Banjolučka biskupija - čini se - s duhovnim zvanjima nema problema

[Aristotel]

Ova biskupija trenutačno broji sedam bogoslova i jednog đakona koji se za svećenički poziv pripremaju u bogoslovijama u Sarajevu, Đakovu i Zagrebu, dok se u Nadbiskupskom sjemeništu u Travniku nalaze trojica njenih kandidata. Za velike biskupije to i nije veliki broj, ali za jednu malenu Banjolučku biskupiju broj je i dovoljan i znakovit.

Naime, ako se samo uzme u obzir činjenica da je uslijed nedavnih ratnih stradanja broj vjernika ove biskupije s 120.000 spao na 36.000, bilo bi realno očekivati da će opasti i broj duhovnih zvanja. To se, Bogu hvala, nije dogodilo. Više je nego znakovito da je broj bogoslova Banjolučke biskupije danas u prosjeku jednak broju iz najboljih prijeratnih vremena.

Biskupija koja je u Drugom svjetskom ratu i poraću izgubila čak 42% svojih svećenika, a u posljednjem ratu i poraću sedmoricu; biskupija u kojoj je prosječni životni vijek svećenika – uslijed ratova, mučenja i progona - samo 62 godine, ima razloga za radost i nadu zbog prizora s ove fotografije. I čvrstu vjeru da Bog svojih ne ostavlja, ni u zgodnim ni nezgodnim vremenima. (kta/d. k.)

[Zamislim se na suncu]

Ova biskupija trenutačno broji sedam bogoslova i jednog đakona koji se za svećenički poziv pripremaju u bogoslovijama u Sarajevu, Đakovu i Zagrebu, dok se u Nadbiskupskom sjemeništu u Travniku nalaze trojica njenih kandidata. Za velike biskupije to i nije veliki broj, ali za jednu malenu Banjolučku biskupiju broj je i dovoljan i znakovit.

Naime, ako se samo uzme u obzir činjenica da je uslijed nedavnih ratnih stradanja broj vjernika ove biskupije s 120.000 spao na 36.000, bilo bi realno očekivati da će opasti i broj duhovnih zvanja. To se, Bogu hvala, nije dogodilo. Više je nego znakovito da je broj bogoslova Banjolučke biskupije danas u prosjeku jednak broju iz najboljih prijeratnih vremena.

Biskupija koja je u Drugom svjetskom ratu i poraću izgubila čak 42% svojih svećenika, a u posljednjem ratu i poraću sedmoricu; biskupija u kojoj je prosječni životni vijek svećenika – uslijed ratova, mučenja i progona - samo 62 godine, ima razloga za radost i nadu zbog prizora s ove fotografije. I čvrstu vjeru da Bog svojih ne ostavlja, ni u zgodnim ni nezgodnim vremenima. (kta/d. k.)

Tako je uvijek. Gdje je god Crkva progonjena tu vjera cvjeta.

[Zawisza]

Interesantno je da mi katolici nismo imali nekih tako velikih problema u BG nadbiskupiji za vreme rata.

Bilo je budalaština pojedinačnih, ali u principu osim malo žešćeg sukoba sa jednim kretenom iz policije koje se na kraju i završile pretnjom ne sećam se nekog žešćeg sukoba. U suštini najviše problema smo imali u Smederevu gde sam ja bio, u Nišu je bilo nekih problema ali opet vezane za vlast ne za narod:u Smederevu gradili crkvu, pa onda slavili, pa roštilj i stalno neki gosti, onda kolektivni odlasci na plažu na jugovo ili jezera u Beloj Crkvi, pa kulturnoumetnički događaji, razni susreti i sl. i to je bolo oči nekome.

Sa druge strane nema čoveka u Smederevu koji mi nije pomogao kad sam mu se obratio. Koliko je samo puta dolazio jedan čovek sa karetom da mi istovari kamion i nikad osim nafte nije hteo dinara da uzme, pa koliko su poverenja imali po stovarištima, uzmi robu platićeš. Taman napravili ogradu i fasadu naiđe buldožer ulicom i vozač izgubi kontrolu i baš po našoj fasadi i ogradi, počupa oluke iskrivi kapiju polomi mermer.

Odem kod njegovog direktora i na reč mi obeća da će sve da popravi samo da mu dam malo vremena da se ne tužimo. I stvarno dođu njegovi radnici i sve poprave još se sprijateljimo, "samo reci šta vam treba". Kad je otišao taj krele iz policije, sve što su mogli da urade da nas zaštite preduzeli.

Al kad čitam a i video sam lično, po Hrvatskoj i Bosni kako smo jedni drugima rušili hramove i što je najcrnje ubijali sveštenike, ništa mi nije jasno?