Епске пјесме других нација, култура и традиција

[Zayron]

Ovdje će biti epske narodne pjeme drugih naroda, slovenskih i neslovenskih, dakle najsličnije tim kakve se pjevaju na Balkanu (Srbiji, Crnoj Gori ali i drugdje npr. Hercegovini, Dalmaciji) u desetercu a popraćene guslama. Naravno da ne budemo tražiti potpunu identičnost u muzičkoj izvedbi, interpretaciji jer ta praktično ne postoji ali takvo koja je u epskoj pjesničkoj formi i smislu.

Moravani i Slovaci (to sve isto važi i za beskidske i karpatske Poljake, Rusine i Ukrajince) imaju nešto vrlo slično srpskim epskim narodnim pjesmama, također se tamo pominju hajduci-zbojnici a mnogo ih je i na ljubavne teme. Poslušajte takvu jednu moravsku sa dijela Morave koji se zove Hornjacko. Pjeva se tamo o jednom zbojniku što ga ubiše dušmanski žandari kuburom. Jedino što nije u desetercu, tamo gdje mi upotrebljavamo deseterac oni upotrebljavaju dupli sedmerac. Inače ovo ovdje je TURBO VERSION - ubrzana, vrlo skraćena verzija radi videa, da ne bude previše dugo na You Tube. Znači cijelo vrijeme se pjeva stalno ta ista muzika, tih par muzičkih fraza tj. tema stalno ide okolo i ponavlja se,, na tom se ništa ne mjenja, dakle slično kao i u gusala. Znači radi se o tom da muzika ne smije zasjenit tekst koji se govori jer je on ovdje važniji, muzika ga samo prati i potpomaže mu a taj je ustvari to najvažnije - ta cijela zbojnička "epic story", dakle isto kao i u srpskim i crnogorskim epskim narodnim pjesmama.

Zpěváci Horňácka: Jan Kružica

Ovako su otprilike izgledali ti njihovi moravsko-slovačko-poljsko-rusinsko-ukrajinski

tj. beskidsko-karpatski ZBOJNICI dakle gorski hajduci po naškom:

Najpoznatiji moravski zbojnik - ajduk gorski se zvao Ondraš Fuciman (Andrijaš).

ONDRAŠ - najslavniji beskidski zbojnik (dakle hajduci beskidski i karpatski).

Djela najslavnijeg hajduka moravskog Ondraša, koji je prema pričama bogatim uzimao, siromašnim davao su također i djelom ljudske mašte. Međutim imaju vrlo realan temelj.

Ondřej Fuciman zvani Ondraš se rodio godine 1860 u porodici bogatog vlastelina u Janovicama na frideckom banstvu F.V. Pražme. Hajducima tj. pobunjenicima protiv vrhnosti i vlasti i njihovom utlaku se pridao najviše radi krivde počinjene njegovom ocu ili zato što je u jednoj tuči ubio nekakvog vojnika od kavalerije (draguna) i na taj način izbjegavao hapšenje i kaznu. Ubrzo je potom postao i njihovim vođom. Vršili su prepade na panska (banska, vlastelinska) imanja, pljačkali trgovce i ugrožavali frideckui hukvaldsku vrhnost (vlasteline, vlastelu). Njihovim glavnim utočištem bila je prrema pripovijestima Lysa hora ( Gola gora, misli se vrh bez šume, "čelava gora"). Sreča je opustila ondraša i njegovu družinu 1815 godine. Jedan od hajduka, članova družine, namamljenraspisanom nagradom ili iz ljubomore i rivalstva, ne zna see tačno motiv i šta je bio tačan razlog, Ondraša ubio palicom pri nekoj veselici u krčmi. dalje se priča prema narodnoj moravskoj predaji da su vlastelini njegovo rasčetvoreno tijelo povješali po drveću. U spomen na njega i na tu takvu njegovu smrt narod, ljudi su potom od tih stabala napravili košnice za pčele a iz njih su svake godine ponovo izrastale zelene grane u znak njegove nevinosti. Juraš, taj koji ga je ubio, za svoj izdajnički čin je dobio nagradu, te novce ali svejedno se ubrzo ponovo vratio k hajdukovanju i hajdučiji jer ništa drugo normalno nije umio, ni znao a najvjerovatnije ni htio. Dvije godine po Ondraševoj smrti bio je uhvaćen i bačen u tješinsku tamnicu, gladomornu, gdje je ubrzo i umro.

Ondraš se tokom svog života skrivao na planini Ondřejníku koja danas nosi ime po njemu -dakle je to takav moravski Kraljeviću Marko. Pod jednom od stijena se rasprostire navodno 200 m duga pećina u kojoj su ti moravski zbojnici čuvali svoje blago. Prije Ondraša tu istu pećinu obitavao je i još jedan drugi isto tako poznati zbojnički vođa koji se zvao Gvozd. Pećina je nažalost nestala pri radu kamenoloma, dijelom razrušena, dijelom zatrpana eksplozivom tako da se danas zna samo to približno mjesto gdje se otprilike nalazila, ne postoji više, znači.

Danas se brda Ondřejníka niko ne boji niti ga zaobilazi iz straha od zbojnika već naprotiv spada među najomiljenije i turistički najposjećenije beskidske planine.

[Zayron]

Ondřej Fuciman zvani Ondraš se rodio godine 1860 u porodici bogatog vlastelina u Janovicama na frideckom banstvu F.V. Pražme. Sreća je opustila ondraša i njegovu družinu 1815 godine. Jedan od hajduka, članova družine, namamljenraspisanom nagradom ili iz ljubomore i rivalstva, ne zna see tačno motiv i šta je bio tačan razlog, Ondraša ubio palicom pri nekoj veselici u krčmi. dalje se priča prema narodnoj moravskoj predaji da su vlastelini njegovo rasčetvoreno tijelo povješali po drveću.

Gore sam postavio takvu moravsku epsku junačku pjesmu, one se ovdje nazivaju pjesmama zbojnickim. A tek sad sam primjetio da sam tom zbojniku - hajduku Ondrašu Fucimanu napisao sasvim besmislenu godinu rođenja i smrti, greška u pisanju. Meni je to vrijeme za ispravke vrlo kratko i ne stižem ispraviti sve šta loše napiše. Izvinjavam se.

Dakle zbojnik Ondraš ne 1860-1815 već je ispravno: 1680-1715.

Hahaha, ja kao daktilografkinja ne bi zaradio ni za čašu vode, bolje da to ni ne pokušavam.

U samo te dvije brojke napravio sam dvije greške: permutaciju:

umjesto 1680 napisao 1860 i prostu zamjenu, umjesto 1715 napisao 1815.

Dakle ispravno je ovo ovako: zbojnik Ondraš je živio u drugoj

polovini 17. vijeka (1680-1715) što je stvarno već dosta davno.

Dole je link na njegov zapis u češkoj Wikipediji, on je bio Slezan, dakle Moravan.

Slezsko ili Šlezija je sjeverni dio Morave upravo tu gdje ja sada živim, ustvari već 20 godina.

Ostrava otprilike, recimo, znači gore taj dio istočne Češke Republike prema poljskoj granici.

http://cs.wikipedia.org/wiki/Ondr%C3%A1%C5%A1

Drugi najpoznatiji zbojnik se zvao Jura Janošik, ja mislim da je davno bila i češka serija kod nas o njemu.

Toga bi se mogli sjetiti ti stariji članovi 1960 godište i dalje, ali taj je bio slovački-rusinski hajduk - zbojnik.

No, o tom vam više napišem sljedećoi put a kad stignem uz muziku dam i neke priče i legende, predanja o njima.

Inače Ondraš, prema zbojniku Ondrašu i na njegov spomen se zove i brzi voz Jesenik - Vsetin- Košice u Slovačkoj koji prolazi kroz moj grad Krnov a ovdje ga vidimo kako prolazi kroz jednu manju stanicu Krnov-Cvilin koja se nalazi 10 minuta hoda od moje kuće. To nije naša glavna stanica već samo pomoćna u predgrađu. Ta glavna je mnogo veća i nova, lijepo i moderno uređena. S te stanice sam svaki dan odlazio na posao kad sam radio u Bruntalu, tamo sad više ne radim. A često baš tim vozom. Na linku dole, druga slika i članak odozgor je ustvari o tom vozu Ondrašu.

rychlík 883/882 Ondráš

Odjezd Rychlíku 882 z Krnova-Cvilína