Autoriteti su nam potrebni tokom celog života, sve do trenutka kada ih sazrevanjem dostižemo ili prevazilazimo. To su u detinjstvu roditelji, kasnije učitelji, nastavnici, drugovi/drugarice, javne ličnosti, verski lideri.. Šta za vas znači izreka: Kada je učenik spreman, učitelj se sam pojavi?
Zanima me u kojoj meri vi prihvatate autoritete u životu? Kakve "učitelje" birate? Da li ste u detinjstvu bili buntovnik ili ste bili poslušni autoritetima? Da li prepoznajete unutar sebe tuđe misli i učenja? Čime se rukovodite u donošenju sudova i odluka u svakodnevnim situacijama?
P.S. Da li je neko čitao knjigu V. Jerotića - Između autoriteta i slobode?
Nadam se da će vam biti zanimljiva tema, kao što je meni.