Novinarka iz Opusa Dei: Živim u celibatu, ali se moderno odijevam

[Zayron]

Novinarka iz Opusa Dei: Živim u celibatu, ali se moderno odijevam

Foto: 'Luis Miguel Gonzalez'

Kako funkcionira Opus Dei? Je li to tajna vatikanska policija, najmoćnija služba na svijetu koja bira i smjenjuje predsjednike država ili obična organizacija u kojoj ljudi pronalaze svoj mir?

Makedonski text:

Новинарка од Опус Деи: Живеам во целибат, но модерно се облекувам

http://denesen.mk/web/2012/07/05/novinarka-od-opus-dei-ziveam-vo-celibat-no-moderno-se-oblekuvam/

Piše: Sanja Mihaljinac

– Moj je otac bio član Opus Dei, tako da sam odgojena u obitelji koja je živjela u njegovu duhu. Kad sam napunila 16 godina, znala sam da želim biti numeraria (jedna od dvije vrste članova Opus Dei). Moj me otac više puta pitao jesam li sigurna u svoj izbor. Iako sam bila mlada, znala sam da nisam pogriješila. Radim novinarski posao koji obožavam, pomažem hendikepiranoj djeci, prošle smo godine na televiziji skupili milijun eura pomoći gluhoj i nijemoj djeci Španjolske, i uživam u životu – priča nam Cristina.

No prava se slika o toj organizaciji dobiva tek kada opisuje način svog života.

- Meni kao numerariji celibat je životni izbor. Da nema celibata, moj bi život prilično nalikovao životima ostalih žena. Svi me pitaju nedostaju li mi obitelj, djeca... Ja živim s drugim članovima Opus Dei i oni su moja obitelj. Živimo u jednoj zajednici, u zajedničkoj kući, u kojoj svi dijelimo materijalno, ali i imamo intenzivan društveni život. Nikada nisam usamljena niti znam što znači biti depresivan. Svi mi puno meditiramo, raspravljamo o aktualnim stvarima, pomažemo jedni drugima u teškim trenucima u koje svi ponekad zapadnemo. Iskreno, mislim da smo ponekad u harmoničnijim odnosima nego obitelji jer su mnoge od njih na rubu kraha, smljevene životnim ritmovima.

- Mi živimo kao u stara dobra vremena, zajednička meditacija nam pomaže u oslobađanju od svakodnevnog stresa. Nismo u utrci za novcem niti nas je zahvatila potrošačka groznica. Svoju plaću stavljam u zajednički proračun naše kuće jer nisam vična vođenju financija. A za sve troškove uzimam novac s tog zajedničkog računa i vjerujte mi – sve savršeno funkcionira. Za mene je nepoznanica plaćanje računa za struju, vodu, kupnja u supermarketu... I stoga je naš način života meni idealan. A što se tiče dječice – pa ja ih imam tisuće, svi ovi mališani za čije liječenje se borim u Fondaciji moja su djeca.

Nema kućanskih obaveza

U zajedničkom domu postoji određeni režim života. Ustaje se svako jutro u 6.30, slijedi misa, a poslije toga meditacija. Nakon doručka Cristina odlazi u svoj ured i radi cijeli dan. Navečer izlazi s prijateljima. Nema kućanskih obaveza, dočekuje je pripremljen stol jer svatko radi svoj posao.

Zanima nas ipak opredjeljenje za život u celibatu. Je li ikad bila u dvojbi da odustane, udvaraju li joj se muškarci...

– Da, događa se da mi se muškarci udvaraju. Susretala sam ih poslovno i nisu znali tko sam i što sam. No nikada zbog toga nisam imala problema jer im odmah objasnim svoje životno opredjeljenje i oni ga poštuju. Sve u svemu, živim normalan i ispunjen život. Jedna moja razvedena prijateljica, koja je ostala sama, nedavno mi je rekla: "Uvijek sam mislila koliko odricanja nosi život numerarije, ali danas ti zavidim na tvojoj uravnoteženosti. Tako bih se rado mijenjala s tobom nakon svim mojih razočaranja i samoće".

Mnogi se pitaju kako živjeti ovakvim životom, kako postati članom Opus Dei? Tu nema misterija. Biti članom Opus Dei mogu biti samo oni koji istinski vjeruju u tu doktrinu i primjenjuju je svakodnevno. Normalno, mora vas preporučiti stariji član. Prvi je uvjet pridržavati se svih kršćanskih kodeksa, ne samo odlascima na nedjeljne mise, nego i njihovom provedbom u svakodnevnom životu. Rad novog aspiranta člana prati mentor koji s njim provodi puno vremena dok se ne uvjeri da posjeduje naklonost doktrini Opus Dei te da konstruktivno radi za dobrobit društva. Postoje dvije vrste članova Opus Dei. Prvi su – numerirani (kao naša sugovornica Cristina). To su članovi čije je životno opredjeljenje celibat, ali ne i svećenički poziv. Oni obavljaju svoje profesije, žive u zajedničkim kućama Opus Dei.

Drugi red članova su – supernumerirani, to su većinom normalne obitelji, ljudi s djecom, ali i mladi koji se planiraju vjenčati i imati djecu. Oni se redovito nalaze jednom na tjedan u župama koje i financiraju i ulažu u zajedničke aktivnosti. Najčešće je riječ o društvenim aktivnostima, naročito onima za djecu, osnivaju kulturna društva u kojima se okupljaju djeca, uče nakon škole ili pripremaju ispite.

Mnogi još zapravo ne znaju što je Opus Dei. Pripisuju mu se razni mitovi, od toga da je to "tajna vatikanska policija, najmoćnija tajna služba svijeta, da postavlja i smjenjuje predsjednike država i vedri i oblači nebo nad Vatikanom." Tome su pridonijeli skandalistički članci o ispovijesti Ruth Kelly, bivšoj britanskoj ministrici i njezinom članstvu u Opus Dei, kao i čileanskom političaru Joaquinu Lavinu, španjolskom premijeru Adolfu Suarezu...

I loša reklama je dobra

– Za taj imidž možemo zahvaliti i Danu Brownu i njegovoj knjizi "Da Vincijev kod". Zapravo, zahvalni smo mu za besplatnu reklamu koju nam je dao – kaže rev. dr. Juan Aurelio Ansando, jedan od najvećih živih stručnjaka teologije i dugogodišnji član Opus Dei, a drugi čovjek najznačajnije crkve Opus Dei – Espiritu Santo.

– Međutim realnost je nešto sasvim drugo. Mi nismo ni sekta ni neki pokret unutar Crkve. Riječ je jednostavno o osobnoj opredijeljenosti vjernika da slijedi put sv. Josemarije Escrive čija je poruka "naći Boga u svakodnevnom životu i biti svjestan da je on uvijek pokraj nas i kada nam je teško i kada nam dobro ide, da nikada nismo sami, prepušteni sabi." Mi smo samo jedna doktrina koju je utemeljio sv. Josemaria Escriva u svojoj 26. godini kada je odlučio okupiti oko sebe istomišljenike u strogom praćenju crkvenih načela, od predana rada kao prvog zadatka svih nas, odajući svakodnevno ljubav Bogu u malim životnim stvarima, ne štedeći se u stvaranju novog i boljeg svijeta. Kao što vidite, nikakvih zakulisnih scenarija. Međutim, moram vam reći da je u ovom slučaju dokazano da je i loša reklama na kraju dobra reklama, jer nakon izdavanja Brownove knjige, odjednom je porastao interes za nas, od novinara koji su nas svakodnevno bombardirali zahtjevima za intervjue do mladih koji su htjeli ući u naše redove. Prije nego je knjiga Dana Browna objavljena, vrlo je malo Amerikanaca znao je za Opus Dei, a poslije se broj članova u SAD-u povećao 20 posto – kaže Juan Aurelio Ansando.

Iako su mnogi svjetski moćnici postali članovi Opus Dei, još je većina iz srednjeg staleža, skromne obitelji koje su se pronašle u povratku tradicionalnim vrijednostima života i kršćanstva. Riječ je o jednostavnoj, svakodnevnoj primjeni religioznih načela i pronalaženju Boga u malim stvarima, od rutinskih poslova, pa do najsofisticiranijih intelektualnih studija što je sve "Božje djelo" prema načelima osnivača Josemarije Escrive. Malo tko zna da u Opus Dei ima više žena nego muškaraca, čak ih je 55 posto u njegovim redovima. Ukupno broji 90.000 članova diljem svijeta. Prisutan je u 65 zemalja, a najbrojniji su u svojoj domovini – Španjolskoj.

* Svi intervjui ekskluzivno su objavljeni samo u Večernjem listu, a dio su materijala za dokumentarni film "Opus Dei today", koji pripremaju Sanja Mihaljinac i Javier Fernandez Arriba,s uz pomoć glavnog ureda za komunikaciju Opus Dei.

Je li papa Ivan Pavao II. bio izbor Opusa Dei?

Veliki simpatizer Opus Dei bio je papa Ivan Pavao II. koji se još kao poljski kardinal iz Krakova dolazio pomoliti na Escrivinu grobu u Rimu.

Mnogi govore da je upravo papa Ivan Pavao II. bio i izbor Opusa Dei. Sve je iznenadio izbor jednog anonimnog i nepoznatog slavenskog pape, što je bio presedan u Vatikanu u kojem su vladali talijanski lobiji. Papa Ivan Pavao II. bio je taj koji je u rekordnom roku beatificirao Josemariju Escrivu 17. svibnja 1992., a svetim ga je proglasio 6. listopada 2002. godine.

Pri proglašavanju Josemarije Escrive svecem Ivan Pavao II. rekao je: "On je svetac običnog svijeta... nesebično je prenio Božju poruku ljubavipo cijelom svijetu."

Josemaria Escriva bio mi je uvijek poput oca

Rektor najpoznatije crkve Opus Dei, simpatični svećenik Javier Cremades Sanz-Pastor štićenik je osnivača, svetog Josemarije Escrive, još od malih nogu kada ga je Escriva pričestio. Cremades se prisjeća doba provedenog s Josemarijom Escrivom.

– Za nas devetero djece Josemaria Escriva bio je kao član obitelji jer smo se redovito viđali na nedjeljnim ručkovima, on je krstio sve nas, od najmlađeg do najstarijeg. Ono što ću uvijek pamtiti, njegov je optimizam i pozitivno gledanje na svijet. Proveo sam s njim i četiri godine u Rimu dok sam se pripremao da postanem svećenik. Nama mladima nikada nije bilo dosadno uz Josemariju Escrivu.

Josemaria Escriva je dobro znao što znači biti proganjan, sam u stranom svijetu, kriti se kao imigrant... Za građanskog rata 1936. boravio je u Madridu odakle je morao pobjeći i skriti se u Francusku u Bourgesu. Vratio se 1939. u Madrid kada je doktorirao pravo i nastavio regrutirati nove članove.

Za Frankova režima Opus Dei doživljava svoju ekspanziju. Ali i daje najviše od sebe u teškim trenucima ekonomske krize 1960. Članovi Opus Dei tada pomažu Španjolskoj u njezinu izvlačenju iz krize i dosezanju ekonomskog booma. Mnogi svjetski političari im prilaze i pridonose stvaranju mita kako je riječ o moćnim silama koje su siva eminencija iz Opusa Dei.

Izvor:

http://www.vecernji.hr/vijesti/novinarka-opusa-dei-zivim-celibatu-ali-se-moderno-odijevam-clanak-425517

[Дејан]

U grčkoj je postojalo društvo zoi,kojje je okupljalo ljude koji su živeli u celibatu a bavili se društvenim poslovima,lekari,novinari i sl...

mnogi veliki duhovnici su odatle potekli

[Zayron]

U grčkoj je postojalo društvo zoi,kojje je okupljalo ljude koji su živeli u celibatu a bavili se društvenim poslovima,lekari,novinari i sl...

mnogi veliki duhovnici su odatle potekli

Zanimljivo. Inače na zapadu je postojalo više pokušaja kroz istoriju organizovat nekako ljude koji su željeli živjeti u celibatu ali istovremeno nisu htjeli živjeti u manastiru a ni osjećali poziv za monaštvo i/ili sveštenstvo. Pa su onda bili ti razni takozvani treći redovi kod dominikanaca, franjevaca i servita i slični pokušaji ali izgleda da se ovaj valjda najbolje nekako prilagodio životu u današnjem svijetu. Jer nije dosta samo željeti živjeti u celibatu, takvim ljudima se ipak lakše živi kad im je to omogućeno bilo kako po organizacionoj, idejnoj, pravnoj i tehničkoj strani i više to smisla ima nego samo kad bi svako sjedio kod sebe kod kuće sam ili eventualno s roditeljima.

[Дејан]

U pravoslavlju se takva pojava naziva belo monaštvo

[Дејан]

Овде има нешто о братству Зои

https://www.pouke.org/forum/topic/18695-монашка-заједница-у-свијетуцрквено-братство-„/

[Zayron]

Ni ja ne znam baš mnogo više o njima od vas, koliko vidim tu se radi zaista o mirjanima, laicima, koji normalno rade na poslu, dođu kući, navečer izlaze sa društvom, imaju prijatelje, nisu vezani poslušanjem kao u manastiru. Tamo to baš dobro nejde u manastiru navečer izaći van gdje ti padne na pamet pa sjedit u društvu, hahahaha! Izgleda da imaju i neko poslušanje, nemoguće je živjeti organizovano i zajedno bez tog da se zna ko šta radi, ko je za šta zadužen i ko čemu ili kome šefuje ili odgovara tamo gdje treba ali izgleda da to njihovo poslušanje nema baš puno veze sa manastirskim poslušanjem, postoji ali je drugačije sigurno, ne može biti isto kao u manastiru, to ni slučajno.

[Дејан]

Sve je to lepo ali i opasno,u duhovnom smislu.

[Dugousko]

Eво једне књиге Христа Јанараса, има нешто и о ЗОИ, у негативном контексту.

http://verujem.org/p...boda_morala.pdf

[Zayron]

Sve je to lepo ali i opasno,u duhovnom smislu.

Pa ja ne vidim toliku opasnost po njihovu osobnu, ličnu duhovnost i psihu, čovjek je društveno, čoporativno biće potrebno neke organizacije i vrlo loše se osjeća ako je dugo vremena izložen nekakvoj anarhiji i bezvlašću. U samom tom učenju Josemarije Escrive također nije neki problem, ono je svo založeno na Jevanđelju pa kad bi netko htio osporiti njegova naučavanja osporavao bi istovremeno i Jevanđelje. Ustvari to o čemu je josemarija i pisao i nisu ne znam kakva teološka otkrovenja koje nigdje drugdje ne biste bili u mogućnosti uopšte pročitati. Nešto sam od njega pročitao i sve o čemu on piše nađete također isto tako i u djelima istočnih podvižnika i staraca od Athosa do Rusije, samo malo drugačije formulisano. Problem je u mogućoj instrumentalizaciji i manipulaciji s takvom organizacijom, kad bi to neko to htio ciljevito, namjerno i svjesno učiniti ko bi se nalazio na njezinom čelu a također od sektašenja. A to sektašenje ne mora odmah biti izraženo ni u samom nekakvom tom naučavanju već u stilu živora i orthopraxii, hrišćanskoj praksi. Toga kako se Jevanđelje provodi u životu. Upravo najveći broj sekti ima i poziva se na isto Sveto Pismo koje imaju katolici i pravoslavci, onda ustvari to naučavanje nije različito, i sekta ima to isto polazište a tim su Jevanđelja, samo što na kraju izvlače bitno drugačije zaključke iz istih tih tekstova. Zato je Učiteljstvo, Magisterij Crkve tu nezamjenjiv, to je ta važna činjenica koja postoji i djeluje pa su Učenja Crkve uvijek ispravna a učenja sekti nisu a ne vidi se odmah na prvi pogled - Duh Sveti. Ta i svaka druga slična zajednica samo tada dok je u Crkvi onda neće imati problem s njihovim učenjima ali čim se njihova praksa i stajališta počnu razilaziti od te crkvene to onda može biti i problem. Jer samo Crkva im daje mjeru pravovjernosti, dok su u Crkvi bude sve u redu, kad se od nje počnu udaljavati više onda ne budu ni u Crkvi a ni pravovjerni.