Претражи Живе Речи Утехе

U liturgiji svetog Jovana Zlatoustog postoji onaj dio gdje se moli za "svu [pravoslavnu] upokojenu oce i bracu nasu". prvo pitanje:Gdje su sestre i majke? drugo pitanje: a preci koji nisu bili clanovi pravoslavne ? Pravoslavnu sam stavio u zagradu jer to ne obuhvata sve onda nase pretke.Mi koji smo pravoslavci a imamo pretke i npr. katolika ako se molimo u crkvi zelimo da se molimo za sve pretke, a ne samo za pravoslavne pretke.(Mislim da se ponekad rijec pravoslavna u zagradi izostavlja.).Ili npr ako je neko nov prisao pravoslavnoj Crkvi iz RKC ili mozda i protestanata. Znam da ce neki dati ustaljeni odgovor "Crkva se ne moli za "nepravoslavne" , dozvoljena je samo privatna molitva. Medjutim i mi sto smo pravoslavci a imamo i predaka katolika ili ostalih Hriscana smo valjda dio Crkve? Da li to Crkva nas uslovljava da se ne molimo za svoje pretke? Ako smo mi sa precima druge hriscanske konfesije znacajan dio pravoslavne Crkve, pogotovo po nekim krajevima- npr Dijaspora, Vojvodina, dijelovi Bosne,Hrvatske...sta je problem da se mi molimo za svoje pretke? Pogotovo sto u praksi vecina njih je jako nas pomagala i stitila pravoslavce. Valjda clanovi Crkve treba da se mole za sve pokojne oce i bracu nasu(i sestre i majke)- jer ako vec misle da tamo neki krstas sto je rusio Carigrad nije zasluzio da se moli za njega,ili neki inkvizitor sto je spaljivao na lomaci, onda valjda predak nekog pravoslavca je zasluzio da se moli za njega-ako ni zbog cega drugog a ono zbog toga sto mu je prenio zivot. Ako pogledamo istoriju Srbije koja je pre autokefalnosti i kroz istoriju bila puna katolika a podosta i bogumila, pocev od Nemanjica i njihove papske kruna i brakova sa katolicima,i tako sve kroz istoriju gdje su primorski krajevi npr Kuci,Bratonozici, Popovo polje tek nedavno primili pravoslavlje, pa mnogi krajevi u Sremu u XVII vijeku, pa danas Vojvodina i Dijaspora, postvlja se pitanje kako su ti ljudi primani u pravoslavlje? Jesu li njima trazili da se odreknu svojih predaka i da ih zaborave? Ili su i njihove pretke"pribrajali" pravoslavnoj Crkvi,ili su se samo molili za njih? U to vreme narodne nepismenosti, (koja postoji puno i danas) mogu samo da zamislim mastovitost vladika i popova i kako je to samo narod prihvatao i tumacio.Bilo bi jako lijepo kad bi neko napravio naucnu analizu dokumenata o tim dogadjajima. Na stranu sada dubinska teoloska rasprava sta koga cini pravoslavcem ili katolikom, gdje postoji ona divno tacna misao da su "mnogi rimokatolici veci pravoslavci od nekih pravoslavaca, a mnogi pravoslavci veci rimokatolici od rimokatolika" koju moze u drugu temu da se stavi. I na kraju da ponovim i prvo pitanje: A majke i sestre?

Папа Фрањо се залаже за промјену Молитве Гоподње, познатије као Оче наш. Vražje je djelo uvođenje u napast – kazao je Franjo u emisiji koju vodi don Marco Pozza. U molitvi Očenaš Bog nas ne uvodi u napast, kaže papa Franjo i dodaje da, ako nas netko uvodi u napast, to je Sotona. Franjo smatra da prijevod nije dobar, a Francuzi su već promijenili taj dio poznate molitve. Ta izmjena u francuskom Očenašu na snagu stupa s novom liturgijskom godinom. Papa Franjo objasnio je razloge za promjenu rečenice u Očenašu govoreći da nas Bog nikada ne bi naveo u napast. – Мi smo ti koji upadaju u napast. Nije On taj koji nas navodi pa nas onda pušta da padnemo u napast. Otac ne čini to. Otac pomaže da se dignemo – kazao je papa Franjo u emisiji “Oče naš” (Padre nostro) talijanske televizijske postaje TV2000 u srijedu navečer. – Vražje je djelo uvođenje u napast – kazao je Franjo u emisiji koju vodi don Marco Pozza. To je bio sedmi od devet nastavaka emisije u kojoj se obrađuju pojedine teme i na temelju koje je nastala i knjiga “Oče naš”. U toj emisiji papa Franjo odgovara na pitanja koja mu postavlja don Pozza. Franjo drži da, kada nas Sotona navodi u napast, mi tražimo Očevu ruku da nam pomogne. Fra Ante Vučković, predsjednik Franjevačkog instituta za kulturu mira, govoreći o knjizi pape Franje “Oče naš”, spominjao je kako bi se na hrvatskom mogao izmijeniti dio molitve, odnosno mogao bi glasiti otprilike ovako: “Ne dopusti da budemo uvedeni u napast, ne dopusti da budemo izloženi napasti, ne dopusti da padnemo u napast.” U Italiji će se vjerojatno uskoro izmijeniti taj dio molitve, a papina promišljanja daju povod da se u Hrvatskoj promisli o dosadašnjem prijevodu tog dijela Očenaša. I papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi “Isus iz Nazareta” iznio je kako je ispravan prijevod, što je Talijanska biskupska konferencija (CEI) unijela u Bibliju 2008., onaj gdje se kaže “ne napusti nas u napasti”. Stoga bi se i najpoznatija molitva Očenaš trebala izmijeniti kako ne bi izgledalo da nas Bog navodi na iskušenje, već kako nas on izvlači iz napasti u koju smo sami upali. https://www.vecernji.hr/vijesti/papa-franjo-ocenas-promjena-napast-1212430