Jump to content

Fee fall

Оцени ову тему


Препоручена порука

trebalo bi ponekad i da napišeš koju... bar ja tako mislim-a ne da postavljaš samo kopije sa faksa tvrdeći da si izigran i ovako da lepiš snimke... možda tada i više ljudi uzme učešće u razgovoru...

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

@w.a.mozart

"trebalo bi ponekad i da napišeš koju... bar ja tako mislim-a ne da postavljaš samo kopije sa faksa tvrdeći da si izigran i ovako da lepiš snimke... možda tada i više ljudi uzme učešće u razgovoru..."

Zaista je tesko za vecinu ljudi videti i razumeti ljudsku patnju koja nije na sopstvenoj kozi. Upravo verovanje u univerzalnu dobrotu i pravdu vodi do zlostavljanju zrtve. Sta god zrtva uradila, to nije dovoljno, jer se ravnodusnom svetu slepom na zlo ne moze ugoditi. Otuda stalna potreba ucesnika u bacanju krivice na zrtvu za beskrajnim prohtevima da zrtva dokaze da nije zrtva, kako bi se takvo nakaradno verovanje odrzalo. Napominjem da to verovanje definise i opravdava egzistenciju takvih licnosti.

Tada zrtvi kao u ovom filmu preostaje da ostane u slobodnom padu i uzme sudbinu u svoje ruke. Bar cenite to sto sam ipak odlucio da otvorim padobran ;) i budem virtuelno sa Vama ovde na forumu. Ne zaboravite da za razliku od Vaseg

https://www.pouke.org/forum/user/4035-wamozart/ ,

moj virtuelni identitet je slika i prilika mog indentiteta van ovog foruma.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Јао јадан, нема веће муке од твоје... И сад ћеш да проведеш остатак живота у кукању и само-сажаљевању.

Ти сам бираш да ли си жртва или ниси.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Јао јадан, нема веће муке од твоје... И сад ћеш да проведеш остатак живота у кукању и само-сажаљевању.

Uocio sam do sada napisano pravilo na ovom forumu, da sta god da postavim i koju god temu za diskusiju pokrenem uvek se vecina ucesnika vraca na mene kao temu i krene da diskusuje o meni, a ne o temi. Postajem opsesija :) izmedju ogledala licnosti ovih ucesnika foruma i ogledala njihovog vidjenja mene u kojima se beskrajno oslikavaju njihovi po strukturi jednostavni karakteri. Mozda ucesnici nisu temi dorasli, pa mene koriste kao izgovor kako bi zaobilazno razresili neke kontradiktornosti samih sa sobom kroz sanjarenje u javi. Otuda njohova potreba da kljukaju nekoga recima koje taj neko nije izgovorio, jer su mozda nemocni da shvate da samo vide sebe u drugima, a ne u sopstvenoj dusi. Lako je bezrazlozno kritikovati druge i pritom se ne truditi videti sebe u sebi. Mislim da se i time misticno-filozofski film "Slobodni pad" bavi.

Niti sam rekao da su moje muke najvece niti cu da provedem ostatak zivota u kukanju i samo-sazaljevanju. To nikad nisam radio. Mislim da me poznajete koliko poznajete i sebe.

Ти сам бираш да ли си жртва или ниси.

Ovaj iskaz nije ni tacan ni netacan, ako se gleda izvadjen iz konteksa i ne samo iz konteksta vec iz realnosti. Vas iskaz samo potvrdjuje Vase nepoznavanje situacije o kojoj govorite, prosle i sadasnje. Pre svega nema sumnje da sam ja bio zrtva drugih i nastavljam da budem zrtva Vasih nerazumnih i emocionalno ostrascenih komentara za koje Vi koliko vidim nemate nikakvog osnova u cinjenicama.

Tacno je da neko moze lazno da igra zrtvu tako sto lazno prestavlja sebe kao zrtvu iskljucivo drugima, ali nije tacno da neko bira da bude zrtva sam za sebe. Zrtva se postaje i nije stvar licnog izbora. Zato postoje sveti mucenici. Oni nisu birali da budu zrtve, vec su izabrali da veruju u jednog Boga cime su druge naterali na gnev da od njih STVORE zrtve. Nisu postradali od izbora, vec od tudje ruke. Takodje, neko moze da Vas optuzi da niste zrtva iako to jeste, sto Vi cinite.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ниси ти никаква "жртва". За****ле су те неке битанге као и многе друге људе. Кад ти се то деси, размислиш где си погрешио, извучеш поуку и идеш даље. Нема кукања, објашњавања и сажаљевања. То је живот. Ко зна каква те искушења још чекају у животу, можда још гора. Нико у животу неће бити "коректан", напротив - сви ће гледати како да те преваре и зезну. Прихвати реалност и иди даље. То људи овде покушавају да ти кажу.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ниси ти никаква "жртва". За****ли су те неке битанге као и многе друге људе. Кад ти се то деси, размислиш где си погрешио, извучеш поуку и идеш даље. Нема кукања, објашњавања и сажаљевања. То је живот. Ко зна каква те искушења још чекају у животу, можда још гора. Нико у животу неће бити "коректан", напротив - сви ће гледати како да те преваре и зезну. Прихвати реалност и иди даље. То људи овде покушавају да ти кажу.

Da li ste Vi sada porazmislili gde gresite ?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ниси ти никаква "жртва". За****ле су те неке битанге као и многе друге људе. Кад ти се то деси, размислиш где си погрешио, извучеш поуку и идеш даље. Нема кукања, објашњавања и сажаљевања. То је живот. Ко зна каква те искушења још чекају у животу, можда још гора. Нико у животу неће бити "коректан", напротив - сви ће гледати како да те преваре и зезну. Прихвати реалност и иди даље. То људи овде покушавају да ти кажу.

Dakle, svi mi gresimo dok mislimo i dok te misli predocavamo drugima kroz manjkav govorni jezik, ali da li prihvatamo samo-kritiku nas samih. Takodje, pitanje je da li jezik odredjuje nase misli, ili misli koriste jezik kao alatku da jasnije predstave sebe nama i drugima kako bi smo svi mi bolje razumeli sta je cinjenicno stanje nas samih i nase okoline u kojoj zivimo.

Cesto cujem od nekih da treba menjati svest drugih ljudi, a nikada ne cujem od tih istih da bi trebalo da kritikuju sami sebe. Kada udjem u diskusiju sa njima, onda dodjemo do srzi problema zasto ljudi prave greske: "Veoma je tesko kritikovati sebe." To sto neko argumentovano tvrdi da je zrtva i pri tome predocava siroj javnosti cinjenice o svojim i postupcima drugih, ne bi trebalo da izgleda drugima da on to radi samo da bi pobegao od gledanja u sebe i u svoje postupke, tj. kao bezanje od samokritike kroz kukumavcenje. Zato je zanimljivo dublje proniknuti sta je srz takvog iluzornog vidjenja drugog.

Primetio sam dosta "gresaka" u Vasem razmisljanju, ali ono sto mi je zapalo za oko je nase razlicito vidjenje znacenja reci "zrtva". Mislim da je znacenje reci "zrtva" odredjeno sledecim:

1. Zrtva je osoba, a ne licni izbor osobe da se oseca zrtvom.

2. Zrtva nije samoodredjenja, tj. ne postoji ona sama -- izolovana od drugih, vec je odredjena drugim ili drugima koji se mogu nazvati zlostavljaci, mucitelji, kriminalci, narcisoidi, psihopate, itd.

Ako vezete znacenje reci "zrtva" za licni izbor osobe da se oseca zrtvom, onda Vas takvo razmisljanje dovodi do sledeceg:

A. Sve sto zrtva predoci i sto kaze je samo u njenoj glavi, sto Vam omogucava da budete ravnodusni za svoje postupke i postupke drugih prema zrtvi, tj. pere se odgovornost drugih i baca se krivica na zrtvu cime se opravdavaju Vasi i postupci drugih bez potrebe da se dalje gleda u cinjenicno stanje stvari.

B. Time se podrzava i Vasa ignorancija i kognitivna zabluda u apsolutisticku tj. totalitarnu pravednost sveta, a ne u mogucu pravednost, tj. nevinost zrtve. Isto tako, ovo Vas cini gluvo-slepim posmatracem drugih cime Vam je osiguran konfort u Vasem vidjenju zivota kao neceg sto treba prihvatiti, citiram: "To je zivot". Ovim se pokopava zrtva kao da je nije ni bilo zadrzavajuci status quo u gradjenju medjuljudskih odnosa. Ovakvo razmisljanje Vas cini robom svoje inertne pasivnosti i Vi postaje zrtva takvog misljenja.

Postoje dva uzroka tome:

a. Mame nas od malih nogu uce da gledamo samo svoja posla i da se ne obaziremo na druge. Tudje brige i problemi nisu nasi. Sta ima da nas se tice tudja patnja.

b. Mame i tate nas uce da ako budemo bili "dobri", tj. ako budemo radili kako su oni zamislili da treba, mi cemo biti nagradjeni. Takav drustveni odnos zasnovan na kognitivnoj zabludi "da svako dobija ono sto je SAM zasluzio" se od porodicnog vaspitanja prenosi na obavezno obrazovanje i kasnije na neobavezno vaspitanje.

Posledica a. i b. da je nase drustvo stvoreno na strahu, tj. na iluziji brige za kolektivnu sigurnost na racun licne odgovornosti koja je otklonjena kroz cin ostavke ili otpustanja. Dakle, odatle proizilazi da je veoma tesko prihvatiti bilo ciju licnu odgovornost, sopstvenu ili/i tudju.

Za kraj, evo neke zanimljive umetnosti:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Evo u medjuvremenu korigovanog teksta dole:

Ниси ти никаква "жртва". За****ле су те неке битанге као и многе друге људе. Кад ти се то деси, размислиш где си погрешио, извучеш поуку и идеш даље. Нема кукања, објашњавања и сажаљевања. То је живот. Ко зна каква те искушења још чекају у животу, можда још гора. Нико у животу неће бити "коректан", напротив - сви ће гледати како да те преваре и зезну. Прихвати реалност и иди даље. То људи овде покушавају да ти кажу.

Dakle, svi mi gresimo dok mislimo i dok te misli predocavamo drugima kroz manjkav govorni jezik, ali da li prihvatamo samo-kritiku nas samih. Takodje, pitanje je da li jezik odredjuje nase misli, ili misli koriste jezik kao alatku da jasnije predstave sebe nama i drugima kako bi smo svi mi bolje razumeli sta je cinjenicno stanje nas samih i nase okoline u kojoj zivimo.

Cesto cujem od nekih da treba menjati svest drugih ljudi, a nikada ne cujem od tih istih da bi trebalo da kritikuju sami sebe. Kada udjem u diskusiju sa njima, onda dodjemo do srzi problema zasto ljudi prave greske: "Veoma je tesko kritikovati sebe." To sto neko argumentovano tvrdi da je zrtva i pri tome predocava siroj javnosti cinjenice o svojim i postupcima drugih, ne bi trebalo da izgleda drugima da on to radi samo da bi pobegao od gledanja u sebe i u svoje postupke, tj. kao bezanje od samokritike kroz kukumavcenje. Zato je zanimljivo dublje proniknuti sta je srz takvog iluzornog vidjenja drugog.

Primetio sam dosta "gresaka" u Vasem razmisljanju, ali ono sto mi je zapalo za oko je nase razlicito vidjenje znacenja reci "zrtva". Mislim da je znacenje reci "zrtva" odredjeno sledecim:

1. Zrtva je osoba, a ne licni izbor osobe da se oseca zrtvom.

2. Zrtva nije samoodredjenja, tj. ne postoji ona sama -- izolovana od drugih, vec je odredjena drugim ili drugima koji se mogu nazvati zlostavljaci, mucitelji, kriminalci, narcisoidi, psihopate, itd.

Ako vezete znacenje reci "zrtva" za licni izbor osobe da se oseca zrtvom, onda Vas takvo razmisljanje dovodi do sledeceg:

A. Sve sto zrtva predoci i sto kaze je samo u njenoj glavi, sto Vam omogucava da budete ravnodusni za svoje postupke i postupke drugih prema zrtvi, tj. pere se odgovornost drugih i baca se krivica na zrtvu cime se opravdavaju Vasi i postupci drugih bez potrebe da se dalje gleda u cinjenicno stanje stvari.

B. Time se podrzava i Vasa ignorancija i kognitivna zabluda u apsolutisticku tj. totalitarnu pravednost sveta, a ne u mogucu pravednost, tj. nevinost zrtve. Isto tako, ovo Vas cini gluvo-slepim posmatracem drugih cime Vam je osiguran komfort u Vasem vidjenju zivota kao neceg sto treba prihvatiti, citiram: "To je zivot". Ovim se pokopava zrtva kao da je nije ni bilo zadrzavajuci pri tome status quo u gradjenju medjuljudskih odnosa. Ovakvo razmisljanje Vas cini robom svoje inertne pasivnosti i Vi postaje zrtva takvog misljenja. Mi sami kao drustvena bica smo gradjevinari nasih zivota.

Postoje dva uzroka tokvog usadjenog misljenja:

a. Mame nas od malih nogu uce da gledamo samo svoja posla i da se ne obaziremo na druge. Tudje brige i problemi nisu nasi. Sta ima da nas se tice tudja nesreca i patnja.

b. Mame i tate nas uce da ako budemo bili "dobri", tj. ako budemo radili kako su oni zamislili da treba, mi cemo biti nagradjeni. Takav drustveni odnos zasnovan na kognitivnoj zabludi "da svako dobija ono sto je SAM zasluzio" se od porodicnog vaspitanja prenosi na obavezno obrazovanje i kasnije na neobavezno obrazovanje.

Posledica a. i b. je da je nase drustvo stvoreno na strahu, tj. na iluziji brige za kolektivnu sigurnost na racun licne odgovornosti koja je otklonjena kroz cin ostavke ili otpustanja. Dakle, odatle proizilazi da je veoma tesko prihvatiti bilo ciju licnu odgovornost, sopstvenu ili/i tudju. Takodje, zbog a. i b. mi smo istrenirani da prihvatimo da zivimo u neznanju, ravnodušnosti i u nedostataku samokritike zarad samohvalisanja, a sto stvara slepoću na zlo koja se ostvaruje kroz nas takve i koja je glavni uzrok nase patnje.

Za kraj, evo neke zanimljive umetnosti:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Uocio sam do sada napisano pravilo na ovom forumu, da sta god da postavim i koju god temu za diskusiju pokrenem uvek se vecina ucesnika vraca na mene kao temu i krene da diskusuje o meni, a ne o temi.

Е па немој тако код нас на МојеПраво смо дискутовали о теби јер си ти дискутовао са нама о твом проблему.

:)

Иначе што се мене тиче јако си занимљив саговорник. Мада имаш неке веирд идеје. :)

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Da li ste Vi sada porazmislili gde gresite ?

Он мисли да је у праву све док не почне да мисли да греши онда промени идеологију ил религију па опет мисли да је у праву!

Шала мала за Звонка :)

Морао сам било је јаче од мене.

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...