Jump to content

O učešću sveštenstva u politici

Оцени ову тему


Препоручена порука

Skupstina-Srbije1.jpg

„Grijeh je kada sveštenstvo dijeli narod prema njihovim političkim kriterijumima i kada se identifikuje sa jednom partijskom frakcijom. To je razlog zašto crkvena kanonska pravila zabranjuju sveštenstvu da sudjeluje u politici“, izjavio je mitropolit Jerotej od Nafpaktosa i Aja Vlasiosa novinama Brifing Njuz.

Upitan za sveštenstvo koje se uključuje u politička pitanja, i politiku generalno, i da li tu postoje granice, arhijerej je naglasio da je Crkva tijelo Hristovo, duhovna majka svih hrišćana, i da treba biti otvorena prema svim ljudima bez obzira na boju, rasu, klasu i političku opredijeljenost.

On je zatim dodao:

„To je veličina Crkve, da ona nije zatvorena u malim intimnim grupama koje se razlikuju u odnosu na određenu političku partiju ili ideologiju. Kao i svaka majka, Crkva daje svoju ljubav svoj svojoj djeci bez obzira kojoj političkoj partiji pripadali, i mnogo više.

U ovim okvirima bi sveštenstvo trebalo da se kreće, kao duhovni očevi i duhovne majke prema svim onim ljudima koji su u potrazi za privrženošću, ljubavlju, slobodom, značenju života.

Tako je grijeh kada neki sveštenici dijele ljude prema političkim kriterijumima i kada se identifikuju sa jednom partijskom frakcijom. Upravo je to razlog zašto crkvena kanonska pravila zabranjuju sveštenstvu da sudjeluje u politici.

Naravno ovdje moramo napraviti razliku. Jedno je kada je politika pridjev i kada podrazumijeva život u gradu, a drugo je kada je politika imenica i kada podrazumijeva partijske prakse.

U prvom slučaju sveštenik se bavi politikom nakon štete koja je učinjena društvu, tako što on učestvuje u događajima, društvenom i dobrotvornom radu. U drugom slučaju nije tako, kada on postaje član neke partije i kada otvoreno podržava jednu političku opciju.

U vrijeme izbora sveštenik je slobodan da glasa za partiju za koju on smatra da će najbolje rješavati društvene i ekonomske probleme, ali ne smije uticati na parohijane da glasaju za onu partiju za koju će on glasati.

Neke partije pokušavaju da dobiju podršku sveštenstva i ljudi iz crkve, ali sveštenici ne bi trebali podleći tom iskušenju.

U ovom slučaju želim da naglasim moj stav da bi Crkva trebala da se oslobodi tijesnog zagrljaja države kako bi povratila svoju slobodu, kako bi upravljala svojom kućom, a sve u skladu sa kanonskim pravilima.

Ne mogu da shvatim zašto nam je potrebna povelja koja predstavlja zakon države, a koja bi uredila mnoge detalje unutrašnjeg života Crkve. Jedan zakon bi bio dovoljan da definiše ličnost Crkve, koji bi bio u skladu sa svetim kanonima.

Pored toga, ne mogu da razumijem čemu državni zakon o crkvenim sudovima koji reguliše mnoge detalje, pa čak i to šta će obući svešteni sudija.

Jedan zakon sa nekoliko članova bio bi dovoljan da odredi osnovne principe i da ostavi Crkvi da sudi svom sveštenstvu u skladu sa svetim kanonima, bez miješanja sekularnog zakona.

Nažalost, trenutna situacija u određenim oblastima ima prevlast koja vodi ka političko-državnom duhu. Moramo uvesti red u ova pitanja, tako da se unutrašnji život Crkve ne bi smatrao i shvatao kao zatvorenik državno-mirjanskog zakona.

Međutim, ako mi sveštenici sagledavamo stvari kroz crkvenu perspektivu, onda nećemo biti opsjednuti sa nesigurnostima i nećemo dijeliti partije na prijateljske i neprijateljske, i nećemo se uključivati u izborne dileme.

Jedno je rad Crkve, a drugo je rad države i partija.

Kada država traži i kada je u stanju da rješava pitanja siromaštva i nezaposlenosti, onda mora biti dobrodošla zato što brine o interesima građana.“

IZVOR

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...