Polni odnosi sa i bez ljubavi; razlike i uzroci

[marija]

Negativne strane polnog odnosa

Kad je seksualna filozofija odrasle okoline mladog čovjeka zdrava i konstruktivna, vjerovatno je da će mladić ili djevojka, ohrabreni njome, krenuti u vlastiti ljubavni život pravilnim putem. Ali mladi ljudi na žalost često prihvataju i nezdrave nadzore svojih staratelja o polnom životu čovjeka, o drugom polu, o ljubavi i braku. Stoga im se dešava da u svoje ljubavne i bračne odnose unesu teške zablude i predrasude kojima su ih zatrovali njihovi staratelji, najčešće i sami potpuno dezorijentisani u stavu prema polnosti. To su otprilike ovakva shvatanja:



"Pravih prijatelja nema, sve je samo interes."”

"Ljubav ne postoji."”

"Muškarcima ni slučajno ne treba vjerovati, ženu gledaju samo kao objekat, kao komad mesa!"”

"Žene su prevrtljive, lažljive i pokvarene." To je kad muškarac kaže: "Sve ste vi iste!"”

"Muškarac treba da je gazda u kući, a dobra žena poslušna i njemu pokorna."”

"Ženi je mjesto u kući: da čisti, pere i rađa djecu; na muškarcu je da zarađuje."”

"Muškarac može da vara ali žena to ne smije ni slučajno: njeno nevjerstvo je nešto sasvim različito od njegovog!"”

"Ženu vodi osjećaj, a muškarca razum."”

"Pravi muškarci ne plaču."” ... itd.

Roditelji djeluju kao polni vaspitači svoje djece prvenstveno svojim ponašanjem u bračnom i porodičnom životu. Dijete se u velikoj mjeri identifikuje sa ponašanjem svojih roditelja na svim životnim područjima pa i u odnosu polova. To znači da poprima razne njihove osobine i doživljavajući ih kao svoje, ugrađuje u svoju ličnost pa se u kasnijem životu često i nehotice ponaša isto kao i njegovi roditelji. Na žalost, iskustva djece o braku svojih roditelja i o roditelju istog ili suprotnog pola često su negativna, mučna i bolna.Treba se sjetiti koliko često su djeca svjedoci teških svađa među roditeljima, njihovog međusobnog vrijeđanja i fizičkog obračunavanja ili hladnoće i strašne otuđenosti među njima. Djeca često godinama gledaju neravnopravan odnos među roditeljima: parazitsko ponašanje jednog i iskorištavanost drugog. U mnogim slučajevima doživljavaju roditelja suprotnog pola kao sebičnu, hladnu, bezobzirnu, agresivnu ili nepouzdanu, lažljivu i nevjernu osobu; ili pak kao paćenika, žrtvu svog partnera, vječitog slugu i tuđeg roba. Generalizacija takvih iskustava u mladom čovjeku često razvija negativne stavove prema polnosti i prije nego što stekne neka direktna iskustva u vlastitoj vezi. U njemu se pojavljuje teško nepovijerenje u drugi pol, sumnjičavost u ljubav, strah od braka. Međutim, i uprkos tim svojim negativnim shvatanjima, velika većina mladića i djevojaka, prije ili poslije, ipak stvara ljubavne veze i stupa u brak. Na takvo protivrječno ponašanje nagoni ih njihova seksualna ambivalencija. Oni čeznu za ljubavlju iako u nju ne vjeruju; žele polne odnose, a plaše se suprotnog pola; ne mogu bez braka, iako su skeptični prema njemu. Takva konfuzna osjećanja ne dopuštaju im da se u ljubavnoj vezi ponašaju prirodno, otvoreno i dosljedno nego je i njihovo držanje prema partneru puno protivrječnosti. Tada je sasvim razumljivo da zaista dožive razočaranja kojih su se pribojavali ....

Još uvijek ima dosta roditelja koji se prema polnosti svoje već odrasle djece odnose negativno. Oni žele da se njihova djeca, iako biološki i emotivno zreli mladi ljudi, suzdržavaju od polne djelatnosti, pogotovo od seksualnog odnosa, sve do svoje socijalne zrelosti, odnosno ekonomske nezavisnosti. Takav stav zauzimaju posebno prema ćerkama. "Najprije završi školovanje i zaposli se, pa onda radi šta hoćeš!", svakodnevna je roditeljska poruka djetetu koje je već punoljetno. Psihička zrelost je jedino mjerilo na temelju kojeg možemo ocijeniti da li je dvoje mladih spremno stupiti u polni odnos. No činjenica da je čovjek o nekome ekonomski ovisan nije nikakav dokaz da nije zreo za uspješan polni život s osobom koju voli. Ljudsko ponašanje ne možemo zbiti u neke čvrste kalupe, niti se čovjek zbog nečijih nametnutih pravila može lako odreći zadovoljavanja svojih prirodnih potreba. Stoga roditelji takvim svojim ponašanjem ne čine djeci nikakvu uslugu već ih oštećuju. Koji su najčešći motivi oštrog roditeljskog protivljenja polnom životu mladih? Ćerkama se obično brani iz straha da u kuću ne donesu vanbračnu djecu. Istovremeno, roditelji ništa ne čine da ih upute i osiguraju im uspješnu kontracepciju. Time opet dokazuju kako uopšte ne misle na sreću vlastite djece, već samo na svoju sebičnost. Sinu roditelji rijeđe brane polni odnos; ako to ipak čine, onda ih na to navodi strah da bi ga neka djevojka mogla "uhvatiti", odnosno navesti na "brak prije vremena", prije nego što to njima odgovara. Dakle, opet se radi o egoizmu, a ne o brizi za dobro djeteta. Upravo njihovo uporno nerazumijevanje za ljubavne i polne potrebe mladih pokazuje da ni vlastite ljubavne i polne potrebe ne zadovoljavaju, niti su to ikad činili, na punovrijedan način. Osobu koju volimo i s kojom želimo održati ljubavnu vezu ne možemo do kraja upoznati, a tako ni u potpunosti zavoljeti, dok s njom ne stupimo u polne odnose. A odlučiti se na brak s nekim, bez poznavanja njegove polnosti, prava je ludost. Ako neko u polnim odnosima spozna da se sa svojim partnerom ne može složiti, da ne može s njim uskladiti svoje polne potrebe, onda je svakako to bolje ustanoviti prije braka. Jer predbračnu ljubavnu vezu je mnogo lakše raskinuti nego brak, posebno ako su se već rodila djeca, a bračni drugovi stekli zajedničku imovinu. I bez obzira na budući brak, prirodno je da se dvoje ljudi koji se zaista vole, koji su postigli psihičku harmoniju, stapaju i u fizičko jedinstvo. Njihovo uzajamno fizičko zadovoljstvo produbljuje njihovu vezu, a jačanje ljubavnih osjećanja još više usklađuje njihov odnos i čini uživanjem u njemu apsolutnim. Sve to doprinosi opštem raspoloženju i izuzetnom zadovoljstvu ljudi koji su među sobom ostvarili ljepotu potpunog polnog užitka u ljubavnoj vezi.

[marija]

Polni odnos bez ljubavi

Ima mnogo razloga zašto neko stupa u polni odnos bez ljubavi. To npr. čine mladići i djevojke koji su odrasli u sredini u kojoj nisu vidjeli ljubavi među polovima niti su osjetili ljubav te sredine prema sebi.

Takvi ljudi često ostaju seksualno primitivni, tj. siromašni emocijama u iskazivanju svoje polnosti, sirovi u polnom ponašanju. Oni ne poznaju ljubavi, pa je ne traže niti je znaju dati, iako u dubini duše ipak čeznu za njom. Drugi razlog je zatrovanost nekih mladih ljudi patrijarhalnim shvatanjima odnosa polova.

Tako muškarci često misle da prema djevojci i ne smiju pokazati osjećanja ako žele sačuvati muški ugled, odnosno da moraju što prije djevojku posjedovati kako bi dokazali svoju muškost. U istom duhu odgojene djevojke smatraju da moraju prihvatiti takvo ponašanje svojih partnera i pomiriti se sa podređenošću svoje ženskosti i njenim iskorištavanjem od strane "voljenog" mladića. Još jedan uzrok polnih odnosa bez ljubavi jest neurotičnost nekih djevojaka i mladića. Jak osjećaj manje vrijednosti i nesigurnost u sebe podstiču neke ljude da potraže mogućnost potvrđivanja sebe i svoje vrijednosti u nečemu u šta ne moraju uložiti puno napora i upornosti.

Neurotici su često i erotofobi (grč. eros - ljubav, fobia - strah), plaše se ljubavi jer joj se ne osjećaju doraslima. Stvarna seksualna revolucija - dakle odbacivanje svega preživjelog, bolesnog i nakaradnog u odnosu polova - ne sastoji se u tome da mladi ljudi bez mnogo ustručavanja stupaju u seksualne odnose. To su oni u većoj ili manjoj mjeri uvijek radili. Prava seksualna revolucija sastojala bi se u tome da iz odnosa polova uklonimo sve ono što je u njemu neprirodno, bolesno i štetno po čovjeka. Morali bismo ljubav učiniti nužnim sadržajem svake prisne veze između muškarca i žene.

Polni odnosi bez ljubavi povlače sa sobom određene posljedice koje čovjeka oštećuju, jer djeluju negativno. Prva posljedica polnih odnosa bez ljubavi jest seksualni promiskuitet (lat. promiscuus - izmiješan). Tako zovemo polni život u kojem pojedinac često mijenja seksualnog partnera, stupajući sa njim samo u vrlo površnu, kratkotrajnu polnu vezu, ne unoseći u nju nikakve osjećaje. Seksualni promiskuitet oštećuje čovjeka jer mu ne dopušta da u polnom životu nađe sve ono što od njega očekuje.

Svaki čovjek, i primitivni i patrijarhalni, i neurotični i "savremeni", teži za emotivnim doživljajem prisnog dodira s drugom polovinom, bez obzira što to često ili uopšte nikako ne želi priznati jer "ljubav ne postoji". Zato je razočaran i nezadovoljan samim sobom što ga još više čini razdražljivim, nesnošljivim i agresivnim prema drugim ljudima. To je neurotična projekcija agresivnosti prema sebi na svoju okolinu. Patrijarhalan muškarac se guši u seksualnom promiskuitetu jer je to tobože dokaz njegove velike muškosti, vještine zavođenja i njegovih "muških" prava.

On se boji da bi ga "ljepša polovina", pri njegovom apsolutnom emocionalnom predavanju, mogla "pročitati", uočiti slabe tačke i na kraju raniti pravo u njegovu ahilovu petu ili da bi ga mogla "držati u šaci", zarobiti osjećanjima, opteretiti ga obavezama. Zato ne dopušta da se ijedna njegova veza učvrsti, tačnije da se obogati ljubavlju. Poseban oblik seksualnog promiskuiteta jest prostitucija. Prostituisana osoba pristupa polnom odnosu isključivo iz materijalne koristi, uz naplatu, a bez ikakve nagonske želje ili osjećajne potrebe za partnerom. Ona prodaje svoje seksualne usluge a to kupuje, odnosno prostituisanu osobu iskorištava, čovjek koji je sklon krajnjim oblicima seksualnog promiskuiteta. Prostitucija je socijalni i psihološko-pedagoški problem. Njezina je pojava uvijek u vezi sa životnim standardom, društvenim odnosima i s moralom određene zajednice. Uslijed dužeg bavljenja ovim poslom, odnosno prodaje svog tijela, prostituisana žena sve više propada i fizički i psihički.

Seks sa muškarcem zapravo joj se gadi, ona prezire muškarce, a polnost gubi za nju životnu vrijednost. Zato je prostitutka sa svojom mušterijom seksualno izuzetno hladna. Kad je muškarac uvjeren u njenu strastvenost, obmanut je vještinom njezine glume, što je sastavni dio tog zanata. U kupljenim seksualnim odnosima, muškarac može odmah imati sve što želi. Naprotiv, u normalnom polnom životu mora osvajati, često biti suzdržan i obziran. U odnosu sa prostitutkom muškarac je sebičan, na njeno zadovoljstvo se tu ne misli. Zato se takav muškarac teško navikne da u normalnoj polnoj vezi uzima u obzir i svoju partnerku i da se prilagođava i njenim potrebama. Prostitucija privikava muškarca na seksualni promiskuitet, pa mu je kasnije teško ostati vjeran jednoj ženi. On gubi osjećaj odgovornosti prema ženi. Zbog svega toga prostitucija otežava stvaranje zdravih bračnih zajednica jer koči psihoseksualno dozrijevanje muškarca. Veza sa prostitucijom uvijek je znak muškarčeve seksualne primitivnosti koja se svodi samo na neobuzdano iživljavanje nagonskih potreba. Prostitutkama obično odlaze sadistički i mazohistički nastrojeni ljudi koji se uzbuđuju tako što svojoj partnerki nanose bol ili je nastoje, u toku seksa, sami osjetiti. To čine i oni koji kupovanjem ženskog tijela nastoje sebi osigurati mogućnost da se iživljavaju na nastran način. Za prostitutkama posežu i muškarci koji se u svojoj polnoj ulozi osjećaju nesigurno.


Kad su nesposobni osvojiti sebi ravnu ženu, kad se ne usuđuju pristupiti ženi na normalan način, kad nemaju strpljenja za razvijanje emocionalne veze sa ženom ili ne žele preuzeti nikakvu obavezu, onda bježe tamo gdje je za seks dovoljan samo novac. U ženi ne postoji urođena želja da se daje slučajnom prolazniku, a najmanje da to čini za novac. Naprotiv, žena više nego muškarac traži u polnoj vezi osjećajnost, ljubav i vjernost. Prostitucija je za ženu neprirodan oblik polnog ponašanja koji se kosi sa osnovnim svojstvima ženske psihe. Pokušavalo se dokazati da su prostitutke bića s natprosječno jakim seksualnim nagonom, upravo neka nezasita stvorenja koje zajednica sa jednim muškarcem ne može zadovoljiti!? No tu apsurdnu tvrdnju pobija opštepoznata činjenica da su prostitutke sa svojim mušterijama redovno hladne, a s muškarcem kojem se podaju iz naklonosti nastoje održati trajniju polnu vezu ili svoje polne potrebe zadovoljavaju sa ženskim osobama prema kojima nema emotivno odbojan stav.

http://www.psihologija.autentik.net/list.php?page=1&order=asc

[Srdjan]

...

"Ženu vodi osje?aj, a muškarca razum."”

...

? ????? ??? ??????. ???? ????????? ????? ?? ?????????, ???? ??????? ????????? ? ??????? ? ????? ??, ? ???????? ???? ?????? ? ????? ? ?????? ??. ??? ?? ?? ?????? ????????, ? ??? ?????????????? ?? ??? ????????.

[deda]

лепо је рекао Његош.... "стотину ће промјенити вјера, да јој угоди што јој срцу драго"