Претражи Живе Речи Утехе

Nažalost, ovo nisam ja napisao; šteta: Noćas je pao snijeg… 08:00 Izašao sam pred kuću i napravio snjegovića da obradujem djecu kad se probude 08:10 Susjeda (ne propustivši istaknuti da je feministica) me je ljutito upitala zašto nisam napravio snjegovićku 08:15 U redu, pokraj snjegovića sam napravio i snjegovićku 08:17 Susjeda (ona ista što ističe da je feministica) je prigovorila zbog bujnog snjegovićkinog poprsja, jer da to potiče isticanje žena kao seksualnih objekata 08:20 Dok sam se trudio smanjiti snjegovićkine grude… grudi, s prozora prekoputa su mi dvojica (u istospolnom braku) bijesno predbacivala homofobiju, jer nisam napravio dva muška snjegovića 08:22 Vika je probudila njihovog transseksualnog susjeda… susjedu… osobu, koja mi je potom dobacila primjedbu da sam morao napraviti snježne osobe s izmjenjivim dijelovima koji definiraju spol 08:24 Veganska obitelj u prolazu (ne propustivši istaknuti da su vegani) zgrozila se zbog noseva mojih snjegovića - jer mrkva je povrće, dakle hrana, dakle ne smije biti degradirana u dekoraciju za snježne figure 08:27 Netko me je s leđa pogodio grudom uz poklik da sam rasist, jer sam snjegoviće napravio bijele 08:31 Tamnoputi mladić s bradom i jakim stranim naglaskom prišao mi je i glasno inzistirao na tome da ženski snjegović (oprostite, snjegovićka) u javnosti mora biti pokrivenog tijela, glave i lica 08:35 Ponovo se pojavila susjeda feministica oštro zahtijevajući da sklonim metlu sa snjegovićke, jer metla pridonosi opresiji svih žena kroz stereotipni prikaz njene uloge kućanice 08:43 Stigla je policija jer je netko prijavio spolno uznemiravanje 08:44 Dok su me legitimirali, pristigao je i predstavnik gradskog Odbora za ravnopravnost spolova i nacionalnih manjina; prijetio mi se prijavom socijalnoj službi, koju je odmah i nazvao 08:45 Stigla je TV ekipa iz emisije „Provjereno“; deset minuta potom bio sam uživo na „Dobro jutro Hrvatska“, gdje je ispod moje slike stajala info-traka s natpisom „Seksist i rasist iz susjedstva“ 08:48 Pred kućom mi je Andrija Jarak s mikrofonom 08:55 Policija me ispituje imam li suučesnike 09:00 Socijalni radnik u pratnji činovnika iz Ureda dječje Pravobraniteljice odveli su mi djecu u neku dobru i brižnu obitelj 09:30 Između stotinjak pristiglih osoba koje su nosile trasparente s natpisima podrške mojim pravima i podjednakog broja onih koji su pristizali s bakljama, vilama, konopcem za vješanje, katranom, perjem i zahtjevima da me se prvo raščereči a tek potom spali, nastala je opća ulična tučnjava, prevrtanje automobila, paljenje guma na barikadama i uzajamno gađanje kockama kaldrme 12:00 Snijeg se otopio. Gomila okupljena u mojoj ulici stoji zbunjeno, češka se po glavi i jedni druge pitaju sjeća li se itko što je povod i uzrok svemu ovome. Potom svi odlaze na pivo. Pouka: Ova priča nema pouku. Ona samo prikazuje u što smo se svi pretvorili, a sve to zbog lanjskih snjegova. Nažalost, ovo nisam ja napisao; šteta: Noćas je pao snijeg… 08:00 Izašao sam pred kuću i napravio snjegovića da obradujem djecu kad se probude 08:10 Susjeda (ne propustivši istaknuti da je feministica) me je ljutito upitala zašto nisam napravio snjegovićku 08:15 U redu, pokraj snjegovića sam napravio i snjegovićku 08:17 Susjeda (ona ista što ističe da je feministica) je prigovorila zbog bujnog snjegovićkinog poprsja, jer da to potiče isticanje žena kao seksualnih objekata 08:20 Dok sam se trudio smanjiti snjegovićkine grude… grudi, s prozora prekoputa su mi dvojica (u istospolnom braku) bijesno predbacivala homofobiju, jer nisam napravio dva muška snjegovića 08:22 Vika je probudila njihovog transseksualnog susjeda… susjedu… osobu, koja mi je potom dobacila primjedbu da sam morao napraviti snježne osobe s izmjenjivim dijelovima koji definiraju spol 08:24 Veganska obitelj u prolazu (ne propustivši istaknuti da su vegani) zgrozila se zbog noseva mojih snjegovića - jer mrkva je povrće, dakle hrana, dakle ne smije biti degradirana u dekoraciju za snježne figure 08:27 Netko me je s leđa pogodio grudom uz poklik da sam rasist, jer sam snjegoviće napravio bijele 08:31 Tamnoputi mladić s bradom i jakim stranim naglaskom prišao mi je i glasno inzistirao na tome da ženski snjegović (oprostite, snjegovićka) u javnosti mora biti pokrivenog tijela, glave i lica 08:35 Ponovo se pojavila susjeda feministica oštro zahtijevajući da sklonim metlu sa snjegovićke, jer metla pridonosi opresiji svih žena kroz stereotipni prikaz njene uloge kućanice 08:43 Stigla je policija jer je netko prijavio spolno uznemiravanje 08:44 Dok su me legitimirali, pristigao je i predstavnik gradskog Odbora za ravnopravnost spolova i nacionalnih manjina; prijetio mi se prijavom socijalnoj službi, koju je odmah i nazvao 08:45 Stigla je TV ekipa iz emisije „Provjereno“; deset minuta potom bio sam uživo na „Dobro jutro Hrvatska“, gdje je ispod moje slike stajala info-traka s natpisom „Seksist i rasist iz susjedstva“ 08:48 Pred kućom mi je Andrija Jarak s mikrofonom 08:55 Policija me ispituje imam li suučesnike 09:00 Socijalni radnik u pratnji činovnika iz Ureda dječje Pravobraniteljice odveli su mi djecu u neku dobru i brižnu obitelj 09:30 Između stotinjak pristiglih osoba koje su nosile trasparente s natpisima podrške mojim pravima i podjednakog broja onih koji su pristizali s bakljama, vilama, konopcem za vješanje, katranom, perjem i zahtjevima da me se prvo raščereči a tek potom spali, nastala je opća ulična tučnjava, prevrtanje automobila, paljenje guma na barikadama i uzajamno gađanje kockama kaldrme 12:00 Snijeg se otopio. Gomila okupljena u mojoj ulici stoji zbunjeno, češka se po glavi i jedni druge pitaju sjeća li se itko što je povod i uzrok svemu ovome. Potom svi odlaze na pivo. Pouka: Ova priča nema pouku. Ona samo prikazuje u što smo se svi pretvorili, a sve to zbog lanjskih snjegova. M.FACEBOOK.COM Nažalost, ovo nisam ja napisao; šteta: Noćas je pao snijeg… 08:00 Izašao...

– Ovde je red za žrtvoprinošenje? – Jeste, ovde. Bićete iza mene. Ja sam 852, vi – 853 po redu. – Jooj, baš je veliki red. – Ne sekirajte se, brzo to ide. U ime čega žrtvujete? – Ja – u ime ljubavi. Vi? – A ja – u ime dece. Deca su moje sve na ovom svetu! – A šta ste doneli kao žrtvu? – Svoj privatni život. Samo da su deca zdrava i srećna. Za njih ću sve da dam. Jedan dobar čovek je hteo da me oženi – nisam pristala. Kako da im dovedem očuha u kuću? Voljeni posao sam napustila, daleko je od kuće. Zaposlila se kao spremačica u vrtiću – da budem pored njih, da pazim da su siti i zadovoljni. Sve za decu! Za sebe – ništa. – Joj, kako vas razumem. A ja želim da žrtvujem odnose… Razumete, između mene i supruga ne postoji više ništa. Pored njega je druga žena.. Ma, i kod mene se pojavio drugi muskarac, ali… Kada bi muž otišao prvi! Ali on ne ide kod ljubavnice! Neće! Plače.. kaže da je navikao na mene… A meni ga je žao! Jer plače.. Tako i živimo.

Javna tribina „U predvečerje rata, 20 godina kasnije“ povodom obeležavanja druge decenije od početka NATO bombardovanja SRJ održana je u subotu u bioskopskoj sali Muzeja vazduhoplovstva. Prisutnima su o svojim iskustvima i sećanjima govorili tadašnji potpredsednik Vlade SRJ Nikola Šainović, načelnik Centra za obaveštavanje i uzbunjivanje 1999. godine Avram Izrael, komandant 3. diviziona 250. raketne brigade pukovnik u penziji Zoltan Dani, kao i autor makete MiG-29 iz 1999. pilot potpukovnik u penziji Đorđe Ivanov. Tribinu je otvorio direktor Muzeja vazduhoplovstva Čedo Milivojević rekavši da Muzej ima obavezu obeležavanja godišnjice od NATO bombardovanja te da se od ove tradicije neće odustati. On je podsetio i da je bombardovanje trajalo od 24. marta do 10. juna 1999. godine, a da je u tom periodu „poginulo više hiljada civila, kao i 1.008 pripadnika vojske i policije, među kojima i 39 pripadnika RV i PVO“. „U očaju smo predložili i da cela Srbija uđe u NATO, ali pod uslovom da ostane cela. Nisu prihvatili.“ / Foto: Igor Marjanović, Muzej vazduhoplovstva O političkim okolnostima i događajima koji su prethodili 1999. godini pričao je tadašnji potpredsednik Vlade SRJ Nikola Šainović, koji je istakao da je strateška pozicija zemlje odredila njenu dalju sudbinu, što je na kraju i dovelo do NATO bombardovanja usled nemogućnosti postizanja saglasnosti oko kosovskog pitanja: – Mi jesmo tokom dva svetska rata bili saveznici sa Amerikom i Engleskom, ali saveznici u ratu protiv Nemačke, a nakon pada Berlinskog zida to postaje rat protiv Rusije u kojem mi ne želimo da učestvujemo i ovo određuje naš položaj, koji i danas traje. Tokom devedesetih godina bilo je raznih pokušaja da se spreči da do sukoba dođe. Pored svega što smo nudili, mi smo jednom iz očaja u Rambujeu predložili i da cela Srbija uđe u NATO, ali pod uslovom da ostane cela. Nisu hteli ni da razgovaraju o tome. – O sistemu osmatranja, obaveštavanja i uzbunjivanja, koji je informisao javnost o nastanku i prestanku opasnosti od bombardovanja, govorio je tadašnji načelnik Centra za obaveštavanje i uzbunjivanje Avram Izrael. On je istakao da je SRJ 1999. godinu dočekala u teškom materijalno-tehničkom stanju kada je u pitanju ovaj sistem: – U periodu devedesetih godina nastaje prekid u razvoju sistema osmatranja i obaveštavanja i mnogo ljudi odlazi sa posla. Uoči bombardovanja uspevamo da revitalizujemo sistem zahvaljujući Skupštini grada Beograda i privrednicima koji su želeli da pomognu i vrlo brzo popunjavamo jedinicu do 100% i osposobljavamo sve sirene – 20 pneumatskih i oko 200 električnih koliko ih je bilo u Beogradu. Smatrali smo da jedan grad sa milionskim brojem stanovnika ne možemo da držimo u informativnom mraku i zbog toga smo građane obaveštavali i uspostavljali odnos poverenja sa njima. Mada je bilo pokušaja cenzure, u smislu da odajemo vojne tajne i dižemo hajku, Centar je prvoklasno obavljao svoje zadatke. – Sala Muzeja puna / Foto: Igor Marjanović, Muzej vazduhoplovstva Na tribini u Muzeju govorio je i pukovnik u penziji Zoltan Dani, komandant 3. diviziona 250. raketne brigade, koja je 27. marta srušila avion Američkog ratnog vazduhoplovstva F-117: – U 18 časova 27. marta naša jedinica dobija pripravnost 1 kada nam iz operativnog centra naređuju da odmah uključimo naš osmatrački radar jer je dobijena informacija da u vazdušnom prostoru postoje ciljevi koje osmatrački radari operativnog centra ne mogu da uoče. Mi smo zahvaljujući našem radaru videli 5 takvih ciljeva, od kojih se jedan ozbiljno približavao u našu zonu uništenja. Nakon dobijanja potvrde od operativnog centra da se izvrši borbeno dejstvo ka tom cilju, on biva prebačen sa osmatračkog na nišanski radar. Kada je sve bilo pripremljeno, naredio sam oficiru za vođenje da lansira dve rakete od kojih je prva pogodila avion, kome je od dejstva bojeve glave otpalo levo krilo i on je pao je u reonu sela Buđanovci. – O iskustvima tokom bombardovanja / Foto: Igor Marjanović, Muzej vazduhoplovstva O tome kako je domišljatost srpske avijacije uspela da spasi 6 aviona MiG-29 govorio je pilot potpukovnik Đorđe Ivanov, čija se maketa tog aviona iz 1999. nalazi u Muzeju vazduhoplovstva i dodao: – Sa dvojicom svojih kolega sam 23 dana pravio makete MiG-ova. Niko od nas nije imao posebnog iskustva u tome, već smo se samo jednog dana okupili u jednoj školi, pogledali makete od plastike i skice i na taj način se rodila ideja. Bilo je dosta problema prilikom izrade maketa, ali smo na kraju uspeli i zahvaljujući njima smo sačuvali našu avijaciju i zadržali rusku tehniku u Srbiji. – Više o istorijskim okolnostima koje su dovele do NATO bombardovanja, ulozi Centra za obaveštavanje i uzbunjivanje u informisanju građana, obaranju čuvenog „Noćnog jastreba“, kao i „varkama“ kojima se pribegavalo kako bi se sačuvala domaća avijacija, pogledajte u integralnom snimku predavanja: Luka MATOVIĆ