Radomira (9) kako ne bi pešačili osam kilometara.

On se tu ne zaustavlja.

Već dve godine finansira, organizuje i pomaže renoviranje jedine učionice u lokalnoj školi u kojoj se školuje šest dečaka starosti od sedam do 11.

Prošle godine prvi put su išli na jednodnevnu ekskurziju do Jagodine i Kruševca, organizovanu o poštarevom trošku.

Filipović im je kupio školske torbe, sveske i olovke, kao i našao sredstva za šest računara.

On je obnovio poljske toalete u dvorištu, a tokom godišnjeg odmora ovog leta napravio igralište za đake.

“Kad sam video ljuljaške, rekao sam mu: ‘Ti si najbolji, bolji i od Deda Mraza”, kaže Aleksandar (8), jedan od đaka.

“Dve ljuljaške i tobogan. Za decu iz gradova to je sigurno ništa, ali za njih je to promenilo čitav svemir”, smeje se poštar.

 

http://www.youtube.com/watch?v=pnvUaKqtUik

 

izvor: http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2013&mm=10&dd=16&nav_id=765976

"Grobe moj! Zašto te zaboravljam? Ti me čekaš, čekaš i ja ću se sigurno nastaniti u tebi. Zašto te zaboravljam i ponašam se kao da je grob sudbina samo drugih ljudi a ne i moja?"

sv. Ignjatije Brjančanjinov

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Humani poštar iz Srbije zadivio svet

Autor: MONDO

Kada je Filip Filipović imenovan za poštara u udaljenim selima na planinama Južne Srbije, ubrzo je shvatio da će morati da nosi više od pisama.

16.10.2013. | 22:13 60

 

postar.jpg Foto: Screenshot YouTube
"Znao sam da neću moći da okrenem glavu i budem slep za stvarnost, za stanje u kom žive ova deca, bez ičega, i usamljeni i napušteni stariji ljudi", kaže ovaj 30-godišnjak, o kom je priču koju je objavio AFP, objavio i tajlandski "Bangkok post".

Filipović pokriva nekoliko desetina sela na granici uz Kosovo i putuje makadamima iz pošte u Kuršumlijskoj banji.

"Kada sam video da deca moraju da pešače do škole 10 – 15 kilometara svakog dana, da žive bez vode i struje, često u jednoj sobi s roditeljima, odlučio sam da nekako pomognem", kaže  on.

"Rekao sam sebi da moram nešto da uradim. Na nekoliko kilometara od civilizacije 21. veka imamo zaboravljene ljude koji su u 19. veku", kaže on.

Počeo je tako što je renovirao poštu u trošnoj zgradi u kojoj se nalazi i lokalna osnovna škola, a za poduhvat je uložio sopstveni novac.

U isto vreme, od svoje plate, koja iznosi jedva 300 evra mesečno, donosio je čokolade i slatkiše deci u dalekim selima.

 

"Nema više prodavnica u selima, pa stanovnicima kupujem šta im treba", kaže ovaj mladi čovek.

"On je naš anđeo čuvar", kaže Marika Pavić, zahvalna 70-godišnjakinja, koju Filipović posećuje svakodnevno.

Oko podneva kuca na vrata porodice Dragićević, gde pravi kupatilo, budući da ga nisu imali. On vozi u školu i njihovu decu Milomira (7) i Radomira (9) kako ne bi pešačili osam kilometara.

Već dve godine finansira, organizuje i pomaže renoviranje jedine učionice u lokalnoj školi u kojoj se školuje šest dečaka starosti od sedam do 11 godina.

Prošle godine prvi put su išli na jednodnevnu ekskurziju do Jagodine i Kruševca, organizovanu o poštarevom trošku.

Filipović im je kupio školske torbe, sveske i olovke i našao sredstva za šest računara.

On je obnovio poljske toalete u dvorištu, a tokom godišnjeg odmora ovog leta je napravio igralište za đake.

"Kad sam video ljuljaške, rekao sam mu: Ti si najbolji, bolji i od Deda Mraza", kaže Aleksandar (8), jedan od đaka.

"Dve ljuljaške i tobogan. Za decu iz gradova to je sigurno ništa, ali za njih je to promenilo čitav svemir", smeje se poštar piše AFP.

http://www.mondo.rs/a624744/Info/Drustvo/Humani-postar-iz-Srbije-zadivio-svet.html

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...