Jump to content

Jozafat Kuncevič svetac u katolicizmu?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Proučavajući istoriju Katolicizma pronašao sam jedan lik, koji je u najmanju ruku kontraverzan. Naime, Jozafat Kuncevič je betaifikovan od strane papa Urbana VIII, a kanonizovan od strane pape Pija IX, što znači da je u Katoličkoj Crkvi on svet.

Međutim frapirao me je njegov život, koji po onome što sam pročitao nimalo nije bio svetački.

O čemu se radi?

U Ukrajini je 1596. godine grupa pravoslavnih episkopa, kako bi zadržali privilegije i bogastvo, ali imala i politički uticaj na Poljsku, pod čijom se vlaću nalazila njihova zemlja, prihvatila uniju sa Romom. Priznali su papu za vrhovnu glavu Crkve. To nisu privatili maloruski narod, koji se tajno sastajao i održavao svoje prvoslavne obrede. Jozafat Kuncevič je bio dosljdan u sprovođenju unije sa papom. Pomoću državne sile i represije proganjao je sve one koji nisu bili za unijaćenje. Sveti Jozafat Kuncevič je iskopavao leševe, koji su sahranjeni po pravoslavnom obredu i spaljivao ih. Njegove krvoločne metode zapale su za oko čak i litvanskom kancelaru lavu Sapjegu, opunomoćeniku poljskoga kralja, koji 12. maja 1622. upozorava Kunceviča na neprimjerenost i brutalnost njegovih mjera prema pravoslavnima. Međutim, bezuspješno.

Godine 1623. Jozafat Kuncevič upada sa svojim ljudima na jedan tajni pravoslavni obred i ruši sve pre sobom. Pravoslavci ga ubijaju, braneći sebe i svetinju.

Molim , katolike sa foruma da mi pojasne na osnovu čega je Jozafat Kuncevič svet u Katoličkoj Crkvi.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Не да је занимљива, но је гадна. После решавања јеретичких учења о примату и непогрешивости римског папе, ако рмктлц мораће мало да се ревидирају диптиси светих... Јер овакве ствари... не приличи ни...

Один монах вошёл в склеп к покойникам и крикнул: "Христос воскресе!" А они ему все хором: "Воистину воскресе!"
--- / -.. --- -- .. -. . --..-- / -- .. ... . .-. . .-. .
http://www.srdjanantic.blogspot.com/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sveti Jozafat Kuncevič je iskopavao leševe...

12. maja 1622. upozorava Kunceviča na neprimjerenost i brutalnost njegovih mjera prema pravoslavnima.

Međutim, bezuspješno.

Godine 1623. Jozafat Kuncevič upada sa svojim ljudima na jedan tajni pravoslavni obred

i ruši sve pred sobom...

Sveti Jozafat – 12. 11.

sveti_jozafat.jpg

SVETI JOZAFAT

Današnji zaštitnik je sveti Jozafat Kuncevič (poljski Kuncewicz), biskup i mučenik. Rodio se 1580. ili 1584. u gradu Volodymyr-Volynskyi (danas sjeverozapadna Ukrajina) kao dijete pravoslavnih roditelja. Sin bjeloruskog plemića, na krštenju je dobio ime Ivan, a kad je stupio u red bazilijanaca, 1604, uzeo je ime Jozafat. Bio je prvi novak bazilijanskog samostana Presvetog Trojstva u Vilniusu, glavnom gradu Litve. Prihvatio je katoličku vjeru, jedinstvo s Rimom, a sačuvao je kao i ostali sjedinjeni kršćani, takozvani unijati, istočni obred i običaje. Za svećenika je zaređen 1609. Glasoviti propovjednik i strogi pokornik, postio je i nosio košulju od kostrijeti. Unio je u stari bazilijanski red, prožet bogatom tradicijom i duhovnošću, novi žar i svježe ideje, naročito kad je postao poglavarom više samostana, a posebno kad je 1617. postao biskup u Vitebsku i od 1618. nadbiskup u Polocku (danas Bjelorusija).

Prijatelj siromaha, propovijedao je i ispovijedao ne samo u crkvama, već i na poljima i livadama, u bolnicama i zatvorima, te je mnoštvo pravoslavnih Rusina privukao katoličkoj vjeri. Postao je veliki čuvar i uspješni pobornik kršćanskoga jedinstva i povezivanja s Petrovom stolicom, zbog čega je i podnio mučeničku smrt. Ubijen je na današnji dan 1623. u bjeloruskom gradu Vitebsku jer je njegova pastoralna djelatnost i žarka želja za jedinstvom kršćana navukla na sebe mržnju protivnika.

Jozafat je svojim protivnicima govorio proročke riječi: "Vi me smrtno mrzite, dok vas ja sve nosim u srcu, bio bih radostan da umrem za vas!"

Iskoristivši trenutak političkih razdora u Poljskoj, rulja, fanatici, naoružani sabljama, sjekirama i puškama, nahrupila je u Jozafatovo obitavalište i usmrtila ga. Njegovo golo tijelo bacili su u rijeku Dvinu, no vjernici su ga kasnije časno pokopali.

Njegova smrt bila je povodom mnogih obraćenja i pridonijela učvršćenju grkokatoličke Crkve. Blaženim ga je 1643. proglasio papa Urban VIII. a svetim 1867. papa Pio IX, kao prvog grkokatolika. Zaštitnik je Ukrajine i mnogih poljskih, ukrajinskih i bjeloruskih župa u domovini i svijetu, posebno u SAD, te grkokatoličkih župa u Hrvatskoj (Rajevo Selo kod Drenovaca, Sibinj).

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kako uspevaju da neke činjenice preokrenu, što reče sinoć na predavanju profesor Jerotć, " vežu za stub i biju i batine su činjenice".

U Mohylewie, kad je bio otsutan Kuncewicz organizovali su pobunu protiv njega. On po povratku u nije mogao da uđe u grad a sve crkve koje su bile pod njegovom jurisdikcijom su bile zauzete, i on se žalio Lwa Sapiehę koji je bio veliki kancelar litvanski, a on je u ime Rzeczypospolitej, znači kralja tadašnje Poljske , osudio vođe pobune na smrt. Kuncewicz je izmolio milost za njih i nisu pobijeni a crkve su mu vraćene nakon tih šest meseci sukoba.

E sad uporedite šta je napisano,"iskopavao leševe"?

Ubijen je u Witebsku, to je bila ruska gubernija na Litvi. Ubijen je jer se sreo sa jednim pravoslavnim kaluđerom koji je bio u kućnom pritvoru jer se nešto zamerio crkvenoj hijerarhiji a on je rekao da se pusti taj kaluđer na slobodu. Witebsk je bila njegova sufraganii i to je izazvalo bes pravoslavnih.

Sanduk sa njegovim telom je otkopan u političkom previranju u rusko-poljskom ratu i prenet je do Połocka.

Ruski car Petar I ušao je 1705 u Łukiszek a 4 dana kasnije u Połocek . Petar I je pijan ušao u katedralu Mądrości Bożej u Połocku i tražio ključeve od mesta gde se čuvalo telo Kuncewiczewo, a ono se čuvalo iza Carskih Dveri, kad je kaluđer odbio da mu ih da on je lično tu u katedrali ubio kaluđere njih četiri i naredio da se tela bace u reku, tu protiče reka Dźwina. Onda je obio tabernakul i rasuo hostije po podu pa ih gazio. Od katedrale je napravio skladište za municiju. Municija je eksplodirala i katedrala iz XI veka je tako nestala.

Svi ovi događaji su detaljno opisani u Kronice Witebskiej.

Kako pisac beleži " Roku 1705. Car przypłynoł do Łukiszek y czwartym dniem popłynoł do Połocka. Eodem anno, mense Iulli 11 die in ecclesia S. Sofiae ipse occidit 4 basilianos in Polocia y wsadził w Połocku komendanta. Iak to było, tak y ja przepisałem tu":

"Об этом событии вспоминает "Витебская летопись": Eodem anno [1705], mense Iulli 11 die in ecclesia S. Sofiae ipse occidit 4 basilianos in Polocia, что переводится как "В том же [1705] году месяца июля 11 дня в храме Св. Софии сам [царь] убил 4 васильян в Полоцке"[1].

Согласно источникам[2], пьяный Петр I вторгся вместе с солдатами в униатский Собор Св. Софии в Полоцке, где хранились святые мощи Иосафата Кунцевича. Царь потребовал ключи от царских врат, а когда васильяне отказались их дать, лично убил настоятеля и четырех монахов, а тела приказал утопить в Двине. Царь осквернил Евхаристию, а из храма приказал сделать пороховой склад. В 1710 году в результате взрыва порохового склада здание Собора Св. Софии в Полоцке, построенное в XI веке, было разрушено.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Svako ima svoju "istinu".

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kako uspevaju da neke činjenice preokrenu, što reče sinoć na predavanju profesor Jerotć, " vežu za stub i biju i batine su činjenice".

U Mohylewie, kad je bio otsutan Kuncewicz organizovali su pobunu protiv njega. On po povratku u nije mogao da uđe u grad a sve crkve koje su bile pod njegovom jurisdikcijom su bile zauzete, i on se žalio Lwa Sapiehę koji je bio veliki kancelar litvanski, a on je u ime Rzeczypospolitej, znači kralja tadašnje Poljske , osudio vođe pobune na smrt. Kuncewicz je izmolio milost za njih i nisu pobijeni a crkve su mu vraćene nakon tih šest meseci sukoba.

E sad uporedite šta je napisano,"iskopavao leševe"?

Ubijen je u Witebsku, to je bila ruska gubernija na Litvi. Ubijen je jer se sreo sa jednim pravoslavnim kaluđerom koji je bio u kućnom pritvoru jer se nešto zamerio crkvenoj hijerarhiji a on je rekao da se pusti taj kaluđer na slobodu. Witebsk je bila njegova sufraganii i to je izazvalo bes pravoslavnih.

Sanduk sa njegovim telom je otkopan u političkom previranju u rusko-poljskom ratu i prenet je do Połocka.

Ruski car Petar I ušao je 1705 u Łukiszek a 4 dana kasnije u Połocek . Petar I je pijan ušao u katedralu Mądrości Bożej u Połocku i tražio ključeve od mesta gde se čuvalo telo Kuncewiczewo, a ono se čuvalo iza Carskih Dveri, kad je kaluđer odbio da mu ih da on je lično tu u katedrali ubio kaluđere njih četiri i naredio da se tela bace u reku, tu protiče reka Dźwina. Onda je obio tabernakul i rasuo hostije po podu pa ih gazio. Od katedrale je napravio skladište za municiju. Municija je eksplodirala i katedrala iz XI veka je tako nestala.

Svi ovi događaji su detaljno opisani u Kronice Witebskiej.

Kako pisac beleži " Roku 1705. Car przypłynoł do Łukiszek y czwartym dniem popłynoł do Połocka. Eodem anno, mense Iulli 11 die in ecclesia S. Sofiae ipse occidit 4 basilianos in Polocia y wsadził w Połocku komendanta. Iak to było, tak y ja przepisałem tu":

"Об этом событии вспоминает "Витебская летопись": Eodem anno [1705], mense Iulli 11 die in ecclesia S. Sofiae ipse occidit 4 basilianos in Polocia, что переводится как "В том же [1705] году месяца июля 11 дня в храме Св. Софии сам [царь] убил 4 васильян в Полоцке"[1].

Согласно источникам[2], пьяный Петр I вторгся вместе с солдатами в униатский Собор Св. Софии в Полоцке, где хранились святые мощи Иосафата Кунцевича. Царь потребовал ключи от царских врат, а когда васильяне отказались их дать, лично убил настоятеля и четырех монахов, а тела приказал утопить в Двине. Царь осквернил Евхаристию, а из храма приказал сделать пороховой склад. В 1710 году в результате взрыва порохового склада здание Собора Св. Софии в Полоцке, построенное в XI веке, было разрушено.

Češki izvori (karpatski) se slažu sa poljskim, inače mi bilo čudno odakle se u Srbiji našla takva neistinita i naopaka verzija njegove smrti kao i ta izmišljerna epizoda o iskopavanju nekakvih leševa i tome slične stvari. Kroz istoriju a i dan danas su te oblasti velikom dijelom i pod jurisdikcijom praške nadbiskupije, svi katolici (rimokatolici i grkokatolici u Zakarpatju i na Maloj Rusi, Mukačevo, Užgorod itd. i u dosta velikom djelu zapadne Ukrajine pripadaju dakle crkvenokanonski pod Prag tj. ČBK (češku biskupsku konferenciju). U Pragu, praškoj nadbiskupiji se također nalaze ključni dokumenti tičući se crkvene istorije tog dijela Evrope pa i mnogi takvi koji se odnose na Jozafata Kuncoviča i tu njegovu causu.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...