Јаков. Написано Септембар 7, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 7, 2012 Naši dragi prijatelji i braća ateisti sa foruma ŽRU, mogli bi da odgovore na par pitanja koja bi mislim mnogo promenila viđenje ljudi o njima. Kako atiesta gleda na ljubav i kako je doživljava? Da li je za ateistu ljubav (ajde da kažemo i zaljubljenost) stanje koje nastaje zato što su se neki molekulčići u nekim nervnim završecima spojili i šalju neke šašave ali naučno razumljive impulse mozgu? Ili je pak ljubav nešto neracionalno i lepo samo po sebi? Kako ateista gleda na zlo i kako ga doživljava i da li ima slabost da se spusti tako "nisko" i ispoljava jednu takvu mizeriju, koju ni životinje ne ispoljavaju? Da li i zlo kod ljudi može da se objasni naučno, eventualno nekim DNK anomalitetom ili genetskom predispoljnošću? Kako atiesta gleda na samoubistvo? Šta je za ateistu život? Zar samo neverovanje u večnost i u Boga ne oduzimaju volju za životom. Kakve motive ima atesita da živi i šta je za njega izvor snage i energije, na onaj način na koji je to vernicima Bog, Isus i Crkva. Može iz ovog da se razvije zanimljiva rasprava, a ja uveravam svakog od naših dragih ateista, da kao urednik u ovoj grupi niko ih neće vređati i nipodaštavati. Χριστὸς ἀνέστη ἐκ νεκρῶν θανάτῳ θάνατον πατήσας, καὶ τοῖς ἐν τοῖς μνήμασι ζωὴν χαρισάμενος... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука