Još rane krvave moje
udare mnoge i stradanja broje.
Sećanja teška za sobom vučem
s prošlošću se borim kao sa mačem.
Seče , boli i steže
reči teške za srce veže.
Kroz kakvu to šumu jada i boli prolazim sada
koliko to za nauk duša mora da strada.
O Gospode Bože, tebi bi glavu da dignem
i da te molim da na nove puteve stignem.
Oprosti Bože nedela moja mnoga,
ali znam da ovo nije zbog toga.
Znam da ovo od tebe dodje
i da će tvojom voljom da prodje.
Znam da iznova u meni gradiš,
obnavljas, čistis i na slabo paziš.
Čemer iz mene hladnom košavom brišeš
i na skrovita daleka mesta moje duše stižeš.
Bez tebe sam samo niko i ništa ,
tek golo telo i pusta mašta.
A onda se dahom svemoćnim tvojim
ispuni telo moje i s ljubavlju oproste sada brojim.
O Gospode Bože, opraštam svima
koliko god da ih ima.
S tobom sada još jači postah
i opraštati s ljubavlju smogah.
Ja ne oprostih samo njemu,
ali tad mi suza odmah krenu.
Suza moja da spere i obriše
ono na šta se reči zavetovaše.
Ja suzom čistim i molim
da s ljubavlju sve zaboravim.
Da jednom zaista shvatim
da cu čistog srca u tvoje carstvo da se vratim.
Onda oči sklopih svoje
i padoh u naručje tvoje.
Oprost meni onda lako dodje
i svaka rana i bol me prodje.
Blagost tvoja meni pridje,
teški teret s duše sidje.