Претражи Живе Речи Утехе

Ima potrebe i za ovakvom ultra-ozbiljnom neozbiljnom temom. Nadasve vaspitno-dušekorisnom! Udrimo po sujeti i gordosti! PINNED Почећу ја: a inače (kradem jer je odlično )

U Sarajevu će se 6. aprila otvoriti muzej "Valter brani Sarajevo", inspirisan legendarnim filmom Fahrudina Šibe Krvavca. Muzej će se nalaziti u ulici Džentića Čikma, iza pijace Markale. To je mala poslovna zgrada u vlasništvu "Filmskog centra Sarajevo" (FCS). Sam prostor ima istorijski značaj za domaću kinematografiju, jer su se tu nekada nalazile velike producentske kuće "Bosna film" i "Sutjeska film". Režiser, filmski producent i direktor FCS Jasmin Duraković idejni je tvorac i pokretač ovog projekta, a za Buka magazin pobliže objašnjava detalje vezane za muzej. "Radi se scenografskom muzeju. Tu su elementi muzeja voštanih figura, rekvizita, zvučna kulisa, multimedija. Planiramo da radimo i digitalne aplikacije muzeja, geomaping lokacija na kojima je sniman film i turu Valter brani Sarajevo. Dakle, filmski muzej u pravom smislu te riječi", kazao je Duraković. On je prije nešto više od godinu dana imenovan za direktora FCS-a. U tom trenutku, bilo je to potpuno raspadnuto javno preduzeće sa ogromnim dugovanjima, radnicima koji nisu dobili plate više od tri godine, isključenom strujom, vodom i grijanjem. "Krenuli smo sanaciju stanja u firmi i sada, nakon godinu dana, mogu da kažem da smo u tome uspjeli. Sretne okolnosti za ovaj projekat su bile činjenice da je Fimski centar Sarajevo vlasnik prava na ovaj film, da je registriran i za muzejsku djetnost i da je imao prostor u centru Sarajeva podesan za jedan ovakav projekat. Ideju smo razvijali preko 6 mjeseci, a oko Nove godine, nakon što smo uspješno završili godinu, sanirali smo dugove i ostvarili određenu dobit, te ušli u realizaciju ovoga projekta. Moram da naglasim da je FCS takav rezultat ponajviše ostvario zahvaljujući svojim aktivnostima na tržištu", objasnio je Duraković. Projekat je započeo i najvećim dijelom finansirao FCS, a u završnoj fazi za podršku projektu javili su se Grad Sarajevo i Tuiristička zajednica Kantona Sarajevo. "Mislim da je ovaj projekat značajan za Sarajevo i BiH. On ima kulturološki značaj, održava kulturu sjećanja na vrijeme antifašizma u Drugom svjetskom ratu, ali i brine o velikim imenima i djelima naše kulturne i umjetničke prošlosti. S druge strane, može imati i turistički potencijal, te pokazuje da kulturna baština nije mrtva stvar, nego da može imati i tržišnu i ekonomsku vrijednost. Inače, smatram da je veza između filmske industrije i turizma poptuno logična i da ta veza može puno značiti za razvoj kreativne industrije na ovim prostorima", naglasio je naš sagovornik. Krvavac je među najvećim ex-Yu režiserima Durakovića je početkom devedesetih godina kao mladog novinara, negdje pred sami rat, pozvao pisac Midhat Ajanović da učestvuje kao filmski kritičar u anketi o najboljim domaćim filmovima svih vremena. "Kako je tada, za razliku od današnjeg vremena, bilo sasvim dovoljno ljudi od pera u BiH koji su pisali o filmu, čitava stvar je imala i te kako smisla. Rezultate ankete je objavila "Nedjelja", prestižno sedmično izdanje u okviru "Oslobođenja", što je akciji dalo na značaju. Prvi film na toj listi bio je film "Sjećaš li se Dolly Bell", što nije bilo ni za koga iznenađenje, jer Kusturica je već bio dobitnik svih velikih svjetskih nagrada i neki od njegovih filmova morao je pobijediti. Međutim, drugo mjesto za film "Most" Hajrudina Šibe Krvavca bilo je iznenađenje za ovdašnju javnost. Osim za nas koji smo glasali za taj film", prisjetio se Duraković i dodao da su u to vrijeme u Sarajevu neki drugi autori bili na puno većoj cijeni, koji su radili tzv. ozbiljne umjetničke filmove, a Fahrudin Krvavec je snimao žanrovski vrlo određene akcione trilere. Duraković je mišljenja da zbog toga Krvavca njegova generacija nije smatrala ozbiljnim filmskim autorom. "U tom smislu je anketa koju su inicirali Ajanović i Gordan Bobinac bila prekretnička, a i ja sam, kao jedan od onih koji je dao svoj glas za Šibine filmove, osjećao kako se radi važna stvar za tretman tog autora. U to vrijeme sam puno o njemu pisao, a i termin "partizanski vestern", uz koji se danas vežu njegovi filmovi, došao je od te naše grupe koja je Šibu tada proglasila jednim od najvećih filmskih autora u BiH uopće. Ako Hajrudina Krvavca gledamo kroz prizmu tzv. teorije autora koji su promovirali veliki francuski kritičari i sinaeasti Francois Triffaut i Jean-Luc Godard, onda je on možda naš najveći filmski autor. Stil, jezik, žanr, kanon, teme, junaci, dijalozi – u svemu je pokazao autorsku dosljednost koja velike reditelje čini istinskim autorima", naglasio je Duraković. Ovaj filmadžija imao je priliku da prije rata upozna glumca koji je tumačio glavni lik fima "Valter brani Sarajevo", Batu Živojinovića, i tada je spoznao da se radi o velikom umjetniku i čovjeku. U neku ruku, ovaj film je spojnica između Srbije i BiH jer najveći srbijanski glumac glavni je lik u jednom od najboljih bh. filmova svih vremena. "Ne znam koliko jedan muzej može doprinijeti normalizaciji odnosa dvije države, ali je činjenica da ovaj film spaja ljude iz ove dvije danas samostalne države, a nekad ljude iz iste zemlje. Producent filma je bio "Bosna film", reditelj Hajrudin Šiba Kravac, a većina glavnih glumaca iz Srbije. Zato su ljudi iz BiH i Srbije, ali i čitavog prostora bivše Jugoslavije, duhovno i emotivno vezani za ovaj film. Na neki način, taj film je dio našeg kolektivnog pamćenja i kulturnog identiteta. Po meni treba tako i da ostane. Na otvaranje dolazi puno filmskih radnika iz svih centara bivše Jugoslavije, kao i članovi porodica nekih od glavnih aktera filma. Dobro su došli i čast nam je da budu tu sa nama prilikom otvaranja", kazao je Duraković. BiH film u nezavidnom položaju Direktor FCS-a tvrdi da je stanje bh.. kinematografije jako loše, jer nemamo velike produkcije, te da je zakonski to jako neuređena oblast. "Medijsko okruženje, i javne i privatne tv stanice, je ignorantsko i vrlo često neprijateljsko prema domaćoj kinematografiji. To je bio i glavni razlog zašto sam pristao da budem direktor Filmskog centra Sarajevo. Cilj nam je da kroz ovu instituciju javno zagovaramo novi zakon o kinematografiji donošenjem Uredbe o poticajima investicijama stranih fimskih producenta u BiH i druge mjere koje će doprinijeti poboljšanju stanja u filmskoj industriji BiH. Teško ide, jer kod političara imamo jedan potpuni autizam kad je kultura i umjetnost u pitanju", sa žaljenjem je zaključio Duraković. Ipak, on vjeruje da bh. kinematografija ima budućnost. "Ovo je zemlja talentiranih autora, ima dobre priče o sebi i u sebi. Glupa je zemlja i političari u njoj koji to ne vide i ne žele da koriste za opće dobro, pa čak i za svoje političke ciljeve", kazao je Duraković na kraju razgovora. Ernest BUČINSKI

Slovenačka kompanija Pipistrel objavila je proizvodnju svog 1000. aviona iz Sinus/Virus porodice (Pipistrel Sinux Max model), čijom će se prodajom kupcu iz Surinama poslovanje firme proširiti u 96 zemalja, saopštava taj proizvođač. Generalni direktor Pipistrel grupe Ivo Boskarol (Ivo Boscarol) zahvalio se radnicima na proizvodnji „visokokvalitetnih aviona“ i istakao da kontinuirana potražnja za ovim tipom letelica znači da „tržište prihvata njihove proizvode i neprekidno im veruje“: – To zapravo znači da proizvod koji smo pustili prvi put u prodaju je bio dovoljno dobar da se već decenijama prodaje, i to širom sveta u različitim klimatskim uslovima i kulturama. Međutim, ovaj uspeh ne donosi benefit samo našim kupcima već je on pre svega od koristi za nas zato što nam nudi dugoročnu održivost i obezbeđuje stabilnost radnih mesta za naše zaposlene. – Proslava ispred hangara u proizvodnom pogonu u Ajdovščini (Slovenija) / Foto: Pipistrel Kako ističu iz kompanije, ukupni broj proizvedenih letelica do sada je preko 2000, a tom broju su uz Sirus/Virus avione doprineli i drugi modeli i to: Taurus i Taurus Elektro, SW 121 sertifikovan od strane EASA-e, zatim linija aviona za specijalnu jedinicu Ratnog vazduhoplovstva Indije- Garud, Ejpis Bi (Apis Bee), Pantera, kao i motorne jedrilice u prvim godinama poslovanja. Kompanija ove godine proslavlja i 30 godina od osnivanja, a kao važni poslovni događaji u 2019, uz proizvodnju 1000. Sinus/Virus aviona, izdvajaju se i predstavljanje novog logotipa firme, kao i potpisivanje memoranduma o saradnji sa američkom kompanijom Hanivel (Honeywell), čiji je cilj unapređenje buduće proizvodnje Pipistrelovih letelica sa vertikalnim uzletanjem i sletanjem(VTOL). Podsetimo, slovenački proizvođač je u maju 2018. objavio završetak radova na svojoj 900. letelici iz Sinus/Virus porodice, koju je tada prodao kupcu iz Australije. Luka MATOVIĆ

Koliko ste spremni da se zrtvujete? Jer On kaze onaj koji hoce sa mnom poci valja mu proci kroz svakakve nevolje, tuge , stradanja. Послато са iPhone користећи Pouke.org мобилну апликацију

Da li je istina da što se više molimo to imamo teža iskušenja? Na primer daš sebi neko pravilo i moliš se možda i više nego što bi trebalo, jer primećuješ da postaješ zahtevan i prema drugima i prema sebi... Ako se manje moliš ko da više paziš na dela ... Bitna je umerenost, pa i u ovom...

Vlada Slovenije donela je odluku o pripremi i lansiranju prvog slovenačkog satelita pod nazivom „Nemo HD“, prenosi „The Slovenia Times“. Kako piše ovaj medij, ukupni troškovi pripreme i lansiranja iznosiće 2,3 miliona evra, dok početna odobrena sredstva iznose 830 hiljada evra: – Nemo HD će biti deo evropskog sistema Kopernikus, ali će služiti i kao dopuna ovog sistema vlastitim izvorom podataka za potrebe urbanizma, ekologije, šumarstva i transporta. Satelit težak 65 kilograma orbitriraće oko Zemlje na nadmorskoj visini od 600 kilometara proizvodeći panhromatske i multispektralne slike. – Prvi od dva planirana slovenačka satelita „Nemo HD“ razvio je Istraživački centar za svemirske nauke i tehnologije – Vesolje-SI, a njegovo lansiranje raketom kompanije Arianspace zakazano je za prvu polovinu sledeće godine, navodi taj slovenački medij.

Preminuli general Vladimir Trifunović je jednom prilikom rekao da je jedini general kog je Hrvatska osudila za ratni zločin, a Jugoslavija jer ga nije počinio. Njegovu 43 godina dugu vojničku karijeru u JNA do kraja njegovog života obeležio je događaj iz 22. septembra 1991. godine, kada je predao kasarnu u Varaždinu. On je to učinio kako bi spasao živote oko 280 vojnika i oficira JNA koji su se nalazili u blizini, pritom ostavljen na cedilu u okruženju višestruko brojnijih pripadnika hrvatske vojske. "Moja majka mi je dala zavet da vodim računa o majkama mojih vojnika koji budu pod mojom komandom jer je ona u Drugom svetskom ratu izgubila dva sina. I dalje su mi pred očima njene suze i zato sam čuvao svaku majku da ne plače kao moja majka", rekao je Trifunović. General je predao kasarnu sa velikom količinom naoružanja, uključujući i tenkove, ali je, kako je rekao, podređenima izdao zadatak da onesposobe tehniku i borbena sredstva i da neprijatelju ne ostave ništa. Trifunović je, pored života vojnika i oficira, morao da spase i živote svoje žene i dece, koji su bili taoci hrvatskih snaga. Zauzvrat je od Hrvata tražio da pripadnicima JNA bude obezbeđen siguran transport do slobodne teritorije. “Ljudi koje sam spasio, to su deca sirotinje. Oni koji su imali vezu i šansu, svi su povučeni iz opasnih garnizona, a ja sam spasao one koji nisu imali nikoga. Moja prva misao bi ponovo bila da spasavam ljude kojima ja komandujem. Vode se ratovi koji nemaju nikakvog smisla. Ubijaju se komšije, zavađa se narod, a ja to nisam želeo. Nisam hteo da pustim vojnike da budu glineni golubovi i da ostave kosti u Zagorju“, rekao je Trifunović. U Beogradu je 1994-95. osuđen za izdaju. Njemu je prebacivano zašto nije srušio branu da potopi celi Varaždin, čime bi podavio sopstvene vojnike, kao i građane Varaždina. Trifunovića je 1997, nakon snažnog pritiska demokratske javnosti, abolirao tadašnji predsednik SR Jugoslavije Zoran Lilić. Vrhovni sud Srbije je 2010. godine ukinuo presudu protiv njega i grupe njegovih oficira, objavio je tri knjige o svom slučaju: Moja borba za istinu, Buđenje savesti – u borbi za istinu i pravnu državu i Neću milost. “Ja sam jedini general kojega je Hrvatska osudila za ratni zločin, a Jugoslavija zato što nisam počinio ratni zločin“, rekao je jednom prilikom. Kako je prenela N1, general Trifunović će biti sahranjen u Bosni i Hercegovini. http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=01&dd=17&nav_category=12&nav_id=1221125