Ovde bih zeleo da iznesete svoje licno iskustvo (ne citiranje crkvenih otaca) u vezi sa citanjem Psaltira.
Ovde u manastiru mi imamo tipik da za vreme vecernjeg citamo 1 katizmu a na jutarnjem 2 katizme iz psaltira. Kakvog god da sam raspolozenja pre citanja psaltira kada krenem da ga citam nekako se opustim. Ako je tuga nestane, ako je strah nestane, ako je briga postane mnogo manje, ako je muka predje u radost i td itd.
Ovde ne mislim kada citam psaltir za tumacenje nego kada ga citam za molitvu, kada pokusavam da reci psalmiste pretvorim u svoje; njegove misli u moje misli. Cak i kada mi misli ,tokom citanja psaltira odlutaju, opet se sve menja u meni i izlazim sa dobrim raspolozenjem.
Pre sam imao obicaj da citam psaltir pre spavanja i secam se da sam ustajao raspolozen ujutro cak iako je bilo vrlo rano.
Eto to je moje malo iskustvo. Voleo bih da cujem vase.