Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'rusije'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Prilikom nedavne posete delegacije Ministarstva odbrane Srbije Moskvi prvi put smo zvanično dobili potvrdu da se sa Rusijom, pored dodatnih transportnih helikoptera Mi-17, pregovara i o nabavci, kako je rečeno, borbenih helikoptera Mi-35. Do sada smo o mogućoj kupovini ovakvih helikoptera obično dobijali informacije iz pojedinih domaćih medija koji su najavljivali nabavku četiri helikoptera Mi-24 (NATO oznaka “Hind“ što u prevodu s engleskog jezika znači košuta) ne samo iz Rusije već i iz Belorusije. Do sada je nove Mi-35M u svetu nabavilo 9 zemalja / Foto: Žarko Skoko, Tango Six Ovoga puta takođe je rečeno da bi iz Rusije stiglo 4 primerka Mi-35 koja je jedna od izvoznih varijanti čuvenog desantno-jurišnog Mi-24 koji je najraspostranjenijiborbeni helikopter u svetu, trenutno upotrebljava čak 58 država a koristilo ga je još 12. Ujedno to je borbeni helikopter koji je istoriji učestvovao u najviše sukoba, korišćen je u preko 30 ratova a mogli smo ga videti i u borbenim dejstvima u našem regionu, pre svega u Hrvatskoj, na Kosovu i Metohiji kao i u Makedoniji. Trenutno su 24-ke angažovane u kriznim žarištima u Iraku, Siriji, Libiji, Maliju, Nigeriji, Čadu, Sudanu, Južnom Sudanu, Avganistanu, Mjanmaru, Nagorno-Karabahu. Dvocevni top GŠ-23 kalibra 23 mm u pokretnoj nosnoj tureli NPPU-23 na helikopteru Mi-24VM (Mi-35M). Borbeni komplet topa je 450 granata / Foto: Živojin Banković, Tango Six Cilj ove analize je da se pre svega razjasne nedoumice šta je moguće nabaviti iz Rusije kao i Belorusije što se tiče novih ili polovnih helikoptera Mi-24. O samom tipu helikoptera ćemo se pozabaviti nekom drugom prilikom odnosno kada bude sasvim sigurno da će se takve letelice naći u inventaru RV i PVO iako je ministar odbrane Aleksandar Vulin najavio da helikopteri iz Rusije stižu krajem ove ili početkom sledeće godine. Danas se Mi-24 kao polovan može nabaviti iz nekoliko zemalja ali kao nov samo iz Ruske Federacije koja je i originalni proizvođač. Mnoge, pre svega afričke i azijske države su u proteklih 26 godina polovne Mi-24 nabavljale iz Ukrajine, Belorusije ali i same Rusije. Međutim svoje viškove helikoptera prodavali su i Češka, Slovačka, Bugarska, Indija. Dva Mi-24V koji su proizvedeni 1983. i 1985. nabavljena su za potrebe nekadašnje Jedinice za specijalne operacije RDB MUP-a Srbije 1998. iz Ukrajine. Predata su Vojsci Srbije 2006. ali zbog lošeg tehničkog stanja i nepotpune dokumentacije nikada nisu remontovani / Foto: Živojin Banković, Tango Six Najsvežiji su primeri kupovine tri polovna primerka iz Slovačke za Senegal (remontovani u Poljskoj), Indija je donirala 4 helikoptera Avganistanu koji je takođe prethodno nabavio Mi-24 i iz Češke, Libija nabavlja Mi-24 iz Belorusije a Bugarska je deo svog viška prodala Maliju. Sve su to naravno bili polovni helikopteri u verzijama Mi-24D kao i noviji Mi-24V i P. Trenutno u našem susedstvu Mi-24 koristi Makedonija, svoje helikoptere Mađarska je poslala na remont u Rusiju dok je Bugarska samostalno remontovala dva primerka. Na tržištu polovnjaka se najčešće mogu nabaviti verzije Mi-24V čija je izvozna oznaka Mi-35, tu je potom Mi-24P (izvozna oznaka Mi-35P), zatim mnogi prodaju i varijante s ograničenim borbenim mogućnostima poput Mi-24K koji je služio za korekturu artiljerijske vatre kao i Mi-24R (RHR) koji se koristi za radio-hemijsko izviđanje. Ruski Mi-24P u Siriji naoružani lanserima B-8V-20 nevođenih raketnih zrna S-8 kalibra 80 mm i protivoklopnim raketama 9M114 Kokon sistema 9К113 Šturm-V / Foto: Ministarstvo odbrane Rusije Jedini novi Mi-24 se mogu nabaviti u Ruskoj federaciji, helikopteri za Armijsku avijaciju Rusije nose oznaku Mi-24VM dok su za izvoz to Mi-35M (postoje i podvarijante Mi-35M2 i Mi-35M3) koji se proizvode u fabrici ’’Rosvertol’’ u Rostovu na Donu. Ruska vojska je do sada primila preko 60 Mi-24VM a svoju borbenu premijeru ova najnovija varijanta Mi-24 je imala u Siriji dok je pre toga izvozni Mi-35M iračke armijske avijacije upotrebljen protiv takozvane Islamske države. Izvozne Mi-24VM s oznakom Mi-35M su do sada nabavili Azerbejdžan (24 helikoptera za svoju Graničnu gardu), Brazil (12 Mi-35M3, brazilska vojna oznaka AH-2 Sabre), Irak (28 isporučenih), Kazahstan (4 isporučena od 12 naručenih), Mali (naručena 4, isporučena dva), Nigerija (nabavila 12, isporučena dva), Pakistan (dobio za sada 4 primerka), Venecuela (10 isporučenih Mi-35M2 nazvani ’’Caribe’’), Uzbekistan (10 naručenih). Četvorocevni rotirajući mitraljez JakB-12,7 na helikopteru Mi-24V / Foto: Aleksandar Milošević Od starijih verzija najrasprostranjenija verzija u ruskoj armijskoj avijaciji je Mi-24P koja je karakteristična po tome što na desnom boku prednjeg dela trupa ima montiran teški dvocevni top GŠ-30K kalibra 30 mm. Danas je mnogo manje je zastupljena varijanta Mi-24V s četvorocevnim rotirajućim mitraljezom Jakušev-Borzov JakB-12,7 kalibra 12,7 mm. U Mornaričkoj avijaciji može se videti retka verzija Mi-24VP koja u nosnoj pokretnoj tureli ima dvocevni top GŠ-23 kalibra 23 mm koji je preuzet i kao rešenje za Mi-24VM (Mi-35M). Nabavka polovnih Mi-24 bila bi samo privremeno rešenje jer bi oni mogli da lete još maksimalno nekoliko godina. Proizvodnja Mi-24V prestala je još 1986. a Mi-24P 1989. godine. Danas se na tržištu za tri do 5 miliona dolara mogu nabaviti takve letelice koji se mogu i modernizovati (Uganda je npr. nabavila Mi-24PN) pre svega kada je u pitanju elektronska oprema, za šta je potrebno izdvojiti i koji milion više. S druge strane nov Mi-35M košta oko 20 miliona dolara. Helikopteri Mi-24VM i Mi-24P ruske armije u letu iznad Sirije. Na fotografiji se u prvom planu vidi primerak Mi-24VM opremljen sistemom za samozaštitu helikoptera L370 “Vitebsk“. Iako se smatra dubokom modernizacijom Mi-24V, varijanta Mi-24VM je ipak sasvim nov, dosta drugačiji helikopter. Za razliku od svih drugih verzija Mi-24, Mi-35M ima fiksni stajni trap koji omogućuje lakše i bezbednije sletanje usled vanrednog događaja a uz to je i pojednostavljena konstrukcija i proizvodnja. Ima nešto manji razmah krila s 4 umesto 6 podvesnih tačaka. Tu su zatim novi jači motori Klimov VK-2500-II, a od helikoptera Mi-28 su preuzete kompozitne lopatice nosećeg rotora kao i tzv. “X“ repni rotor. Tu je potpuno nova elektronska oprema koja obuhvata i osmatračko-nišanski sistem OPS-24N, žirostabilisani optoelektronski sistem GOES-324 koji ima termalni i televizijski kanal, laserski daljinomer i pelengator. Kabine posade su opremljene modernim višenamenskim kolor prikazivačima. Već smo spomenuli top GŠ-23L kalibra 23 mm s borbenim kompletom od 450 granata koji je smešten u pokretnoj nosnoj tureli NPPU-23. Ostalo naoružanje je uglavnom ostalo isto, tu su 20-cevni saćasti lanseri B-8V-20nevođenih raketnih zrna S-8 kalibra 80 mm, petocevni lanseri B-13L nevođenih raketa S-13 kalibra 122 mm, kontejneri UPK-23-250 s dvocevnim topom GŠ-23 23 mm s 250 granata, infracrveno samonavođene rakete Igla-V za desjtvo po sporoleterćim i niskoletećim vazduhoplovimam, poluaktivno radio komandno vođene protivoklopne rakete 9M114 Kokon sistema 9K113 Šturm-V dometa 5 km, probojnosti 650 mm homogenog čeličnog oklopa, zatim protivoklopna raketa 9M120 Ataka (dalji razvoj 9M114) dometa 6 km, probojnosti 800 mm oklopa. Video na kome se vidi helikopter Mi-35M najnovijeg korisnika ovog helikoptera, Pakistana Živojin BANKOVIĆ
  2. U utorak 27. februara pres-sekretar predsednika Rusije Dimitrij Peskov saopštio je da je Vladimir Putin potpisao novi državni program naoružavanja za period od2018. do 2028. godine. Detalji ovog dokumenta bili su usaglašeni i utvrđeni pre nastupanja 2018. godine kada je ujedno plan i odobren a o osnovnim zadacima dokumenta je dan pre predsednikovog potpisa, za medije govorio zamenik premijera Dmitrij Rogozin koji je dao intervju listu ’’Komersant’’. Par višenamenskih borbenih aviona Su-30SM Mornaričke avijacije VMF / Foto: Žarko Skoko Detalji ovog dokumenta nisu saopšteni ali je od ranije poznato da je u narednom desetogodišnjem periodu planirano da se za potrebe programa prenaoružavanja oružanih snaga Rusije potroši oko 19 triliona rubalja (oko 325 milijardi dolara).Veoma važno je reći da je novi program naoružavanja definisan na osnovu borbenih iskustava iz Sirije gde je ispitano preko 200 tipova naoružanja i vojne opreme. Očekuju se dalje nabavke taktičkih borbenih aviona / Foto: Žarko Skoko Zbog toga će prioritet u opremanju imati Kopnena i Vazdušno-Desantna vojska a akcenat će biti na razvoju robotizovanih oružanih sistema, visokopreciznog oružija i snaga nuklearnog odvraćanja. Visokoprecizno naoružanje odnosi se i na razvoj ubojnih sredstava za borbene avione i helikoptere. Ipak neće biti zanemareno opremanje ni Vazdušno-kosmičkih snaga novim količinama savremenih letelica kao i modernizacijama postojećih vazduhoplova. Obnova ruske vojne avijacije je nakon 90-tih godina 20. veka koji je bio period stagniranja i propadanja, intenzivnije započeta u prvoj polovini 2000-tih kada je završen razvoj mnogih novih vazduhoplova i kada su definisana osavremenjavanja postojećih tipova pre svega aviona a isto je rađeno i kod sistema za protivvazduhoplovna dejstva. Za nas je naravno najinteresantnije šta će se dešavati kada su u pitanju vojne letelice i sistemi PVO pa ćemo se u ovoj analizi potruditi da što bolje obradimo dostupne informacije o tome kako će se dalje razvijati vojna avijacija Rusije u narednih 10 godina kako na osnovu novog programa za period od 2018-2028, tako i što se tiče realizacije postojećeg programa koji će trajati do 2020. Prvi deo će sadržati sve vazduhoplove sem bespilotnih letelica koje će, zajedno s novim vazduhoplovnim naoružanjem i novim sistemima za protivvazduhoplovnu i protivraketnu odbranu biti predstavljeni u drugom delu ove analize. Novi tipovi vazduhoplova Dva nova tipa borbenih aviona koji će u narednoj deceniji biti uvedena u upotrebu jesu višenamenski borbeni avioni MiG-35 i Su-57. Prvi u svojoj najsavremenijoj očekivanoj konfiguraciji pripada 4++ dok je Suhojev avion poslednja 5. generacija. Za oba vazduhoplova se očekuje da ugovori za njihovu narudžbinu budu potpisani ove godine i najavljuje se da bi isporuke mogle da krenu već 2019. Dugo očekivani MiG-35 biće isporučivan kao jednosed MiG-35S (oznaka biroa 9.41SR) i dvosed MiG-35UB (9.47SR). Smatra se da će prvi primerci stići u jedinice s manje savremenim paketom avionike koji obuhvata radar N010M Žuk-M (ili M2) dok bi kasnije trebalo da se isporučuju primerci s AESA radarom Žuk-A (ili AM) a MiG-35 će biti prvi ruski operativni avion koji će imati savremeni kontejner s optoelektronskom opremom T220. Nova izvozna nada ruske vazduhoplovne industrije, višenamenski MiG-35 / Foto: Žarko Skoko U skorijoj budućnosti 35-ca bi mogla dobiti i motor RD-33MKM koji je u razvoju, čiji potisak iznosi 95 kN pri dodatnom sagorevanju i koji ima vektorisani potisak. Fabrička ispitivanja dva predserijska aviona (jednosed sa ev. brojem 702 i dvosed 712) koji su obrasci za Vazdušno-kosmičke Snage Rusije (VKS) su završena decembra prošle godine a u avione su testirali i vojni piloti. U proteklih nekoliko godina imali smo mnogo izjava zvaničnika kompanije RSK MiG i Ministarstva odbrane o tome koliko je primeraka planirano da se naruči. Na avio-salonu MAKS-2017. nezvanično se spekulisalo da će VKS do 2025. godine dobiti svega 24 aviona od čega bi 6 bilo isporučeno akro-grupi “Striži“. Januara prošle godine tadašnji komandant VKS Viktor Bondarev izjavio je da će prvi ugovor biti za 30 aviona, da bi potencijalno u jedinice ukupno moglo stići čak 170primeraka koji bi zamenili MiG-ove 29 što će zavisiti pre svega od mogućnosti i potreba. Razvoj MiG-a 35 se prilično odužio, čelnici VKS Rusije nisu želeli da prihvate avion u konfiguraciji u kojoj se nalaze avioni MiG-29KR i KUBR koje koristi Mornarička avijacija Rusije a iz koje su i nastali izvozni model MiG-29M i M2 kao i MiG-35. Mnogi stručnjaci smatraju da je MiG-35 za VKS nepotreban avion, da će biti uveden u upotrebu samo zbog podsticaja izvoza i to u malom broju. Činjenica jeste da je masa ovog aviona toliko porasla da to više nije laki već srednji borbeni avion koji se po troškovima korišćenja približio višenamenskim avionima Su-30 i 35 koji su po mnogim karakteristikama bolje rešenje za VKS kao i druge države s velikom teritorijom i akvatorijom. Prva dva aviona prve eskadrile Su-57 stižu sledeće godine / Foto: Žarko Skoko Rusija će, nakon SAD i NR Kine biti treća država koja će u svoje naoružanje uvesti borbeni avion 5. generacije (iako pojedini analitičari smatraju da kineski J-20 ne pripada u potpunosti 5. generaciji). Sledeće godine će, najverovatnije u bazu Lipeck, u 4. Centar za borbenu obuku i preobuku letnog sastava VVS, stići prvi primerci aviona Su-57. Zamenik ministra odbrane Jurij Borisov izjavio je 8. februara ove godine, prilikom posete fabrici aviona KnAAZ, da će u 2018. godini biti naručena prva eskadrila od 12 aviona, da su državna ispitivanja prve faze završena i da se ovaj tip sada nalazi u opitno-borbenoj eksploataciji. Borisov je dodao i da bi u 2019. mogla biti isporučena prva dva aviona a da bi ispitivanje novog motora mogla potrajati dve do tri godine. Od prvog leta prvog prototipa 29. januara 2010. u programu razvoja i ispitivanja učestvovalo je 12prototipova od toga 10 letnih i dva za statička testiranja na zemlji. Kako je 1. marta izjavio ministar odbrane Sergej Šojgu, dva Su-57 su uspešno prošla dvodnevni program ispitivanja u Siriji koji je uključivao i borbenu primenu. Prva eskadrila poslužiće za dalja ispitivanja u VKS gde će piloti centara za obuku učestvovati u razradi borbene upotrebe vazduhoplova i izradi dokumentacije odnosno tehničkih uputstava. Kao obrazac za njihovu proizvodnju uzeta su poslednja tri prototipa T-50-9, T-50-10 i T-50-11. Prototip T-50-2 s jednim motorom Izdelije 30. Su-57 čeka i nov motor a prva eskadrila biće isporučena u periodu 2019-2022. i to s motorima Izdelije 117 (AL-41F1) koje se koriste i na prototipovima. Novi motor, koga nazivaju i motor druge etape, nosi oznaku Izdelije 30, ima maksimalan potisak oko 18 tona s dopunskim sagorevanjem (sadašnji AL-41F1 ima 15 tona) a prvi let Su-57 s ovim motorom izvršen je 5. decembra prošle godine. Tada je sa aerodroma Žukovski poleteo drugi prototip T-50-2 na kome se nalazio jedan motor Izdelije 30. Smatra se da će razvoj ovog motora, pored poboljšanja pojedinih karakteristika aviona uticati i na odluku Indije da ipak učestvuje u programu FGFAkoji bi trebao da predstavlja derivat Su-57 a čiji je razvoj usporen i prekidan raznim nesuglasicama Indijaca i Rusa kao i izmenama projekta. Nakon isporuke prvih 12 aviona s motorima Izdelije 117 uslediće narudžbina i za drugu seskadrilu od 12-15aviona s motorima Izdelije 30 a smatra se da će puna serijska proizvodnja biti dostignuta oko 2027. godine. Kod Su-57 je zanimljivo što do sada još uvek nismo videli unutrašnje spremnike naoružanja. Pri tom su zvaničnici govorili o tome da su vršena ispitivanja upotrebe ubojnih sredstava a do sada su viđene samo fotografije aviona na kojima se vidi naoružanje podvešeno na spoljašnje potkrilne i podtrupne nosače. Za Su-57 se razvijaju ili su već razvijena nova ubojna sredstva od kojih su mnoga prilagođena za nošenje u unutrašnjim spremnicima. Tu su na primer rakete vazduh-vazduh R-77M (Izdelije 180) i Izdelije 810, krstareće rakete H-59MK2, protivradarske rakete H-58UŠK i UŠKE(IIR), rakete vazduh-zemlja H-36P, vođene bombe KAB-500LG. DO kraja 2018. u VKS stiže 10 Jak-152 / Foto: Živojin Banković Ove godine u centre za obuku VKS stići i prvi primerci još jednog tipa aviona. Reč je o domaćem školskom avionu Jak-152 koji će služiti za odabir kandidata za buduće pilote i osnovno školovanje. U martu 2014. godine bio je raspisan konkurs pod nazivom ’’Ptička-VVS’’ za dobijanje posla opitovanja i konstruisanja novog školskog aviona s oznakom Jak-152. Juna meseca iste godine objavljeno je da je taj posao dobio Opitno-konstruktorski biro Jakovljev koji se nalazi u sastavu korporacije ’’Irkut’’ a Jak-152 je svoj prvi let imao 29. septembra 2016. Iz fabrike IAZ u Irkutsku jedinicama u 2018. jedinicama će biti predato 10 Jak-152 a najavljeno je da potrebe VKS za ovim avionom iznose 150 primeraka. Krajem prošle godine VKS su dobile i tri austrijska školska aviona DA42T koji se po licenci proizvode u fabrici UZGA u Rusiji, i koji se koriste za obuku pilota transportne avijacije i drugih višemotornih aviona. Ove godine biće isporučeno još 17 a u 2019. još 15 aviona. Proizvođač Mi-38 svrstava ovaj helikopter između Mi-8 i Mi-26 / Foto: Živojin Banković I Armijska avijacija takođe ove godine dobija novi tip letelice, odnosno helikoptera, to će biti jedan opitni primerak srednjeg višenamenskog Mi-38T dok će drugi biti isporučen 2019 a ugovor za njihovu nabavku Ministarstvo odrbane potpisalo je još u julu mesecu 2018. Ako prilikom njihovih ispitivanja sve prođe kako je planirano u 2020. bi mogla uslediti narudžbina od prvih 12 serijskih Mi-38 a dalje definicije planova nabavki zavisiće od potreba VKS. Inaće proizvođač Mi-38 kompanija KVZ svrstava ovaj tip helikoptera između srednjeg transportera Mi-8 i teškog Mi-26. Višenamenski leteći radarski sistem A-100 prilikom prvog leta / Foto: UAC U planovima nabavki za naredni desetogodišnji period nalazi se i novi leteći radarski sistem A-100 čiji je prototip poleteo 18. novembra 2017. godine. Ugovor o razvoju ruskog letećeg radarskog sistema za osmatranje vazdušnog prostora nove generacije potpisan je juna 2006. godine. Nosilac posla je bio koncern za proizvodnju radio opreme OAO ’’Vega’’ i to u okviru razvojnog programa nazvanog ’’Premijer 476’’. 2013. godine doneto je rešenje da novi avion, sa oznakom A-100, bude napravljen na bazi teškog transportnog aviona Il-76MD-90A. U razvoju učestvuje i leteća laboratorija A-100LL koja je poletela 26. oktobra 2016. i koja je nastala modifikacijom radarskog sistema A-50 naučno-tehničkog kompleksa TANKT ’’Berijev’’. Prvi let A-100LL na kome je bio uključen radio-tehnički kompleks obavljen je 24. aprila 2017. Novina kod A-100 je osim savremenije elektronike i AESA radara i to da će imati više namena. Ne samo da će efikasnije otkrivati i pratiti ciljeve u vazduhu već će imati mogućnosti i da kontroliše situaciju na površini a postoje informacije da će moći da upravlja bespilotnim letelicama, služi za prikupljanje obaveštajnih podataka i za radio-tehničko osmatranje i izviđanje. U floti VKS zameniće leteće radarske sisteme A-50 i A-50U a ranije je saopšteno da bi, ako sve prođe po planovima testiranja njegova serijska proizvodnja započela 2020. godine. Dodatni ugovori za nabavku taktičkih borbenih aviona Očekuju se i novi ugovori za dalje nabavke taktičkih borbenih aviona Su-30SM, Su-34 i Su-35S kao i školsko-borbenih Jak-130. Do sada je za VKS i Mornarički avijaciju (MA VMF) naručeno 116 Su-30SM (88 VKS i 28 MA VMF) od čega je isporučeno 100 a ove godine plan je da stigne još 14 pa u 2019. ostaje da se prime samo dva preostala naručena aviona. Pre nekoliko dana pojavila se infromacija da je ovaj tip zvanično uveden u naoružanje 12. januara tekuće godine. Su-30SM akro-grupe “Ruski vitezovi“ / Foto: Žarko Skoko U odnosu na broj jedinica koje koriste ovaj tip kao i nekih koji su potencijalni korisnici mogla bi se izneti procena o potrebama za još oko 50 Su-30SM od kojih 22 za MA VMF. U fabrici IAZ se u poslednje vreme mogu videti ranije isporučeni avioni koji se tamo nalaze na doradama koje pre svega podrazumevaju integraciju šireg asortimana naoružanja. Najavljuje se i kraj proizvodnje Su-30SM, kako za VKS/VMF tako i za strane naručioce a to bi se moglo dogoditi 2022. godine. Su-30SM je u VKS uglavnom menjao lovce MiG-29 ali je uvršten i u jedinice koje su naoružane avionima Su-35S. U VMF za sada Su-30SM menja taktičke bombardere Su-24M. Do sada je naručeno 129 Su-34, broj aviona bi u jedinicama VKS na kraju mogao dostići preko 200 primeraka / Foto: Žarko Skoko Radi se i na modernizaciji taktičkog bombardera Su-34, nova verzija koja će najverovatnije biti označena kao Su-34M imaće unapređenu gotovo čitavu avioniku, dobiće modernizovanu elektronsku opremu, motore, naoružanje i kontejnere s specijalnom opremom za različite načine izviđanja. Što se tiče njihovih isprouka od ukupno naručenih 129 za sada je stiglo 109 aviona, tokom ove godine planirana je isporuka 18 (dva su već predata) i za 2019. ostaju 4. Ako bi se u svim jedinicama koje su aktivne zamenili taktički bombaredri Su-24M i izviđači Su-24MR onda su dalje potrebe VKS za još 72 do 84 Su-34. Višenamenski Su-35S imao je borbenu premijeru u Siriji gde je operativnost do sada bila oko 80 procenata a piloti su imali i do 10 zadataka dnevno / Foto: Žarko Skoko Sadašnji ugovor za nabavku višenamenskog borbenog aviona Su-35S predviđa isporuke do kraja 2020. godine. Do sada je u lovačke pukove stiglo 68 primeraka a ostaje da u naredne tri godine bude dobijeno još 30 i to po 10 godišnje. Su-35S u ulozi lovca za postizanje prevlasti u vazdušnom prostoru menja starije Su-27 a dodatne količine koje bi eventuano bile kupljene nakon 2020. mogle bi, na osnovu broja eskadrila popunjene avionima Su-27, iznositi još oko 50 Su-35S. Školsko-borbeni Jak-130 naručen je za potrebe VKS u 109 primeraka / Foto: Žarko Skoko Po do sada objavljenim ugovorima bliži se i kraj isporuka školsko-borbenih aviona Jak-130. Ukupno ih je do sada naručeno 109, dobijeno je 95, ove godine planirano je 10 i za sledeću godinu ostaju samo 4 aviona. Iako je objavljeno da je i Mornarička avijacija naručila 10 aviona do sada Jakove 130 s njenim oznakama nismo videli. Moguća su dalja unapređenja aviona pre svega u smislu borbenih sposobnosti odnosno integrisanja novog sistema za upravljanje vatrom i proširenja palete ubojnih sredstava. Broj nabavljenih Jak-130 bi, po izjavama vojnih zvaničnika mogao dostići čak 200primeraka. Jak-130 je u školskim bazama zamenio čehoslovačke L-39 ’’Albatros’’ ali je novi ruski avion znatno skuplji za korišćenje jer je veći i ima dva motora. Zbog toga je razmatrana modernizacija L-39 ili njegova zamena novim domaćim projektom aviona SR-10 koji je trenutno u fazi ispitivanja ali za koga se još uvek ne zna da li će ući u sastav vojnih vazduhoplovnih snaga. Takav avion bi bio poželjan iz dva razloga, prvi je što bi to bila prava zamena za L-39 a drugi je da bi se u obuci ublažio nagli prelazak s Jak-152 na Jak-130. Rešenje zamene teških transportera Il-76 delimično je nađeno u razvoju nove varijante Il-76MD-90A / Foto: Žarko Skoko Nastavlja se i s opremanjem Transportne avijacije, ove godine stiže 5 novih teških transportera Il-76MD-90A ali je usled drugih prioriteta isporuka ovih aviona za sada nešto usporena pa je 2015. i 2016. isporučen samo po jedan avion. Il-76 je najvažniji i najbrojniji transportni avion ruske vojske, trenutno h ima aktivnih oko 119 a naručeno je 39 Il-76MD-90A ali se rok isporuke do kraja 2020. sigurno neće ispoštovati. U planu je i modernizacija 41 starijeg Il-76MD na standard Il-76MDMa prvi avion je već na ispitivanjima. Svoj prvi let 25. januara ove godine imala je i nova leteća cisterna Il-78M-90A čije bi se ispitivanje završilo krajem 2018. a postoji plan da se nabavi 31 ovakav avion koji bi zamenili flotu starijih Il-78 i Il-78M. Narednih godina VKS bi moglo dobiti dodatne lake transportere L410 i to iz domaćih pogona, fabrike UZGA. Ministarstvo odbrane saopštilo je krajem prošlog decembra da je zainteresovano za 18 primeraka koji bi se koristili u složenim meteo uslovima pre svega tokom zime. Takođe moguć je i razvoj novih verzija s plovcima i skijama koje bi koristile specijalne jedinice. Prvi let unapređenog borbenog helikoptera Mi-28NM / Foto: Milj Prema planovima s početka decenije Armijska avijacija (AA) bi do 2020. godine trebala da dobije oko 1000 novih helikoptera svih tipova i namena. Od toga će oko 400 činiti srednji transportni višenamenski helikopter Mi-8 novijih verzija kao što su na primer Mi-8AMTŠ, AMTŠ-V, AMTŠ-VA, Mi-8MTV-5, MTV-5-1, varijanti za elektronsko ratovanje Mi-8MTPR-1. Moguće su i dalje isporuke desantno-jurišnih helikoptera Mi-24VM čija proizvodnja i dalje traje a kojih je do sada primećeno oko 60. Novembra prošle godine predato je prvih 6 od 24 borbena helikoptera Mi-28UB naručenih aprila 2016. a koji predstavljaju nešto izmenjen Mi-28N s udvojenim komandama. Krajem decembra 2017. Ministarstvo odbrane potpisalo je ugovor o isporuci prve količine znatno unapređenih i osavremenjenih Mi-28NM čiji je prototip poleteo 12. oktobra 2016. a prva dva serijska će stići već krajem ove godine. Od 2008. do 2016. godine jedinicama AA primila je u upotrebu 97 (po drugim podacima preko 100) Mi-28N. Ka-52 postaće najbrojniji borbeni helikopter oružanih snaga Rusija s ukupno 205 primeraka. Najavljena je nova narudžbina za još 114 helikoptera / Foto: Žarko Skoko Drugi glavni borbeni helikopter, pored Mi-28, postao je Ka-52. U dva ugovora od kojih je prvi potpisan 13. marta 2007. a drugi 1. marta 2011. naručeno je ukupno 169 Ka-52 od kojih je do početka ove godine isporučeno 117. Preostali helikopteri moraju biti isporučeni do kraja 2020. godine. I Mornarica će dobiti svoju verziju, Ka-52K ’’Katran’’. 2012. ugovorena su 4 opitna helikoptera koja su isporučena a zatim je 8. aprila 2014. potpisan i ugovor za 32 serijska primerka. Prilikom posete fabrici ’’Progres’’ iz Arsenijeva, gde se inače Ka-52 i proizvodi, zamenik Ministra odbrane izjavio je 6. februara ove godine da to ministarstvo planira nabavku još 114 helikoptera Ka-52. Nova verzija najvećeg helikoptera na svetu, Mi-26T2 / Foto: Žarko Skoko 2010. godine ponovo je za oružane snage pokrenuta proizvodnja i najvećeg helikoptera na svetu, teškog transportnog Mi-26. Tada je potpisan ugovor za 18novih primeraka od kojih je u periodu 2011-2014. isporučeno 17 dok je poslednji predat 2016. godine. Iste godine potpisan je ugovor za još dva Mi-26 ali je tokom 2017. primećeno da su AA isporučena tri helikoptera. Narednih godina su zbog zamene oko 20 starijih Mi-26 moguće dalje isporuke i to savremenijih verzija koje će najverovatnije biti bazirane na varijanti Mi-26T2. Modernizacije U Rusiji se i dalje odvija modernizacija starijih tipova borbenih aviona, kako onih taktičkih tako i strategijskih. I pored uvođenja u upotrebu savremenijih Su-30 i Su-35, tokom 2020-tih planirano je da u upotrebi ostane oko 90 Su-27, modernizacija na standard Su-27SM je završena, nabavljeno je i 12 novih Su-27SM3 a u toku je modernizacija Su-27P na standard SM3. Zna se da je potpisan ugovor za 36 aviona ali je do sada viđeno i smatra se da je urađeno samo 6 dok je samo za ovu godinu najavljeno da će se odraditi još 6 primeraka. Šta sve sadrži modernizacija standarda Su-25SM3 / Foto: Russian Defence.com Tokom ove godine, nakon nekoliko godina kašnjenja, napokon bi trebali da vidimo i operativne jurišnike Su-25SM3 čija je isporuka već nekoliko puta najavljivana, poslednji put za kraj prošle godine. Početkom decembra 2015. potpisan je ugovor za modernizaciju prvih 5 serijskih aviona dok su prethodno dorađena dvaprototipa. Su-25SM3 dobija paket sasvim nove elektronske opreme, od kojih treba istaći nišanski senzor SOLT-25, paket nišanske i navigacijske opreme PRnK-25SM-1 Bars koji omogućuje istovremeno gađanje 4 cilja na zemlji vođenim naoružanjem, sistem za samozaštitu aviona L-370-K-25 Vitebsk, sistem za komunikaciju KSS-25, bacači mamaca UV-26M, sistem za prikupljanje, praćenje i snimanje letnih parametara Karat-B-25. Tokom narednih nekoliko godina trebalo bi da u jedinice uđe 50 Su-25SM3 a modernizacija se obavlja u 121. remontnom zavodu u Kubinki gde je urađena i dorada 84 Su-25 na standard Su-25SM. VKS i VMF danas koriste oko 120 modernizovanih MiG-31BM / Foto: Aleksandar Milošević Nerazdvojivi i jedan od najvažnijih segmenata ruske protivvazduhoplovne odbrane svakako jeste lovac-presretač MiG-31 koji je ujedno i najbrži borbeni avion današnjice. Još 2007. je s 514. remontnim zavodom iz Rževa potpisan prvi ugovor za njegovu modernizaciju i to u verziju označenu kao MiG-31BM. Do sada je objavljeno i da su s kompanijom NAZ “Sokol“ potpisana još dva ugovora, prvi 1. avgusta 2011. za 60 aviona i drugi novembra 2014. za još 53 aviona a na modernizaciju idu avioni verzija MiG-31B i BS. Danas VKS i VMF korste skoro 120mdoernizovanih aviona ali se ne može sa sigurnošću reći koliko će ih biti na kraju, spominje se cifra od 135, mada je vrlo moguće da će taj broj biti veći. Na MiG-u 31BM je uz generalni remont i produženje veka upotrebe, modernizovan radar, sistem za upravljanje vatrom, navigacija, komunikacija a integrisane su i rakete vazduh-vazduh R-73 malog, R-77 srednjeg i R-37M velikog dometa koje međutim, osim R-73 još nisu primećene na BM-ovima. 17-ti Tu-160 za VKS Rusije bio je u medijima pogrešno predstavljen kao prvi modernizovani Tu-160M2 / Foto: UAC Iako su sredinom prošlog novembra mediji preneli da je na aerodromu Kazanjskog avijacijskog zavoda koji nosi ime S. P. Gorbunova prikazan prvi opitni obrazac strategijskog bombardera Tu-160M2, ispostavilo se da je to bio običan Tu-160 s fabričkim brojem 08-04 koji pripada 8. proizvodnoj seriji i koji je nakon mnogo godina stajanja u fabrici napokon završen. Posle jednog Tu-160 koji je isporučen još 2008. godine u fabrici je bilo ostalo 12 Tu-160, dva iz 8. serije i po 5 iz 9. i 10. serije. 2011. godine primerci 08-04 i 08-05 bili su 65 posto završeni, dva aviona iz 9. serije (09-01 i 09-02) 45 posto završeni, 3 aviona 9. serije (09-03, 09-04, 09-05) 25 procenata završeni i svih 5 aviona 10. serije (10-01 do 10-05) samo po 12 posto dovršeni. Od 16 do sada aktivnih aviona do danas je kroz kapitalni remont ili delimičnu modernizaciju prošlo 11 aviona. Modernizovani avioni dobili su nezvaničnu oznaku Tu-160M a spominje se i standard M1. Ispostavilo se da razvoj Tu-160M2 još uvek traje jer je najavljeno da će njegova elektronska oprema biti spremna tek negde oko 2020. godine. 25. januara ove godine potpisan je ugovor za prvih 10 Tu-160M2 s rokom isporuke do 2027.godine. Mnogi smatraju da će to ustvari biti dorađeni nedovršeni avioni koji su ostali u fabrici u Kazanju a da će serijska proizvodnja Tu-160M2 započeti 2023.godine. Ranije je zamenik ministra odrbane Jurij Borisov izjavio da do 2035. VKS imaju potrebe za 50 takvih aviona. Osim sasvim nove elektronske opreme M2 će dobiti i nove jače motore NK-32-02 čija je serijska proizvodnja već počela. VKS će još dugo godina koristiti i bombardere Tu-22M i Tu-95 a njihova modernizacija je takođe u toku. Osim savremenije elektronike akcenat je dat i na novom naoružanju. Novi Tu-22M3M kojih bi trebalo da bude oko 34 dobijaju novu raketu H-32 dok raketonosci Tu-95MSM (planirano oko 30 aviona) dobijaju krstareće rakete H-101 i H-102 koje menjaju starije H-55. Do 2020. MA VMF će biti predato 28 modernizovanih Il-38N / Foto: Iljušin Mornarička avijacija modernizuje dve dokazane i pouzdane platforme, mornarički patrolni avion Il-38 i protivpodmornički helikopter Ka-27. Jula 2014. MA VMF predat je na upotrebu prvi serijski modernizovani protivpodmornički mornarički patrolni avion Il-38N. Avion Il-38 nastao je na bazi putničkog aviona Il-18V, prvi let je imao još davne 1961, uveden je u naoružanje 1969. a od 1967. do 1972. je napravljeno 65 aviona. Varijanta Il-38N vodi poreklo od projekta modernizacije Il-38SD koju je 2001. naručila indijska Ratna Mornarica. Il-38SD dobio je novi osmatračko-navigacioni kompleks ‘’Morski zmaj’’ razvijen u naučno-istraživačkom sentru ‘’Leninec’’. Prvi let Il-38SD izvršen je jula 2005. Usled mnogih problema razvoj je trajao sve do 2010. kada je Indiji predat poslednji od 4 modernizovana aviona. Paraleno sa indijskim Il-38SD rađeno je i na razvoju ruske varijante Il-38N sa osmatračko-navigacijski sistemom ‘’Novela P-38’’. Razvoj je započeo 2002. a prototip je predat Mornarici na ispitivanje 2012. Do 2020. planirana je modernizacija 28 aviona a posao će se obaviti u 20. avioremontnom zavodu u Puškinu kod Sankt-Peterburga. Prvi serijski modernizovani helikopter Ka-27M / Foto: Helikopteri Rusije Početkom 2013. godine Mornarica je naručila prvih 8 modernizovanih protivpodmorničkih Ka-27PL s oznakom Ka-27M čiji je razvoj započeo još 1998. Ka-27M dobio je novi savremni radarski komandno-taktički kompleks koji se sastoji od novog akustičnog i magnetometrijskog sistema, izviđačkog, informacionog i računarskog sistema i AESA radara Koplje-A. Ispitivanja Ka-27M završena su 2015., prvi helikopter je predat na upotrebu 19. decembra 2016., za sada postoje dva ugovora za modernizaciju 22 Ka-27 a planirano je da na ovaj standard do 2020. bude dovedeno 46 helikoptera koji će ostati u službi još 10-15 godina. Modernizacije se vrši u fabrici KumAPP Kumertau. Novi projekti Do 2030. godine mnoge vojne letelice će morati biti zamenjene ili je potrebno da se do tada započne s ispitivanjima njihovih naslednika. Biće to veliki tehnološki izazov za Rusiju jer se i do sada pokazalo da je tokom stagnacije i propadanja vazduhoplovne industrije bilo teško aktivirati je a mnoge njene sposobnosti su izgubljene. Tako je na primer pre izvesnog vremena pokrenuta inicijativa da se ponovo pokrene proizvodnja značajno unapređene varijante lovca-presretača MiG-31 ali se ispostavilo da je to u tom trenutku bilo skoro nemoguće. Iz RSK MiG ali i iz vojnog vrha optimistično najavljuju da će jedinstveni MiG-31 biti zamenjen novim adekvatnim avionom koji nosi oznaku MiG-41 (projekat PAK-DPPerspektivni avio-kompleks presretača velikog doleta). MiG-41 se najavljuje kao presretač brzine 4 maha, borbenog radijusa 600-1500 km, ’’stelt’’ karakteristika, mogućnosšću nošenja raketa vazduh-vazduh velikog dometa R-37M kao i drugog naoružanja koje je u razvoju. Planira se da bude sposoban za borbu s hiperzvučnim raketama (brzina preko 5 maha), mogućnost da bude i bespilotna letelica i da uništava satelite u kosmosu. Bivši komandant VKS Viktor Bondarev izjavio je da se projekat nalazi u intenzivnoj fazi razvoja, iz RSK MiG su poručili da će 2018. godina biti zvanično godina početka razvoja MiG-a 41 a da će njegove karakteristike ipak zavisiti od potreba vojske kao i od finansijkih ulaganja. Mogući izgled novog ruskog strategijskog bombardera projekta PAK-DA / Foto: KRET Kao zamena za sva tri tipa bombardera u VKS, dakle srednjeg Tu-22M kao i startegijskih raketonosaca Tu-95 i Tu-160, planiran je jedan tip bombardera koji će biti konstruisan u kompaniji PAO ’’Tupoljev’’. Projekat nosi radni naziv PAK-DA(Perspektivni avio-kompleks avijacije dalekog dometa), razrada koncepcije započeta je 2009. dok je definisanje dizajna završeno marta 2013. godine. Ono što za sada znamo je da će avion imati konstrukciju tzv. ’’letećeg krila’’ (kao kod američkog B-2) da će samim tim biti podzvučan i da će imati ’’stelt’’karakteristike. Konstruktorska oznaka PAK-DA je Izdelije-80 a avion će dobiti nove motore s oznakom NK-65 koji će biti bazirani na motorima NK-32 komapnije ’’Kuznjecov’’. Osim klasičnog naoružanja karakterističnog za strategijske bombardere, PAK-DA će moći da nosi i hiperzvučne rakete. Za sada je planirano da se prvi let izvrši 2025. ili 2026. godine a uvođenje u naoružanje 2029. Unaprežena verzija Jak-130 je razmatrana kao moguća buduća zamena za Su-25. Na fotografiji primerak s laserskim daljinomerom / Foto: Žarko Skoko Jurišnici Su-25 će u vidu modernizovanih Su-25SM i SM3 sasvim sigurno ostati u naoružanju do 2030. godine, odavno se razmišlja o njegovom nasledniku ali tu za sada postoje određena lutanja o tome kakav avio bi trebao da zameni čuvenog ’’Grača’’. Poslednje što smo čuli o tome je da bi to bila jednoseda jurišna varijanta taktičkog bombardera Su-34. To je novembra prošle godine izjavio predsednik Komiteta za odbranu i bezbednost Saveta Federacije Viktor Bondarev. Sličnu izjavu je, dok je bio komandant VKS, Bondardev dao i 2016. godine. U državnom programu naoružavanja do 2020. godine bila su odvojena sredstva za izradu idejnog projekta novog jurišnika radnog naziva ’’Šeršenj-EP’’ koji bi bio baziran na Su-25. Takođe kao naslednik Su-25 razmatrana je i jurišna verzijaškolsko-borbenog aviona Jak-130 kome bi se poboljšale borbene mogućnosti, dobio bi jače motore i adekvatnu elektronsku opremu. Viktor Bondarev najavio je da će ove godine početi razmatranje kakav će to biti projekat, da li će se novi jurišnik praviti na bazi Su-34 i da li će VKS u budućnosti uopšte imati potrebu za takvim avionom. Mnogi vojni eksperti smatraju da su Su-34 i Jak-130 ipak neadekvatne platforme za razvoj novog jurišnika koji bi ipak trebalo da za osnovu ima Su-25. U prvom planu prvi letni prototip Il-112V, iza njega drugi porototip koji će služiti za statička ispitivanja / Foto: PAO “VASO“ Što se tiče transportnih aviona, Rusija je za sada delimično rešila situaciju kod teških transportera ali su joj potrebni i novi srednji i laki transporteri za zamenu aviona An-12, An-26 i An-72 kao i super teški trasnporter za zamenu An-22 i An-124. Ako ne bude ponovnih odlaganja, koje su u prošlosti bile česte, krajem ove godine trebalo bi da poleti prototip transportera Il-112V nosivosti do 6 tona tereta koji će u budućnosti smeniti dobro poznati i široko rasprostranjeni An-26. Projekat Il-112 komapnije VASO iz Voronježa pobedio je na konkursu za novi laki vojno-transpornti avion 2004. godine. Planovi da prototip poleti već 2006. i da prvi avioni stignu u jedinice nisu realizovani a 2011. godine VKS su odustale od aviona u korist nabavke An-140. Ipak projekat Il-112 je obnovljen 2013. godine a iste godine firma “Klimov“ je počela razvoj novog motora za ovaj avion s oznakom TV7-117ST. Optimistični plan kompanije VASO je da bi prve serijske avione mogla isporučiti već 2019. a tempo isporuke bio bi 12 aviona godišnje. Iz VKS su u proteklih par godina izjavljivali da bi njihove potrebe zadovoljilo 60 Il-112V. Model projekta srednjeg vojno-transportnog aviona Il-276 / Foto: Aleksandar Milošević Duga i uspešna karijera srednjem transportnom avionu An-12 takođe se bliži kraju. Protokol o početku razvoja novog taktičkog srednjeg vojno-transportnog aviona potpisan je 6. juna 2001. između ruskih kompanija AK ’’Iljušin’’, NPK Irkut i indijske firme HAL. Projekat je u Rusiji označavan kao MTS, SVTS a u indiji MTA(medium transport aircraft), nešto kasnije Rusi su ga označili kao Il-214 da bi prošle godine ta oznaka promenjena u Il-276. Bilo je planirano da se troškovi razvoja podele s Indijom u odnosu 50:50 i da se proizvodnja organizuje u obe države. Makete koje smo do sada viđali na raznim vazduhoplovnim sajmovima prikazuje klasičnu konstrukciju transportnog aviona, to je visokokrilac s dva mlazna motora nosivosti 20 tona tereta. Indija je na kraju 2015. godine izašla iz programa. Prvi let se očekuje u periodu 2022-2025. Varijante tereta koncepta “Slon“. Na prošlogodišnjem avio-salonu MAKS-2017. mogao se videti koncept perspektivnog teškog trasnportnog aviona (TTS) pod nazivom ’’Slon’’ koji bi u budućnosti mogao zameniti An-124. Prezentacija je organizovana na štandu Centralnog aerohidrodinamičkog instituta (CAGI) koji nosi ime N. E. Žukovskog. Na osnovu viđenog koncept je vrlo sličan čuvenom ’’Ruslanu’’, predviđena je nosivost od 180 tona a pogon bi činila 4 motora PD-35. Dimenzije i projekcije moguće zamene aviona An-124. Rusija će u narednoj deceniji morati naći zamenu za An-124 jer se dobar deo aviona, uključujući i motore, proizvodio u Ukrajini. Rusija je ipak prošle godine uspela da osvoji generalni remont aviona ali bi to u budućnosti moglo postati veoma skupo i neisplativo zbog potrebe da se ukrajinske komponente zamene domaćim ili inostranim. Mornarička avijacija Rusije već 14 godina ne koristi mornaričke helikoptere Mi-14koji predstavlja derivat dobro poznatog srednjeg transportera Mi-8. Još 1996. godine iz upotrebe su povučeni protivpodmornički Mi-14PL da bi 2004. iz naoružanja nestali i spasilački Mi-14PS. Već tri godine iz kompanije ’’Helikopteri Rusije’’ najavljuju da bi veoma lako mogli pokrenuti proizvodnju nove modernizovane varijante ovog helikoptera za koje je, kako kažu u kompaniji, ruska Mornarica izrazila interes. U proizvodnji novih helikoptera koja bi se odvijala u fabrici u Kazanju, sasvim sigurno bi bile primenjene tehnologije kao i avionika savremenijih varijanti helikoptera Mi-8 koji se proizvode u toj fabrici kao što je na primer Mi-8MTV-5. Tehnološki demonstrator borbenog helikoptera velike brzine na bazi Mi-24. U ruskim opitno-konstrukcionim biroima koji se bave helikopterima, već duže vreme se razrađuju koncepti novih tipova znatno naprednijih letelica koje će imati značajno bolje performanse od helikoptera koji se trenutno nalaze u upotrebi u svetu. Jedan od takvih projekata je i borbeni helikopter velike brzine. Za vreme posete fabrici helikoptera ’’Progres’’ 6. februara ove godine zamenik ministra odrbane Jurij Borisov saopštio da se u novom programu naoružanja oružanih snaga nalaze i sredstva za razvoj borbenog helikoptera čija će krstareća brzina biti 350 do 400 km/h. Na tome trenutno rade stručnjaci firmi ’’Milj’’ i ’’Kamov’’ a definisanje njihovih predloga trebalo bi da bude završeno novembra ove godine. Ipak konstruisanje helikoptera neće ići tako brzo, holding ’’Helikopteri Rusije’’ smatraju da će ispitivanja nove opitne letelice započeti tek posle 2025. dok je direktor državne korporacije ’’Rosteks’’ Sergej Čemezov izjavio da bi već sledeće godine mogla započeti testiranja ekperimentalnog helikoptera na kome bi se primenila nova tehnološka rešenja. Kompanija ’’Milj’’ je već preduzela određene konkretne korake ka tom cilju. U toku je ispitivanje helikoptera jednoseda koji predstavlja izmenjenu varijantu desantno-jurišnog helikoptera Mi-24. Živojin BANKOVIĆ
  3. Hrvatski tportal preneo je pre četiri dana da je Ministarstvo odbrane Hrvatske (MORH) tek nakon tri meseca zvanično odgovorilo na njihovo pitanje o tome ko je dobio posao remonta helikoptera Mi-171Š iz sastava hrvatskog Ratnog vazduhoplovstva. Ova odluka doneta je na sednici Vlade još 16. novembra prošle godine kada je tportal po drugi put tokom 2017. godine postavio ovo pitanje, prvi put je to bilo u julu mesecu kada se uveliko spekulisalo da će to biti Rusi. Jula meseca portalu je iz MORH-a odgovoreno da im ne mogu dati takve infromacije jer je tender bio u toku a u novembru je iz tog ministarstva saopšteno da se taj podatak ne krije već da se smatra da u tom trenutku nije korektno posebno isticati navedenu infromaciju s obzirom na to da ugovor još nije bio potpisan. Odgovor portalu na postavljeno pitanje stigao je tek 12. februaraove godine. – Vezano za vaš upit možemo vas izvestiti da je ugovor o remontu deset helikoptera Mi-171Š u vrednosti 206.943.143,20 kuna s PDV-om potpisan decembra 2017. godine s Zrakoplovno-tehničkim centrom. Inostrani partner ZTC d.d. u sprovođenju predmetnog remonta je ruska kompanija ’’Russian Helicopters’’ iz Ruske Federacije s svojom tehničkom podrškom. Radovi remonta vršiće se u ZTC-u d.d. (konstrukcija, stajni trap, monokok) te u gore navedenim organizacijama održavanja u sklopu JSC ’’Russian Helicopters’’ gde će se izvršavati radovi remonta pojedinih agregata helikoptera. Radovi su započeli rastavljanjem prva četiri helikoptera – saopšteno je za tportal iz MORH-a. Remont je dakle formalno dodeljen Zrakoplovno-tehničkom centru (ZTC) iz Velike Gorice ali kako taj centar nema neophodne sertifikate za takvu vrstu remonta helikoptera Mi-171Š, već na njima može raditi određene vrste pregleda, popravke i servisa, bilo je jasno da će se za posao generalnog remonta morati angažovati strani partner. Novac za remont helikoptera osiguran je upravo na sednici Vlade 16. novembra 2017. kada je rečeno da će se taj posao sprovesti tokom 2018. i 2019. godine.Odluka o remontu je kasnila zbog nestabilne političke situacije u Hrvatskoj pa je usled toga RV Hrvatske juna proše godine ostala bez poslednjeg operativnog Mi-171Š dok je prvi helikopter tog tipa prizemljen još novembra 2016. godine kada je konačno pokrenut postupak za realizaciju njihovog remonta. U informacijama koje smo narednih meseci nezvanično dobijali iz hrvatskih medija, spomenute radove u Rusiji obaviće 810. avijacijski remontni zavod iz Čite, na istoku Rusije. Iako je Hrvatska članica NATO-a i ima svoje vojne trupe koje su raspoređene u Poljskoj kao i vrlo blizu ruske granice, u Litvaniji, što se Rusiji naravno nimalo ne dopada, ruska strana je i pored toga insistriala da u remont budu uključene ruske firme koje su kvalifikovane za takve radove. Takođe, hrvatsko političko rukovodstvo nije imalo mnogo izbora što se tiče odabira stranog partnera u remontu helikoptera Mi-171Š. Razlog pre svega leži u tome što je to relativno nova verzija helikoptera Mi-17 za čiji generalni remont u svetu malo ko ima potrebne sertifikate koje može izdati samo ruska vazduhoplovna industrija. Ti sertifikati se obnavljaju periodično, na svakih par godina ali se može desiti da Rusi to jednostavno ne produže. Deset transportno-borbenih helikoptera Mi-171Š (izvozni Mi-8AMTŠ iz fabrike Ulan Ude) Hrvatska je nabavila od Rusije putem naplate dela duga bivšeg SSSR-a prema bivšoj Jugoslaviji i to u iznosu od 65 miliona dolara. Prvi Mi-171Š isporučen je 5. decembra 2007. godine da bi poslednji stigao krajem 2008. Ove letelice nalaze se u sastavu eskadrile transportnih helikoptera 91. vazduhoplovne baze Pleso. Živojin BANKOVIĆ
  4. Pre nego što će iz Rusije stići 6 doniranih lovačkih aviona MiG-29, a naročito za vreme njihove isporuke i neposredno nakon toga, najviši politički zvaničnici ali i pojedini mediji i novinari, često su govorili o kvalitetima dobijenih lovaca, govoreći da su to 4+, 4++ pa čak i da imaju neke karakteristike 5. generacije borbenih aviona. Dvoseda varijanta MiG-a 29 ima vrlo ograničene borbene sposobnosti. Na fotografiji jedan od dva tek isporučena aviona za RV i PVO Vojske Srbije / Foto: Sputnik/Ambasada Rusije To laicima nije mnogo značilo pa se sa pozicija autoriteta tvrdilo da je reč o veoma savremenim, čak najsavremenijim borbenim avionima a išlo se i dotle da će Srbija sa 10 njih tobož postati moćna regionalna sila. Zbog toga smo odlučili da analiziramo kakve smo MiG-ove dobili, koja su oni ustvari generacija i koliko bi se njihovom modernizacijom to moglo promeniti. Istovar jednog od tri aviona MiG-29 9.13 koji su početkom oktobra stigli na Batajnicu / Foto: Sputnik/Ambasada Rusije Pre nego se osvrnemo na sam avion MiG-29, potrudićemo se da što detaljnije pojasnimo kako su borbeni avioni podeljeni po generacijama objašnjavajući šta su karakteristike svake od njih. Podela vojne tehnike na generacije odavno je ustaljena praksa i u principu je sveopšte prihvaćena metoda za određivanje i detaljan opis osobina sredstava koja su predmet analiziranja. Kod borbenih aviona ta podela je izvršena u pet generacija (ako ne računamo nultu generaciju prvih mlaznjaka nastalih za vreme, i posle Drugog svetkog rata) mada na primer kod Kineza peta generacija ne postoji pa su oni svoj najnoviji borbeni avion J-20 svrstali u kategoriju četvrte iako se smatra da je peta. Mnogi savremeni borbeni avioni su od početka njihovog razvoja zamišljeni kao višenamenski, dakle mogu biti i lovci i lovci-presretači, lovci-bombarderi i izviđači ili mogu istovremeno izvršavati samo deo od pomenutih zadataka. Sa druge strane neki moderni borbeni avioni su vremenom od lovačkih aviona postali višenamenske platforme jer su imali potencijal za modifikacije i modernizacije. Podela borbenih aviona po generacijama. Zanimljivo na ovom grafiku je data i tzv. nulta generacija. Određivanje generacije aviona vrši se po velikom broju kriterijuma i da bi se za neki od njih tačno ili približno tačno reklo kojoj generaciji pripada, taj avion mora zadovoljiti skoro sve sposobnosti koje su karakteristične za datu generaciju. Ti kriterujmi mogu obuhvatati koncept same konstrukcije aviona, primenjenih materijala, zatim tu je faktor brzine (avioni mogu biti podzvučni, nadzvučni, da imaju superkstarenje), manevarske mogućnosti, osobine senzora i kompletne avionike, radarski odraz, mogućnosti i načini izvršavanja više funkcija. Mnogi stručnjaci smatraju da svrstavanje aviona često može biti relativno i ne baš sasvim tačno jer se razvojem tehnike došlo i do više različitih podela pa su se u međuvremenu pojavile i tzv. međugeneracije a neretko se dešava da se mnogi tipovi aviona svrstavaju u različite generacije. Veliki proizvođači savremenih višenamenskih borbenih aviona vrlo često iz reklamnih razloga svoje vazduhoplove stavljaju u višu kategoriju što dodatno može uneti zabunu. Takođe često se u određivanju generacije analiza osobina aviona pojednostavljuje što takođe ne doprinosi objektivnosti. Pojedini avioni koji su svrstani u određenu generaciju imaju karakteristike prethodne a neki i sposobnosti i mogućnosti naredne generacije. Zbog toga ponekad definisanje nekih granica između generacija nije lako odrediti. Pomenute granice često mogu biti i nerealane. Druga i peta generacija zajedno, u prvom planu američki F-22A, iza njega rumunski MiG-21 Lancer koji ima odlike borbenih aviona 4. generacije. Ovom priikom koncentrisaćemo se na 4. i 5. generaciju kao i na avione koji po svojim karakteristikama pripadaju negde između. Pri tom ćemo se ograničiti samo na višenamenske borbene avione. Ono što je u svetu danas najrasprostranjenije i najviše prihvaćeno je da u 4. generaciju spadaju ruski borbeni avioni MiG-29 i Su-27, francuski Mirage-2000, američki F-15, F-16 i F/A-18, kineski J-10, kinesko-pakistanski FC-1/JF-17. Četvrtu generaciju borbenih aviona odlikuju visoke manevarske sposobnosti, višenamenski radari velikih mogućnosti, kokpit sa višenamenskim prikazivačima (MFD, HDD), električne komande leta i raketno naoružanje za dejstvo izvan horizonta (BVR – Beyond Visual Range, van vizuelnog dometa). Takođe, pojedini avioni imaju i sposobnost nošenja velike količine spoljašnjeg tereta. U međugeneraciju, koja se na zapadu označava kao 4,5 a u Rusiji kao 4+ i 4++ , svrstavaju se švedski JAS-39 “Gripen“, francuski Rafale, evropski EF-2000, američki F/A-18E i F “Super Hornet“ i ruski MiG-35, Su-30 i Su-35. Postoji i činjenica da se radikalnim modernizacijama borbenih aviona na primer treće generacije, pa čak i druge, može napraviti avion koji ima većinu karakteristika 4. generacije dok se modernizacijom četvrte takođe može dobiti 4,5 (4+ ili čak i 4++). Avioni koji pripadaju 4,5 generaciji su u uglavnom zadržali iste ili slične letne karakteristike aviona 4. generacije (postoje i određena manja ili veća odstupanja) ali je kod njih došlo do napretka pre svega u elektronskoj opremu, naoružanju a sve u cilju poboljšanja borbenih mogućnosti. Neki avioni imaju i pojedine sisteme koji su razvijani za narednu, 5. generaciju. Primenom različitih materijala i specijalnih premaza učinjeni su i napori na smanjivanju efikasne refleksne radarske površine a kod određenih tipova je primenjen i vektorisani potisak motora. Međutim na nekim tipovima je došlo do degradacije manevarskih sposobnosti zbog osetnog povećanja mase. Ipak nijedan od aviona 4,5 generacije nema dovoljno potrebnih osobina da bi bio uvršten u 5. generaciju koja ima svoje određene odlike. Tako avion poslednje generacije mora imati superkrstarenje odnosno sposobnost krstarenja supersoničnom brzinom bez uključivanja dodatnog sagorevanja motora, supermanevarbilnost uz odličan odnos snage motora i mase aviona, zatim je tu drastično smanjena radarska uočljivost (tzv. stelt), znatno moderniji radari i ostali senzori za otkrivanje ciljeva, uređaji za protivelektronsku borbu i velike mogućnosti umrežavanja sa drugim oružanim sistemima koje je neophodno u modernom digitalnom bojištu. Za sada su u svetu jedino operativni američki F-22, koji je prvi borbeni avion 5. generacije koji je uveden u upotrebu, i kineski J-20 koji se od skora zvanično nalazi u inventaru vazduhoplovnih snaga iako će proći još dosta vremena dok se ne postigne puna operativna sposobnost. Prvi serijski ruski Su-57 stići će u jedinicu sledeće godine a do sada je proizvedeno preko 200 američkih F-35 za koga se još uvek vodi polemika da li je to “punokrvni“ borbeni avion 5. generacije pre svega jer se smatra da ne može postići superkrstarenje. Ima mnogo primera kako su pojedini tipovi aviona u svojim najnovijim samim tim i najmodernijim verzijama iz 4. generacije ušli u 4,5 generaciju. Jedan od najboljih primera je američki borbeni avion F-16. On je prvobitno projektovan kao laki dnevni lovac 4. generacije koji je imao velike mogućnosti osavremenjavanja i proširenja sposobnosti pa tako njegove novije verzije F-16C i D Block 50/52, Block 60 spadaju u 4,5 generaciju. Kod Rusa avion MiG-29 je u varijantama MiG-29M, M2, K, KUB postao 4+generacija (samo donekle je to i MiG-29SMT) dok će MiG-35S sa AESA radarom i vektorisanim potiskom motora biti 4++. Familija aviona Su-27 postali su višenamenski Su-30 sa varijantama 4+ generacije (Su-30SM, Su-30MKI, MKA, MKM) a tu je i poslednji izdanak ove uspešne game aviona, višenamenski Su-35Skoji se slobodno može svrstati u 4++ . Gde je tu MiG-29? Srbija je kao što znamo, na osnovu informacija a i dostupnih fotografija, od Rusije dobila 6 aviona MiG-29 od kojih jedan dvosed MiG-29A 9.12A, tri jednoseda MiG-29 9.13 i dva dvoseda MiG-29UB 9.51. Svi jednosedi su proizvedeni 1989, jedan dvosed 1990. a drugi 1991. Dakle to su starije verzije MiG-a 29 koje su do odluke o doniranju Srbiji, još uvek koristile ruske Vazdušno-kosmičke snage. Na osnovu onoga što smo videli, ti avioni došli su stanju u kakvom su bili i u ruskom vazduhoplovstvu, svi osim jednog mogu da lete ali na njima nema gotovo nikakvih modifikacija ili modernizacija. Jedan avion 9.13 je vraćen u Rusiju da bi se tamo izvršio remont koji je nemoguće izvršiti kod nas. Kako smo prenosili izjave zvaničnika, na preostalim avionima će nakon prikazivanja javnosti 20. oktobra, započeti radovi kako bi se deo određene ruske opreme (sistem svoj-tuđ, navigacija i komunikacija) zamenio sa uređajima koji se nalaze na postojeća 4 srpska aviona koja je na njih ugrađena tokom remonta 2008. odnosno 2011. godine i čija upotreba zadovoljava međunarodne ICAO standarde. Time bi se celokupna flota dovela na isti standard (RSK MiG ga označava i kao MiG-29SD) čime bi se pilotima donekle olakšalo letenje na različitim primercima i različitim varijantama koje ćemo imati. Kokpit srpskih aviona MiG-29 nakon remonta 2008. odnosno 2011. / Foto: Dimitrije Ostojić Za sada na osnovu izjava političkih i vojnih zvaničnika a i na osnovu onoga što smo mogli da vidimo, znamo da su potpisani ugovori o donaciji aviona, njihovom transportu, predizvoznoj pripremi, dovođenju aviona na standard postojećih, nabavci rezervnih delova, remontu motora, remontu jednog doniranog aviona, remontu postojećih aviona, produženjima životnog veka. To će sve biti obavljeno u dve faze dok za treću fazu konkretne modernizacije ugovor još uvek nije potpisan (iako pregovori o njoj traju i mnogi detalji njenog obima su već definisani). MiG-29 je kao što smo već naveli, borbeni avion 4. generacije. Međutim, u vreme kada je nastao imao je i neke osobine aviona 3. generacije, kao na primer dobar deo elektronske opreme, mala nosivost i mali borbeni radijus. Ipak, 29-ka je konstruisana kao laki frontovski odnosno taktički lovac čija je namena bila prvenstveno bliska manevarska vazdušna borba u kojoj je po mnogim parametrima (početna brzina penjanjanja, radijus zaokreta, nišan na kacigi pilota, rakete vazduh-vazduh malog dometa) bio bolji od svojih savremenika pa čak i od novijih aviona 4. i 4,5 generacije. Osim bliske manevarske borbe može voditi vazdušnu borbu i na malim i srednjim daljinama a uglavnom je efikasniji na malim i srednjim visinama. To je avion koji još uvek ima najveću početnu brzinu penjanja među serijski proizvođenim borbenim avionima – dakle ima odlično ubrzanje i odnos potiska motora i mase koje mu omogućuju isto tako dobre manevarske sposobnosti. Međutim, kao što smo rekli, dobar deo elektronske opreme je gotovo isti kao kod aviona 3. generacije kao što je na primer MiG-23 čije poslednje verzije u nekim elementima nadmašuju određene performanse MiG-a 29. U kokpitu, na instrument tabli dominiraju elektromehanički dakle analogni pokazivači parametara leta i pokazivači rada različitih sistema a nema ni električnih komandi. To je između ostalog urađeno radi što veće unifikacije sa starijim tipovima aviona, poput MiG-21 i 23 kako bi prelazak na 29-ku bio što lakši. Naravno za to je zaslužna činjenica da je elektronska industrija SSSR-a dobrim delom zaostajala za zapadnom te u to vreme nije mogla da obezbedi bolje sisteme i bogatiju opremu. Postoje i mišljenja da je avion namerno tako napravljen, da bude jeftin, jednostavan za održavanje a išlo se od pretpostavke da će biti kratkog veka u nekom većem sukobu, odnosno da neće dugo potrajati u ratu. Sve što smo do sada opisali odnosi se na prve varijante 29-ke, dakle 9.12, izvozne 9.12A i B, potom 9.13 i na dvosede MiG-29UB 9.51. Dvosedi predstavljaju još jedan nedostatak aviona MiG-29 a to je da 9.51 nema radar te je u ratu neupotrebljiv za vazdušnu borbu van vizuelnog dometa. I dok za dejstvo po ciljevima u vazduhu MiG-29 ima dobar top, i danas odlične rakete vazduh-vazduh R-73 malog dometa kao i solidne rakete srednjeg dometa R-27, u svojoj sekundarnoj nameni izvršenja zadataka dejstva po ciljevima na zemlji, 29-ka ima zastarelo i davno prevaziđeno naoružanje. Reč je o lanserima nevođenih raketnih zrna i nevođenih raketa kao i različite vrste nevođenih bombi težine do 500 kg. Sa takvim naoružanjem MiG-29 je lak plen za bilo kakvu PVO pa i za trupnu PVO jer mora leteti nisko i dejstvovati sa malih daljina. Pojedini stručnjaci prilikom poređenja MiG-a 29 sa drugim avionima često uzimaju kao referencu performanse već pomenutih starijih verzija pa se često ovaj tip ruskog lovca nepošteno omalovažava. Činjenica je međutim da je usled teške ekonomske situacije u Rusiji tokom 90-tih godina razvoj 29-ke bio znatno usporen, čak i prekidan što nije bio slučaj sa njegovim konkurentima. Izgled instrument table MiG-a 29SMT. Tako je na primer razvoj veoma unapređene varijante sa oznakom MiG-29Modnosno 9.15 čiji je prototip poleteo 1986. prekinut u prvoj polovini 90-tih godina nakon izrađenih 6 prototipova. I dok MiG-ovi 29 9.12, 9.13, 9.13S po svojim performansama pre svega kao lovci, sa manjim odstupanjima, odgovaraju avionima F-16A u Blokovima 1 do 20 i donekle F-16C Blok 25 , tako je verzija MiG-29M 9.15 predstavljala pandan F-16C i D u Blokovima 30 do 52. RSK MiG se tokom 90-tih ipak potrudio da napravi pakete modernizacije starijih verzija 9.12 i 9.13 pa su tako nastali lovac MiG-29SE i višenamenski MiG-29SM i SMT. Na varijantama SM i SMT rađeno je pre svega na poboljšanju radara, elektronske opreme i sistema naoružanja kako bi avioni mogli da dejstvuju po ciljevima na kopnu i moru vođenim ubojnim sredstvima. Ipak za varijantu MiG-29SM, na koju bi potencijalno mogli biti modernizovani srpski avioni, ne može se reći da je avion 4+ generacije jer ne zadovoljava sve karakteristike svojih takmaca koji to jesu. Rusija na primer ni danas nema operativan borbeni avion koji može da nosi domaći nišanski kontejner a tu je i zaostajanje u razvoju nekih tipova naoružanja. Nešto bolji od njega jeste MiG-29SMT koji ima bolju elektronsku opremu i radar, veći borbeni radijus i veću nosivost naoružanja. Za njega bi se samo donekle moglo reći da delimično pripada 4+ generaciji jer ova verzija na primer nema električne komande leta. Moguća modernizacija srpskih 29-ki mogla bi biti ona koja uključuje sve ono što ima MiG-29SM ali i deo onoga što poseduje i SMT. Varijanta SMT (Izdelije 9.19) ima naravno ono što Srbiji realno ne treba a to je dodatni leđni rezervoar goriva kao i sistem za popunu goriva u vazduhu. Nije isključeno ni da to bude neki hibrid između SM i SMT ili npr SMT kakav poseduje Jemen (9.18) koji predstavlja modernizovani MiG-29 9.12. Naravno sve nabrojano se odnosi na jednosede dok bi dvosedi mogli biti modifikovani tako da imaju skoro identičnu avioniku kao na jednosedima ali bez radara, a mogu dobiti i rakete vazduh-vazduh srednjeg dometa R-27T ili ET sa infracrvenim samonavođenjem kao i TV vođeno naoružanje vazduh-zemlja. O eventualnoj modernizaciji prvi put je još krajem decembra 2016. govorio pomoćnik ministra odbrane, dr Nenad Miloradović, koji je tada za RTS rekao da će avioni dobiti radare dometa 120 km u otkrivanju cilja veličine lovca i da će imati rakete vazduh-vazduh sa aktivnim radarskim samonavođenjem. Navedeni domet radara upućuje na to da bi mogli biti ugrađeni radari N010ME Žuk-ME ili M2E koji se nalaze na izvoznim avionima MiG-29SMT, MiG-29UPG MiG-29K, KUB, M, M2. Međutim, skoro isti ako ne i isti domet imaju i modifikovani radar N019 odnosno N019ME i M1E (modifikovani radar N019M sa MiG-a 29S) koji se nalaze na avionima MiG-29SM RV Perua i Sirije. Rakete koje je naveo Miloradović odgovaraju samo R-77, jedinoj ruskoj raketi vazduh-vazduh srednjeg dometa sa inercijalnim i aktivnim radarskim samonavođenjem. Ukoliko srpski avioni dobiju samo rakete vazduh-vazduh R-77 i bude im modifikovan radar do nivoa N019ME ali bez modova za napade na ciljeve na zemlji, onda bi to bila verzija najpribližnija MiG-u 29SE. Poslednje informacije upravo govore o tome da bi postojeći radari mogli biti samo modernizovani. MiG-29 sa raketama vazduh-vazduh R-27 i R-73 i dalje može biti opasan protivnik u vazduhu, MiG-29SM mogu nositi i savremenije rakete vazduh-vazduh R-77, R-27ER, R-27ET a SM i SMT pored pomenutih raketa vazduh-vazduh, po ciljevima na zemlji mogu dejstvovati vođenim bombama, protivradarskim i vođenim raketama vazduh-zemlja. Prednji kokpit aviona MiG-29M2, borbenog aviona 4+ generacije. 4+ generaciji sigurno pripadaju palubni MiG-29K i odgovarajući dvosed MiG-29KUB (9.41 i 9.47) kao i izvozni avioni MiG-29M i M2 (9.41S, 9.47S, 9.41SM, 9.47SM). Ipak i oni pored svoje savremenosti takođe još uvek ne nose ruski nišanski kontejner čija su ispitivanja u toku. Iako se o tome već uveliko govori, ni najnoviji MiG-35S i UB (9.41SR, 9.47SR) koji su namenjeni ruskim Vazdušno-kosmičkim snagama, još uvek nije 4++ generacija a to će sigurno postati ugradnjom AESA radara, integracijom nišanskog kontejnera i dodavanjem vektorisanog potiska motora. Tako će i RSK MiG imati konkurentski avion koji će na tržištu parirati Su-30SM i Su-35S a pojedina oprema najnovijeg MiG-a će biti i savremenija nego kod pomenutih Suhojevih aviona. Živojin BANKOVIĆ
  5. Iako je skraćenica "MiG" u Srbiji odavno sinonim za svaki mlazni borbeni avion, u iščekivanju dolaska dugo najavljivane ruske donacije od šest polovnih aviona gotovo neprimećeno prolazi današnji dvostruki jubilej vezan za avione tipa MiG koji su leteli ili još lete iznad Srbije. Malo ljudi zna da se baš na današnji dan navršava 30 godina od isporuke prvih letelica MiG-29 a da je istog datuma, ali pre 55 godina, na aerodrom Batajnica sleteo prvi MiG-21. Slučaj je hteo da istog dana, u razmaku od 25 godina, tadašnja Jugoslovenska narodna armija počne da koristi dva legendarna lovca - Mig-21 i 29, koji su i danas, više od pola veka kasnije, jedina dva lovca u operativnoj upotrebi Vojske Srbije. Za tih 55 godine jugoslovenskim i kasnije srpskim nebom letelo je ukupno 277 aparata iz fabrike koja je nosila ime konstruktora Artema Mikojana i Mihaila Gurjeviča, da bi se ta flota u 2017. godini svela na ukupno sedam aviona, od kojih u svakom trenutku leti najviše dva. Prvi avioni tog tipa na pistu batajničkog aerodroma sleteli su 24. septembra 1962. godine, kada je isporučeno prvih pet letelica MiG-21 u verziji F13. To su, u tom trenutku, bili najmoderniji lovci u svetu i predstavljali su veliko pojačanje za JNA, jer su to bili prvi supersonični (nadzvučni) presretači koji su mogli da obavljaju zadatak u svim vremenskim uslovima i noću. Uz Mig-21 u JNA je u upotrebu ušla i K-13, prva IC vođena raketa vazduh-vazduh koja je korišćena u Jugoslaviji. Prvih pet aviona Mig-21 nabavljeno je nakon što je otopljavanje odnosa sa Sovjetskim Savezom, u vreme vladavine Nikite Hruščova, omogućilo Jugoslaviji da svoju armiju ponovo oprema oružjem iz socijalističkog bloka. Nabavka je izvedena pod šifrovanim imenom "Zadatak Romanija", zajedno sa nabavkom radara i raketnih sistema, i obavljena je u najvećoj tajnosti. Članovi jugoslovenske delegacije koji su putovali na pregovore verovali su da će razgovarati o kupovini licence za izradu 200 aviona Mig-19, a za postojanje ponude za nabavku novog sovjetskog lovca saznali su tek po dolasku u Moskvu. Jedino mesto gde su ruski avioni stajali do američkih Kako se proces preorijentisanja sa NATO zemalja na Sovjetski Savez desio na vrhuncu Hladnog rata, prošlo je gotovo dve godine pre nego je Jugoslavija objavila da je nabavila te, u to vreme najmodernije lovce-presretače. Za njih je uvedeno i posebno jugoslovensko ime L-12 (Lovac 12), kako bi se sakrilo njihovo prisustvo u zvaničnoj dokumentaciji, što je ustanovilo tradiciju označavanja aviona u jugoslovenskom vazduhoplovstvu domaćim oznakama, koja se zadržala i do danas. Dugo vremena su se obuka letačkog i mehaničarskog sastava i letovi obavljali u tajnosti za ostale pripadnike baze, a kuriozitet tog vremena predstavlja činjenica da su na batajničkom aerodromu, u okviru istog puka i na istoj stajanci, bili parkirani američki lovci F-86 E Sejbr i sovjetski Migovi 21, po čemu je Jugoslavija bila jedinstvena u svetu. U svojoj 55-godišnjoj istoriji upotrebe, Mig-21 na jugoslovenskom i srpskom nebu leteo je u devet različitih varijanti, odnosno u tri razvojne generacije. Za potrebe Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva (JRV), od 1962. do 1986. godine nabavljen je ukupno 261 lovac tog tipa, a avioni su popunjavali devet eskadrila 204. lovačkog puka na Batajnici, 117. puka u Bihaću i 83. puka u Prištini, kao i po jednu eskadrilu za obuku pilota, izviđačku i eskadrilu školskog puka u Puli. Ukupno je nabavljen 41 Mig-21 F-13 (domaća oznaka L-12), 36 aviona PFM verzije (L-14), 12 izviđačke verzije R (L-14i), 25 verzije M (L-15), šest verzije MF (takođe L-15) i 91 avion u najnaprednijoj verziji Bis (L-17). Za potrebe obuke letačkog sastava nabavljeni su i dvosedi prve, druge i treće generacije, odnosno 18 aviona Mig-21 U (NL-12), sedam Mig-21 US (NL-14) i 25 Mig-21 UM (NL-16). Poslednji Migovi 21 nabavljeni su sredinom 80-ih godina i oni su jedini koji se i danas koriste. Kratko vreme u JRV je korišćeno desetak aviona Mig-21 iračkog vazduhoplovstva, koji su krajem 80-ih godina prošlog veka stigli na remont u Jugoslaviju i koji nikada nisu isporučeni vlasniku zbog ratnih zbivanja u obe zemlje. Migovi u ratovima devedesetih Više aviona tog tipa je prebačeno u Srbiju po izbijanju rata u Jugoslaviji a pojedini su čak i korišćeni u borbenim dejstvima, leteći u jedinstvenoj pustinjskoj maskirnoj šemi. Nakon par godina oni su rashodovani i izbrisani iz evidencijske liste ali se i danas nalaze u Remontnom zavodu "Moma Stanojlović" u Batajnici. Kako u toku građanskog rata u Jugoslaviji avioni Mig-21 nisu imali protivnike na slovenačkoj, hrvatskoj i bošnjačkoj strani, brojni lovci su korišćeni u svojoj sekundarnoj nameni, odnosno za dejstvo po zemlji, kao i za izviđanje. Za vreme ratova u Jugoslaviji JRV je izgubilo sedam aviona MiG-21 i jednog pilota, dok je pilot Slobodan Medić preživeo iskakanje iznad hrvatske teritorije i zarobljen, nakon čega mu se gubi svaki trag. U udesima na MiG-21 za više od pola veka uništeno je 93 aviona. Poginulo je u raznim okolnostima 47 pilota, a 39 se spasilo sedištima za iskakanje. Jedino obaranje strane letelice u vazdušnom prostoru Jugoslavije, još od vremena Tršćanske krize, zabeležio je upravo Mig-21 Bis u januaru 1992. godine, kada je pilot Emir Šišić oborio helikopter Evropske zajednice koji je bez dozvole ušao iz Mađarske u Jugoslaviju. Za vreme NATO agresije lovci Mig-21, zbog tehnološke ali brojčane inferiornosti u odnosu na protivnika, nisu bili korišćeni u svojoj osnovnoj - lovačkoj nameni a nakon povlačenja Vojske Jugoslavije sa Kosova preostali avioni tog tipa iz 83. puka iz Prištine su preleteli u Batajnicu gde su priključeni 204. puku. Istorija upotrebe aviona MiG-29 traje četvrt veka kraće ali nije manje uzbudljiva. Prva dva aviona MiG-29 UB (dvosed) sletela su 24. septembra 1987. godine a te i naredne godine isporučeno je ukupno 16 aviona tog tipa u jednosedoj i dvosedoj varijanti. Za vreme građanskih ratova ti avioni su korišćeni za dejstvo po zemlji bez gubitaka. Zbog isteka radnih resursa, mart 1999. godine i sukob sa NATO jugoslovenske dvadesetdevetke dočekale su mahom neispravne pa je u neravnopravnoj borbi oboreno šest aviona uz gubitak dva pilota. Dva aviona su uništena u udesima, a jedan pilot je poginuo. Migovi i danas lete u sastavu 101. lovačko-avijacijske eskadrile Vojske Srbije. Prema javno dostupnim podacima, VS ima četiri aviona MiG-29 i tri MiG-21 ali zbog isteka resursa i neispravnosti 29-ke ne lete dok su Migovi 21 isključivo dvosedi, za obuku, koji imaju ograničene borbene mogućnosti. Tako, uprkos gotovo svakodnevnih najava da će polovni Migovi 29 iz Rusije uskoro pojačati Vojsku Srbije, celokupna srpska lovačka avijacija trenutno se svodi na sedam aviona od kojih leti tek nekoliko.
  6. U intervjuu za „Novi Magazin“ vojni analitičar Aleksandar Radić pored opštih vojnih tema i analiza rada Ministarstva odbrane i njegovog ministra osvrnuo se i na temu dolaska polovnih MiG-ova 29 iz Rusije. Na pitanje kada se konačno mogu videti u Srbiji Radić je odgovorio: – Moskva kaže da će stići što znači – stići će, savladane su sve birokratske prepreke i verujem da će u oktobru MiG-ovi da stignu. I da će to možda koincidirati sa pozivom koji je ministar Aleksandar Vulin uputio ruskom ministru Šojguu da dođe na obeležavanje oslobađanja Beograda 20. oktobra. Ne bi bilo iznenađenje da tada vidimo avione, ali proći će još mnogo vremena dok počnu da lete, biće samo prebačeni, a tek iza toga idu radovi na njima i plašim se da će biti jedan vremenski period kada će se ostati bez aviona za dežurstvo u sistemu protivvazdušne odbrane. Ali mislim da će Ministarstvo to rješavati kao dosad – nastojaće da to ne bude objavljeno. – Poslednji zvanični komentari o lovačkoj avijaciji i dolasku MiG-ova od strane RV i PVO mogli su se pročitati u intervjuu komandanta 204. vazduhoplovne brigade magazinu „Odbrana“. Ministar odbrane je više puta izjavljivao da MiG-ovi dolaze do kraja godine što je kao prekid spekulisanja o ranijim propagandnim termina došlo kao izjava ruskog zvaničnika.
  7. Jedini avion oldtajmer iz Drugog svetskog rata koga smo na ovogodišnjem MAKS-u mogli videti na statici ali i na nebu, bio je čuveni sovjetski jurišni avion Iljušin Il-2 ‘’Šturmovik’‘. To je danas tek drugi Il-2 u svetu u letnom stanju a prvi u Rusiji. Postoji još jedan primerak koji se nalazi u zbirci Flying Heritage Museum, Paine Filed, Everett, država Vašington, SAD. Jedan od samo dva Il-2 u letnom stanju na svetu / Foto: Žarko Skoko, Tango Six Obnovljeni Il-2 ima veoma interesantnu priču. Pre pet godina braća Oleg i Jevgenij Skopincev su uz pomoć fonda ‘’Krilataja pamjat pobedi’’ počeli da ispunjavaju želju svoga oca Valentina Skopinceva da se pronađe njegov avion u kome je bio oboren 69 godina ranije. U tome su uspeli i avion je nakov dve godine potrage pronađen na dnu jezera Krivoe blizu Murmanska. Prvi let obnovljeni Il-2 imao je 16. juna 2017 / Foto: Žarko Skoko, Tango Six Pilot komandir Valentin Skopincev oboren je 25. novembra 1943. kada ga je u vazdušnom boju oborio nemački pilot lovca Meseršmit Bf.109. Toga dana se 16 jurišnika Il-2 46. jurišnog avijacijskog puka Severne flote vazduhoplovnih snaga SSSR, zajedno sa bombarderima Pe-2 našlo na zadatku iznad neprijateljske teritorije kada ih je napalo oko 25 nemačkih Mesera. Posada je bila vrlo neiskusna, Skopincevu je to bio treći borbeni zadatak a njegovom strelcu Vladimiru Gumenovu tek drugi. Avion je, nakon što je pilot uspeo da odbaci 4 bombe od po 100 kg i neutrališe neprijateljski protivavionski top, iz Meseršmitovog 20-milimetarskog topa primio direktan pogodak u generator. Obnova aviona je trajala skoro tri godine / Foto: Živojin Banković Pošto je avion izgubio napajanje i naoružanje se više nije moglo upotrebiti, pilot je odlučio da se vrati u bazu. Ipak posada nije uspela da se vrati na aerodrom i morala je da sleti na tanak led jezera nakon čega je pilot iz aviona izvukao strelca, koji je bio lakše ranjen u glavu, i nosio ga 3 km do baze. U međuvremenu njihov Il-2 je potonuo. 2014. godine avion je izvučen iz jezera u solidnom stanju kome je doprinelo to što se nalazio u mulju, na dubini od 22-25 metara a takođe i hladna voda. Ipak drvena zadnja repna selkcija aviona je bila je izgubljena. Podizanje olupine aviona iz jezera Krivoe / Foto: Ministarstvo odbrane Rusije Restauracija je započela u firmi OOO ‘’Aviorestauracija’’ u bazi Sibirskog naučno-istračivačkog instituta (SibNIA) koji nosi ime S. A. Čapligina. Sledeće 2015. godine u finansiranje većeg dela radova uključila se Ujedninjena Vazduhoplovna Korporacija (OAK, UAC) i kompanija ‘’Iljušin’‘. Započeli su kompleksni radovi po originalnim šemama i crtežima kako bi se avioni vratio što verniji izgled. Vršeni su testovi, ispitivanja, spektralne analize svakog santimetra aviona što je bio veoma mukotrpan posao. Obnovljeni avion se sastoji iz 65 procenata originalnih delova koji su se nalazili na samom vazduhoplovu a preostali delovi su novi. Avion je izvučen u solidnom stanju i 65 procenata originalnih delova je iskorišćeno / Foto: Ministarstvo odbrane Rusije Fond ‘Krilataja pamjat pobedi’’ do sada je u svojoj istoriji restaurirao oko 20 borbeniha viona koji su učestvovali u Drugom svetskom ratu a ovo je drugi Il-2 koji su radili. Danas se u Rusiji nalazi samo 14 aviona iz tog perioda koji se nalaze u letnom stanju. Većinu radova na restauraciji istorijskih mašina rade volonteri, njih 15 do 20 a uglavnom su to jednostavniji ali veoma neophodni poslovi kao što su pranje, farbanje, šivenje i remont otvora. Mnogo kompleksniji poslovi se rade kako bi se napravili izgubljeni delovi aviona. Često u restauraciji učestvuju inženjeri raznih profila kao i članovi maketarskih sekcija. Avion Il-2 nakon izvlačenja iz jezera, vidi se da nedostaje drvena repna sekcija / Foto: Ministarstvo odbrane Rusije Prvi let obnovljenog Il-2 izvršen je 15. juna 2017. na aerodromu Močišće a za komandama je bio direktor instituta SibNIA Vladimir Barsku. Direktor firme ‘’Aviarevstarvacii’’ Vladimir Berns dao je garanciju da avion ima početni resurs 800 sati, 1200 sletanja i 20 godina. Iako u svetu nije jedini Il-2 koji leti, ovo je ipak jedini ‘’Šturmovik’’ sa ‘’pravim’’ krilima u letnom stanju dok u SAD leti Il-2M3 sa “strelastim“ krilima. Deo procesa obnove aviona zabeležen je na fotografijama / Foto: Živojin Banković, Tango Six Planira se da se restaurirani avion prikazuje i leti na aviosalonima i avijaicjskim praznicima sa ciljem vojno-patriotskog vaspitanja mladeži i popularizacije aviona tipa ‘’Iljušin’‘, VKS Rusije i domaće vazduhoplovne industrije. Živojin BANKOVIĆ
  8. Pozivajući se na neimenovane izvore iz vojne industrije, ruski vojni blog bmpdpreneo je u juče zanimljive informacije koje su vezane za naše Ratno vazduhoplovstvo a pre svega za donaciju MiG-ova 29 iz Rusije. Kako navodi bmpd trenutno se u Lipecku nalazi grupa pripadnika vazduhoplovno-tehničke službe koja tamo pohađa kurseve obuke sa ciljem da se ovlada održavanjem lovaca MiG-29. Istovremeno isporuka 6 aviona koja je dogovorena prošle godine, trebala bi biti realizovana u julu mesecu. Takođe se navodi da srpska strana još uvek razmatranajbolju moguću ekonomsku varijantu isporuke MiG-ova. Trenutno međutim postoje određeni problemi koji bi mogli da utiču na primenu ovog ugovora a to se pre svega odnosi na ograničen broj tehničkog osoblja koji su sposobni da održavaju i opslužuju MiG-29. Broj pripadnika vazduhoplovno-tehničke službe je trenutno dovoljan samo za održavanje 4 postojeća aviona, od kojih jedan nije u letnom stanju. Međutim kada isporukom 6 aviona iz Rusije flota srpskih MiG-ova 29 naraste na 10 biće potreban veći broj tehničara. Izvori otkrivaju da se u ovom momentu sa velikim teškoćama obezbeđuje istovremena ispravnost dva aviona radi izvršavanja zadataka sistema PVO i borbene obuke pilota. Sa samo tri letno sposobna MiG-a 29 održavanje borbene trenaže nije nimalo lako. Takođe postoje poteškoće i sa modernizacijom Vazduhoplovnog zavoda ’’Moma Stanojlović’’ u kome bi se uskoro trebalo da se izvrši remont srpskih MiG-ova 29 a koji bi se realizovao uz asistenciju ruskih stručnjaka. Tu su zatim i predstojeći predviđeni poslovi servisiranja helikoptera H145M u drugom stepenu (helikopteri bi trebali biti isporučeni 2018). Pored navedenog zavod bi trebao biti osposobljen i za remont helikoptera Gazela i Mi-17. Ministarstvo odbrane Srbije, kako dalje navodi bmpd, planira da uloži određena finansijska sredstva u vazduhoplovni zavod kako bi on postao regionalni servisni centar za helikoptere Gazela, H145M i Mi-17. Srbija ima dugoročni plan za obnovu svoje flote helikoptera Mi-17 ali tekućim budžetom za 2017. nisu izdvojena sredstva za dodatne nabavke. Očekuje se da će ugovor za još 4 helikoptera Mi-17V-5 biti zaključen 2018. ili 2019. godine. Spomenuta je i moguća kupovina 8 beloruskih MiG-ova 29, ali po već navedenim izvorima njihova nabavka se za sada ne razmatra i za srpsku stranu ona više nije prioritetna. Na kraju je saopšteno da će srpski piloti koji lete na 29-kama učestvovati na vežbama BARS-2017. Živojin BANKOVIĆ
  9. Noć pred početak 8. sajma naoružanja i vojne opreme „Partner 2017“Ministarstvo odbrane zadesila je najdepresivnija vest koju je moglo da doživi. Unapred očekujući nove medijske cikluse blamiranja, sramote i sveopšteg besmisla koji će se bez svake sumnje ređati i dodatno unižavati dostojanstvo srpske vojske, stručnim krugovima neće promaći ni neke nove/stare bitnije ličnosti, nove sistematizacije i strateške odrednice koje će daleko od pro-idiotskih medija zapravo suštinski oblikovati budućnost, nama najinteresantnijeg dela priče – Ratnog vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane. Šta nas očekuje u budućnosti u gotovo svim segmentima kadrovske i tehničke baze RV i PVO popričali smo sa vazduhoplovcem, analitičarem i bitnije čovekom koji je uvek na liniji sopstvenih razmišljanja i stavova bez obzira na okolnosti. Aleksandar Radić za Tango Six priča o situaciji sa MiG-ovima iz Rusije, planiranim, realizovanim i nerealizovanim modernizacijama, uticaju novih/starih ličnosti i njihovih novih/starih projekata. Da li smo konačno „sredili helikoptere“ i šta će biti sa tim pilotima – od troje potporučnika avijacije prošle do previše aviona za nekoliko godina? I naravno, šta se dešava kada i ako ponovo na dnevni red dođe ona prava, teža i skuplja odluka za opet „novim“ (višenamenskim) borbenim avionima? Pogledajte 15 minuta priče o svemu što je bitno za srpsko RV i PVO danas i u budućnosti. Petar VOJINOVIĆ
  10. „Држава ће употријебити сву силу закона да заштити вјерска осјећања наших грађана, као и наше националне и духовне вриједности, од скрнављења и увреда“, казао је Иванов у понедељак на отварању XVI Сверуског народног сабора „Границе историје – границе Русије“. По његовим ријечима, историја се мора памтити, укључујући и драматичну историју ХХ вијека „када је ерозија духовних темеља означила почетак распада државе која је гурнута у револуцију, потресе и грађанске сукобе“. Руска црква посједује јединствено искуство сарадње са државом, које помаже у решавању „друштвених и образовних питања, одржавању стабилности и националног мира, као и у борби са екстремизмом, ксенофобијом и вјерском нетрпељивошћу“, казао је Иванов. Извор: Радио Светигора
×
×
  • Креирај ново...