Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'vlast'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. U emisiji "Ćirilica": Milo Đukanović i vlast Crne Gore potpisali sramni akt o "slobodi veroispovesti". Šta to znači za Srbe u Crnoj Gori? Šta znači za imovinu Srpske Pravoslavne Crkve? Kako će se završiti ovaj sramni čin diskriminacije? Gosti: Prof Zoran Ćirjaković - Novinar i profesor na Fakultetu za medije i komunikacije Protejerej Velibor Džomić - Član Visokog crkvenog suda Prof dr Vladimir Leposavić - Član pravnog tima MCP Prof dr Čedomir Antić - Istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu https://www.youtube.com/watch?v=gvQum0TAIYE&feature=youtu.be
  2. Gradska vlast poklonila niški aerodrom Državi Bez ikakve naknade, Grad Niš odlučio je da ustupi aerodrom Republici Srbiji. Gradsko veće usvojilo je “preporuku” Vlade Srbije da Niš prenese imovinu, osnivačka prava, sertifikate i ugovore Državi. Iz Grada kažu da je sve u interesu Nišlija i ne misle da je u pitanju novi vid “centralizacije”. Sve odluke vezane za niški aerodrom donosiće se u Beogradu, a na Gradskom veću saopšteno je da je “niški aerodrom strateški bitan za Državu i da je prevazišao lokalne okvire”. Nakon jednoglasnog usvajanja ove jedne od najbitnijih odluka u novijoj istoriji Niša, gradonačelnik Darko Bulatović napustio je sednicu, pa je pred novinare izašao načelnik Gradske uprave Ljubiša Janić. Ipak, kako objašnjava Janić u odsustvu Bulatovića, niški aerodrom je i alternativni aerodrom beogradskom, ali i aerodromima u regionu. Vlada Srbije napravila je analizu, kaže Janić, po kojoj u aerodrom treba uložiti milijardu dinara da bi funkcionisao dalje. Jedno od obrazloženja gradske vlasti da “pokloni” aerodrom je i taj što ne mogu da zapošljavaju na neodređeno, pa su “kadrovski neopremljeni”. Navode i da po ugovoru sa Vojskom Srbije iz 2010. moraju da armiji daju 157 hektara u Donjem i Gornjem Komrenu, a da Grad za to “nema para”. Na spekulacije da će Beograd da podigne aerodromske takse, što bi ugrozilo aktuelne i buduće ugovore niške vazdušne luke, a i zaustavilo razvoj, Janić odgovara da će “Vlada imati sve to u vidu i da će doneti pravilnu odluku”. Ovakvu odluku treba da “aminuje” i Skupština Grada na prvom narednom zasedanju. Podsetimo, na sastanku u Ministarstvu 28. februara kada se odlučivalo o budućnosti niške vazdušne luke, direktor Vladica Đurđanović, kako sam kaže, nije ništa govorio. Neizvesnost oko sudbine niškog Aerodroma traje mesecima. Početkom godine predsednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je kako je Država dozvolila niškom Aerodromu da se razvija, što je ocenjeno kao "najgori vid centralizma". U kontekstu pregovora sa koncesijom za beogradski Aerodrom “Nikola Tesla”, Vučić je govorio i o ograničenju broja putnika na aerodromima van Beograda. Međutim, direktor Regionalne razvojne agencije "Jug" Bojan Avramović, gostujući u emisiji Južnih vesti posvećenoj upravo budućnosti niške vazdušne luke, naveo je da nema bojazni za niški Aerodrom, ali i pravdao stavove Vučića tvrdnjom da su "Nišlije štetne po državu" zbog čega su Udruženi pokret slobodnih stanara i DS zatražili njegovu smenu.
  3. "PRIČA SE O URUŠAVANJU VREDNOSTI. PA, OVDE NEMA ŠTA DA SE URUŠAVA JER NEMA VREDNOSTI VEĆ NAJMANJE 30 GODINA, TAJ TERMIN NE TREBA DA POSTOJI. NISU ZAVRŠENE PRIČE O LEŠEVIMA U HLADNJAČAMA, O OPSADI SARAJEVA, O MASOVNIM GROBNICAMA, O SVIM KRIVICAMA, NE ZNAM O KAKVOM URUŠAVANJU MI UOPŠTE PRIČAMO, URUŠAVANJU ČEGA? OVDE LJUDI PIŠU KNJIGE I SNIMAJU FILMOVE O PRVOM SVETSKOM RATU I O GAVRILU PRINCIPU, KAO DA SVE TE HLADNJAČE I GROBNICE NE POSTOJE" Poslednju knjigu, Komo, objavio je 2006. godine, januara iduće godine poslednji put je govorio za "Vreme" i ubrzo nakon toga nestao iz javnog života. Pa ipak, bez obzira što ga nema u medijima niti se na bilo koji drugi način reklamira, knjige Srđana Valjarevića su sve ove godine i dalje među najčitanijim naslovima naše savremene književnosti. (Vidi prošlonedeljni FB post: Da li neko zna šta je sa Srđanom Valjarevićem?) Pojavio se polovinom maja u Rijeci, na sajmu knjiga i festivalu autora "Vrisak", povodom objavljivanja hrvatskog izdanja njegove proze Dnevnik druge zime. Njegov roman Komo u Hrvatskoj ima dva izdanja i smatra se kultnim štivom. Red je podsetiti čitaoce i na ostale Valjarevićeve knjige, mada gotovo sigurno da nema potrebe: List na korici hleba, Ljudi za stolom, knjigu proze Zimski dnevnik i zbirke pesama Džo Frejzer i 49 pesama i Džo Frejzer i 49 (+24) pesama (izdanja Samizdata i Lom). Za roman Dnevnik druge zime dobio je nagradu "Biljana Jovanović", a međunarodni žiri koji dodeljuje Istočnoevropsku književnu nagradu uvrstio ga je među deset najboljih književnih dela istočne Evrope. Iako bi razgovor trebalo početi od najnovijeg u karijeri sagovornika, dakle od "Vriska", pitam prvo ono što mi je sugerisao svako kome sam se pohvalila da ću razgovarati sa Srđanom Valjarevićem. "VREME": Šta ste radili proteklih 12 godina? SRĐAN VALJAREVIĆ: Sve što i pre toga, osim što nisam objavljivao knjige. Dvanaest godina jeste dugačak period, dosta toga se izdešavalo, ali u samom mom životu nije se mnogo toga promenilo. Od skoro ponovo šetam, eto to je novo. Pre podne šetam, pa se odmorim i onda uveče čitam, pišem – odgovara mi miran život. I tako. Verovatno zbog toga i odlažem momenat objavljivanja knjige da ne pokvarim sve to. Ako je suditi po društvenim mrežama, vaša nova knjiga se u pravom smislu te reči iščekuje. Nemam ja uvid u to, samo čujem, kažu mi ljudi o tome. Nisam na društvenim mrežema, ne izlazim puno, ne posećujem dešavanja po gradu i Srbiji... ... znači da je sve to zbog Koma, Dnevnika druge zime... Iskreno, nisam o tome razmišljao ... izgleda da ima veze sa knjigama, ne mogu ništa drugo da smislim. Stvarno, kako ste mogli da se tolike godine isključite od sveta, bilo je to u vreme vaše velike popularnosti Volim svoj život ovakav kakav je. U njemu pravim greške, pa ih posle popravljam, živim jedan period lepo, onda opet napravim greške, pa ih popravljam. Volim da pustim život da ide kuda hoće, a ja idem za njim. Ne volim da ga kvarim. I, kako izgleda svet očima nekog ko se iz njega sklonio? Onako kako je kod nas izgledalo poslednjih 30 godina, sve ide onako kako je još tada postavljeno, i ide sve gore i gore. I na dnevnopolitičkom i na dnevnokulturnom nivou, sve ide uzročno-posledično. Zato i ne može da bude bolje. Evo, na primeru medija: imamo samo dva-tri medija, sve ostalo su propagandna glasila, dotle smo dobacili, ali i pre 30 godina se videlo da će tako biti. Problemi se guraju pod tepih, ne može sad odjednom biti bolje ako se odatle ne izvuku i ne dovrše. Priča se o urušavanju vrednosti. Pa, ovde nema šta da se urušava jer nema vrednosti već najmanje 30 godina, taj termin ne treba da postoji. Nisu završene priče o leševima u hladnjačama, o opsadi Sarajeva, o masovnim grobnicama, o svim krivicama, ne znam o kakvom urušavanju mi uopšte pričamo, urušavanju čega? Ovde ljudi pišu knjige i snimaju filmove o Prvom svetskom ratu i o Gavrilu Principu, kao da sve te hladnjače i grobnice ne postoje. Pa i vi ne pišete o tome. To bi trebalo da je već obrađeni istorijski period. I to bi bilo važno, i dovoljno. A to nije ni blizu da bude tako. Ja ne pišem o istorijskim periodima ili ličnostima. Da znam da pišem o hladnjačama i ratovima, pisao bih. Ja pišem o onome o čemu najbolje znam. Složićemo se da ima raznih angažovanih tema. Vaš roman Ljudi za stolom objavljen je 1994. godine, a njegova tema, migracija, i sad je aktuelna. Kažem vam da se ništa nije promenilo. To je knjiga o mladim ljudima koji su devedesetih otišli odavde da bi im na nekom drugom mestu bilo bolje. Knjiga je autobiografska. Šta se desilo sa njenim likovima? Mrtvi su, eto to im se desilo. Samo jedan nije, ali i on živi u Amsterdamu neki promašeni život. Ta migracija nije neka srpska stvar, to se sve vreme svima i svuda dešava, samo se mi pravimo da je ne vidimo. Dešavalo se devedesetih, odlazili su mladi ljudi iz Jugoslavije zbog rata, ali se dešava i danas ništa manje nego tada. I tada i sada se odlazi da bi se sačuvao život. Onda su se mladi nalazili u Amsterdamu, Londonu, Berlinu i počinjali neke nove živote u kojima su stradali... Ko je kriv za te promašene živote? Svako je kriv za sebe, nema tih okolnosti koje možeš da okriviš za svoj život. Prekinula sam vas... Hoću da kažem da smo i mi tada izgledali kao što sada izgledaju izbeglice iz Sirije. Sećam se izbegličkih kampova u Holandiji, i ja sam bio u jednom, ali se nisam dugo zadržao. Tamo provedete neko vreme ako želite da živite u Holandiji, a ja sam hteo da se vratim pa se nisam dugo zadržao. Ti kampovi su bili najlakši način da se dođe do papira. Ljudi za stolom je knjiga razgovora koje sam vodio sa svojim najboljim drugom, on je ostao u Amsterdamu i umro je od droge. U istom gradu u kom je umro i moj brat od tetke, u isto vreme. Ja sam morao da napišem tu knjigu, a jedini način na koji sam mogao to da uradim bio je da je napišem kao razgovor, onako kako se desio. Tamo, u Amsterdamu, zapisivao sam te naše razgovore svaki dan i ovde ih pretvorio u knjigu. Ona nema uobičajenu formu romana, ali nekim ljudima se dopala a nekima nije. Znam da ju je svojevremeno veliki Živojin Pavlović kupovao i delio studentima. To mi je mnogo značilo. I u ostalim vašim knjigama ima autobiografskih elemenata, i vi to ne krijete. Da li ste vi, vaše lično iskustvo, onaj piščev filter pomoću koga odlučite šta zaslužuje da postane knjiga? Najvažnije je iskustvo, ne može ništa da mi bude toliko važno za pisanje osim onog što sam sâm doživeo i proživeo. Naravno da mnogo toga nalazim i u drugim knjigama, iz čitanja. Prilikom pisanja važno mi je da za ono što hoću da kažem pronađem pravi način da to napišem, ostalo me ne zanima: ni kako to zvuči, ni šta će ko o tome reći. A koji će to način biti, ja određujem. Nekad treba napraviti pauzu u pisanju, pauza promeni pogled na stvari, pa nešto što sam mislio da će mi uvek biti važno postane nevažno. Kriterijum vam postane stroži, a percepcija učitava i vidi više nego pre – ispostaviće se da moj odgovor na ono vaše pitanje s početka razgovora da li se nešto promenilo, nije tačan. Eto, ja sam se promenio. Nadam se da je emocija ostala, javnost vas vidi kao pisca emocije, to je jedan od glavnih aduta vaših knjiga... Jeste, ostala je, i ostaće zauvek. Ne znam da li se može pisati drugačije. U mom slučaju je nemoguće. Ja to volim, da pišem. Ali, ne mogu da vam pričam o emociji, ja tako radim i to je to. Nedavno ste se vratili iz Rijeke, učestvovali ste na književnom festivalu "Vrisak". Kako je bilo? Zvali su me i prošle i pretprošle godine oba moja hrvatska izdavača, i Sandorf i VBZ, ali nisam mogao da odem. Oni su izuzetno posvećeni svom poslu i trude se oko knjiga, imam odličan odnos sa njima i u jednom momentu morao sam da na takav njihov odnos odgovorim time što ću da dođem na festival. Ni ovde ni u Hrvatskoj nema baš mnogo takvih ljudi. Festival "Vrisak" organizuje VBZ, ove godine su tamo bili i pesnik Mile Stojić iz Sarajeva, novinar nekadašnjeg "Ferala", i Laslo Vegel, veliki pisac. Sa njima mi je bilo kao da sam nekoliko dana proveo u nekoj Jugoslaviji toliko finoj i dobroj, kakva nikad nije ni postojala. Ja u Hrvatskoj nikad neću imati osećaj da sam u inostranstvu. Izašao sam iz Srbije, ali nisam izašao izvan jezika i to mi je prijalo. Da li su Komo i Dnevnik druge zime u hrvatskom izdanju objavljeni onako kako ste ih napisali ili su... Ne, nisu prevedeni, sve je isto. Ja mislim da, uz sav trud nacionalnih čistunaca i tamo i ovde, to sa različitim jezicima neće proći zato što je toliko besmisleno da neće moći da potraje. Naslov programa u kome ste učestvovali u Rijeci je "Na margini: glasovi drugih i drugačijih". Zašto ste svrstani u druge i drugačije pisce? U tom programu su učestvovali i hrvatski autori, naslov ne podrazumeva pisce van Hrvatske. Razgovarao sam sa Dragom Glamuzinom, urednikom VBZ a o knjigama koje sam napisao i koje pišem. U njihovoj književnosti dominiraju teme iz njihovog podneblja, pa je svako ko ne pripada tome, čija književnost, na primer, nije komercijalna, drugačiji. Postoje nacionalni i komercijalni pisci i tamo i ovde, nema razlike. Glasanje Hrvatske za Evropski parlament pokazalo je porast ultradesničarske struje. Vi ste u Rijeci bili baš u to vreme, kakva je bila atmosfera u gradu? Odlična je bila. Ne poznajem političku scenu u Hrvatskoj da bih smeo da je ocenjujem, samo znam da je u novinama pisalo da se ultradesničarska struja svuda povećala. Mislim da se ovde o tome malo preteruje. Pročitao sam u našim novinama da je u Rijeci bilo divljanje maturanata koji su pevali ustaške pesme. Bio sam tamo, video sam ih, to su bila tri klinca koja su se napila i nikog nisu zanimali. Vesti se namerno prenose pogrešno i sa naglascima, pa su tako tri pijana maturanta postale ustaše koji predstavljaju opasnost po Srbe. Ne znam zašto se to radi, možda te novine znaju šta vole njihovi čitaoci pa onda tako i pišu. Verovatno je i ovdašnjim ljudima važno da se eksteritorizuje sopstvena glupost i krivica za loše stanje, da se kaže "vidi kako je tamo nenormalno" i tako skrene pažnja sa sopstvene krivice. Da li i vi imate utisak da među vašim hrvatskim kolegama postmodernizam nije u modi a da kod nas još uvek jeste? To je kao i u umetnosti, potpuni košmar. Čega sve tu nema! U književnosti su plus u modi i jubileji, ima svega. S jedne strane, to i nije tako loše, ali ko se tu snađe i nađe ono što voli, super! Mnogo više se piše nego što se čita, ali u svakom slučaju postoje odlični pisci i ovde i tamo. Najvažnije je da uvek ima šta da se čita. Razni književni periodi i pravci su bili i prošli, proći će i postmodernizam. Mislim da se već skroz istanjio. Ja sam ih razne zahvatio, ali ni jedan nije zahvatio mene. Nikad mi trend nije bio važan i nisam video ni u jednom nešto što mi odgovara. Ljudi o vama kažu da se ne žalite na druge, na državu, na Ministarstvo kulture... Svi to rade. Mogu i ja da se žalim, to može uvek, ali ne vidim svrhu. Naravno da sam ja odgovoran za sopstveni život i da mi niko nije kriv zašto mi se dešava ovo a ne ono. Ne mogu da se žalim na predsednika države ili na premijerku, ili na Vesića. Oni su samo posledica nečeg što traje 30 godina. Iluzija u kojoj žive ti ljudi mi govori da će ovde sigurno jednog dana biti bolje. Zapravo, niko od njih ni ne zna šta radi niti je svestan do čega može to da dovede. Stalno pominjem vreme od pre 30 godina, ali setite se: sav onaj zanos koji je tada bio u svim sredinama, lično znam kako je to izgledalo u Beogradu ili na Korčuli, brzo je završio u ratu i nacionalizmima koje niko nije želeo. Znam i da su neki vrlo brzo zaboravili šta su sve tada govorili, a da su neki i danas ostali dosledni tadašnjim svojim rečima. Ljudi koji su sad na vlasti, nastali su tada. Mislim na predsednika, i na prethodnog predsednika, odnosno njegovog prijatelja. Oni su se vratili da završe započeto. A ne znaju šta će biti posledica ovoga što rade. Istina, nisu znali ni tad kad su počinjali, ali mi sad znamo – posledica je rat. I sve ovo u čemu mi danas živimo, ti ljudi su nas u to i uveli. Na šta mislite? Sve vreme je srpski nacionalizam dominantan u ovom društvu, ne može da se prihvati istina o krivici, ne može uopšte nikakva istina da se asimiluje, laže se, prave se novi sukobi i sve je bednije. I zbog laži će i ova vlast pojesti samu sebe, uz najskuplju cenu ako treba. Ali, bolje da više ne pričam o tome. Oni će proći. Ne interesuju mene konkretna imena, ti ljudi me interesuju kao pojave, kao fenomen. Srećom, to će se ugasiti, ali dotle... ko živ ko mrtav. Protesti po gradovima Srbije su znak potrebe za promenom, zar vam to ne daje nadu? Svakako, samo treba biti uporan i strpljiv. Građanske inicijative su uradile mnogo više za širenje protesta od političkih stranaka. Nije dobro što je tako, ali je tako. Samo treba biti strpljiv i, polako. Ne slušati nikog, samo treba gurati svoje. Vi, kao retko koji naš pisac, živite od pisanja. Da, od 1992. godine. Malo sam imao i sreće, Komo je dobro prošao u Francuskoj, ali sad je već vreme da počnem da objavljujem nove knjige, isušuje se polako. Kažete "knjige", znači ima ih više od jedne? Da, tri rukopisa. Zbirka poezije je završena, ali čekam da prvo završim roman i da ga objavim, pa onda zbirku. Treba još malo da se dotera. Imam još jedan prozni rukopis. O čemu je roman? Izdvojio sam jedan deo života, mada u romanu nije važan taj autobiografski momenat nego nešto što je meni važno da o tome pišem. Ali, da se ne shvati da sam 12 godina pisao knjigu, pisao sam manje od godine, samo što sam sve to vreme pisao i pravio pauze, pa počeo drugi prozni tekst u kome piše zašto sam to radio kako sam radio. Još malo, sve će biti objašnjeno. Sonja ĆIRIĆ
  4. Slovenački proizvođač aviona Pipistrel predstavio je svoj novi eVTOL (electric Vertical Take off and Landing) koncept. Nova letelica koristiće jedinstvenu pogonsku grupu kako za režim krstarenja tako i za vertikalno poletanje i sletanje uz odluku da se razvije familija letelica kapaciteta od dva do šest putnika. Koncept je predstavljen na drugoj konferenciji „Uber Elevate Summit“ koja je posvećena inicijativama američke ride-sharing kompanije za razvoj letelica koje će biti korišćene za masovni urbani transport. Pipistrelov eVTOL koncept Kako je Tango Six preneo prošle godine, Uber i Pipistrel potpisali su tada memorandum o saradnji koji podrazumeva masovnu proizvodnju električnih letelica sa vertikalnim poletanjem i sletanjem (VTOL) kako bi se ispunili zahtevi za „bezbedan i pouzdan transport za svakoga, svuda“. Cilj partnerstva je da korisnici budućeg Uberovog servisa „Elevate Network“ mogu naručiti električni Pipistrel VTOL gde god da se nalaze. Rok za razvoj, izradu i testiranje definisan je tada za 2020. godinu. Obećano, ispunjeno. Pipistrel je u Los Anđelesu pre dva dana predstavio svoju ideju koja će biti realizovana uz pomoć još jedne dobro poznate slovenačke kompanije – Elan. Ivo Boskarol, osnivač i direktor Pipistrela rekao je ovom prilikom da je sledeća etapa priče sa Uberom, jednom kada se koncept dokaže u vazduhu, masovna proizvodnja: – Zbog toga se strateški udružujemo sa Elanom, kompanijom koja je pionir u primeni kompozitnih materijala u avijaciji, i još bitnije, poseduje iskustva u svim do sada poznatim tehnologijama za masovnu proizvodnju kompozita. Slovenački Pipistrel uključen u pisanje nove istorije komercijalnog vazdušnog transporta Što se našeg koncepta tiče, ne pokušavamo da inoviramo helikopter tako što ćemo vozilu dati mnogo rotora, već želimo da razvijemo jedinstvene pogonske grupe za krstarenje i vertikalno poletanje i sletanje sa skaliranjem ugrađenim u dizajn kako bi mogli da razvijemo vozila od dva pa sve do šest sedišta. Konačni rezultat bi trebalo da bude uparivanje integrisanog sistema za vertikalno poletanje i sletanje, koji je tih i efikasan, sa izuzetno aerodinamičnim krilima. To će stvoriti novu klasu električnih VTOL vozila koja će biti brza u krstarenju sa primarnim ciljem da se dramatično snize troškovi operacija radi primene u Uber Elevate konceptu. – Uber Elevate planira da Dalas i Los Anđeles dobiju leteće taksi demonstratore u 2020. godini što bi vodilo komercijalnoj upotrebi tri godine kasnije. Još nije odlučeno da li će jedna kompanija ili više njih dobiti ekskluzivno pravo da Uber snabdevaju inovativnim letelicama ali za sada su pored Pipistrela u igri Aurora Flight Sciences, Embraer i Bell Helicopter. Da bi se jata budućih taksija kretala bezbedno po nebu Uber je prošle jeseni potpisao sa NASA-om razvoj Unmanned Traffic Management koncepta koji bi trebalo da automatizuje i obezbedi bezbedni nadzor letačkih operacija na malim visinama. Konačan cilj Ubera je da Uber Elevate vožnja vazduhom košta identično kao UberX na istoj razdaljini. Petar VOJINOVIĆ
  5. U Beogradu je danas odrzan protestni skup sa setnjom od hrama Svetog Save do kancelerije Nato-a u Generalstabu(sramno je da takva kancelarija uopste postoji ) a u sredstvima javnog informisanja pod kontrolom izdajnicke naprednjacke vlasti o tome nema ni jednog jedinog slova !!! Nazalost ova vlast se ponasa kao i svaka kvinsliska s tim sto radi i na rasrbljivanju sopstvenog naroda sto ce da ostavi pogubne posledice po nas i nase potomstvo ! Srbi vise ne lice ni na one Srbe iz devedesetih a ko zna nasta ce tek da lice posle potonje demokratske i naprednjacke vlasti verovatno na aboridzine al ne na Srbe !!!
  6. Citirao sam jednog velikog coveka zato sto je izgovorio nesto sto mi se cini da je velika istina. Moje je pitanje: sta mislite da li je moguce da politicar ne laze i da bude istinoljubiv? Obrazlozite?
  7. Саопштење је потписао Протосинђел Никифор Миловић, секретар Епархијског Управног Одбора Епархије будимљанско-никшићке. Још једно реаговање поводом одлуке Европског суда за људска права Будући да заступник Црне Горе пред Европским судом за људска права у Стразбуру г. Зоран Пажин наново покушава да исконструише једно специфично виђење стварности и наметне га јавности, принуђени смо да реагујемо. Иако тврди да „као правник воли да се држи чињеница“, тешко је одупријети се искушењу и не примијетити да уваженом заступнику није јасно ко му је била противничка страна у спору. Наиме, Република Србија није учествовала као тужилац у спору против Црне Горе, већ је од самог Суда позвана да му помогне како би сагледао све релевантне моменте овог случаја без стављања на неку од страна у спору. Поред тога, Епархија будимљанско-никшићка није организациона јединица Митрополије црногорско-приморске, како произлази из Пажинових навода, већ сусједна епископија. Европска комисија је претходне године, у свом извјештају о напретку Црне Горе, указала на апсолутну пасивност црногорских државних органа у погледу повраћаја неправедно одузете црквене имовине послије 1945. године. Тако овом одлуком Европског суда за људска права није, нити је могло бити, укинуто право Цркве на повраћај њене имовине неправедно одузете послије Другог свјетског рата. Стављајући ван снаге прописе о повраћају имовине црквама и вјерским заједницама још прије више од седам година, Црна Гора није нашла за сходно да ово питање регулише и омогући дјелотворно остваривање овог права. Супротно досадашњој пракси, Европски суд је проглашавајући тужбу Епархије будимљанско-никшићке недопуштеном, пропустио да примијети да је у том смислу одговорност на Црној Гори, а не на подносиоцу захтјева. Из горенаведеног, јасно је да у доживљају стварности г. Пажина ипак доминира политика над правом, и да се поред свих нестварних конструкција можемо сложити у једном: ова одлука ће имати далекосежне посљедице за Црну Гору, али с напоменом да она остаје у обавези да регулише своје односе са Српском Православном Црквом, у истом обиму права како је то већ учинила са Римокатоличком Црквом, Исламском и Јеврејском заједницом, као и да неправедно одузету имовину у најскоријем року врати свим црквама и вјерским заједницама, исправљајући тако више од пола вијека нанесену неправду. Извор: ИН4С
×
×
  • Креирај ново...