Претражи Живе Речи Утехе

Njegova Svetost patrijarh srpski o dešavanjima u eparhijama SPC u SAD, samo je potvrdio da se prošlih meseci vodila besomučna kampanja protiv vladika SPC koji stoluju u eparhijama SPC u Americi, a time i protiv vernika SPC, naše srpske dijaspore. Suvišno je sada govoriti ko je vodio takvu kampanju i zašto, pa je stoga i suvišno pozivati se na sve one koji su bili sa razlogom i argumentovano protiv takve kampanje, a doživeli su mnogo neprijatnosti počev od pokušaja diskreditacije, omalovažavanja i vredjanja sve do banovanja na ovom formu. Kao što smo tokom prošlih meseci stalno govorili da nije sve kao što nam se servira, sada smo uvereni, nakon ove izjave Njegove Svetosti, da smo bili u pravu. Napokon, približava se majski SASabor pa verujem da će se situacija na njemu iskristalisati, a odluke biti dostupne javnosti, bez skrivanja i motanja u celofan. Neka ova izjava i podsećanje na nemile dogadjaje bude opomena za sve nas, da u buduće diskusije po ovakvim, "škaljivim" temama, budu argumentovane, analitičke uz najveće poštovanje prema svakom mišljenju slagali se mi ili ne sa njime.

Dragi moji, otvaram ovu temu u nadi da neće završiti u korpi. Svi imamo stavove o svojoj Crkvi pa i o izjavama i postupcima patrijarha (bivšeg, sadašnjeg itd.) Licemerno bi bilo da glumimo smirenje pa da kažemo kako je to stvar Crkve i da laici ne smeju da se mešaju u uredjenje crkve a ovamo po fbooku kuckamo i delimo savete samo tako. Dakle, nema potrebe da vredjamo - prosto možemo pustiti mašti na volju pa da vidimo gde će nas odvesti ova diskusija... Da sam patrijarh srpski, njegova svestost G.G. pre svega bih sebi isplatio preostale rate kredita koji sam podigao vo vremja ono. Nakon toga bih se preko običnih popova infiltrirao u svaku poru crkve i okupio oko sebe anonimne ali kvalitetne ljude po principu - onaj koga pljuju mora da nešto vredi LOL Za početak je dosta...

Sadrži li pojam politički sveci u sebi neko proturječje? Nisu li politika i svetost dvije suprotstavljene stvarnosti? Jakob Burckhardt, povjesničar kulture i umjetnosti veli: Moć je po sebi zla i politika je na glasu kao prljava djelatnost kojoj se nitko ne može posvetiti a da pri tome ne iskvari svoj karakter. Iskustvo života, nažalost, potvrđuje da je to točno. Posvuda primjećujemo kako je politika postala poprište na kojem se kao glavna oružja koriste: laž, taština, pohlepa, mržnja, poroci i nasilje. Stoga je opravdano pitati: Je li moguće ploviti političkom pučinom, a istovremeno ostati neiskvarena srca i uz to još postati svetac? Povijest nas uči da je moguće! Za početak ponajprije nekoliko riječi o politici i političkoj moći. U čemu je zapravo bit politike? Svi mislioci se slažu da je to pojam pravednosti. Političar sudjeluje u stvaranju društva u kojem treba vladati mir, a svatko dobiva ono što mu pripada po načelu pravednosti. U takvom društvu, rame uz rame pravednosti, trebale bi vladati također kreposti razboritosti, jakosti i umjerenosti – četiri stožerne kreposti oko kojih se slažu i klasična filozofija i kršćanstvo. Na taj način, prožeta krepostima, politika je ujedno i religiozna, jer ukoliko je pravedna nije usmjerena protiv Boga koji želi da pravednost vlada u svijetu. Nadalje, stvarni instrument politike je moć. A povijest nas uči da je u čovjekovoj naravi zloupotrijebiti moć. Ona je velika napast. Ne podleći ovoj napasti polazi za rukom samo malom broju moćnika. Tako nastaju u nebo vapijuće nepravde, korupcija, intrige, nasilja, ratovi. Stoga je svaki moćnik, bilo da se radi o kralju, vojskovođi, ministru, narodnom poslaniku, koristan ljudskom rodu samo ako se danom moći služi pravedno i bojeći se Boga. Kako spojiti svetost, politiku i političku moć i zašto je ova kombinacija jedini spas u današnjem sumraku političkog života? Gisbert Kranz, pisac i teolog, parafrazirajući Platona, koji govori o tome da bi istinski filozofi trebali voditi svijet, tu potrebu je opisao na kršćanski način: Sve dok sveci ne postanu kraljevi, ili oni koje nazivamo kraljevima i vladarima zemlje ne postanu svecima, ili na način da se dogodi oboje, neće se zaustaviti nered u političkom životu i općenito u životu čovjeka. Ovo jedinstvo moći i svetosti bilo je u srednjem vijeku ostvareno u mnogim svetim kraljevima. Tu sretnu okolnost, imati sveca za vladara, više nema nijedna država. Činjenica da su moć i pravo, vladavina i svetost, politika i religija posve razdvojene, danas je postala sasvim normalna. Suvremeni vlastodržac najčešće suzbija religiju ili ju koristi u promidžbene svrhe. Moć i svetost u svijesti modernoga čovjeka, kao posljedica sekularizacije, postali su međusobno suprotstavljeni pojmovi. Otkako je Machiavelli izjavio da se politika nalazi onkraj dobra i zla, proširilo se shvaćanje da moralna i vjerska načela ne smiju imati utjecaja na političke odluke. U ovakvom shvaćanju politike i moći ni kršćani nisu nedužni. Suviše kršćana misli da političko područje pripada zemaljskim stvarima ili je čak demonske prirode. Kao da zaboravljaju da se Božje kraljevstvo treba ostvarivati i u ovome svijetu. Nije li Isus rekao: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji? Nadalje, prilično je naivno reći kako treba dati caru carevo, a Bogu Božje, a da nismo spremni upustiti se u borbu da se Božje kraljevstvo sprovodi također u području politike. Tako vjernici bježe među četiri zida svoje privatne pobožnosti i umjesto da budu kvasac svijeta prepuštaju državu i politiku bezbožnicima. Točno je da je Isus rekao svojim učenicama da se trebaju zatvoriti u svoju sobu kada mole, ali im je također zapovjedio: Pođite po svem svijetu i navješćujte evanđelje svemu stvorenju! Na koncu, kao upozorenje o važnosti angažiranja vjernika u politici i kao misao vodilja kroz ovogodišnju kolumnu Politički sveci, neka budu riječi starijeg đavla mlađemu iz istoimene knjige C. S. Lewisa: Ne želimo ljude koji će svoje kršćanstvo preliti u politički život, jer osnivanje pravednog društva za nas bi bila istinska katastrofa. fra Damir PAVIĆ, FMC Svjetlo riječi