Da l` da stanem na naslovu i prestanem da pišem (dotvaram temu), jeri se o okusima ne raspravlja ili da podelim sa vama problem?
Pripadam nekoj generaciji odrasloj na jugoslavenskoj verziji rokenrola (i svim njenim iteracijama na polju popularne kulture-dakle nisu mi strani ni uradci Arsenija Dedića, Josipe Lisac, pa i ranije još iz ere Lutajućih srca i tak daljše)
U "vremenima raspleta" muzički okus je evoluirao prvotno na, opet, jugoslovenskim pankrokovima tipa ElOrg i EKV npr., da bi se negde zaustavio na Brzim Bendovima Srbije (Goblini, Bjesovi, Atheist Rap, Kristali, Jarboli, Ništa Ali Logopedi, Zvončekova bilježnica, Džukele i proče)
I od "malih beba", kako su moja deca odrastala, nisam naravno "silovao", ali negde ako se u kući nešto sluša, to bi bilo to.
Meždutime, moja me deca "obradovaše" ovih dana i "proglasiše" ovaj uradak izvesnog Cobeta, kao "vrh" popularne muzičeske umetnosti...
Kažu, Cobija je vrhunski umetnik i jebem te robijo (čkolovao se u Amerikama) i sve tako u tom smislu.
Inače i moj stariji sin je prošle godine na fonu tog Cobije napravio uradak koji sam smatrao incidentom i prolaznom tinejdžerskom ekscentričnošću...
I sad nisam ja neki čistunac (znamo se) , al ovo bajo moj (po meni) ni reči, ni poruke, ni suštine.
Ima te li vi vakih priključenija?