Претражи Живе Речи Утехе
Showing results for tags 'zdrava'.
Found 3 results
-
Anksioznost ne odlaže izvršenje strašnog ishoda kojeg se plašimo… Makar bili i najanksiozniji na svetu oko nečega…ta stvar će se desiti u skladu sa verovatnoćom…i sudbinom… Ili isto tako…u skladu sa ova dva parametra…neće… E sad za sudbinu ne znam…tu svi imamo svoje načine…verujemo…trudimo se da budemo dobri ljudi…ulažemo u karmu…dajemo…ili ulažemo u odnose koji ruku rukom miju…bavimo se vradžbinama…magijom…i raznoraznim paganstvima… No sa verovatnoćom je stvar dosta jasnija… Koliko god bili anksiozni oko nekog karcinoma…taj patološki strah nas neće spasiti od njega… Tako anksiozni ćemo samo vraški propatiti…prepadnuti u sadašnjosti zbog potencijalno crne budućnosti…kao da je to jedini mogući sigurni ishod…neživeći i umirući potpuno zdravi…jer ćemo se možda nekad razboleti… Isto tako… Ukoliko smo ravnodušni spram svog zdravlja…kao prosečan Srbin koji se hvali time da nikada u životu nije otišao kod lekara…i pušimo tri pakle dnevno…redovno se opijamo…ponekad drogiramo…žderemo sve što ne treba…stalno se sekiramo oko besparice…i živimo u katastrofalnim uslovima…i uzdamo se u onu „ma neće grom u koprive“…jednostavno pripremamo plodno tlo da tamo neka ćelija skrene na mračnu stranu i počne da se sumanuto deli… Povećamo verovatnoću za Zlu sudbinu… Izuzeci naravno postoje… Svi mi imamo Teču ili Dedu koji je ceo život pušio i pio i krkao…i umro u snu sa 97 godina…nasmejan… Međutim to nije Nauka… To nije Medicina… I Verovatnoća je vrlo čudna i surova Žena… Možete imati 99 % šanse da uspete…pa da sve propadne za noć… I džaba vam je što se neka bolest javlja jedanput na milion ljudi…ako ste vi taj Baksuz… Isto tako neko stvarno dobije na Lotou… I postane predivan Čovek sa mestom rođenja Zvečanska, Beograd u ličnoj karti… Ono što bi nas trebalo da interesuje je suština…i mogućnost da neke ishode predvidimo…i po mogućstvu predupredimo… A suštinsko je pitanje koliko će ljudi stradati od 100000 ljudi koji zanemaruju svoje zdravlje…u poređenju sa 100000 ovih obrnutih…koji su naopačke kod nas…tojest uspravni…u nekim drugim ispravnim sistemima vrednosti…i nekim srećnijim Zemljama…gde je to zaista važno pitanje…i jednostavno je stiglo na red… Ravnodušnost ubija… Anksioznost oblači sunčane dane…i zamračuje življenje…i isto tako ubija…samo natenane… Međutim… Između Ravnodušnosti (koja u sebi ima iracionalno uverenje „ma meni se ništa neće desiti“) i Anksioznosti (koja u sebi ima iracionalno uverenje „meni će se sigurno nešto desiti“) uvek postoji jedno polje kompromisa…konstruktivnosti…racionalnosti i mudrosti… Pravo mesto na kome trebamo biti… To polje se na engleskom zove CONCERN…i mi nemamo pravi prevod za tu reč…jer kod nas zdrava zabrinutost nikad nije bila popularna…verovatno zbog sve muke koju smo preko glave preturili… Jednostavno se nije mogla zapatiti… Ko će se baktati oko zdravlja za vreme rata…i devedestih… Ljudi su tada uglavnom pucali…(mislim na nervne slomove)…ili pevali…(mislim na slomove pogleda na realnost)… Ukoliko ste concern oko svog zdravlja…vi ćete se prema njemu odnositi kao emancipovani prosvećeni Evropljanin koga ćete sresti na nekoj Planini sa 90 godina kako pešači sa onim smešnim štapovima u društvu svoje supruge od glave do pete u Mc Kinley-u namejan…preplanuo…i živ…u pravom smislu te reči… Naše ravnodušne penzionere ćete sresti samo po banderama i zidovima…u crno belom… Dok anksiozne nećete ni videti…jer se oni izmučeni i napaćeni kriju po svojim agorafobičnim jazbinama…gde se osećaju iole bezbedno…preplašeni od sopstvene senke…čekajući da prođe život…koji nisu ni omirisali… A kako treba zdravo živeti…mislim da verovatno svako zna… Najmudriji među nama…su oni koji te jednostavne smernice uspeju i da primene… Jer vremenom biografija osobe jednostavno postaje i njena biologija…(Talidari) Oni koji se čuvaju…i ulažu u najvažniji resurs koji imamo… Ulažu u sudbinu…dobirm delima… Ali stvaraju sebi povoljnu verovatnoću…da žive dobro i dugo i lepo…time što su concern oko svog zdravlja…dok ga još imaju… Suština dobrog življenja je u tome… Da ga ne ružimo ni anksioznošću…niti da ga skraćujemo ravnodušnošću… Već da živimo u potpunosti u skladu sa smislom koji smo sami sebi otkrili…i fundamentalnim vrednostima kojima se klanjamo… Da imamo ispunjen život… A za to je obično potrebno vreme koje ćemo sebi obezbediti time što ćemo biti zdravo zabrinuti oko svog zdravlja i vremena koje nam je preostalo… Time što ćemo biti fokusirani na dugoročni hedonizam… I time što ćemo biti odgovorni sami prema sebi… Jer tu zaista nema laži i nema prevare… Jer na posletku… Znate kako kaže Saltikov… Čitava tajna kako da produžimo sebi život je u tome da ga ne skraćujemo… https://drvladimirdjuric.rs/2018/08/09/zdrava-zabrinutost/
-
Zdrava i vitalna, francuskinja Žaklin Ženusel u 74. godini planira da 2020. poslednji put razgovara s mužem i trojicom sinova. Proslaviće 76. rođendan, zajedno će jesti i piti, a nakon toga planira odlazak u Švajcarsku gde će je eutanazirati. Ona, kao lekarka organizacije "Lifecircle" želi da joj ubrizgaju dozu potrebnu da ode "na onaj svet". Iako je potpuno zdrava, ne želi više da živi i želi da završiti svoj život sa 76 godina. "Razmislila sam o svemu. Čovek je sa 76 godina star i nije više potpuno zdrav, kvalitet života pada. Vidim to po svom seksualnom životu, koji nije tako dobar koliko bih ja htela", rekla je novinaru "Le Tempsa". Za nju, starost nije ništa više od "neizlečive bolesti koja je fatalna u svim slučajevima". Dodala je da je uživala u životu i sad želi da umre pre nego što oseti sve što starost nosi. "Ne želim da umesto strasti u životu osećam sažaljenje", rekla je i otkrila da će eutanaziju da plati 10.000 švajcarskih franaka i da Francuska nije legalizovala eutanaziju pa zbog toga ide u Švajcarsku. Cela porodica je podržava u odluci, niko je ne sprečava, a trenutno ona daje nebrojene intervjue o svojoj odluci. Izvor: Index link
-
Ono što je doista teško prihvatiti (barem za zapadnjake) jest da smo dobili ulogu pasivnog promatrača koji samo može sjediti i gledati koja će mu biti sudbina. Da bi izbjegli takvu situaciju, skloni smo se luđački opsesivno uključiti u razne aktivnosti, reciklirati stari papir, kupovati organsku hranu, bilo što, samo da bismo bili sigurni da nešto radimo, dajemo svoj doprinos – poput nogometnog fana koji navija za svoj tim pred svojim TV-om, vičući i skačući kao će to nekako utjecati na ishod utakmice. Za nedavnog posjeta Kaliforniji, bio sam na večeri u kući jednog profesora, s prijateljem Slovencem, teškim pušačem. Kasno navečer, prijatelj je postao očajan i pristojno zamolio domaćine da zapali cigaretu na terasi. Kada je domaćin, ništa manje ljubazno, rekao “ne”, moj je prijatelj rekao da će otići na ulicu. Domaćin je i to odbio. Rekao je kako pušenje u javnosti može naškoditi njegovu statusu u susjedstvu. No, ono što me doista iznenadilo bilo je to što nam je, nakon večere, domaćin ponudio (ne baš) laku drogu. Pušenje sada nije bilo problem, kao da droga nije opasnija od cigarete. Sve može, ali... Ovaj čudni događaj dokaz je bezizlaznosti današnjeg konzumerizma... S jedne strane je potrošač koji kalkulira sa zadovoljstvima, dobro zaštićen od svih oblika maltretiranja i zdravstvenih prijetnji, a s druge strane ovisnik o drogama ili samodestruktivni pušač. Uživanje se tolerira, čak i potiče, no pod uvjetom da je zdravo i ne prijeti našoj psihičkoj ili biološkoj stabilnosti: čokolada, da, no bez masnoća; Cola, da, ali dijetna; kava, da, ali bez kofeina; pivo, može, ali bez alkohola; majoneza, da, ali bez kolesterola; seks da, ali siguran... Što se tu događa? U posljednjem desetljeću otprilike nastao je “kulturalni kapitalizam”. Kupujemo proizvod, recimo, organsku jabuku, jer ona predstavlja sliku zdravog stila života. Ono što u stvari kupujemo kada kupujemo “organsku hranu” i slično, je određeno kulturalno iskustvo, iskustvo “zdravog, ekološkog stila žvota”. Isto vrijedi i za svaki prikaz “stvarnosti” – u reklami koja se prije desetak godina prikazivala širom SAD-a, grupa običnih ljudi prikazana je kako uživa uz roštilj i pleše uz country glazbu. Popratni tekst je bio: “Govedina. Prava hrana za prave ljude”. Ironija je bila u tome da je meso, ponuđeno kao simbol određenog stila života (“pravih” ljudi iz američke radničke klase), više kemijski i genetski manipulirano nego organska hrana koju konzumira “umjetna” elita. Kupujemo sve manje proizvoda (stvari) koje želimo imati, a sve više životnih iskustava – iskustava seksa, prehrane, komunikacije, kulture, sudjelovanje u stilu života. Kupujemo formu u vježbaonicama, duhovno prosvjećenje upisujući tečajeve transcendentalne meditacije i svoju javnu personu idući u restorane u koje zalaze ljudi s kojima želimo biti povezani. Naš doprinos I antikonzumeristička ekologija je slučaj kupovanja autentičnog iskustva. Postoji nešto varljivo umirujuće u našoj spremnosti da prihvatimo krivnju za prijetnje okolišu – sviđa nam se biti krivcima, jer ako smo krivi, onda sve i ovisi o nama. Mi vučemo konce katastrofe, pa se možemo spasiti živeći drugačije. Ono što je doista teško prihvatiti (barem za zapadnjake) jest da smo dobili ulogu pasivnog promatrača koji samo može sjediti i gledati koja će mu biti sudbina. Da bi izbjegli takvu situaciju, skloni smo se luđački opsesivno uključiti u razne aktivnosti, reciklirati stari papir, kupovati organsku hranu, bilo što, samo da bismo bili sigurni da nešto radimo, dajemo svoj doprinos – poput nogometnog fana koji navija za svoj tim pred svojim TV-om, vičući i skačući kao će to nekako utjecati na ishod utakmice. Ne kupujemo li organsku hranu iz istog razloga? Tko doista vjeruje da su polutrule i skupe organske jabuke zaista zdravije? Stvar je u tome da, kupujući ih, ne samo da konzumiramo proizvod, nego i pokazujemo svoje brižno lice i globalnu svjesnost te sudjelujemo u velikom kolektivnom projektu. Ne kupujemo prozvode zbog korisnosti ili kao statusne simbole. Kupujemo ih da dobijemo iskustvo koje nam pružaju, konzumiramo ih da bi nam život bio ugodniji i smisleniji. Eksplozija tjeskobe Nedavni oglas za hotele Hilton sadrži jednostavnu tvrdnju: “Putovanje nije samo dolazak od točke A do točke B. Ono bi nas trebalo napraviti boljom osobom”. Možete li uopće zamisliti takav oglas prije desetak godina? Posljednji znanstveni izraz ovog novog duha je nastanak nove discipline tzv. studija sreće. Kako to onda da u našoj eri produhovljenog hedonizma, kada je cilj života jasno definiran kao sreća, eksplodiraju tjeskoba i depresija? Đenada KUČKOVIĆ
Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука. Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано. Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.
© ☦ 2021 Сва права задржана.