Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'roditelji' or ''.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Foto:EPA-EFE/Xoan Rey Anketa koju je sprovela Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije pokazala je da, u 800 škola u kojima imaju svoje predstavnike, oko 10 odsto đaka tokom vanrednog stanja nije imalo uslove za praćenje onlajn nastave. Među njima su i oni koji nisu imali čak ni televizor, a kamoli internet. Od nadležnih još uvek nismo dobili konkretan odgovor i rešenje o tome kako će izgledati nova školska godina, da li će i koliko đaci moći da prate nastavu u učionicama. Predsednica Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije Jasna Janković sigurna je u jednu stvar – nismo spremni za onlajn nastavu. Sa druge strane, pojedini roditelji sa kojima smo razgovarali onlajn nastavu opisuju kao “totalnu katastrofu”. “Kako se bliži prvi septembar i početak školske godine, mislim da u Srbiji raste stres roditelja, nastavnika i dece, a, čini mi se i čitavog društva. Od toga da će deca biti u školi, do toga da će biti isključivo onlajn nastava. Ne uliva mi poverenje i ne čini mi se da Ministarstvo prosvete ima neka precizna rešenja. Mislim da je nedopustivo da jedna tako važna stvar, kao što je način odvijanja nastave, prolazi potpuno pod velom tajne za čitavo društvo”, primećuje Janković u izjavi za naš portal. Jasna Janković / Foto: N1 Nastavnica Janković konstatuje i da je “jedino što mi možemo da sazanamo i čujemo jeste da ministar svakoga dana izjavljuje što ovo što ono, ali do ovog momenta nije izašao sa preciznim predlozima”. “Jedino što čujemo jeste da se Ministarstvo intenzivno sprema. S obzirom na to da poznajem situaciju u prosveti, meni to izazaiva veliko uznemirenje, kada se kaže Ministarstvo se sprema. Ministarstvo čini nekoliko stotina ljudi, a mi imamo samo u osnovnoj i srednjoj školi 850.000 đaka. Toliko o tome koliko Ministarstvo može i koliko ima kapacitet da uradi nešto samo. Odgovor na vaše pitanje – da li smo mi spremni za onlajn nastavu – glasi: ne, nismo spremni za onjlajn nastavu”, kategorična je Janković. Ona ističe da su u vanrednom stanju svi kapaciteti bili maksimalno angažovani. Kako kaže, podiglo se sve što se ima kod kuće, radilo se danonoćno i završena je školska godina. Ipak, postavlja se pitanje – šta od septembra? “Neverovatno mi je da ministar od marta nije mogao da na bilo koji način obodri ljude, da oni znaju da će na neki način oni biti obodreni od septembra. On samo priča onlajn, onlajn. Pa, onlajn nastava nije sedenje ispred televizora. Sve je to fantastično, kolege su se trudile, to su odlične lekcije za školski program, ali to nije onlajn nastava”, kaže Janković i podseća da je Unija sindikata prosvetnih radnika predlagala da se školama obezbede laptopovi koji će se po potrebi raspoređivati i davati nastavnicima. “Nisu sve škole u ‘krugu dvojke’, pa da imaju laptopove”, objašnjava Janković. Tehničke mogućnosti za onlajn nastavu nemaju svi nastavnici, ali nemaju ni đaci. Janković kaže da je tokom vanrednog stanja bilo roditelja koji su iz nekih udaljenijih mesta fizički donosili domaće zadatke i testove svoje dece u školu i prosleđivali ih nastavnicima. Unija sindikata je anketom došla do podatka o tome da 10 odsto đaka nije imalo tehničke mogućnosti za onlajn nastavu. Ipak, podseća naša sagovornica, ministar Šarčević je nedavno rekao da oko jedan odsto đaka nije mogao da prati nastavu. “Ja znam na osnovu čega smo mi iz Unije sindikata prosvetnih radnika došli do podatka da 10 odsto đaka nije moglo da prati onlajn nastavu, ali ne znam kako je ministar stigao do podatka od 1 odsto”, pita se Janković. Roditelji: Ljuti i željni preciznih informacija Ana Marković je mama jednog budućeg trećaka. Ona onlajn nastavu tokom vanredne situacije opisuje kao “totalnu katastrofu”. “Kada je tokom prethodnog polugodišta uvedena onlajn nastava svi moji prijatelji, uključujući i mene, koji imamo decu u školi, u različitim razredima, bili smo na ivici nervnog sloma. To je totalna katastrofa. Mala deca ne umeju da rukuju kompjuterom i neophodno je prisustvo roditelja, a roditelji rade. Onlajn nastava je pogubna po decu, njihovo obrazovanje, socijalizaciju, ali i po roditelje koji to ne mogu da postignu. Deca treba da idu u školu, da imaju interakciju sa svojim školskim drugarima, sa učiteljima i nastavnicima. Nije školovanje samo knjiga i učenje, već i socijalizacija i različite aktivnosti koje su deci neophodne, a koje ne mogu dobiti kod kuće”, kaže ova majka. “Moj sin je bio u jako lošem psihičkom stanju, iako je mali, jer nije mogao da prihvati da ne ide u školu, ne viđa drugare i učiteljicu koju mnogo voli. Ne bih znala kako da mu saopštim da od septembra opet neće ići u školu, nego će ponovo da sedi ispred TV-a i kompjutera i kao nešto da uči. To je upropašćavanje dece, a za roditelje koji rade, nemoguća misija. Apsolutno sam protiv onlajn i TV nastave i želim da moja deca idu normalno u školu!”, kategorična je ova mama. Tijana Milovanović je mama jedne Une koja treba da krene u treći razred i jedne Tare koja od prvog septembra treba da postane sedmakinja. Kaže da nije počela unapred da se nervira oko početka školske godine, jer će i onako sve biti obznanjeno u poslednjem trenutku. Foto: Privatna arhiva Dušan Milovanović “Tokom prošle školske godine i vanrednog stanja sve odluke su menjane iz dana u dan. Sada nijednu informaciju ili odluku ne mogu da shvatim ozbiljno, jer znam da će je do početka školske godine promeniti bezbroj puta. Verovatno ćemo o tome kako će izgledati nova školska godina u uslovima epidemije saznati pred sam kraj raspusta. Počeću da se nerviram 30. avgusta”, kaže nam ova mama.
  2. “Primih prvake pre tri dana. Slatki, veseli, krezubi, širokih osmeha… Radujem se đacima prvacima uvek. No, moram priznati da sam ove godine iznenađena. Da ne kažem – šokirana! Većina dece ne izgovara pojedine glasove, a nekoliko njih ne izgovara većinu glasova. „Usitejice, vesi mi peukle, mama nije imaua vemena da me nauci!“ Tri puta sam tražila da mi ponovi rečenicu, dok nisam shvatila šta želi! Znam ja šta je u pitanju, ali sam i dalje u šoku. Ne zbog te rečenice. Nego zbog toga što roditelji toliko malo vode računa o deci. Ali im zato kupuju satiće- smartiće i patike koje moraju jaako da čuvaju jer: „Molim te, učiteljice, obriši mi patike, tata će me ubiti na mestu ako vidi da su prljave, dao je silne pare za njih!“ Nađite vremena za svoju decu! Ne dozvolite da maternji jezik uče slušajući crtaće i ponavljajući reči onako kako ih sa TV-a ili kompjutera čuju. Igranje na tabletu nije smisao odrastanja. Lutka ginjola kroz koju sam se danas obratila đacima, držala im je pažnju duže nego bilo koja igrica, verujte mi! Nije mi se do sad dogodilo da deca ne znaju šta znači „grafitna olovka“. Nije mi se dogodilo da ne znaju da povuku liniju „od- do“. Troje učenika ne zna svoje prezime. A jedan ne zna kako je mami pravo ime,kaže da je svi zovu Beba. Ali, roditelji kažu: „Sve on (ona), zna! A meni je tako slaatko što ne govori „čisto“… Ima vremena, naučiće.“ Ima vremena? Koliko?
  3. Kako roditelji deci piju krv i jedu živce Postoje takvi roditelji koji živote svoje dece vide kao produžetke vlasatitog života Kada su naši dedovi i bake bili mladi, znalo se: oženiš se do osamnaeste i odvojiš se u zasebnoj sobi ili kući pored. Naši roditelji su se isto rano venčavali, ali su se zato isto tako veoma rano osamostaljivali od svoji roditelja. Današnji roditelji ne puštaju svoju decu da se osamostale. Vaspitavaju ih tako da im budu "robovi" celog života. Neki roditelji sprečavaju udaju kćerki, rečima: "Moja kćerka se neće udavati, ona će "juriti" karijeru!" A znate li zašto tako nešto pričaju? Zato što je to profitabilno! Njima su deca potčinjena, a roditelji umesto svoj, žive njihov život. Određuju im gde će i koliko raditi, sa kim će se zabavljati, a sa kim družiti. Ovo je vrsta psihološkog vampirizma. Roditelji konzumiraju resurse svoje dece i drže ih blizu sebe na sve načine: emocionalno ih ucenjuju svojim bolestima, preteći im da će umreti, ponekad koristeći materijalne prednosti. To je mito. I uništavaju sve veze koje odraslo dete pokušava da stvori. Oni kritikuju moguće partnere, intrige, kletve, organizuju prenemaganje i scene... Oni toliko utiču na psihičko stanje svog deteta, da lako mogu da ga oteraju u alkoholizam...A spolja sve izgleda kako sin pijanicamaltretira svoje drage roditelje.
  4. Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić (43) i njena nekoliko godina mlađa partnerka, doktorka Milica Đurđić, uskoro postaju roditelji. Kako saznaje magazin "Gloria", vantelesnoj oplodnji podvrgla se Milica Đurđić, koja se zbog drugog stanja već nekoliko meseci ne pojavljuje sa Anom Brnabić u javnosti, a kako je magazinu "Gloria" rečeno u Kliničkom centru Srbije, u Centru za radiologiju i magnetnu rezonancu gde je zaposlena, otišla je na trudničko bolovanje. - Premijerka i dalje ostaje pri stavu da ne priča javno o privatnim stvarima. U svakom slučaju hvala na lepim željama - rekli su za "Gloriu" u Aninom kabinetu kada su pozvali da čestitaju premijerki i njenoj partnerki. Takođe, u skladu sa stavom svoje šefice, nisu mogli da nam otkriju kog će pola biti beba, objašnjava "Gloria". https://www.blic.rs/zabava/ana-brnabic-milica-djurdjic-milica-durdic/1dq37kq
  5. Roditelji dvoje osnovaca iz Pančeva platili su kaznu od 5.000 dinara zato što su im deca pobegla sa časova u školi. Ovo je prvi slučaj primene novog zakona o obrazovanju, koji predviđa odgovornost roditelja za neopravdane izostanke dece sa nastave, piše "Informer." Sud u Pančevu, inače, podneo je od donošenja zakona ukupno 88 ovakvih prijava protiv roditelja nesavesnih đaka, a pored dva slučaja u kojima su presuđene novčane kazne, izrečeno je i deset opomena, dok su ostali postupci u toku ili su obustavljeni. Ministar prosvete Mladen Šarčević rekao je da je Pančevo prvi grad u kom se primenjuju kaznene odredbe novog Zakona o obrazovanju i da će se od Nove godine one primenjivati u svim školama u Srbiji. Portparolka Prekršajnog suda u Pančevu Sandra Medaković objasnila je kako izgleda postupak protiv roditelja čija deca izostaju sa časova. Ove kazne predviđene su novim Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Prema novim propisima, roditelji su dužni da 48 sati od trenutka pošto im dete ne dođe u školu jave nastavnicima razlog. Nakon toga, dužni su da u roku od osam dana i zvanično opravdaju časove. Ukoliko se to ne dogodi, škola obaveštava nadležni sekretarijat Gradske uprave i Centar za socijalni rad. Gradska uprava dalje podnosi zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv roditelja odnosno staratelja sudu. Zaprećena kazna za ovaj prekršaj je od 5.000 do 100.000 dinara, a ukoliko roditelj ne izmiri ove obaveze, preti mu kazna zatvora, rad u javnom interesu ili blokada tekućeg računa", kaže Medakovićeva za Informer i objašnjava kako sud konkretno presuđuje u ovim slučajevima: Najpre se izriče opomena, a ako učenik i posle toga nastavi da bez opravdanja izostaje sa časova, onda se roditelji kažnjavaju novčano. Upravo tako je bilo i u ova dva slučaja, kada roditelji nisu deci pravdali časove ni po tri meseca. Ministar prosvete Mladen Šarčević rekao je za isti list da je Pančevo prvi grad u Srbiji koji kažnjava roditelje nesavesnih đaka i da će se ova praksa od početka 2018. primenjivati svuda u zemlji. "Kad imate truo sistem, morate da idete redom, da čistite i sređujete i uvodite nova pravila. Zato smo odlučili da primenu novog zakona o obrazovanju primenjujemo postepeno zajedno sa lokalnim samoupravama kako bismo imali uređeno i ispravno školstvo. Škole u Pančevu su samo pilot-projekat, da vidimo kakva je situacija sa izostancima, kako će se kazne primenjivati u praksi, ali i da svi ostali roditelji shvate ozbiljnost naših namera i da poštuju zakon", naglašava Šarčević i dodaje: "Deca moraju da idu u školu, da stiču znanje, poštuju nastavnike i vršnjake, a prosvetni radnici su dužni da đacima pruže ono najbolje i najkvalitetnije. Zato smo i uveli kazne za bežanje sa časova, za vršnjačko nasilje, ali i za propuste u samom radu škole." izvor
  6. Bitka koju je vodila cela Srbija zajedno sa Filipom Stevanovićem (3) protiv malignog tumora je izgubljena, ali novac koji je ostao od lečenja ovog mališana njegovi roditelji Filip i Ivana poklonili su pacijentima Instituta za majku i dete. Foto: Dušan Milenković / RAS SrbijaMajka malog Filipa s Aleksandrom Šapićem, doktorom Dragomirom Đokićem i decom u institutu Ivana Stevanović (30), hrabra majka dečaka koji nas je napustio pre dva meseca, odlučila je da se bori za sve one kojima je pomoć potrebna, te milion i sedamsto osamdeset hiljada dinara, koliko je ostalo od humanitarne akcije koju je sprovela Fondacija "Budi human - Aleksandar Šapić" za Filipovo lečenje, nesebično poklonila Odeljenju hematoonkologije II u Institutu. Ovo mesto gde se mališani junački bore za svoje živote popunjeno krevetima, foteljama i opremljeno neophodnim aparatima, a deo sredstava utrošen je i za lečenje troje dece. - Zahvalila bih svima koji su učestvovali u našoj borbi. Nažalost, nismo dobili tu bitku. Deo novca odlučili smo da uložimo u Institut, gde smo boravili dve godine. Kupili smo nove fotelje, krevete, krevece, pumpe, vage, sve ono što je najneophodnije deci, a ostatak smo prosledili Aleksandaru, Pavlu i Katarini, za koje smo smatrali da im je najneophodnija pomoć. U tim momentima, kada je najteže, treba neko da bude iza vas. Iza nas je to bila Fondacija "Budi human - Aleksandar Šapić" i svi ljudi dobre volje. Ja sada mirno spavam jer ne brinem gde je otišao novac. Preko noći smo saznali za tumor, godinama tražili rešenje, ali nije mu bilo spasa ni ovde ni u inostranstvu. Znali smo da uskoro dolazi kraj, ali sada ćemo se boriti da druga deca dobiju bitku - kaže hrabra mama. Foto: Dušan Milenković / RAS SrbijaIvana Stevanović Jula 2015. godine Filip je primio redovnu vakcinu i nakon nekoliko dana mu je otekao vrat. Odlaskom kod lekara njegovi roditelji su imali i šta da čuju - njihovo dete ima maligni tumor. Hitnom intervencijom je odstranjen deo tog zloćudnog tumora koji je napao njegovo maleno telo, nakon čega je usledilo 12 hemoterapija i 30 zračenja, i to sa samo tri godine. Mesec dana kasnije, njegov tumor je počeo da raste i proširio se na pluća. Filip je još jednom išao na operaciju, na kojoj njegov tumor opet nije potpuno odstranjen. Ovaj preslatki dečak godinama se borio poput pravog borca, više nije smeo da ide na terapije jer su mu bubrezi stradali i preminuo je u veoma lošem stanju. Deo novca odlučili smo da uložimo u Institut, gde smo boravili dve godine. Ja sada mirno spavam jer ne brinem gde su otišle pare, kaže majka Ivana Njegovi roditelji poručili su svima koji se bore sa strašnom bolešću da budu jaki i da veruju u pobedu! Šapić: Svaki život je važan Aleksandar Šapić prilikom obilaska renoviranog odeljenja i mališana koji se tu leče rekao je da je osnivanje Fondacije možda najvažnija stvar koju je uradio u životu. - Svakom roditelju je njegovo dete najvažnije, a nama su važna sva deca. Trudimo se da pomognemo koliko možemo i drago mi je da će novac koji nije uspeo da pomogne malom Filipu, pomoći drugoj deci - rekao je Šapić. Zamenik direktora Instituta Vladislav Vukomanović i dr Dragomir Đokić, sa Odeljenja hematoonkologije II, zahvalili su Fondaciji i porodici Stevanović koja je imala snage i moći da pomogne bolesnicima. http://www.blic.rs/vesti/drustvo/izgubili-smo-filipa-ali-se-borimo-za-drugu-decu-roditelji-preminulog-decaka-poklonili/t2kkgzz
  7. Roditelji devojčice kojoj su školski drugovi umalo otrovali i koja je samo pukim slučajem prošla bez težih posledica zgroženi su izjavom ministra prosvete koji je ovaj događaj okarakterisao kao "dečje glupiranje". Da je time samo umanjio značaj incidenta koji je mogao imao mnogo teži ishod, smatraju svi sa kojima smo danas razgovarali. Foto: privatna arhiva / Privatna arhivaPantelići, roditelji devojčice kojoj su drugovi sipali otrov u flašicu vode Devojčica D. P, učenica osmog razreda OŠ "Žikica Jovanović Španac" u Zavlaci kod Krupnja, pre 20 dana popila je vodu u koju su joj četiri druga sipala preparat za lečenje krupne stoke. Pantelići kažu da su i dalje zabrinuti za zdravlje devojčice koja se iz flašica napila vode u kojoj je razmućena kesica čiji sadržaj se, inače, rastvara u 50 litara vode i namenjen je marvi teškoj čitavu tonu. Umesto reči podrške devojčici i osude onih koji su na ovaj način poigrali sa nečijim životom, od ministra prosvete Mladena Šarčevića čuli su potpuno drugačije tumačenje događaja.
  8. Politika | 25. 11. 2016 - 09:35h Srpsko selo u Raškoj oblasti odbrojava svoje poslednje dane, gasi se, ostaje bez stanovnika. Iz sela vode jednosmerni putevi sa dva kraka. Jedan vodi u druge krajeve središnje Srbije i u svet, a drugi jednosmerni vodi na onaj svet. Foto: Panoramio, Z. Pejović / Privatna arhiva Ne vraćaju se u selo ni jedni ni drugi. Sve je više napuštenih domova i sela bez ijednog stanovnika. Korov se širi, buja, proždire njive, puteve, zgrade itd. Tragedija srpskog sela je tragedija srpskog naroda. Ova tragedija izgleda toliko očigledna da je bespredmetno da se bilo šta o njoj kaže. A sa druge strane, izgleda da niko ne vidi šta se dešava sa selom, ponašamo se kao da je sve normalno. Na kraju, svima će se to žestoko osvetiti, jer gubitkom naroda gubi se sve: suverenitet, sloboda, teritorija, identitet, budućnost, pamćenje. Dučić reče da je najveća nesreća biti istovremeno star, bolestan i siromašan. Upravo ta nesreća je zadesila srpsko selo, bar u Raškoj oblasti, ako mi nije dopušteno da govorim o drugim delovima Srbije. Jednom sam za vikend bio u Sopoćanima, na svom imanju. Dolazi iz sela jedna žena koja deluje užasavajuće: poluslepa, stara, sva u ritama, sva izgrebana od trnja, zapuštena. Prilazi mi sasvim blizu, poštapajući se krivom čvoravom motkom, zagleda me dugo i bez reči i kao da proverava da li me vidi, odjednom pita: "Jesi li ti Dobro"? Potvrdih. "Kumim te bogom i svim živim da mi napišeš da sam umrla." Ne razumem šta mi kaže, sve mislim da se pogrešno izrazila, da je htela nešto drugo da kaže. Pitam: "Je li hoćeš da ti napišem da si bolesna?" "Jok. Napiši mi da sam umrla, kumim te ko boga." "Mogu da ti napišem, baba, samo da si bolesna, drugo ne pišem, to se piše u mesnoj kancelariji." "Ništa mi to ne vredi. Molim te, napiši mi da sam umrla, da pošaljem sinu da dođe da ga još jednom vidim dok nisam umrla." Znam odakle je, putovala je peške kroz trnje oko četiri kilometra, poluslepa, i usput ju je trnje izgrebalo, ruke i lice joj krvare. Razumem težinu njene molbe, njena molba je teška do boga, poslednja predsmrtna želja, stresno deluje na mene sam njen izgled, a njena molba me zaledila, vedar dan mi se smračio. Razumem je, ali ne mogu da joj pomognem. "Baba, napisaću ti da si teško bolesna, na samrti, pa pošalji sinu, doći će on sigurno." "Ništa mi to ne vredi, samo mi ti napiši da sam umrla, kumim te i preklinjem." Objašnjavam joj da to ne smem da napišem. Otišla je plačući bez glasa, nisam siguran da se živa vratila kući. Taj stres me i danas drži. Dugo nisam išao za vikend u Sopoćane. Ništa tužnije u životu nisam doživeo. Bio sam na sahranama. One su svečanost u odnosu na neizmernu tugu nemoćne, stare i slepe majke. (Mislim da će čitalac shvatiti da sam lekar po struci, te me je starica zato tražila.) Ovakvih i sličnih tragedija, znanih i neznanih, bezbroj je u srpskom selu Raške oblasti u kojem su ostali samo oni koji nisu imali snagu da odu i čekaju smrt kao spasenje od bede koju im život čini. Neki ne mogu da čekaju da umru prirodnom smrću i sami sebi oduzimaju život. I posle smrti ti nesrećnici ispaštaju, jer crkva neće da im očita opelo. Preostala rodbina moli, traži medicinsku dokumentaciju da pokaže crkvi da su im pokojnici bili duševno poremećeni kako bi ih crkva udostojila opelom. A zar je u takvim surovim uslovima života moguće ostati duševno neporemećen? Stari ljudi na selu su svi depresivni, jer žive u nemogućim uslovima. To nije selo već boravište samrtnika. Ako su ostali starac i baba, nekako i žive. Baba umesi hleb i pomuze jedinu kravu, a mnogi ni jedinu kravu nemaju. Ali kad baba umre, deda bukvalno gladuje. Iznemogao, napušten od svih, ne može da obrađuje zemlju, a nema gde da kupi hleb, da umesi ne ume. Dešava se ne tako retko da se deda ubrzo posle babine smrti obesi. Iz velikog poštovanja prema svojoj babi silno želi da sve pogrebne običaje odradi, ali ne može da izdrži, i pre navršene godine od babine smrti sam sebe liši života. Dešava se da nema ko da iskopa grob pokojniku, pa grob iskopa pop i sam ga sahrani, kao što je bio slučaj u srpskom selu Selac kod Novog Pazara. Proći ćete čitava sela, a nećete čuti lavež pasa. Pse niko ne drži, jer nemaju šta da čuvaju, a i nemaju čime da ga hrane, ili u selu više nema ni ljudi ni pasa. Najčešće imaju jedino kokoši. Lisice i vukovi se u po bela dana šetaju selom i zagledaju starce bez straha, kao da proveravaju koliko im je ostalo od života. U po bela dana im lisice pokupe kokoši. Srne se skoro pripitomile, možete ih videti svakodnevno kako mirno pasu pored nečije kuće. To je samo delić tragedije srpskog sela. Tu tragediju niko ne vidi i nikog se ne tiče. Neko će reći da sam preterao. Naprotiv, ovo je samo malo istine, a ogroman njen deo je neviđen. Srpsko selo je pozornica ličnih tragedija. Ko spase srpsko selo, spasao je Srbiju. Izvor BLIC
×
×
  • Креирај ново...