Претражи Живе Речи Утехе
Showing results for tags 'srbiju'.
Found 15 results
-
Jadranka Barjaktarović našla na meti osuda zbog nastupa u Podgorici, kada je pesmu Mitra Mirića "Ne može nam niko ništa" otpevala sa izmenjenim tekstom, pa se holom gde je nastupala orilo "Ne može nam niko ništa, jači smo od Srbije". Ona se ubrzo oglasila i poručila da "nikome neće da se izvinjava", a potom i obrisala sve objave sa svog Instagrama koji je tada još uvek bio aktivan, a potom je svojim prijateljima na Fejsbuku saopštila da ga je zvanično ugasila. Jadranka se sada ponovo oglasila i istakla da joj je mnogo teško, te da nije imala loše namere. "Sama sam pala, sama se ubila. Jako mi je žao zbog cele situacije, otkako se to desilo nisam pri sebi i ne osećam se uopšte dobro. Pijem lekove da se smirim. Ja imam toliko prijatelja u Srbiji, da nikako ne bih mogla da išta loše za njih kažem. Teško mi je ne znam gde sam, nažalost sad nema nazad. Ja nisam ničija, ja ne pevam nikome, ja pevam samo za narod. Nadam se da će jednog dana proći sve ovo", rekla je Jadranka, a onda prokomentarisala i to što su je kolege osudile. "Čula sam sve, ali svako ko me zna, zna da volim i Srbiju", završila je. OGLASILA SE JADRANKA BARJAKTAROVIĆ: Na lekovima sam, svako ko me zna, zna da VOLIM SRBIJU! MONDO.RS Pevačica o čijem se nastupu priča već nekoliko dana!
- 2 нових одговора
-
- jadranka
- barjaktarović:
-
(и још 2 )
Таговано са:
-
„Srpski raketaši vežbaju u Rusiji na S-400 i Pancir S-1“ ova vest prvo je prostrujila društvenim mrežama, ali u početku nije imala preteranog odjeka, dok potvrda ove informacije nije stigla iz Ministarstva odbrane Ruske federacije, a onda su je po inerciji preneli i ostali srpski portali. Naime, Ministarstvo odbrane Rusije poslalo je pre nekoliko dana saopštenje da se u Rusiji nalaze pripadnici raketnih jedinica PVO Vojske Srbije, gde će zajedno sa ruskim kolegama učestvovati u zajedničkoj protivvazdušnoj vežbi Rusije i Srbije pod nazivom „Slavenski štit 2019.“ Ono što je bilo interesantno u tom saopštenju, ali i kasnije u prilogu ruskih vojnih medija bilo je navedeno da će srpski raketaši zajedno sa ruskim na vežbi koristiti savremene raketne sisteme „S-400“ i „Pancir S-1“. Takođe, navedeno je i da su oni zbog učešća na vežbi prošli odgovarajuću obuku na simulatorima pre borbene provere, a takođe onako uzgred spomenuto je i srpsko upoznavanje sa savremenim osmatračkim sistemima. Isto tako navedeno je i da će u vežbama učestvovati, lovačke, raketne i jedinice vazdušnog javljanja i osmatranja ruske vojske. Ruski mediji su dodali da su srpski raketaši prošli intenzivnu obuku na trenažerima u Lenjingradskoj oblasti u Rusiji. Naglašava se i da je obuka srpskih vojnika sprovedena na najmodernijim trenažerima u centru Gatčina. Takođe se dodaje i da su svi pripadnici srpske vojske sa pozitivnom ocenom položili ispit, i da su dobili dozvolu da samostalno „pristupaju svojim obavezama“ u prevodu da mogu samostalno rukuju ovim raketnim sistemima (bez nadzora ruskih kolega). Tokom boravka u Rusiji srpski oficiri i podoficiri imaće priliku da tokom vežbe „Slavenski štit 2019.“ upoznaju i sa ostalom tehnikom koja se nalazi u okviru Vazdušno-kosmičkih snaga (VKS) ruske armije. Tu će biti i modernizovani sistem S-125 „Pečora-2M“, radari „Volga“ i „Gama“, kao i da upoznaju automatizovanim sistemom upravljanja PVO na prostoru Rusije. Ono što najveću pažnju probudilo u ovom kratkom saopštenju bilo je odakle srpski vojnici u obuci sa savremenim PVO sistemima kakvi su S-400, i Pancir, a koje nemaju u svom naoružanju. Inače „Pancir S 1“ je jedan od savremenih ruskih PVO sistema, koji je svoju borbenu upotrebu i vatreno krštenje imao u Siriji pre nešto više od godinu dana protiv izraelskih krstarećih projektila. Naravno srpski mediji su se po automatizmu usmerili na savremeni raketni sistem S-400. Na pojedinim portalima osvanuli su već naslovi tipa da Srbija kupuje ovaj raketni sistem, koji je za sad prodat Turskoj, koja je za njega izdvojila dve milijarde dolara i Kini. Inače već duže vreme se spekuliše, nekih dve godine da je Srbija u okviru procesa modernizacije i jačanja svoje PVO planirala da od Rusije kupi, prema nekim informacijama dve baterije hibridnog PVO sistema „Pancir S1“ koji je trebao da zameni već zastareli raketni sistem S-125 „Neva“, poznat po obaranju dva američka aviona tokom NATO agresije 1999. Ruski vojni mediji navode da su srpske starešine obučavane na simulatorima za S-400 i „Pancir S-1“, kao i da su im ti sistemi neposredno uživo i prikazani, kao i da su tokom obilaska srpski raketaši posetili su i komandnu stanicu iz koje se integrisano upravlja baterijama ovih raketnih sistema koji čine kimču PVO Rusije. Šef srpske vojne delegacije na vežbi „Slavenski štit 2019.“ brigadni general Tiosav Janković je samo kratko za ruske vojne medije prokomentarisao „Počinjemo sa zajedničkom vežbom „Slavenski štit 2019. Bilo nam je važno da se upoznamo sa oružjem i opremom koja trenutno nosi borbeno dežurstvo ruske protivvazdušne odbrane“, kratko je prokomentarisao brigadni general Janković, koji je daleke 1999 bio na obuci u Rusiji tad za čuveni S-300. Kako je navedeno srpski oficiri najviše su se zadržali pored „Pancira S-1″. Komandant koji vodi obuku na trenažerima za PVO sistem “ Pancir S-1″ do detalja je srpskim kolegama opisao je funkcionisanje PVO sistema „Pancir S-1“, kako reaguje u različitim situacijama, režimima rada i u uslovima jakog elektronskog ometanja. „Posle teorijske obuke, srpsko vojno osoblje je dobilo priliku moglo da izvrši nekoliko zadataka borbene obuke u otkrivanju, praćenju i uništavanju vazdušnih ciljeva. Kako su ruski mediji preneli utiske srpskih raketaša njima se dopao rad na simulatoru, a borbene sposobnosti ovog raketnog sistema protivvazdušne odbrane Pancir-S1 su impresivne“, dodali su oni. „Ista lekcija održana je srpskim kolegama i na simulatoru za raketni sistem S-400 „ALTEK-400″, s tim što je jedina razlika u odnosu na “ Pancir S-1″ bila to što je komandant centra za obuku predložio da oni (srpski raketaši) sami odbiju vazdušni napad potencijalnog neprijatelja. Zadatak je bio komplikovan činjenicom da je napad bio praćen aktivnim i pasivnim ometanjima tokom rada borbenog sistema. Međutim, uprkos tome, pod strogom koordinacijom iskusnih oficira i nastavnika, srpski raketaši su uspeli da identifikuju sve neprijateljske ciljeve, precizno ih pogode i uspešno se izbore sa svim problemima tokom obuke na simulatoru. Šef centra za obuku pukovnik Andrej Dugin, naveo je da njegov ceo centar za obuku opremljen modernom opremom identičnom onom kojom su opremljene aktivne jednice PVO. On je doda i da njegov centar omogućuje obuku i prekvalifikaciju specijalista, raznih namena u okviru PVO“, pišu ruski mediji. Priča da Srbija nabavlja hibridni PVO sistem „Pancir S-1“ poslednji put u srpskoj javnosti spomenuta je uoči dolaska ruskog predsednika Putina u Srbiju januara ove godine. Priča je dugo najavljivana, a neprestano spominjanje imena „Pancir S-1“ podiglo je tenzije među srpskim komšijama, koji na ovu „navodnu“ nabavku nisu nimalo blagonaklono gledali, pa su čak i pretili Srbiji sankcijama. Međutim, priča je iznenada kako se pojavila, tako je i utihnula, a o njoj nije bilo ni reči, sve dok Rusi nisu objavili informaciju da su srpske posade obučavane za korištenje i upravljanje PVO sistemom kakav je “ Pancir S-1″. Da li Srbija zaista za potrebe modernizacije svoje PVO kupila Pancir S-1″? Logična pretpostavka bi bila da jeste, jer postavlja se pitanje čemu obuka na simulatorima i vežba na realnim borbenim sistemima, ako to nismo kupili ili planiramo koristiti?! Upoznavanje tehnike DA, a koliko to i čemu realno koristi ako nemamo te sisteme u operativnoj upotrebi, osim da je ovo zapravo posredna poruka, da Srbija intenzivno u najvećoj tajnosti radi na obuci budućih posada i da je konačno izdvojen novac za kupovinu ovog sistema ( ili je možda kupljen već???) koji će realno ako se ove informacije pokažu tačnim izazvati bes komšiluka, koji smo sigurni baš neće blagonaklono gledati na „Pancir S-1“ u Srbiji s obzirom na njegovu reputaciju. Takođe, ranije u gore navedenom saopštenju se spominju i savremeni radarski sistemi. Uporedo sa pričom o nabavci Pancira tekla je paraleno saga o kupovini savremene radarske tehnike. Negde se spominjao pre svega radar „Nebo M“. Međutim i ova priča je iznenanda utihnula i više se nije spominjala. Istorijat slanja srpskih raketaša u Rusiju na obuku i nije nov. Ako izuzmemo period JNA, poslednja ekipa koja je poslata u Rusiji na obuku na savremenim PVO sistemima bilo je 1999. Put u Moskvu Trećeg dana od početka NATO agresije u Moskvu je otputovala ekipa ekspreata PVO na čelu sa načelnikom uprave ARJ i PVO general-majorom Mladenom Karanovićem. Tom prilikom u Moskvi je Rusima predstavljena potreba za još dva diviziona S-300. Rusi su tad obavestili našu delegaciju da je većina tražene tehnike u okolini Moskve i da problema u isporuci neće biti, ako to odobri Jeljcin. Dok je Karanović boravio u Moskvi u Komandi JRV i PVO planiran je prihvat tehnike i obuke ljudstva do uključenja u borbena dejstva. Međutim od toga nije bilo ništa. Poseta je ponovljena 4. aprila, a vojna delegacija susrela se sa prvi potpresednikom ruske vlade Masljukovim koji je izjavio generalu Karanoviću da Rusija neće vojno pomoći SRJ i da nema ništa od saveza sa Rusijom i Belorusijom. Hibridni čuvar neba „Pancir S-1″, razvijan sredinom devedesetih godina 20. veka, konstruisan je u Instrumentalnom konstrukcijskom birou iz Tule, a izrađen je u Uljanovskoj tehničkoj radionici. Namenjen je za zaštitu nepokretnih, strategijsko industrijskih i vojnih objekata od oružja visoke preciznosti. Zadatak mu je i ojačanje sistema PVO na malim visinama. „Pancir S1″ je kombinovani hibridno-artiljerijski sistem, koji u sebi objedinjuje vođene rakete 57E6, automatske topove tipa 2A72 i sistem za otkrivanje i pokazivanje ciljeva i upravljanje vatrom. „Pancir S1″ deluje u okviru baterije (šest vozila). „Pancir” ima mogućnost samostalnog otkrivanja, praćenja ciljeva, upravljanja naoružanjem i gađanja ciljeva. Na oruđu se nalaze i oprema za navigaciju, komunikaciju, smeštaj i zaštitu posade, kao i izvori napajanja. Od otkrivanja cilja do otvaranja vatre potrebno mu je pet-šest sekundi. Može efikasno da dejstvuje protiv ciljeva maksimalne brzine do 700 m/s. Integrisano artiljerijsko raketno naoružanje omogućava „panciru” delovanje do horizontalne daljine od 18 km i do visine od 10 km. Andrej MLAKAR, vojnopolitičkaosmatračnica blog
-
Nejasno je da li se inicijativa pokojnog Olivera Ivanovića pridružila Srpskoj listi ili je to istup pojedinaca. Iz Beograda pred kosovske izbore poručuju da je samo Srpska lista dovoljno srpska, a ostali kvare jedinstvo. Izbori početkom oktobra mogli bi da donesu tektonske promene na kosovskoj političkoj sceni, nove većine i možda prvi odlazak Demokratske partije Kosova (PDK) Hašima Tačija u opoziciju. No za srpsku zajednicu neizvesnost nije takve političke prirode. Naime, tri partije i jedna koalicija su Centralnoj izbornoj komisiji predale liste štiklirajući da kandidati na njima predstavljaju srpsku zajednicu. No sudeći prema izjavama beogradskih Naprednjaka, samo su jedni „pravi“, dok su drugi „albanski predstavnici Srba“. Taj jedan „jedinstven i monolitan“ predstavnik Srba, kako je nazivan u kampanjama od 2013. naovamo, je po čitanju iz Beograda samo Srpska lista. Svi ostali – Samostalna liberalna stranka, Partija kosovskih Srba i koalicija Progresivne demokratske stranke, Nove partije Kosova, dve građanske inicijative i dva nezavisna kandidata pod nazivom „Sloboda“ – „ne žele da budu deo jedinstvenog nacionalnog korpusa i ne žele da rade u koordinaciji sa zvaničnim Beogradom“. Hvalospevi o jedinstvu koje održava Srpska lista pred svake izbore bivali su propraćeni i mračnim, kritičkim tonovima koji su ukazivali na pretnje, zastrašivanja kandidata, psihološke pritiske na birače. Ta je stvar kulminirala ubistvima dvojice kandidata za gradonačelnika Severne Mitrovice – kumova, Dimitrija Janićijevića i Olivera Ivanovića. U „monolit“ Srpske liste je, prema vestima koje su potresle javnost, stupila i građanska inicijativa ubijenog Ivanovića „Sloboda demokratija pravda“ (SDP). To je prvi put da ta inicijativa učestvuje na kosovskim parlamentarnim izborima i to u redovima onih koji su Ivanovića targetirali kao „izdajnika“ i „albanskog čoveka“. Za potpredsednikom Srpske liste Milanom Radoičićem kosovske vlasti tragaju u vezi sa ubistvom Ivanovića. „Veliki greh“, „sramota“ samo su neke od reakcija kosovskih Srba na vest da će se potpredsednica SDP Ksenija Božović naći na Srpskoj list. Uzvratili su predsednik Aleksandar Vučić i Marko Đurić opisujući Kseniju Božović kao „ozbiljnu, inteligentnu ženu“ koja se „opredelila da bude u okviru jedinstvene državne politike Srbije“ i kojoj zbog toga „tajkunski mediji i predstavnici opozicije“ žele da „uzmu politički skalp“. „Zbijamo redove“ Ubrzo nakon što je sa zvanične adrese SDP stiglo saopštenje o priključenju Srpskoj listi reagovao je Dušan Milunović, jedan od odbornika SDP u Severnoj Mitrovici. Milunović i Igor Rajčić, koji su uz Božović lokalni odbornici SDP, optužili su Božović da se oglušila o volju većine članova stranke, ali i volje njihovih glasača. „Svi smo potreseni odlukom koju je donela lično Ksenija Božović“, kaže Milunović za DW. „Što se tiče ostalih članova SDP, pokušavamo da ih ne provlačimo kroz blato i da ne koristimo ovaj momenat da radimo na bilo kakvoj prevlasti ili bilo čemu. Želimo da svako ima svoj stav, ali moje mišljenje je da je apsolutna većina smatra da nema prostora za ovu vrstu saradnje.“ Hijerarhija u SDP je konfuzna jer ta inicijativa ni dve godine od ubistva lidera nije odabrala novo rukovodstvo. Tako političko nasleđe Ivanovića sada može postati predmet borbe dve struje – one koja podržava saradnju sa Srpskom listom i one koja se tome oštro protivi. Foto: EPA-EFE/MALTON DIBRA Da stvari budu još komplikovanije, trenutno nije jasno koja od te dve struje ima nadmoć. S jedne strane, Božović, ali i predsednik Vučić govore o većem broju članova SDP koji su se odlučili za saradnju sa Srpskom listom, ali je Božović jedina koja je iza svoje odluke stala javno. Njoj se na listi Srpske liste pridružio i stranački kolega Svetislav Jokić što je javnost saznala tek nakon što je Srpska lista objavila imena kandidata. Međutim ni Jokić, ni ostali članovi SDP nisu se javno oglašavali o ovom pitanju. Ni sam Milunović ne može da potvrdi koliko članova SDP prećutno podržava odluku Božović, a ne negira da je diskusija na tu temu bilo i da Božović nije imala potrebnu većinu za zajedničku odluku. „Nezvanično postoji informacija da su još jedan ili dva člana prećutno saglasni sa ovim. Ali, ukoliko to sami žele, mogu javno da izraze svoj stav, bez obzira na to što nisu odbornici. Ne želim da govorim u tuđe ime. Igor (Rajčić) i ja smo se putem saopštenja javno oglasili,“ podseća za DW. U pomenutom saopštenju stoji da se Srpskoj listi neće pridružiti zbog ličnog dostojanstva. „Ova naša odluka ni na koji način nije usmerena na razdor jedinstva srpskog naroda, već je doneta radi očuvanja ličnog dostojanstva i dostojanstva ljudi koji su za nas glasali i podržavali.“ Ipak Milunović ne namerava da odustane od SDP, tvrdi da ova inicijativa postoji dok traju njihovi mandati u skupštini. „Mi smo građanska inicijativa i bavimo se lokalnim temama, imamo nameru da zbijamo redove i zadržimo članstvo koje prati politiku koju nam je Oliver sam ponudio i iza koje smo stali kada smo se kandidovali na lokalnim izborima,“ navodi za DW. Ksenija Božović tokom jučerašnjeg dana nije bila dostupna za komentar. Demokratska liga favorit Izbori 6. oktobra dolaze nakon nešto više od mesec dana političke neizvesnosti koju je u Prištini izazvala ostavka premijera Ramuša Haradinaja zbor poziva da u svojstvu osumnjičenog da iskaz Specijalnom sudu za zločine UČK. Vest je mnoge stranke na Kosovu dočekala nespremne, a u prvom redu trenutno najveću parlamentarnu i opozicionu stranku na Kosovu – Demokratsku ligu Kosova (LDK), koja se našla usred procesa unutrašnjih izbora. Foto: EPA-EFE/ VALDRIN XHEMAJ Upravo ova partija je viđena kao najpoželjniji partner koji bi gotovo svakoj predizbornoj koaliciji doneo velike šanse za pobedu. Umerena, sa iskustvom u upravljanju institucijama, poštovana u međunarodnoj zajednici i bez istaknutih ratnih komandanata, LDK najbliže odražava i želje međunarodne zajednice. Najozbiljnije pregovore o predizbornoj koaliciji LDK je imala sa pokretom Samoopredeljenje, ali su razgovori propali na pitanju ko će biti kandidat za premijera. Da je do dogovora došlo, ta koalicija bi bez sumnje osigurala komotnu većinu i, što je za mnoge aktere u Prištini najbitnije, oformila vladu bez glasova Srba. Srpska lista je inače do samog kraja podržavala prošlu Vladu Ramuša Haradinaja. Iako do koalicije nije došlo, LDK ostaje favorit i teško je zamisliti buduću vladu bez ove partije. Neizvesnost je ogromna za sve ostale, a ponajviše Demokratsku partiju Kosova (PDK) koja bi po prvi put u dve decenije mogla da ode u opoziciju. Ovaj izborni proces mogao bi biti istorijski i za Samoopredeljenje koje je bliže nego ikada da po prvi put postane deo izvršne vlasti. Tada će se videti koliko su Aljbin Kurti i ostali iz ovog pokreta ozbiljno mislili kada su najavljivali borbu protiv korupcije, nepotizma, uzurpiranog sudstva i organizovanog kriminala, što bi do srži moglo da uzburka kosovsku političku senu. Za učešće na izborima prijavilo se ukupno dvadeset partija, četiri koalicije i jedan nezavisan kandidat.
-
Promene umesto novina. Ovako bi se u najkraćem mogao opisati ovogodišnji Burže. Ako se izuzme istorijski momenat za Srbiju i njenu namensku industriju (analizirali smo to juče u detalje), ako se izuzme izostanak nepodnošljivih vrućina u poređenju sa 2017. godinom, ostaju promene kao najsnažniji utisak. Civilna i vojna industrija se „optimizuju“, kako zbog ušteda i efikasnosti tako zbog sve zbunjujućih vojno-političkih odnosa. Nema dakle mnogo premijera i uzbudljivih najava kao pre dve godine ali ovo je avio-industrija, Pariz. Sve i da se ništa novo nije dogodilo opet bi bilo zanimljivo izveštavati sa omiljenog aerodroma Čarlsa Linberga. Pa da pretresemo najzanimljivije. Jedna od očekivanih i samim tim dosadnijih vesti svakako je Erbasovo pokretanje programa A321XLR. Radi se o produženju doleta (ne dometa srpski klasični mediji) iznad 7.400 kilometara koji trenutno nudi najduži 321neo, 321LR. Neće biti mnogo izmena konstrukcije letelice, magija će se desiti unutra. MTOW, jedan od najbitnijih parametara za avio-kompanije biće povećan, nastavlja se sa deklarisanim uštedama zahvaljujući efikasnijim motorima. Ono što je ovde fascinantno je činjenica da je deklarisani dolet originalnog, legacy 747 za nešto manje od 100 milja manji od dvomotornog neinteresatnog čuda efikasnosti 21. veka. Brojke-aduti novog Erbas programa To nas dovodi do sledeće bizarnosti. Ovogodišnji Burže je prvi veći događaj od 2005. godine da A380 za Erbas predstavlja deo njegove istorije umesto budućnosti. Četvoromotorna poslovno-neuspela kocka evropskog konzorcijuma u „šta ima, par habova i premalo slotova?“ bacanju ove godine nije dominantna na statici. Zapravo uopšte nije na statici. Tako u Erbasovom koralu kadar srpskom H145M kvari jedino A330neo. Zevanje potpuno, da. Američko RV i Boing doleteli su (i muški sleteli) KC-46 koji američkog proizvođača na trenutke vadi od najlogičnijeg izostanka. MAXimalo rešeni da od sada poprave svoj imidž a bitnije način kako sertifikuju putničke avione, doveli su kargo NG modifikaciju. U priči sa nekoliko sales poznanika koji su opet pričali sa svojim sales poznanicima, saznajem da novi datum povratka MAX-a verovatno neće biti pre oktobra. Oblici kompenzacije o kojima se razmišlja idu u pravcu vaučera za plaćanje (odnosno neplaćanje) usluga podrške, održavanja. „Pegaz“ / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Amazon je po novčanim izdvajanjima u delu biznisa produkcije medijskog sadržaja već postao najveći globalni igrač. Imaju i svoju avio-kompaniju / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Ruski UAC je sa druge strane mnogo efektnije izveo kompenzaciju nedolaska svog najbitnijieg civilnog prodajnog aduta. Suhoj Superjet nije prisutan zbog toga što je epilog udesa na Šermetejevu i dalje nepoznat, uprkos objavljivanju preliminarnog izveštaja pre nekoliko dana. Izveštaja koji za razliku od zapadnih formi ovog tipa direktno ne navodi „probable cause“ ali indirektno usmerava ka ljudskom faktoru. Kako kompenzovati ovakav nedolazak a da ipak oduševiš – Beriev. Nekoliko puta leteo iznad južne i jugozapadne Srbije, sada rashlađuje mase u Parizu. Život jednog protivpožarnog Berieva nije dosadan / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Od generičkih klikabilnih vesti da se izdvojiti otkrivanje NGF-a (Next Generation Fighter). Nemačka i Francuska pobrinule su se da opljačkaju maštu industrije i odrade sve bez velike pompe ali evro-birokratski dosadno. Daso i Erbas su tako predstavili „zajednički industrijski projekat vladama Nemačke i Francuske za prvi tehnološki demonstrator programa, poznatog kao FCAS (Future Combat Air System iliti napolje više s čovekom iz kokpita). Dosadno. Turci su pokazali srednji prst Amerikancima i svojoj impresivnoj opitnoj ergeli letelica koje su trenutno u razvoju dodali 5th gen maketu. Dobro, i kakve veze ima protivpodmornički ATR sa bilo čim? Postavljeni slučajno jedan pored drugog u svojevrsnom carpoolingu izložbenog prostora našli su se ATR pakistanske mornarice i Q400, letelice koje su trenutno u najvećoj konkurenciji kao nove (lizovane) uzdanice srpske nacionalne avio-kompanije. Er Srbija je već nekoliko meseci u analizama i pregovorima o svom novom standardnom miksu flote za barem jednu narednu deceniju. Nema mnogo filosofije koje su opcije u igri: A319/ATR, A319/Q400 ili A220-100/-300. Boing ako ne uozbiljni svoje prisustvo i sales aktivnosti završiće samo sa čarter plenom. „Hajde da ih postavimo zajedno, za slučaj da prođe neko iz Er Srbije“ / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Kako se boriti protiv prevrtanja očiju u sekundi kada putnik sazna da leti ATR-om? Staviti mu torpeda i reći da, ako im se posreći, mogu biti deo ASW misije / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Kada je Er Srbijin budući turboprop u pitanju (ako operativne uštede i mala početna cena odlučuju) druga opcija ilustrativna je promenama koje sam pomenuo na početku ovog posta. Celokupni Dash lineup prešao je u vlasništvo legendarne De Havilland Canada institucije. Embraer postaje Boingov (ovo mu je verovatno poslednji sajam pod isključivo svojim brendingom), Bombardier se rešava svega vazduhoplovnog, Kinezi i dalje kupuju proizvođače kojima nedostaje likvidnost. U narednim danima Tango Six će emitovati još interesantnih detaljnijih reportaža i intervjua koji imaju konkretne veze sa Srbijom i regijom. Do tada, uživajte u najinteresantnijim foto-ulovima. Nešto lepo i premijerno iz Rusije / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Nova airshow šema za Embraerov novi E2 / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Micubiši / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Kavasaki / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Slovenačka električna dostupna izuzetnost / Foto: Petar Vojinović, Tango Six D-Day šeme hit ove letačke sezone / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Ima li smisla prikrivati sve te 5th gen koncepte budući da izgledaju isto? Čuvar je doviknuo da je zabranjeno fotografisanje. Važi / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Ukoliko bi se Srbija odlučila za novu eskadrilu ovog lovca ekspertiza u održavanju ne bi bila problem? / Foto: Petar Vojinović, Tango Six
-
- [foto
- reportaža]
- (и још 9 )
-
Brisel – Generalni sekretar Severnoatlantske alijanse Jens Stoltenberg, nakon posete Severnoj Makedoniji, konstatovao je za „Politiku” da se danas suočavamo s najnepredvidljivijom bezbednosnom situacijom u svetu poslednjih godina, ali da je NATO pozitivna sila u stvaranju održivog međunarodnog poretka. Istakao je da zna da su mnogima u Srbiji i dalje bolne uspomene na 1999. godinu. „Svaki izgubljeni nevini život jeste tragedija. I duboko žalimo zbog toga”, rekao je Stoltenberg u razgovoru za naš list. Posle vašeg dvodnevnog boravka u Severnoj Makedoniji sa Severnoatlantskim savetom, koja je poruka za region, posebno za Srbiju, čija politika ostaje neutralna? Kakav je vaš stav o nerešivom problemu Kosova između Beograda i Prištine? Bio sam u Skoplju početkom ovog meseca. Moja poruka je bila jasna: spremni smo da primimo Severnu Makedoniju u NATO porodicu. Članstvo Severne Makedonije predstavlja priliku za sve, jer će stabilnost koju ono donosi biti korisna za sve u regionu, politički i ekonomski. Ne može biti napretka bez sigurnosti. Ovu korelaciju već vidimo u praksi, jer su se strane investicije u Severnoj Makedoniji više nego utrostručile prošle godine, a strane investicije u Crnu Goru dvostruko su veće otkako se pridružila NATO-u 2017. godine. Prespanski sporazum je otvorio put za članstvo Severne Makedonije u NATO. To ne bi bilo moguće da nije bilo sjajnog liderstva, političke hrabrosti i vizije, koje su u teškim vremenima pokazali premijeri Zaev i Cipras. To je inspiracija za čitav region i odličan primer koji pokazuje kako se ranija neslaganja mogu prevazići i da je buduća saradnja izvodljiva. Zemlje u regionu koje su se pridružile Alijansi postale su izvoznici stabilnosti za zapadni Balkan. A nema sumnje da je stabilan zapadni Balkan u interesu svih. Za ovaj region je važno i stabilno Kosovo. Već 20 godina su mir i stabilnost na Kosovu prioritet za NATO. Mandat UN za našu mirovnu misiju KFOR ostaje nepromenjen. Nastavićemo da radimo na sigurnom i bezbednom okruženju na Kosovu za dobrobit svih ljudi koji tamo žive. Foto: NATO Prilikom nedavne posete pape Frančeska Bugarskoj, Severnoj Makedoniji i Rumuniji kardinal Pjetro Parolini, državni sekretar i drugi čovek Vatikana, govoreći o situaciji u svetu, rekao je u intervjuu za „Politiku” da smo nakon Hladnog rata još daleko od ostvarivanja novog, pozitivnog i održivog međunarodnog poretka. Kako vi ocenjujete situaciju u svetu i koliko smo stvarno daleko od rešenja? Sasvim je tačno da se danas suočavamo s najnepredvidljivijom bezbednosnom situacijom u poslednjih mnogo godina. Tu su sve agresivnija Rusija, sajber i hibridne pretnje, nestabilnost širom Bliskog istoka i Severne Afrike i produžena teroristička pretnja. Kao odgovor na to, NATO ubrzano sprovodi najveće prilagođavanje kolektivne odbrane od Hladnog rata. Dakle, u svetu koji je sve manje predvidiv ‒ NATO je važan kao što je uvek bio. Alijansa čuva bezbednost naših zemalja već sedamdeset godina. Snažna veza između Evrope i Severne Amerike stvorila je od NATO-a najjači savez u istoriji. Činjenica da ćemo uskoro prihvatiti Severnu Makedoniju kao 30. članicu pokazuje da je NATO uspešan savez. Uzastopni krugovi proširenja dokazali su da NATO i posle 70 godina privlači interesovanje i da je on pozitivna sila ka održivom međunarodnom poretku o kojem govorite. Balkan je ponovo region koji potresaju tenzije i gde još nisu sasvim izbledela dramatična sećanja na blisku, kao i na malo dalju prošlost: Veliki rat, Drugi svetski rat, raspad SFRJ, bombardovanje SR Jugoslavije od strane NATO-a itd. Ovih dana autori Serž Halimi i Pjer Rambe u francuskom „Mond diplomatiku” ističu da je Severnoatlantski savez bombardovao Jugoslaviju na osnovu lažnih informacija iz uglednih medija. Koliko je bila opravdana bilo kakva vojna akcija na tlu bivše SFR Jugoslavije, a posebno kampanja NATO-a, koji je vojno-političku akciju sproveo bez odobrenja UN? Kada je NATO pokrenuo operaciju saveznička snaga, u martu 1999, glavni motiv ove teške odluke bio je da zaustavi humanitarnu katastrofu koja se tada odvijala na Kosovu. Do kraja 1998. godine politika predsednika Miloševića primorala je više od 300.000 Kosovara da napuste svoje domove. Sporazumi o prekidu vatre su kršeni, a pregovori su zaustavljeni. Ujedinjene nacije i Kontakt grupa uložili su intenzivne napore da doprinesu mirnom rešenju, ali na kraju ni međunarodni diplomatski pokušaji nisu rešili sukob. Savet bezbednosti UN u nekoliko navrata isticao je zabrinutost zbog humanitarne situacije na Kosovu i zbog sve većeg broja izbeglica isteranih iz sopstvenih domova kao pretnje međunarodnom miru i bezbednosti. Imajući u vidu krizu koja se rasplamsavala, upotreba sile od strane NATO-a nije shvaćena olako. Nikada nije. Ali istorija je pokazala da je bila i neophodna i legitimna, jer je zaustavila nasilje, a izbeglice su mogle da se vrate kući. Misija NATO-a KFOR, pod mandatom UN, pomogla je da se na Kosovu stvori bezbedno i sigurno okruženje za sve, uključujući i srpske zajednice Znam da NATO još izaziva kontroverze u Srbiji. Mnogima su i dalje bolne uspomene na vazdušnu kampanju 1999. godine. Još je teže onima koji su izgubili voljene. Svaki izgubljeni nevini život jeste tragedija. I duboko žalimo zbog toga Kao što sam jasno rekao tokom posete Srbiji prošlog oktobra, ta kampanja nikada nije bila usmerena protiv srpskog naroda. Naprotiv. Cilj je bio da se zaštite civili u širem regionu tako što će se zaustaviti akcije Miloševićevog režima, koje je međunarodna zajednica bila osudila. Nikada ne smemo zaboraviti prošlost, ali moramo iz nje da učimo i da je ostavimo iza sebe. To je ono što NATO i Srbija rade kroz partnerstvo, koje je korisno i NATO-u, i Srbiji, i širem regionu. Naša saradnja sa Srbijom kreće se od reforme sektora bezbednosti do pomoći u slučaju nepogoda i odlaganja viška municije. Na primer, u oktobru prošle godine Srbija je bila domaćin naše najveće održane civilne vežbe za pomoć u vanrednim situacijama, pod nazivom „Srbija 2018”, u tesnoj saradnji s Evroatlantskim koordinacionim centrom za vanredne situacije NATO-a. Ova vežba je pomogla saveznicima NATO-a, kao i Srbiji i drugim partnerima, da postanu bolje pripremljeni za delovanje u slučaju prirodnih katastrofa, kao što su poplave i zemljotresi. Srbija je sarađivala s NATO-om u obuci iračkih vojnih medicinara, pomažući u donošenju stabilnosti na Bliski istok. Naša saradnja ponekad je spasavala živote, kao što je bio slučaj 2016. godine, kada je KFOR helikopterom prevezao novorođenče sa srčanim problemima u srpsku bolnicu. Osim toga, pomažemo Srbiji da se bezbedno reši viška municije kroz tesnu saradnju s Tehničkim remontnim zavodom u Kragujevcu. U ovaj projekat smo uložili više od četiri miliona evra i dosad bezbedno uništili više od 200 tona municije Ovi primeri praktične saradnje pokazuju da cenimo partnerstvo koje smo razvili sa Srbijom i nadamo se boljoj budućnosti. U potpunosti poštujemo politiku neutralnosti Srbije. Kao što pokazuju Austrija, Švedskai Finska, neutralnost i partnerstvo s NATO-om međusobno se ne isključuju. Naše partnerstvo je dobro za Srbiju, dobro za zapadni Balkan i dobro za NATO.
-
- stoltenberg:
- naše
-
(и још 6 )
Таговано са:
-
Tango Six je iskoristio priliku da na IDEX-u popriča sa prvim čovekom Ministarstva odbrane zaduženim za nabavke i razvoj naoružanja dr. Nenadom Miloradovićem. Pomoćnika ministra za materijalne resurse pitali smo za presek najaktuelnijih inostranih i domaćih vazduhoplovnih programa koji su ili naručeni ili na kojima se rade planirana unapređenja sposobnosti. Najinteresantnija vest svakako je da će vazduhoplovna industrija Srbije prvi put izlagati na najvećem planetarnom vazduhoplovnom sajmu. Kako je Miloradović rekao za Tango Six, Erbas je izrazio želju da na svom štandu na Buržeu ove godine izlože srpki H145M sa našim razvijenim nevođenim naoružanjem. Takođe, Miloradović je rekao da su u toku pregovori da ukoliko se nakon uspešne kvalifikacije srpske verzije H-Force 1 kompleta (za koji je Srbija inače bila launch customer) sve pokaže kako treba Erbas bi naše nevođeno naoružanje uključio u svoj portfolio za treće mušterije. Tako bi srpski mitraljez 12,7 mm i nevođene rakete 80 mm bile interesantna low-cost opcija za mnoge zemlje: – Razgovarali smo već sa drugim ministarstvima odbrane u regionu, budući da se H145M pokazao kao popularan helikopter, tržište postoji za naše naoružanje. Erbasu su se svidela naša rešenja za elektronske komponente koje smo razvili u VTI-u. Nakon uspešne kvalifikacije koju ćemo obaviti ove godine oni sa srpskim paketom mogu izaći na tržište. – rekao je Miloradović. Prvo prikazivanje H145M u formi makete na prošlom Buržeu. Ove godine prvi operativni helikopter sa H-Force kompletom koji će biti izložen biće Srpski / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Sledeća bitna tema je svakako potentniji, čistokrvni borbeni helikopter Mi-35. Miloradović kaže da redovno prate dešavanja sa ruske strane, da se Mi-35 helikopteri za Srbiju trenutno sastavljaju i da je plan da se i ruski helikopteri (razmišlja se o Mi-17) naoružaju lokalno razvijenim i integrisanim vođenim sredstvima: – Sada pored VTI-a imamo i privatne kompanije u ovoj oblasti i u mogućnosti smo i da na Mi-17 integrišemo srpsko vođeno oružje. O tome smo sa ruskom stranom razgovarali nakon posete predsednika Putina Beogradu. Govorimo o raketama Pauk, Munja i 2T5. Uskoro očekujemo početak obuke naših pilota za Mi-35. – Što se domaćeg projekta Orao 2.0 tiče Miloradović naglašava da će se on odvijati u dve faze i da sve ide po planu. Testiranje integracije vođenih raketa je trenutno u toku dok će druga komplikovanija faza potpune modernizacije postojećih i nadogradnja pojedinih sistema biti rađena sa inostranim partnerom. MiG-ovi iz Belorusije će domaćoj javnosti biti prikazani uskoro (misli se na odlazak srpske delegacije u Belorusiju koji će biti medijski ispraćen), u pitanju je 4 jednoseda verzije 9.13. Više detalja o svakoj od ovih stavki pogledajte u našem video intervjuu: https://tangosix.rs/2019/21/02/ekskluzivno-nenad-miloradovic-erbas-ce-izloziti-srpski-h145m-sa-nasim-naoruzanjem-na-burzeu-mi-35-za-srbiju-se-sastavljaju-orao-2-0-napreduje-prijem-beloruskih-9-13-ubrzo/
- 2 нових одговора
-
- [ekskluzivno]
- nenad
- (и још 18 )
-
Ministarstvo zdravlja će slediti jasne instrukcije Svetske zdravstvene organizacije kada je u pitanju potpuna zabrana pušenja na javnim mestima. Predlog tog zakona se ubrzano radi i ove godine će biti upućen Vladi, rečeno je RTS-u u tom Ministarstvu. Piše: RTS31. januara 2019. 10.37 Foto: Pixabay / HansMartinPaul Na Nacionalni dan bez duvanskog dima još jednom upozorenje da u Srbiji puši trećina stanovništva, a od posledica udisanja duvanskog dima godišnje umre 15.000 ljudi. Novi zakon je u pripremi i potrebno je sa Evropskom unijom usaglasiti još samo nekoliko direktiva. „To predviđa kompletnu zabranu pušenja u zatvorenom prostoru u svim javnim objektima. Takođe, borba protiv ne samo klasičnog duvana nego i protiv korišćenja nargila, elektronske cigarete“, ističe Berislav Vekić, državni sekretar u Ministarstvu zdravlja. Srmena Krstev, predsednik Republičke stručne komisije za kontrolu duvana i nacionalni koordinator SZO, objašnjava da se dugoročno smanjuje broj bolesti, veliki su troškovi za lečenje, dolazi do gubitka radne sposobnosti pluća. Od 2010. godine pušenje je zabranjeno u svim radnim prostorima, ali ne i u ugostiteljskim objektima što bi sada trebalo da se dogodi. Ugostitelji strahuju da će imati manje posla. „Mi se zalažemo na drugi način – da restorani i vlasnici koji odluče da nema pušenja u njihovim restoranima da se stimulišu na određeni način kako bi imali interesa da rade“, navodi Georgi Genov, direktor Poslovnog udruženja hotelsko ugostiteljske privrede HORES. Prošle godine prihod u državnom budžetu od akciza na duvan je skoro 100 milijardi dinara. Na taj prihod računaju sve države. Međutim, prema podacima SZO, troškovi lečenja obolelih od posledica uticaja duvanskog dima i bolovanja su četiri puta veći. „Činjenica je, prema procenama SZO, da u Srbiji godišnje od lošeg kvaliteta vazduha umre 6.000 ljudi, a od posledica konzumiranja duvana godišnje umre 15.000 ljudi. Krajnje je vreme da svaki pojedinac shvati da nanoseći štetu sebi i svom zdravlju, skraćujući život, hendikepira i svoje najbliže i istovremeno zagađuje životnu sredinu“, napominje ministar za zaštitu životne sredine Goran Trivan. U Americi je, na primer, za 25 godina od kada se sprovode striktne zabrane pušenja stopa umiranja od malignih bolesti pala za 27 odsto. Švedska zabranjuje pušenje i na otvorenim javnim mestima i ima cilj da do 2025. bude zemlja bez duvanskog dima. https://www.danas.rs/drustvo/u-pripremi-zakon-o-potpunoj-zabrani-pusenja-na-javnim-mestima/
- 88 нових одговора
-
- srbiju
- komentare...
- (и још 15 )
-
VUČIĆA SA DRŽAVOM IZJEDNAČUJU I NJEGOVI GLASAČI I PARTIJSKA VOJSKA, ALI I SVI ONI KOJI GA DOŽIVLJAVAJU VINOVNIKOM SVEGA LOŠEG U OVOM DRUŠTVU – OD KORUPCIJE, RAZORENIH INSTITUCIJA, ZAROBLJENIH MEDIJA, DO SIROMAŠTVA, PARTIJSKOG ZAPOŠLJAVANJA, ODLASKA LJUDI IZ ZEMLJE. ALI, NIJE ON STVORIO SISTEM, NEGO JE SISTEM PROIZVEO NJEGA. ZATO UTISAK DA BI SE ODLASKOM ALEKSANDRA VUČIĆA SA VLASTI SVE PROMENILO NIJE TOLIKO SNAŽAN, KAO ŠTO JE BIO U SLUČAJU SLOBODANA MILOŠEVIĆA. A DA PROMENI SISTEM, OVO DRUŠTVO IZGLEDA JOŠ NEMA DOVOLJNO SNAGE. TREBALO BI DA SE VRATI U 1990. A TO NIJE NIMALO PRIJATNO. TU JE VUČIĆEVA NAJVEĆA MOĆ Petogodišnjaci nisu baš sigurni šta znači popularna ličnost, izgleda da ih roditelji još uspešno čuvaju od jutjubera sa milionskim pregledima i rijaliti programa. Ali, ako im se objasni da popularne ličnosti mogu biti glumci i pevači, pisci dečijih knjiga, pa fudbaleri i neki drugi sportisti, kao i da o njima često slušamo na televiziji i vidimo njihove slike u novinama, onda im je sve mnogo razumljivije. Na pitanje „za koje ste popularne ličnosti čuli", deca poskaču samouvereno: „Vučić! Mesi! Ronaldo!" Tačno tim redom. Nije ovo scena iz čuvene „Kefalice". Tako su potpisnici ovog teksta odgovorila deca iz beogradskog vrtića na jednoj, za njih upriličenoj, novinarskoj radionici. Doduše, bilo je najviše onih koji su uzviknuli: „Vučić!" A dva dečaka su ohrabreno dodala: „Mesi" i „Ronaldo". Znali su bez ikakve zabune da je Aleksandar Vučić predsednik Srbije, a Mesi i Ronaldo – fudbaleri. To je generacija dece 2012/2013. rođene u Srbiji, zapravo prva generacija rođena za vakta Aleksandra Vučića i njegove naprednjačke koalicije i koliko god da se roditelji trude da ih što duže sačuvaju od uticaja medija i zadrže u prirodi, ne mogu ih skloniti na drugu planetu. Ovo je, ipak, zemlja u kojoj i sam predsednik države, bar kako je nedavno objavio „Fajnenšel tajms", ima devet televizijskih ekrana u svojoj kancelariji. Razume se da odgovori dece iz vrtića nisu, što vele ovi istraživači, reprezentativan uzorak za zaključke o bilo čemu, ali se ne može reći da nisu valjan znak u kakvoj Srbiji nam deca rastu. Kada je jedna petogodišnja devojčica iz pomenute grupe za neki državni praznik videla da domar kači zastavu Srbije na zgradu obdaništa, uzviknula je: „Mama, vidi, čika Raša opet stavio Vučićevu zastavu!" Da li će Aleksandar Vučić za prvu generaciju dece koja je rođena za vreme njegove vlasti ostati samo anegdota iz detinjstva ili će ova deca nastaviti svoj život i školovanje stičući sve značajniju svest o najpopularnijoj ličnosti u zemlji, i te kako zavisi od toga koliko je rano štampan ovaj tekst o Srbiji posle Vučića. I da li je „Srbija posle Vučića" u ovom trenutku zaista naučna fantastika ili je, možda, neka sagledivija budućnost? TV TROVAČNICE I NACIONALNA MEGALOMANIJA: Sagovornici „Vremena" nemaju ista viđenja. Novinarka Olja Bećković, na primer, ne veruje da će on ikad otići. Biljana Stepanović, glavna urednica mesečnika „Nova ekonomija", misli da je svođenje računa pomalo preuranjeno, kao i da ćemo do postvučićevskog doba sačekati bar još dve naredne godine, kao i da će šteta biti veća što duže bude ostajao na vlasti (videti antrfile). A sociolog Jovo Bakić u razgovoru za „Vreme" kaže da je ova vlast katastrofalna u gotovo svim segmentima, da je društvo kulturno zapuštano trideset godina, da je poslednjih 5-6 godina samo nastavak uvaljivanja u ogoljeni primitivizam i da dno još nismo dotakli: „Ako pođemo od televizija sa nacionalnom pokrivenošću, izuzev RTS-ovog kulturnog programa, sve ostale televizije su duhovne trovačnice. Velika je grehota što RTS, pored svog kulturno-umetničkog programa koji ima, i koji je zaista vredan pažnje, ima i informativni program kreiran po meri vladavine Aleksandra Vučića." Nove generacije stasavaju, godine prolaze i uvek može da bude gore, uveren je Bakić. Svojim je ušima, kaže, čuo od odličnih đaka, gimnazijalaca, da oni ne veruju u zvaničnu verziju nacionalne istorije i smatraju da je ono što uče u školi falsifikat takozvane germanske istoriografske škole, koja je namerno izbrisala i prepravila našu istoriju. „Oni su naučili sve što treba i što piše u udžbenicima za ocenu, ali ne veruju u to što piše u njihovim udžbenicima, veruju, naime, da su Srbi narod najstariji. A to je recept za katastrofu", siguran je Bakić. Razume se da se ne može naprednjačka koalicija sa Vučićem na čelu optužiti za baš sve loše društvene trendove u zemlji, regionu i svetu, pa ni zato što se đacima više sviđa alternativna Jutjub istorija prema kojoj je „osmomilenijumsko srpsko poreklo zapravo indijsko" ili makar „podunavsko, odakle su Srbi naselili i Evropu i Malu Aziju". Ne može se, međutim, oteti utisku da je vladavina naprednjaka čije je, da tako kažemo, poreklo u staroradikalskom uverenju o velikoj Srbiji, dobrano doprinela toj nekoj klimi „nacionalne megalomanije", o kojoj dalje govori Jovo Bakić. „Veliki nacionalisti", nastavlja Bakić, „po pravilu najviše štete naprave sopstvenoj naciji, a to se posebno dešava relativno malobrojnim nacijama kao što je srpska. Svaka nacionalna megalomanija na ovaj ili onaj način šteti. Tako, dok su radikali bili ideološki i politički značajni i uticajni, tada je bilo važno pitanje stvaranja velike Srbije, širenje u prostoru, širenje granica. Danas, kada je uglavnom svima jasno da to nije moguće, nacionalna ideologija više nije horizontalna nego je vertikalna, tačnije, od širenja granica i povećavanja teritorije prešlo se na rast u visinu. Zato se grade kule najviše na Balkanu, pa se postavljaju jarboli čija visina je jedino važna, i na taj način se i sasvim doslovno ostvaruje ideja o nebeskoj Srbiji. Svedoci smo banalizacije nacionalizma. Veličina se postiže na neki drugi način, izgradnjom najvećeg šoping mola na Balkanu, jarbola, kule. To je zapravo nadmetanje u banalnom nacionalizmu koje je u svojoj suštini zatupljujuće". Bakić, dalje, podseća da je Srbija društvo u kojem je nejednakost najveća na kontinentu: „Medijana prihoda je 212 evra, to znači da 50 odsto ljudi ima prihode ispod 212 evra, a drugih 50 odsto zaposlenih ima iznad 212 evra prihoda. Tri četvrtine društva ima ispod 312 evra, 80 odsto ne dopire do prosečne plate koja je 400 evra. Svaka priča o naciji je u ovom kontekstu sasvim izlišna. Kakvo dostojanstvo može imati čovek koji prima 212 evra mesečno? Tu je priča o nacionalnom uvredljiva za razum." O zaradama govoreći, ovde treba dodati još samo da i ta prosečna mesečna plata u Srbiji koja iznosi 422 evra i do koje ne dopire čak 80 odsto građana Srbije, ne samo da je među najnižima u Evropi, nego je i među najnižima u regionu, kako je ovih dana objavio Demostat u svojoj ekonomskoj analizi. U Velikoj Britaniji neto plata je 1.990 evra, u Francuskoj 2.157, Nemačkoj 3.771, Italiji 1.758, Austriji 2.324, a Danskoj 3.270 evra. I u regionu smo na dnu liste: prosečna plata u BiH je 440 evra, Crnoj Gori 512 evra, Hrvatskoj 832 evra, Sloveniji 1077, Mađarskoj 703 evra, Rumuniji 535 evra, a u Bugarskoj 457 evra. Čak i u Grčkoj, najviše pogođenoj svetskom ekonomskom krizom, u kojoj su sprovedene ozbiljne mere štednje, prosečna plata iznosi 917 evra. Srbija, prema prosečnoj neto plati, bolje stoji samo od Makedonije u kojoj je prosečna zarada 376 evra i Albanije u kojoj je prosečna zarada 378 evra. ISTORIJA VS. RAČUNI ZA STRUJU: Zato nimalo ne treba da čudi to što je milion građana Srbije na spiskovima izvršitelja za prinudnu naplatu dugova, uglavnom za komunalne račune. Niti je neobično to što 30.000 ljudi svake godine napušta Srbiju. Računica je sasvim prosta: strani investitori dobijaju subvencije od države Srbije da zapošljavaju uglavnom nekvalifikovanu i jeftinu radnu snagu. Slično se ponaša i država: budući da je ogrezla u partokratiji, od oko 600.000 članova SNS-a većina je zaposlena u javnom sektoru, što znači da je članska karta u SNS-u uslov za radno mesto, a ne kvalifikacije. Za to vreme, predsednik te iste zemlje pred novinarima „Fajnenšel tajmsa" poigrava se istorijskim paralelizmima tumačeći značaj svog imena u Srbiji, upozorava Vašington i Brisel da bi njega neko mogao i da ubije pre nego što ispuni sve što je obećao: „Nijedan Aleksandar nije preživeo na vlasti", rekao je u intervjuu „Fajnenšel tajmsu" kada je na terasi u predsedničkoj palati objašnjavao novinarima da su tu ubijeni kralj Aleksandar i kraljica Draga 1903. Neku nedelju pre je i svojim sunarodnicima predočio da je svestan da mu „Srbi neće oprostiti svoju bolju budućnost i mir" i da će „rešenje Kosova" ujedno biti i njegov „politički kraj". I ko pored tolike navale istorije da brine o računu za struju ili frižideru što samo prazan svetli? Malobrojni kritičari njegove vlasti uvereni su da je tako i jedne i druge (i Zapad i Srbe) pozvao da ga podrže u sledećoj kampanji. Imaće šta da pruži i jednima i drugima. „Ja ne mogu da zamislim da on ode", više puta u toku razgovora za „Vreme" ponavlja Olja Bećković. „Ako i dođe taj trenutak da on ode, to će biti jedan uvredljivi bilans. Ovo već predugo traje, nema nikakve granice između istine i laži, dobrog i lošeg, sve je dozvoljeno. Oni koji su promenili 30 partija i 40 mišljenja danas drže predavanje: kako te nije sramota što si promenio mišljenje. Evo, gledam Skupštinu dok razgovaramo i vidim da je Nebojša Stefanović potpuno spreman da nasledi Vučića, već su uveliko spremni da ukoliko on ode, samo nastave isto. Razorene su sve vrednosti, sve institucije, razoreno je ljudsko tkivo, nisu naš problem institucije, nego ljudi. Jer i institucije – čine ljudi. A ljudsko tkivo je razoreno jer je sve svedeno na borbu za goli opstanak. I ljudi su naučeni da u tome nema ništa loše. Ti nemaš mogućnost sad da biraš stranu, da li ćeš svetliju budućnost dočekati s nekim drugim, s kim, u odnosu na koga ti treba da budeš moralan, jak i čvrst, i integrisan, gde je taj reper? A ako ga, recimo, zameni taj neki lider opozicije, pa će nas terati da slavimo, kao otišao Vučić, a došao … ? Ulaže se najneverovatnija energija da devalviraju, kompromituju, unište tog lidera opozicije. Onda će da se dogodi da taj tako uništen, kad više nijedan čovek ne bude uz njega, kad više niko ne bude verovao u njega, onda će da se dogodi da će taj zameniti Vučića. Tad će biti jasno da o tome ne odlučuju građani, nego da o tome odlučuje neko drugi, ko ima interes da nas vređa i vređa bez kraja i konca. To se svodi na ono što nam se uvek gadilo da poverujemo, svodi se na ono da se menjaju po principu ‘ko daje više od onog prethodnog’. I kad potrošimo ovog, kad nam da sve što je mogao, onda ćemo dovesti drugog koji će dati još više, a taj spisak želja šta još treba da damo to ćemo tek da vidimo." To što se Vučić trudi da se održi na žici koju mu je Zapad postavio jeste samo svest da bez spoljnopolitičke podrške neće moći da opstane na periferiji svetskog kapitalističkog sistema, misli Jovo Bakić. „Utoliko je njegov sistem opasniji od Miloševićevog. On je učinio sve da dobije spoljnopolitičku podršku i dobio je. U ovom trenutku, jedan od razloga što opozicije faktički nema, što je totalno rasturena, jeste taj što nijedan politički delatnik iz opozicije ne može dobiti političku podršku spolja, tu je Vučić sa svoje tačke gledišta, odigrao mudro. Zavisiće mnogo i od toga koliko će i kada nezadovoljstvo među građanima narasti da se stvori istinska opoziciona snaga, i zavisi od toga hoće li ta opoziciona snaga moći da privuče spoljnopolitičku podršku. To je osnova za promene. A budućnost je krajnje neizvesna." Sve one javne institucije u Srbiji (kaže se da je ukupno 11.000 korisnika javnih sredstava, u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi, vojsci, policiji, kulturi, prosveti, sudstvu i zdravstvu) u rukama su vladajuće stranke, koja, dakle, upravlja životima 700.000 zaposlenih. Od ovog lepog broja u javnom sektoru dobra većina ima člansku kartu SNS-a i drugih vladajućih partija, dakle, ljudi u javnom sektoru su njegova država u državi, vojska koja obezbeđuje dodatne glasove za svaki izborni ciklus. Ali, ako ćemo pošteno, nije taj sistem izmislio Vučić, sistem je postojao i pre njega, on ga je samo, da tako kažemo, unapredio. Ko je makar malo putovao po Srbiji zna da u svakom mestu u glavnoj ulici ili na samom trgu, kod opštine i suda, postoji i zgrada s partijskim kancelarijama. Jedni te isti gradski šefovi šefuju i u tim kancelarijama, samo se nazivi partija menjaju. „Oni koji su tu došli s Vučićevim prethodnicima, oni su se lako prestrojili. To će biti i posle Vučića, ti će se ljudi prestrojiti gde treba. Osim ukoliko ne dođe do nekih značajnijih lomova, što bi bilo poželjno. Oligarhijski sistem su stvorile prethodne vlasti, sad postoji jedan čvrstorukaš na čelu sistema i on ih je sve disciplinovao. Ako se sistem, što ne zavisi od Vučića, značajno ne promeni, on će i sa silaskom Vučića sa vlasti nastaviti da funkcioniše. Pouzdano znam da su na platnom spisku Poreske uprave bili ljudi iz G17+ koji se nisu pojavljivali na poslu, ali su primali platu. I danas znam da postoje ljudi koji su formalno zaposleni po opštinama u Srbiji, primaju platu, ne pojavljuju se na poslu, a jedina kvalifikacija im je članstvo u SNS-u", kaže Jovo Bakić. SRASTANJE MAFIJE I DRŽAVE: Vučićeva zabrinjavajuća inovacija je, međutim, prema tumačenju Bakića, „srastanje mafije i države", odnosno, mafija je zarobila državu, a mafija neće otići glasačkim listićima. Kada jednom naprednjaci izgube podršku na izborima, uveren je on, biće postavljeno pitanje: da li se pravi aranžman s mafijom da bi se ovekovečio taj mafijaški sistem ili će se dogoditi krvoproliće sa neizvesnim ishodom. „Slično je bilo i 2000. Tada je napravljen dogovor. Da bi na kraju onaj koji je napravio dogovor platio glavom kad je pokušao da napravi državu. To je ta nesreća, jer s druge strane, upravo je taj dogovor sprečio da u Beogradu 5. oktobra bude najmanje 100 mrtvih. A opet je pitanje kakav bi bio ishod. Dok se ne raskrinka ta mafija vezana za oba kluba, Zvezdu i Partizan, u njihovim upravama, među takozvanim navijačima, mafijašima, koji se zapravo bave trgovinom droge, ugovaraju poslove sa državom, imaju svoje firme, obogatili su se u poslednje tri-četiri godine, pobeđuju na svakom tenderu, ovde se neće nikada i ništa promeniti. Ako se to ne reši, ako ti ljudi budu dobri i nekoj sledećoj vlasti, jer ne zaboravimo oni su bili dobri i 5. oktobra 2000, tu sigurno onda nema ničega, mi kao društvo odmah možemo sebi da potpišemo smrtnu presudu. Jer ti su ljudi zaista mafijaši, oni neće svojevoljno otići u zatvor." Zato je Bakić uveren da dan posle zavisi od nekoliko scenarija: „Hoće li biti krvoprolića i u kojim razmerama i kakve će to posledice doneti. To je samo po sebi vrlo traumatično. Dođe li do nagodbe, imaćemo isto ovo što je prisutno godinama, sistem je isti, samo se elita dopunjava novim članovima. To je sistem koji je u interesu moćnim spoljnopolitičkim činiocima i naravno, multinacionalnim kompanijama, imaju ovde jeftinu radnu snagu. Sa stanovišta građana Srbije, to je sve katastrofalno. Izbori su, dakle, očajni, ali ja ne vidim na koji treći način ovo može da se promeni." Olja Bećković je pak sigurna da je apsolutno nemoguće da se taj sistem demontira i da posle Miloševića nije došlo ni do jednog demontiranja: „Već nam je ušlo u naviku da pričamo kao da jeste, pa smo sad, eto, nezadovoljni što nije došlo do demontiranja iznutra. Ali upravo smo poslednjih godina svedoci da do demontiranja nije došlo nikako, ni spolja ni iznutra. Sad to gledamo. Hajde za početak da zamislimo ako dođe taj dan, niko više neće ići da gostuje na Pinku. Već je to nemoguće. Hajde, demontirajte Pink i ljude koji rade na Pinku. Kako? Nikad ništa nije demontirano, od političara koji će da pevaju ‚Maj vej’ (Nenad Čanak posle 5. oktobra, uz opasku: „Pa šta, to je sad naš Pink", prim.n) do novinara koji će na isti način da čitaju otvorena pisma istog tog Željka Mitrovića, samo nekom drugom." Vučića sa državom izjednačuju i njegovi glasači i partijska vojska, ali i svi oni koji ga doživljavaju vinovnikom svega lošeg u ovom društvu – od korupcije, razorenih institucija, zarobljenih medija, do siromaštva, partijskog zapošljavanja, odlaska ljudi iz zemlje. Ali, nije on stvorio sistem, nego je sistem proizveo njega. Zato utisak da bi se odlaskom Aleksandra Vučića sa vlasti sve promenilo nije toliko snažan, kao što je bio u slučaju Slobodana Miloševića. A da promeni sistem, ovo društvo izgleda još nema dovoljno snage. Trebalo bi da se vrati u 1990. A to nije nimalo prijatno. Tu je Vučićeva najveća moć.
-
Pored ogromnog broja književnika, umetnika i svetski poznatih ličnosti koje je iznedrila Srbija, mnogi sociolozi smatraju da ništa nije ostavilo traga na naš narod i mentalitet kao dizelaški pokret koji se javio devedesetih godina u Srbiji. Pojava dizelaškog pokreta Ova potkultura simboliše slom morala usled socijalno-političkih faktora i, uopšte uzev, oslikava duh jednog naroda u određenom vremenskom okviru. Kulturna i intelektualna elita pala je pod senku estrade, a vodeće ličnosti u državi bili su mafijaši, ratni profiteri i političari koji su podržavali režim Slobodana Miloševića. Teoretičari pojavu dizelaša povezuju i sa činjenicom da se u kratkom vremenskom roku veliki broj ljudi obogatio na nezakonit način, nakon čega su kroz modu i specifičan stil nastojali da pokažu pripadnost određenom staležu. Zbog tadašnjih sankcija bilo je gotovo nemoguće legalno nabaviti bilo kakvu robu koja nije proizvedena u Srbiji, pa su svetski poznati brendovi, kao što su Nike, Reebok ili Marlboro bili neka vrsta statusnih simbola. Kao trenutno najpopularniji brend, prihvaćen je Diesel, po kome su dizelaši i dobili ime. Uzor svih dizelaša i, možemo slobodno reći, rodonačelnik njihovog stila bio je Aleksandar Knežević, poznatiji kao Knele. Ovaj mladić, inače vatreni navijač Crvene zvezde, bio je usko povezan sa vođom i pripadnicima Voždovačke kriminalne grupe, a učestvovao je u velikom broju pucnjava po Beogradu. Budući da je svojevremeno bio strah i trepet beogradskih ulica, mladići su počeli da se ugledaju na njega i tako je počelo širenje prepoznatljivog trenda uvlačenja gornjeg dela trenerke u farmerke. Za ovo su postojala dva razloga: pokazivanje skupe marke pantalona i kaiša, ali i praktičan način nošenja pištolja. Zbog ratova koji su besneli u komšiluku, oružje je bilo dostupno gotovo svima, što je olakšalo okretanje kriminalu. Oni koji nisu bili umešani u kriminalne poslove i crno tržište, težili su da makar svojim izgledom oponašaju ovakav životni stil. Obeležja „dizel momaka“ Obrijana glava, debeli zlatni lanci oko vrata i air max patike bili su neizostavni elementi pripadnika ove kulture. Svoje bogatstvo dizelaši su demonstrirali nošenjem upadljivog nakita, satova, uglavnom zlatne boje, kao i posedovanjem mobilnog telefona, koji je u to vreme bio retkost. Ukratko, dizelaškim stilom vladalo je pravilo 4P: pajero – pejdžer – pištolj – plavuša. Izgled mafijaša, mačo muškarca, bio je ideal ovih mladića, željnih moći i reputacije. Sa druge strane, devojke dizelašice, poznate i kao sponzoruše, predstavljale su se pre svega kao seksualni objekti, zbog čega je isticanje ženskih atributa provokativnom odećom stavljeno u prvi plan, pored jake šminke, cipela sa visokom štiklom i takozvanog plastičnog izgleda. Ovakav stil osuđivan je kao džiberski od strane manjine koje se borila protiv najezde dizelaša. Iako se smatra potkulturom, dizelaški pokret devedesetih godina nije predstavljao nikakav vid bunta ili različitosti. Štaviše, smatrao se za mejnstrim, nasuprot padavičarima, koji su slušali uglavnom rok, imali posebna mesta za izlaženje i borili se da makar u svojim krugovima očuvaju koliko-toliko ispravne vrednosti. Turbo-folk širenje šunda Dizelaška potkultura nije inicirana samo kriminalom, već i turbo-folkom, novim muzičkim stilom u vidu mešavine tradicionalnog srpskog folka i euro densa, koji je veoma brzo stekao popularnost. Poznate ličnosti su svojom muzikom i životom promovisale luksuz, konzumiranje narkotika, firmiranu odeću i skupa kola – život kakvom su mladi masovno težili. Sociolozi objašnjavaju da je šou biznis bio jedan od načina da se narodu plasiranjem jeftinih zabavnih sadržaja skrene pažnja sa ratova u okolini, siromaštva i inflacije koja je tada vladala. Estrada, podržana od strane političara, preko noći je dobila jednu od vodećih uloga u društvu. Novokomponovana muzika oslikavala je stereotipe o vezi između plastične lepotice i kriminalca, banalizujući emocije i izražavajući fascinaciju novcem i oružjem. Upotreba specifičnog slenga i negovanje gangsterske estetike doprinela je cilju: mase su prihvatile šund, a pesme Mileta Kitića, Ace Lukasa, Dragane Mirković, Svetlane Ražnjatović i mnogih drugih bile su najpopularnije u beogradskim diskotekama. Kralj kokaina i Gangster za ljubav samo su neke od pesama čiji tekstovi oslikavaju raskalašan život estradnih zvezda, dok je pesma Ivana Gavrilovića Dvesta na sat prihvaćena kao himna dizelaša. Sada naširoko prihvaćen, termin turbo-folk skovao je Rambo Amadeus, pri tome dajući i njegovu možda najbolju definiciju. Turbo-folk nije muzika, turbo folk je kakofonija svih ukusa i mirisa vezanih u jednu zvučnu promaju koja ima zadatak da zadovolji najšire ukuse, najniže strasti. (Rambo Amadeus) Dizelaši u popularnoj kulturi Iako manje popularni delom zbog rađanja novih potkultura, delom zbog vraćanja starim, dizelaši nisu potpuno nestali po ulasku u novi milenijum. Zemun, Voždovac i Surčin su devedesetih godina bili prestonice dizelaškog pokreta. Na mesto kriminalaca i ratnih profitera sada su došle navijačke grupe i klanovi, takozvani neodizelaši, koji i dalje neguju estetiku svojih prethodnika, uz određene modifikacije: raskopčani šuškavci ustupili su mesto maskirnim duksevima bez rajsferšlusa, nakit nije toliko upadljiv, a neizostavan detalj su kapuljače i replike patika sa vazdušnim đonom. Šejtanov ratnik, gde je glavni junak dizelaš, Šišanje i Rane, koji na najverniji način oslikava kako izgleda odrastanje na beogradskom asfaltu sredinom devedesetih propraćeno kriminalom i novim sistemom vrednosti su jedni od mnogobrojnih filmova koji se bave ovom potkulturom. Dizelaši su neretko i tema pesama, koju danas najčešće srećemo kod rep izvođača kao što su Ivan Ivanović Đus, Napoleon, ili sastav V.I.P. Takođe, grupa Babe u svojoj pesmi Dizel kratko i slikovito prikazuje dizelaški stil stihovima: Ja sam reper - moj drug mi je brat - mi smo dizel - zlatne kajle kačimo o vrat.
-
- srbiju
- preplavila
-
(и још 7 )
Таговано са:
-
Dok je strateška lista želja Ministarstva odbrane i Vojske Srbije i dalje orijentisana na dugoročne pregovore o PVO sistemima i donaciji oklopnih sredstava za kopnenu vojsku, Rusiju zapravo zanimaju samo Avio-služba Vlade i Er Srbija. Suhoj ofanziva u regiji pored Avio-službe Vlade Srbije i Er Srbije usmerena je i na slovenačku Adriju ali i hrvatsku Kroaciju / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Kada se ovoj listi već poznatih mogućih dilova doda i novogodišnje iznenađenje u vidu eventualne nabavke još šest novih transportnih helikoptera Mi-17(prema nekim glasinama ponovo bez dugog čekanja na isporuku), dva srpska civilna klijenta su jedini poslovi za koje se ruski proizvođači vazduhoplova zaista bore i od kojih nešto mogu i da zarade. Kada je Vučić poslednji put obišao neke avione blizu Moskve oni su se kasnije našli u Srbiji. Ovome se sigurno nadaju iz UAC-a i posebno Suhoja te su juče, poslednjeg dana posete predsednika Srbije, organizovali obilazak Superjeta 100 na moskovskom aerodromu Vnukovo. Avio-služba Vlade Srbije kao mušterija VIP verzije SSJ-a 100? / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Kako Tango Six saznaje Vučić je obišao tri letelice koje je Suhoj doleteo na Vnukovo za ovu priliku. U pitanju su VIP verzija („Sukhoi Business Jet“) koja službuje u predsedničkoj floti, zatim još jedan „Sukhoi Business Jet“ ali u MEDAVAC konfiguraciji u službi EMERCOM-a/MČS-a (Ministarstva za vanredne situacije Ruske Federacije) kao i jedan SSJ100 u putničkoj konfiguraciji, vlasništvo avio-kompanije Gazpromavia. Kako takođe saznajemo, aktivnosti konzorcijuma Superjet International koji predvodi Suhoj (deo UAC-a) u pogledu prodaje VIP opremljenog Superjeta 100 Avio-službi Vlade Srbije traju već mesecima. Rusko-italijanska kompanija (u kojoj je italijanski Leonardo 2016. godine smanjio udeo na samo 10%) želi da proda „Sukhoi Business Jet“ kao zamenu za stariji Falkon 50 sa kojim je državna delegacija Srbije i doletela na danas završenu posetu Putinu. Kako smo ranije preneli, Dmitri Rogozin je već pokušao da predloži Srbiji neku vrstu centra za opremanje enterijera modifikovanih VIP letelica. Pored željene prodaje jednog VIP primerka SSJ-a 100 državi, Suhoj takođe već skoro dve godine pokušava da ubedi i Er Srbiju da iznajmi ovu letelicu u putničkoj verziji. Pored najavljenog uspeha sa slovenačkim nacionalnim avio-prevoznikom (što je Tango Six detaljnije analizirao) Er Srbija ali i Kroacija Erlajnzostaju najozbiljnije mete Suhoja u regiji. Petar VOJINOVIĆ
-
General Vladimir Lazarević, prvi put po izlasku iz Haškog suda, o bombardovanju 1999. godine. Alijansa za 78 dana na našu zemlju bacila više bombi nego Hitler u Drugom ratu. RUŠEVINE Priština, posle jednog od mnogobrojnih naleta NATO aviona 1999. Foto Z. Jovanović PROTIV srpskog naroda i države NATO je 1999. godine vodio nuklearni i hemijski rat niskog intenziteta. Za tih 78 dana NATO je na našu zemlju sa mora, iz vazduha i kosmosa bacio više bombi nego Adolf Hitler 1941-1945. Ekvivalent korišćenih eksploziva je između šest i osam nuklearnih bombi bačenih na Hirošimu. Bio je to najasimetričniji rat vođen u dotadašnjih 50 godina postojanja NATO, a njihov ratni zločin pretvoren je u genocid nad našim narodom. ALARMANTNO Na Kosovo bačeno 10 tona uranijuma Ovo govori general Vladimir Lazarević, prvi put po izlasku iz haškog suda. Nekadašnji komandant Prištinskog korpusa, koji se minulog vikenda u Nišu sreo sa starešinama Treće armije Vojske Jugoslavije za vreme NATO bombardovanja naše zemlje, kaže da su francuski eksperti utvrdili da je radioktivnost municije NATO upotrebljene samo na Kosmetu 350 puta veća od dozvoljenih vrednosti. - Indijski stručnjaci naveli su da se radioktivnost sa Kosova i Metohije proširila 1.000 kilometara u prečniku, a autoriteti u svetskoj medicini, prof. dr Dušan Stanojević i Miodrag Đorđević, tvrde da će pakao kod nas početi tek posle 2020, kada će godišnje od posledica radioaktivnosti iz 1999. od kancera obolevati 70.000 osoba. Od tog broja, umreće, uprkos lečenju njih 40.000 - rekao je general Lazarević. Kako govori jedan od najpopularnijih generala u našoj zemlji, nuklearni rat protiv naših snaga na KiM počeo je 30. marta u rejonu Prizrena, dok je 25. aprila u Uroševcu i okolini NATO upotrebio kasetne bombe sa nepoznatim hemijskim agensom. Na udaru su bili pre svih pripadnici 243. mehanizovane brigade. - U dva navrata je tadašnji predsednik SAD Bil Klinton, preko TV stanica, objavljivao da Prištinski korpus i Treća armija više ne postoje - podsetio je general. - Prvi put, to je bilo 2. maja, na 32. dan agresije, a komanda Treće armije je reagovala tako što je u centru Prištine sazvala sve komandante jedinice sa terena da pred kamerama održe referisanje. Drugi put, Klinton je 28. maja svetskoj javnosti i rekao kako je američka strateška avijacija tog dana na Paštriku ubila 700 boraca Prištinskog korpusa i stvorila sve preduslove da NATO uđe na KiM. "Vašington post" je 4. juna, međutim, morao da objavi kako se "Vazdušno-kopnena operacija 'Strela 2', planirana u Vašingtonu, odbranom srpske vojske pretvorila u kašu". SEĆANjE General Lazarević, na skupu u Nišu, minulog vikenda Istina o uranijumu duboko skrivana Lazarević ukazuje na to da su ciljevi NATO bili da "primenom Hitlerove doktrine blickriga" za tri-četiri dana uništi efektive VJ i ubije više od 20.000 pripadnika Prištinskog korpusa. - Kada je juna 1999. godine NATO morao da prizna neuspeh, njihovi generali su izašli sa planom da na Srbiju krenu sa 200.000 do 400.000 vojnika i da je okupiraju u roku od četiri do šest meseci - seća se tih ratnih dana general Lazarević i podseća da je tada, ipak, odlučeno da se "problem vrati" Ujedinjenim nacijama. DA SE NE ZABORAVI - NA Veliki petak, 8. aprila, u Drenici su nam ubili 10 vojnika, a ranili 30 - podsetio je general Lazarević saborce Treće armije okupljene u Nišu na susretu pod nazivom "Da se ne zaboravi". - Istog dana na Juničkim planinama na odeljenje graničara pod vođstvom desetara Šarca udara od 200 do 300 plaćenika, a ovaj odbija napad. Druga graničarska grupa "Gromovi" istog dana sukobljava se sa šiptarskim teroristima, koji ulaze takođe iz Albanije i odbijaju napad. I tako... počinje pakao Košara. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:689704-Nato-na-Srbiju-srucio-osam-Hirosima
-
Voja Antonić napustio Srbiju u 65. godini: Devedesetih smo makar imali nadu, a čemu sada da se nadamo? Tvorac legendarnog domaćeg računara "Galaksija" odselio se u Kaliforniju, gde je dobio posao Vojislav Antonić, pronalazač i novinar, tvorac legendarnog domaćeg računara "Galaksija", otkrio je u intervjuu Danasu da je njegovo jugoslovensko čedo (i čudo) ušlo u Muzej istorije računara u Silicijumskoj dolini u Kaliforniji, ali i da je dan pre 65. rođendana napustio zemlju i dobio posao u SAD. "Period devedesetih bio je strašan, ali smo tada makar imali nadu da će se stvar promeniti kada Miloševićevoj autokratiji dođe neizbežan kraj. Čemu sada da se nadamo? Istina, sad se nešto jasnije vidi kraj Vučićeve tiranije, ali šta je sledeće? Pored ovakvog naroda, svaka vlast će se pretvoriti u ono što vodi državu ka besmislu", kazao je Antonić. On se na preokret, kaže, odlučio u ozbiljnim godinama, i zaposlio se u kompaniji "Supplyframe". Cilj mu je, navodi, da pripremi teren da tamo pređu i njegovi sinovi Marko i Ivan. "Nas vetrovi bacaju s kraja na kraj, mi nemamo ni vlast, ni duh, ni kulturu, pa ni narod kojim bismo se tome usprotivili. Naša vlast čini sve da što više mladih obrazovanih ljudi napusti zemlju, kao i da bude što više bednika koji preturaju po kontejnerima, jer je njih lako kupiti jednim sendvičem", rekao je Antonić u intervjuu za današnji broj Danasa. Izvor
-
Migovi u Srbiju, a srpski piloti u Rusiju: BARS 2017
тема је објавио/ла Милан Ракић у Ваздухопловство
U trenutku dok se transportni avion An-124 koji prevozi prva dva aviona MiG-29 za Srbiju nalazi u vazduhu, na putu do vojnog aerodroma Batajnica, Ministarstvo odbrane Ruske Federacije objavilo je da su srpski piloti-lovci danas stigli u Lipeck, u 4. Centar za borbenu obuku i preobuku letačkog sastava, elitnu školu za pilote koja se može uporediti sa nekada u pop-kulturi popularnim američkim Top Ganom. Pripadnici 101. lovačko-avijacijske eskadrile i 890. mešovite helikopterske eskadrile provešće nedelju dana u Lipecku (kako je Tango Six već ranije izvestio) u okviru trećeg izdanja vežbe BARS. Najznačajnije vazduhoplovne vežbe koju je Srbija sa Rusijom izvela u novembru 2015. i zatim u oktobru 2016. godine. – U vazduhoplovnom centru Lipeck danas počinje najznačajnija zajednička Rusko-Srpska vežba u obuci borbene upotrebe aviona MiG-29 i helikotera Mi-8 – „BARS 2017“. Teme vežbi koje će biti realizovane biće u oblastima presretanja u vazduhu, borbenog traganja i spasavanja, gašenja požara, desantu borbenih trupa i jurišnih dejstava po zemaljskim ciljevima. Kao dodatak, piloti dve države vežbaće vazdušnu borbu na srednjim daljinama kao i gađanje zemaljskih ciljeva. – stoji u saopštenju ruskog Ministarstva odbrane. Ko zna bolje da koristi MiG-29 od zemlje koja ga je proizvela? Detalj sa prvog BARS-a / Foto: Ministarstvo odbrane Srbije Lipeck je danas glavna baza za proučavanje borbenih sposobnosti različitih tipova taktičkih aviona koji se nalaze u sastavu Vazdušno-kosmičkih snaga Rusije a iskustva koja su stečena iz različitih letnih eksperimenata se primenjuju u daljem razvoju vazduhoplova kao i u definisanju njihove borbene primene. U njegovom sastavu se nalaze i akro-grupe ’’Ruski Vitezovi’’, ’’Striži’’ i ’’Sokolovi Rusije’’ koji na najbolji način predstavljaju rusku avijaciju, veštinu pilota i manevarskih sposobnosti aviona. Strukturu centra čine Avijacijska grupa sa 968. instruktorskim mešovitim avijacijskim pukom za istraživanje sa 4 eskadrile i to 1. lovačkom eskadrilom sa avionima Su-27 i UB, Su-27SM, Su-30SM, Su-35S, 2. lovačkom eskadrilom sa MiG-ovima 29, MiG-29SMT, 3. bombarderskom eskadrilom sa avionima Su-24M i Su-34 i 4. jurišnom eskadrilom koja leti na Su-25 i Su-25SM. Pripadnici jedinica koje se nalaze u formaciji Centra učestvuju na svim važnim vazduhoplovnim događajima, kako u Rusiji tako i u inostranstvu. Nijedna velika vežba, parada ili aeromiting ne može da prođe bez letenja aviona Lipeckog aviocentra. Petar VOJINOVIĆ -
Ova crvenokosa devojka mora da postane zvezda - izjavio je svojevremeno slavni glumac Pol Njumen na snimanju filma Blejz 1989. godine. Glumica crvene kose o kojoj je govorio ovaj oskarovac bila je Lolita Davidović. I zaista, Njumen nije pogrešio. Zahvaljujući ulozi striptizete Blejz Star u koju se zaljubljuje američki guverner Erl Long (igra ga Njumen), Lolita je preko noći postala zvezda. Njena karijera do tada je bila tek u povoju, a najveći uspeh bio je upravo to što je sa 27 godina zaigrala glavnu ulogu u jednom filmu. Priliku da bude na istom setu sa Polom Njumenom dobila je na audiciji, a izabrana je od 600 prijavljenih glumica. Kako je kasnije govorila, najveći strah pred početak snimanja imala je zbog činjenice da je na veliko platno trebalo da prenese jednu istinitu životnu priču - priču Blejz Star, igračice burleske (gotovo izumrle forme striptiza koja je tek poslednjih godina ponovo popularna zahvaljujući Diti fon Tiz). "Nije me poznavala kao glumicu. Bila sam tada nepoznata. Ali ni u jednom trenutku nije bila sumnjičava. Sve vreme mi je pružala podršku", prisetila se pre nekoliko godina Davidović, dodajući da je igračica sve vreme bila na snimanju i da joj je čak donosila i svoje stare kostime za nastupe da bi ih probala i nosila. Kako bi što bolje dočarala pravu Blejz, morala je da se ugoji nekoliko kilograma. Od ovog filma sve se promenilo za Lolitu Davidović, koja je u svojoj dosadašnjoj karijeri ostvarila više od 60 filmskih uloga i pojavljivala se i u više od 20 popularnih TV serija. Lolita Davidović rođena je 15. jula 1961. godine u Londonu (Ontario u Kanadi). Ćerka je jugoslovenskih imigranata - njen otac Branko Davidović je Beograđanin, poreklom iz Beške kod Inđije, a majka joj je iz Ljubljane. Kasnije se iz Kanade preselila u Čikago, a potom u Holivud. Odrasla je u srpskoj tradiciji i, iako su joj roditelji razvedeni, i dan-danas je vezana za Srbiju. Redovno posećuje pravoslavnu crkvu u Los Anđelesu. Ministarstvo za dijasporu Srbije odlikovalo je 2005. godine Lolitu ordenom Nemanjića zbog njenih patriotskih aktivnosti u Holivudu. "Moj muž Ron počasni je član srpske zajednice u Kaliforniji i vrlo rado pije šljivovicu. Često se družimo sa Srbima, pogotovo kad se nešto dešava u organizaciji naše pravoslavne crkve. Od oca sam nasledila veliko poštovanje za našu veru i tradiciju. Srpski ne govorim najbolje, i zbog toga me je sramota, jer moj muž, koji zna nešto malo srpski, i to malo govori bolje od mene", u šali kaže holivudska diva. Lolita je udata za režisera Rona Šeltona, filmskog reditelja, koga je upoznala upravo na snimanju pomenutog filma Blejz. Šelton je scenarista i reditelj filmova Belci ne umeju da skaču, Tim snova, Daramski bik, Loši momci II... "Moji srpski prijatelji su ga prihvatili kao počasnog Srbina zbog njegovog jakog glasa, nekompromitovanih metoda i navika u ispijanju alkohola - možda ne navika, ali sklonosti. Ali i zbog njegove prizemnosti. On je pravi Amerikanac, ali mislim da američka i srpska kultura deli mnogo toga", kaže glumica. Inače, njen muž je nekadašnji bejzbol igrač i većina njegovih filmova govori o sportistima (košarci, golfu, bejzbolu...) Lolita ne deli njegovu ljubav prema sportu, osim kako kaže kroz smeh, prema boksu, aludirajući na film njenog muža Igraj do koske, u kome je glumila pored Antonija Banderasa i Vudija Harelsona. Par ima dvoje dece - ćerku Valentinu i sina Džona. "Volim da sam sa našim ljudima iz crkve, jer pozitivno utiču na moju porodicu, posebno na decu. Ne snimam mnogo u poslednje vreme, posvećena sam odgajanju dece", izjavila je Davidović. Ljubav prema glumi nastala je, kako objašnjava, zbog osećaja poštovanja prema jeziku. I danas bi se rado vratila pozorištu, upravo zbog dugih monologa koje samo na sceni ima priliku da izgovara. Kao dete pomalo je kasnila za svojim vršnjacima. Bila je introvertna i nije volela mnogo da se druži, što se kako dodaje, nije mnogo promenilo ni danas. Pa kako je onda postala glumica?! "Mislim da je to bila kombinacija mog slovenskog porekla i činjenice da sam jako emotivna. Volim da slušam ljude, zapravo mnogo volim ljude. I njihova iskustva. Mislim da je najkreativnija i najzdravija stvar koju sam mogla da uradim to da nasledim nečije životno iskustvo, da ga naselim, imitiram, umesto da samo živim svoje uloge", priča Davidović, koja je glumu studirala u Njujorku. Svoj prvi film Razred Lolita je snimila 1983. godine. Nakon uspeha filma Blejz, glumila je uz Endi Mekdauel i Džona Malkoviča u ostvarenju Predmet lepote, zatim u trileru Brajana de Palme Zmija u nedrima, te u komediji Nedostatak vere sa Stivom Martinom i JFK sa Kevinom Kostnerom. Bili su tu i filmovi Tačka ključanja, Nekad i sad, Bogovi i čudovišta, Dugo putovanje, Septembarsko svitanje, Ubij svoje najdraže... Ali i popularne serije Monk, L svet, Mesto zločina, Zločinački umovi, Pravi detektiv... Igrala je zajedno sa Ričardom Girom, Šeron Stoun, Veslijem Snajpsom, Džonom Vojtom, Džejmsom Vudsom, Kristoferom Vokenom, Raselom Krouom, Harisonom Fordom, Kurtom Raselom... Zahvaljujući TV filmu stanice HBO - Prison Stories: Women on the Inside, bila je nominovana za nekoliko nagrada, a među glumačkim priznanje koje je dobila najdraža joj je nagrada na filmskom festivalu u Tokiju 1993. godine, gde je proglašena za najbolju glumicu za rolu u romantičnom filmu Mlađi i mlađi. U jednom razgovoru za domaće medije kazala je da bi volela da igra u nekom filmu Emira Kusturice. "Viđam se sa kolegama iz Srbije na festivalima. Volela bih da vidim Beograd i da sebi nađem na filmu ulogu neke hrabre Srpkinje. Međutim, sve zavisi od toga koliko ću biti posvećena deci", priča glumica. Na IMDB još uvek stoji podatak da je deo projekta u nastajanju o Nikoli Tesli koji planira da snimi Vladimir Rajčić (Srpski ožiljci). Do tada izvesno je da ćemo je gledati u novim epizodama serije Red i zakon. Marija KRTINIĆ
-
- lolita
- davidović:
-
(и још 3 )
Таговано са:
-
Na teritoriji opštine Sjenica je proglašena vanredna situacija zbog snega koji pada 48 časova i puteva na Pešterskoj visoravni koji su još uvek neprohodni. IZVOR: BETA SUBOTA, 7.01.2017. | 13:37 -> 17:22 Ilustracija: Tanjug Visina smetova na pojedinim mestima je i do četiri metra. Direktor Direkcije za projektovanje i izgradnju Sjenice Rasim Jahić rekao je radiju Sto plus da vetar stvara smetove i do četiri metra visine, a da su putevi do sela i dalje neprohodni. "Sela Buđevo, Vrapci, Šare i Boguti su bez struje, dok su Crvsko i Doliće bez vode", rekao je Jahić. On nije precizirao koliko je ljudi zarobljeno u pešterskim selima, naglašavajući da jak vetar poništava sve napore ljudi i 17 mašina koje neprestano rade. "Ako bi vetar prestao da duva, puteve bismo mogli da očistimo za najmanje tri dana. Međutim, ono što nam otežava posao je niska temperatura, pa često dolazi do zaustavljanja rada mašina", dodao je Jahić. U opštini Medveđa je proglašena vanredna situacija zbog nemogućnosti da se očiste lokalni putevi, na kojima su smetovi visoki i dva metra, te ne može da se ode do stanovnika zavejanih planinskih sela. Predsednik Opštine Medveđa i komandant Štaba za vanredne situacije, Nebojša Arisć rekao je agenciji Beta da je Javno preduzeće "Obnova" s tri mašine za ćišćenje snega nemoćno u borbi s mećavom. "Najteže je u selima uz administrativnu liniju sa Kosovom i Metohijom - Medvece, Marovac, Gornji Gajtan, Braina, Gubavce i Sponce, gde su staračka domaćinstva i bolesni ljudi. Ne možemo da očistimo puteve ni do policijski i vojnih punktova u tom kraju. Zapravo, mi ih očistimo, ali za nekoliko sati ponovo su zatrpani", kazao je Arsić. On je rekao da je jedna žena iz Gornjeg Gajtana na rukama doneta do prohodnog puta kako bi otišla do leskovačke bolnice na dijalizu, i da je on opštinskim terenskim vozilom iz Tupala dovezao devojčicu sa visokom temperaturom do Doma zdravlja u Medveđi. "Pošto smo u vanrednoj situaciji, sada možemo da angažujemo dodatnu mehanizaciju što smo i učinili, pa se nadamo da ćemo uspeti da probijemo smetove viskoke preko dva metra", rekao je on. Istakao je da u pojedinim selima nestaje struja, najčešće u Tupalu.
Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука. Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано. Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.
© ☦ 2021 Сва права задржана.