Претражи Живе Речи Утехе

'Moj ateizam potiče iz kršćanske kulture' Dežulović je na jednom mjestu sabrao cijelu kolekciju religiozno intoniranih gadosti: od ratova i ratnih huškanja, preko amoralnog slavljenja zločina, liturgijskog ispiranja mozga i biskupske crkvene hipokrizije, kazao je Viktor Ivančić na promociji Dežulovićeve knjige 'Summa atheologiae' PrevNext 'Mislim da je ateizam prirodna stvar, a da je teizam – odnosno kršćanstvo, odnosno bog, nastao kao konstrukt iz ateizma. Zašto netko ne bi mogao biti dobar kršćanin zato što je dobar čovjek? Ne dopuštam kršćanima da neke osnovne, moralne etičke zakone, prepišu kao nematerijalnu vrijednost u vlasništvo kršćanske religije. Moj ateizam potiče iz kršćanske kulture', rekao je Boris Dežulović na predstavljanju svoje knjige 'Summa atheologiae: nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg' u utorak, 10. decembra u tradicionalno prepunom antikvarijatu Ex libris u Rijeci. Uz Dežulovića, na promociji su sudjelovali i fra Drago Bojić, kao autor pogovora ove knjige, Viktor Ivančić, Borisov kolega i 'duhovni brat u poetičkom smislu', a razgovor je moderirao Zoran Grozdanov, teolog i urednik u izdavačkoj kući Ex libris gdje je i objavljena ova, kako kažu, dosad najbrutalnija Dežulovićeva satira. Drago Bojić predstavio je sadržaj knjige koju čine objedinjeni tekstovi nastali u zadnjih 20 godina, ispisani na čak 600 stranica. U prvom dijelu ove knjige su tekstovi koji se tiču vjerovanja i dogmi unutar Katoličke crkve. Bojić je kazao da su to teme o kojima katolička, a i druge vjerske zajednice, ne vole govoriti i ne vole ih propitivati, a u pogovoru eksplicitno navodi da je svaki vjernik treba pročitati. - Smatram da sve iznova moramo propitivati, jer nema ništa strašnije kada se zauzimaju dogmatski stavovi te kada se s tim stavovima u javnosti želi dominirati. Katolička crkva ima apetita da se i na društvenoj razini predstavi, da utiče na svjetonazor i na sve ono što se tiče društva kao zajednice: imamo to na području obrazovanja, kulture, a zalazi se i u privatne živote ljudi. Važan je, stoga, taj dio Borisovih tekstova, važan je za one koji pripadaju Katoličkoj crkvi i koji će čitati tekstove iz vjerničke perspektive, a i za one koji nastupaju s ateističkih stajališta i pozicija, zato što kušnji i napasti dogmatskog mišljenja nitko nije oslobođen. Naša povijest pamti i dogmatske ateizme koji su ostavili iza sebe puno zla. Boris na svoj način, služeći se ironijom, sarkazmom i satirom iz različitih pozicija pokušava to propitivati - kazao je Drago Bojić. Drugi dio tekstova tiču se onoga što se događalo u zadnjih 20 godina unutar Katoličke crkve i ljudi koji pripadaju toj instituciji. Ti su tekstovi, kaže Bojić, uznemirujući, kao i to da mogu stvoriti gorčinu u stomaku onima koji su dio te institucije. Ovu grupu tekstova nazvao je – antologijom beščašća Katoličke crkve u zadnje dvije decenije. Dodao je još, u šali, da bi bilo dobro dati Glasu koncila da feljtonizira ovu knjigu. Treći dio, Bojiću omiljeni, opisivanje je djetinjstva Borisa Dežulovića gdje glavnu ulogu ima baka Kata, njegova 'mentorica u vjeri'. - Ovaj dio je prije svega u literarnom smislu fantastičan. On svoja iskustva s bakom prepričava toplo, s puno osjećaja. Čitajući to shvatio sam da je jedan od mogućih ključeva čitanja tog dijela – iako ne bih želio učitavati bilo šta - da Boris ima jednu plemenitu namjeru: ne odriče se onoga što je bilo prije, dragih ljudi, ne izbjeljuje svoju biografiju, doživljava ih kao kamenčiće u njegovom mozaiku života - dočarao je Bojić. Predgovor knjizi pisao je Claudio Battistelli, svećenik s Papinskog sveučilišta Gregoriana. Dežulović kaže da ih veže 15 godina dugo prijateljstvo kojem je kumovao Predrag Lucić, a iz tih plodonosnih svađa autora i svećenika nastalo je dosta tekstova. Iz jedne njihove polemike nastao je citat koji krasi naslovnicu knjige, a koji kaže: 'Nisam ateistički misionar, i nemam ambiciju širiti svijetom nevjeru. Meni je stalo samo Hrvatima suziti vjeru.' - Battistelli me je onda pitao ‘kako misliš suziti vjeru, na koliko točno?’, a ja sam rekao – na veličinu tuš kabine. Pitao me zašto, rekao sam 'zato da budu goli, čisti sami pred sobom i da nema mjesta za boga' - prepričao je Dežulović. Moderator Grozdanov primjećuje da je bilješku o autoru napisao kardinal Josip Bozanić, što ga čini trećim čovjekom iz katoličke zajednice koji su rekli nešto na temu njegovog ateizma – Bozanić kaže da Dežulovićevo pisanje nije vrijedno nikakve posebne raščlambe. Autor na to odgovara ‘'mislim da je kardinal Bozanić jedini shvatio o čemu je riječ.' Viktor Ivančić smatra da je na ovim prostorima nije objavljena 'prodornija, otrovnija i bolje napisana' kritika Katoličke crkve. Rekao je da prava meta Borisove knjige nije bog, već institucija. - Na jednom mjestu imate sabranu cijelu kolekciju religiozno intoniranih gadosti koje on dokumentira: od ratova i ratnih huškanja, preko amoralnog slavljenja zločina, liturgijskog ispiranja mozga, biskupske crkvene hipokrizije. Sve to Boris secira i rastavlja na proste faktore. Ono što iz ove knjige proizlazi, a to je termin Vjekoslava Perice, to je etnoklerikalizam, ova knjiga, zapravo, može poslužiti kao udžbenik iz anatomije tog etnoklerikalizma. Napadna prisutnost Katoličke crkve kod nas u političkom i javnom životu uopće ne znači da je hrvatsko društvo naplavljeno kršćanskim vrijednostima, nego baš obrnuto. I upravo to ova knjiga pokazuje – što više imamo crkve u društvu, imamo manje kršćanstva. Iz stotinu uglova ‘Summa atheologiae‘ prokazuje crkvu kao stroj za mljevenje vlastitih ideala, a božji komesar u Hrvata je kršćansku vjeru sveo na pitanja nacionalnog identiteta i seksualnog ćudoređa - rekao je Ivančić. Grozdanov je upitao Bojića zbog čega nema unutarnje kritike u katoličkoj crkvi zbog loše institucionalne prakse. Kao najveći problem Bojić vidi autocenzuru. - Veliki je pritisak s vrha, te religijske institucije imaju veliku moć i izložene su cenzuri, ali sve više ima i autocenzure. Uvijek je bilo teško progovoriti kritički, ljudi su i u prethodnim vremenima imali puno rizika, a autocenzura danas donosi počast, privilegije, razne funkcije i službe - objašnjava Bojić. Dežulović je na promociji pročitao esej 'Ima li boga?' koji je Battistelli nazvao 'glasovitom raspravom koja otvara knjigu, a koji je izazvao golemi interes i proizveo polemiku koju u teološkim krugovima nazivaju trećim vatikanskim koncilom.' Za kraj, donosimo spomenuti esej o kojem je Viktor Ivančić rekao: 'Ako je svemogući nemoguć, postavlja se pitanje zašto je potrebno koristiti toliko riječi na njegovu likvidaciju kao što je koristi Dežulović u ovom eseju. On iscrpno elaborira svoj stav.' Ima li Boga? Nema. Izvor: Novosti :: 'Moj ateizam potiče iz kršćanske kulture' WWW.PORTALNOVOSTI.COM

Uskrs kao najveći i najvažniji kršćanski blagdan koji slavi Isusovo uskrsnuće, blagdan je nade, rađanja, novih početaka. Povodom Uskrsa o simbolici ovog praznika, o čovjeku i njegovim nadama za Fenu je govorio teolog, direktor Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra IMIC fra Drago Bojić. Govoreći o simbolici Uskrsa Drago Bojić ističe da se o uskrsnuću i blagdanu Uskrsa može govoriti samo iz perspektive vjere i Božijih obećanja, povjerenja u Boga i nade da zadnju riječ u ljudskom životu neće imati zlo, patnja, nepravda, pa ni smrt. On naglašava da se kršćanska vjera temelji na uskrsnoj nadi koja sve karte stavlja na Božiju dobrotu i milosrđe, koja radikalno vjeruje u Boga života. Bojić podsjeća da mnogi ljudi s onim što se dogodilo Isusu iz Nazareta poistovjećuju i vlastita iskustva. I to ne bez razloga i ne bez utemeljenja u životu. ''Mnogi ljudi su pretrpjeli ili trpe nepravde, doživjeli su teške izdaje, poniženja i uvrede. Mnoge je u životu rastužila i slomila nepravedna smrt najbližih. Mnogi poput Isusa upućuju vapaje Bogu i pitaju se zašto ih je ostavio. Zato se uskrsni Bog doživljava kao Bog koji daje smisao i nadu u svijetu u kojem je tako puno besmisla i beznađa. Isusovo uskrsnuće prekida Božiju šutnju i odsutnost u ovome svijetu, pa je blagdan Uskrsa i blagdan utjehe'', naglasio je. Fra Drago Bojić dodaje da se uskrsnuće ne tiče samo vječnog života i čovjekove vjere u život poslije smrti. Ono se tiče i sadašnjeg života, vjere i uvjerenja, da je život veća vrijednost od smrti, dobro od zla, istina od laži. ''Ono se tiče preobrazbe vlastitog života i svijeta u kojem se živi. Uskrsnuće potiče na izlazak iz ovozemaljskih grobova, na uklanjanje kamenja koje nas sputava u ljudskosti, na odustajanje od svega onoga što u naš život unosi smrt. Smrt se ne pojavljuje samo na koncu naših života, ona je često prisutna usred života i pojavljuje se kao nedostatak smisla, kao apatija i gorčina, kao trauma i kompleks, kao sputanost i blokada, kao bešćutnost i ravnodušnost spram drugih, kao izopačenost i dijaboličnost'', mišljenja je on. Govoreći o tome koje moralne istine promišljati na ovaj praznik, Bojić je naveo da Bog nije dopustio da trijumfiraju zlo i nasilje, te da Uskrs govori o Bogu koji je protiv zla i nasilja i koji je na strani onih što nepravedno pate, te da bi to trebalo potaknuti ljude da ne čine nepravdu i da se solidariziraju s onima koji ju trpe. ''Uskrs govori o Bogu koji oslobađa, pa bi to ljude trebalo ponukati da se bore protiv svih oblika ropstva, pa i robovanja vlastitim strahovima, glupostima, zloćama. Uskrs govori i o Bogu kojemu je stalo do svakog čovjeka i svakog života. Blagdan Uskrsa pripada svim ljudima. To trebaju imati na umu kršćani koji Boga žele privatizirati, uskratiti ga drugima, koji manipuliraju Bogom za svoje vlastite interese, koji Boga žele okrenuti protiv drugih ljudi. Nema ništa strašnije i opasnije od takve preuzetnosti i doista je i tužno i razočaravajuće da u to upadaju mnogi svećenici i biskupi, pa i najveći kršćanski blagdan često koriste kako bi se razračunavali s neistomišljenicima, napadali druge i drugačije, unosili nemire i razdore među ljude, a samo zato da bi održali moć koju imaju'', podvukao je fra Drago Bojić. On dodaje da se uz blagdan Uskrsa vežu mnogi običaji, ali da je uskrsno vrijeme puno mirnije i stišanije nego što je to primjerice slučaj s božićnim vremenom. ''Uskrs poziva na tišinu, mir, sabranost, meditaciju, povratak sebi, vlastitoj nutrini. Blagdane treba oslobađati neukusnih religijsko-političkih manifestacija i od njih ne treba praviti javne parade'', poručuje fra Drago u razgovoru za Fenu.