Претражи Живе Речи Утехе

U Srbiji je na inicijativu jedanaest penzionisanih i aktivnih generala, 2005. godine osnovan Klub generala i admirala Srbije kao nestranačko, nepolitičko i neprofitabilno udruženje građana. Građani bi, na sami pomen tog imena, mogli pomisliti da se radi o udruženju najuticajnijih delova intelektualne elite koja bi trebalo da pomogne očuvanju i daljoj izgradnji sistema vrednosti u našem društvu. Međutim, čak i njihov Statut eksplicitno navodi da im je cilj, pored negovanja tradicija, očuvanje ugleda i etike generala i admirala, zaštita ugleda generalskog kora, njihovog društvenog statusa i ostvarivanje kulturno-rekreativnih i drugih generalskih potreba. Čak je i Statut udruženja kreiran da bi sačuvao sve privilegije iz nekadašnjeg perioda, pa tako i neotuđivo pravo na kulturno i rekreativno uzdizanje. Tradicionalno, u mnogim zemljama postoje vojni strukovni klubovi koji se obično osnivaju donacijom jednog ili više članova, poput Konjičkog i Gardijskog kluba (Cavalry and Guards Club) u Londonu. Međutim, naši generali žele da uspostave specifikum koji bi zadržao privilegije i omogućio poltronsku koketeriju sa političkom elitom. Jer, kako protumačiti da je predsednik Skupštine deklarisanog nestranačkog udruženja general potpukovnik u penziji Milomir Miladinović istovremeno i potpredsednik opštinskog odbora SNS u Svilajncu i odbornik iste stranke u Skupštini opštine. I onda takav stranački aktivista kompromituje udruženje devalvacijom plaketa i zahvalnica koje dodeljuje stranačkim ili koalicionim istomišljenicima, a svoj krešendo doživljava dodelom Medalje srpskih generala aktuelnom ministru odbrane Aleksandru Vulinu ili kako ga aktivni pripadnici Vojske Srbije nazivaju prekobrojnom dobrovoljcu pešadijskog VES-a velike dioptrije, a politički protivnici dezerterom. Takav „elitni“ Klub registrovan je sa sedištem u Domu Vojske Srbije i trenutno nemaju obavezu plaćanja zakupa prostorija iako bi to po Zakonu o javnim nabavkama trebalo da urade. Prema Bilansima uspeha u APR-u, vidljivo je da im je rad na održavanju sopstvenih privilegija svake godine potpomognut milionskim donacijama (npr. 2014. – 1.615.000 dinara, a 2015. – 1.593.000 dinara). Ukoliko je Ministarstvo odbrane isključivi donator iz budžetskih sredstava, razumljiva je i dodela Medalja srpskih generala ministru odbrane. Ono što zabrinjava je njihovo javno osporavanje državnog vlasništva nad Domom Vojske Srbije, pri čemu smatraju da zgrada treba da pripada SUBNOR-u Srbije. I ne ulazeći u pravni aspekt tekovine Ratničkog doma, Klub generala i admirala naprasno postaje kolektivni član SUBNOR-a Srbije sa ciljem da verovatno polaže pravo na deo te imovine. Time su uspeli da se izbore za delegiranje penzionisanih generala u SUBNOR Srbije i to direktno na najviše funkcije. Iako Statut SUBNOR-a propisuje da funkcioneri političkih partija ne mogu biti na rukovodećim funkcijama u organima Saveza, Klub delegira upravo generale sa stranačkim knjižicama u džepu. Nespojivost funkcija je jedna od tekovina SUBNOR-a koja je ugrožena dolaskom delegiranih generala iz Kluba. Kompromitujući SUBNOR Srbije, Klub direktno kompromituje sve vrednosti SUBNOR-a, odnosno najsvetlije tradicije naše Narodnooslobodilačke borbe i svih ratova u našoj istoriji. Primer ugrožavanja principa nespojivosti funkcija je aktuelni zamenik predsednika SUBNOR-a Srbije koji je jo š 2011. godine bio jedan od osnivača Socijaldemokratskog saveza (SDS), a nedugo potom i kandidat za narodnog poslanika na listi SDS – Nebojša Leković. Sada je napredni terenski sakupljač generalskih potpisa za kampanju SNS-a pri čemu na sad već čuvenoj listi 1000+ potpisuje sebe dva puta – i kao general majora i kao generala. I laiku postaje jasno da njihov program nije kompatibilan sa programom SUBNOR-a Srbije jer ni u jednom svom aktu nisu ni spomenuli obezbeđenje socijalne sigurnosti boraca i ratnih vojnih invalida i njihovih porodica, kao i porodica palih i umrlih boraca i invalida. NJihov prvenstveni cilj je usmeren isključivo na ostvarivanje elitističkog statusa u društvu kroz privilegije i sinakure. To sasvim sigurno ne predstavlja programski cilj SUBNOR-a Srbije, koji ne teži za kvantitetom, već kvalitetom članstva, a posebno ne diskutabilnog članstva haških osuđenika poput Vinka Pandurevića ili Veselina Šljivančanina. Ipak, radi javnosti, moram biti potpuno jasan – pojedini generali i admirali su predstavljali zvezde vodilje ne samo svojim potčinjenim, već i društvu u celini. Oni su ti koji su nas napajali znanjem, ali i idealom ponašanja i vaspitavanja sopstvenim primerom. I naravno bez privilegija, viška stambenih kvadrata u elitnim delovima grada i bespotrebnih zloupotreba službenih vozila. I sada se divim generalima i admiralima u penziji koji znaju šta je pravda i imaju hrabrosti da to i kažu. I da izađu na proteste zajedno sa svojim poniženim kolegama podoficirima i oficirima sa kojima su nekada mnogo toga delili. I da imaju šta da kažu bez obzira koja politička stranka bila na vlasti. Takvim veličinama ne trebaju nikakvi klubovi ni udruženja da bi imali poštovanje i autoritet. General i predsednik SAD Dvajt Ajzenhauer je rekao da ljudi koji vrednuju svoje privilegije više od svojih principa ubrzo gube oboje. Autor je kapetan bojnog broda u penziji

Duje Klarić / HANZA MEDIA Jedna od najagilnijih humanitarnih udruga u Dalmaciji, službenog naziva Kršćanska humanitarna udruga "Putevi milosti", gasi svoj dalmatinski ogranak. Tužno, ali odlučno nas je o tome izvijestila Vesna Knežević (Lekota), donedavna predsjednica ogranka te potpredsjednica cijele udruge s centralom smještenom u Osijeku, piše Slobodna Dalmacija. U ovo "postpožarno vrijeme", te još uvijek u jeku duboke ekonomske krize koja potresa građane zemlje i županije, ovakva vijest je iznenađujuća, pogotovo u svjetlu činjenice da je riječ o ogranku udruge koji je tijekom četiri godine rada pomogao obnovi četiriju kuća za stanovanje i bezbroj obitelji na području cijele Dalmacije opskrbljivao hranom i higijenskim potrepštinama, te donacije i cjelokupnu aktivnost revno bilježio na društvenim mrežama. Zadnji put kad je "Slobodna" pisala o udruzi, bilo je govora o raspodjeli osam milijuna kuna vrijedne godišnje humanitarne pomoći iz sredstava europskih fondova. Tada je, pomalo apsurdno, za pomoć aplicirao nedovoljan broj potencijalnih korisnika, pa su humanitarci apelirali na sve stanovnike Splitsko-dalmatinske županije s prihodima do 800 kuna po članu obitelji da se jave kako bi dobili mjesečni paket hrane i higijenskih potrepština težak četrdeset kilograma, i tako cijelu godinu... Kap koja je prelila čašu Prema riječima Vesne Lekote, upravo je taj projekt bila kap koja je prelila čašu strpljenja u napornom volonterskom radu sa – još jedan apsurd – počesto vrlo nezahvalnom i bahatom populacijom siromaha, ali i "pseudosiromaha". – Moje zdravlje je narušeno, kao i mojih petnaestak suradnika. Tijekom ovih nepunih pet godina rada imali smo podršku načelnika općine Klis Jakova Vetme, koji nam je ustupio kat kuće u Dugobabama za skladište, te bivšeg predsjednika Mjesnog odbora Sveti Kajo Ive Radnića, koji nam je također dao na raspolaganje manji prostor za rad. Bilo je divnih ljudi koji su donirali svoje vrijeme i sredstva onima kojima je trebalo, a i među njima je puno njih bilo zahvalno. No, nećete vjerovati što smo mi volonteri sve doživljavali, a pogotovo ja kao predsjednica i odgovorna osoba – gorko se prisjeća Knežević Lekota. – Jedna me je žena nedavno prijavila policiji jer je imala veći prihod od gornjeg limita za ostvarivanje humanitarne pomoći pa joj nismo mogli davati mjesečne pakete. Osim toga, susreli smo se s nevjerojatnom bahatošću; tražili su od nas da im mi dostavljamo pakete na adresu, zvali nas usred noći, prijetili zato što ponekad nismo stigli dobivenu pomoć iskrcati i prepakirati na vrijeme, što je bio zapravo težak fizički rad na koji uopće nismo bili spremni, jer smo mislili da ćemo primati i raspodjeljivati gotove pakete pomoći. Trošila sam vlastiti novac, kao i kolege volonteri, pomažući, šaljući pakete, prevozeći kad nismo imali na raspolaganju gospodarsko vozilo, riskirala sam zbog ovog karitativnog angažmana otkaz na poslu od kojega, zapravo, živim. U tom moru apsurda detalj koji dopunjava mozaik jest činjenica da su djelatnici službenih centara za socijalnu skrb, oni koji primaju plaću i imaju budžet za svoj rad, često puta nama volonterima slali potrebite da im doniramo odjeću i hranu. Znalo se dogoditi da ljudi budu na nas ljuti jer im djeci nemamo od čega kupiti, recimo, patike – ilustrira naša sugovornica, koja je tijekom djelovanja na mjestu predsjednice ogranka Udruge "Putevi milosti" više puta i prokazivala lažne socijalne slučajeve. Nasamareni nakon pokretanja akcije Jednom smo tako na ovim stranicama objavili i priču o samohranoj majci koja je živjela u trosobnom stanu na Mertojaku praktički besplatno kao privilegirana stanarka i nikad nije tražila posao, nego novčanu i pomoć u upotrebnim predmetima, sastavljajući listu kao za vjenčane darove... – Tom smo prigodom, kad smo uvidjeli da smo nasamareni nakon pokretanja akcije, pozvali preko Facebooka sve koji su uplatili manje novčane iznose da uzmu natrag svoj novac, kao i predmete koje su donijeli. I kasnije smo se često susretali s "profesionalnim socijalcima", onima koji su odasvud samo tražili pomoć, ne radeći ništa drugo iako su radno sposobni. U trenutku kad sam morala početi piti lijekove za smirenje i srčane tegobe, te kad sam počela biti sumnjičava prema svakome tko je tražio pomoć ne mogavši napraviti razliku u procjeni između stvarnih i lažnih potrebitih, uvidjela sam da ne mogu više obavljati ovaj posao – priznaje Knežević. Pokušavala je, veli, naći zamjenu, no nitko od volontera nije htio zagristi u tako tvrd orah... – Ogranak u Dalmaciji se gasi, no neformalno ćemo nastaviti pomagati jer to je valjda u čovjeku. No, to ćemo činiti u skladu s mogućnostima i slobodnim vremenom, i po mogućnosti s ljudima koji će znati cijeniti naš angažman – gorko zaključuje Vesna Knežević Lekota, humanitarka "po definiciji", piše Slobodna Dalmacija. http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/zatvara-se-krscanska-humanitarna-udruga-dotukli-su-nas-bahati-siromasi-i-lazni-socijalni-slucajevi-morala-sam-poceti-piti-ljekove-za-smirenje/6410924/#.WXtj7yrcYjk.facebook

Divnog i pobožnog katolika Protosa su istočni optužili za "nej....cu" samo zato što prati učenja Svete Crkve i apstinira van braka. Na šta to liči, i za ovo je Protos banovan koji nije ništa rekao, a ovaj Jedi General koji gleda svet kroz leće pornografije, njemu ništa. Kakvo je ovo moralno rasulo na istoku? Da se na jednom tobože hrišćanskom forumu rugaju ljudima u apstinenciji. Malo li je podrivanje morala i pornografije u ovom svetu? Još se proganjaju oni koji drže visoko baner morala. Vi izgleda sve rešavate seksom, stresove i sve. Kakva je ovo apostasija, dozvolila gospoda 3, 4 braka, pa bi sad i van braka. Neka živi Sveta Rimska Crkva i njeni pobožni pačići poput Protosa.

Nosite li u sebi DNK bivših ljubavnika? BY JUBA ON 18/04/2015 Autor: Ljubica Šaran Matrix World Znanstvenici su prije nekoliko godina otkrili kako veliki dio žena u svojem genomu ima Y kromosome iako su samo muškarci prirodni nositelji istih. Nakon nekoliko opsežnih istraživanja shvatili su kako su žene dobile dijelove muške genetike kroz mikrokimerizam, razmjenu genetičkog materijala koji se prenosio sa sina na majku. No ubrzo je nastala panika jer su žene, djevojke i tinejdžerice koje nikada nisu bile trudne i koje nikada nisu imale djecu u sebi nosile te iste Y kromosome. Ali kako je tako što moguće? Moderna (ne)kultura sve više propagira seks kao „poželjnu robu“ s kojom se poistovjećuju različiti proizvodi i usluge koji obično nemaju ama baš ništa s intimnim odnosima ljudi. Malene djevojčice žele biti predmeti obožavanja, tinejdžerice žele izgledati starije i poželjnije, muškarci se od malena uče da budu macho, a na žalost iz SAD-a nam sve više dolaze uznemiravajući trendovi koji su dobili popularni naziv „kultura silovanja,“ naročito u pop glazbi i filmovima. Žene sve lakše i ležernije ulaze intimne odnose s muškarcima ne znajući da nakon svakog seksualnog odnosa u njima do kraja života ostaju djelići partnerove genetike. Do ovog nevjerojatnog otkrića je došao tim imunologa sa Instituta Fred Hutchison ne tako davne 2004. godine, ali zbog kontroverznih saznanja studija nikada nije postala popularna niti su je prenijele najveće medijske kuće. Nakon ovog saznanja ćete na seks sigurno gledati “drugačijim očima.” Znanstvenici su do otkrića došli nakon što su ispitivali 120 žena iz različitih dobnih, rasnih i kulturoloških grupa, te su zaključili sljedeće: 21% žena je u sebi imalo dijelove muške genetike s jasno vidljivim Y kromosomima. Od tih 21%, u prvoj grupi su bile žene koje su imale samo žensku djecu. U drugoj grupi su bile žene koje su imale jedan ili više prirodnih pobačaja. U trećoj grupi su bile žene koje su napravile pobačaj. U četvrtoj grupi su bile žene koje nikada nisu bile trudne i koje nikada nisu imale pobačaj, bio on spontan ili induciran. U prvoj grupi je 8% žena imalo mušku DNK u sebi. U drugoj grupi je 22% žena imalo mušku DNK u sebi. U trećoj grupi je 57% žena imalo mušku DNK u sebi. U četvrtoj grupi je 10% žena imalo mušku DNK u sebi. Znanstvenici su zaključili kako su razlozi za mikrokimerizam mogli biti različiti, dobro je poznato kako matične stanice muške djece dolaze čak i do mozga njihovih majki te da, majke nose DNK svojih sinova sve do kraja života čak i ako se dogodi pobačaj. Poznato je i kako se često zna dogoditi da blizanci razmjenjuju svoju DNK, te da u djevojčicama ostaje DNK njihove braće čak i ako se dogodi spontani pobačaj brata blizanca u ranoj fetusnoj fazi. Fetalne stanice u majčinom mozgu – prikazane plavom bojom. Te plave točkice nose genetiku sina, a ne majke domaćina. One ostaju u ženinom tijelu sve do kraja života. Pa ipak znanstvenike je najviše zaintrigirala četvrta grupa žena, za koju su naknadim istraživanjem otkrili kako su one dijelove muške DNK dobile od svojih ljubavnika tijekom spolnog odnosa. Nevjerojatan je podatak da žene stranu genetiku nose u sebi te je pohranjuju u različitim mekanim organima od mozga do jetre. Da se zamislimo o “usputnom” seksu Ovo otkriće bi zaista trebalo promijeniti današnju „supermodernu“ percepciju o seksu, s kojom intimni odnosi postaju nevažni poput „šetnje u parku s pratnjom“ od prije stotinjak godina. Zapravo žene bi trebale razmisliti što im mikrokimerizam donosi i jesu li spremne prihvatiti tuđu DNK zbog „usputnog seksa“ od osobe koju gotovo niti ne poznaju? Mikrokimerizam koji nastaje trudnoćom, ženama uglavnom ne smeta, točnije fetalne stanice djeluju poput matičnih stanica koje „popravljaju“ majku. Pa ipak mikrokimerizam koji nastaje seksualnim odnosom ima drugačiji predznak i može dovesti do autoimunih bolesti koje uglavnom nastaju kod žena u srednjim godinama. Za sada su znanstvenici bili uspješni u istraživanju isključivo poremećaja iz takozvanog fetomajčinskog mikrokimerizma, no sve druge opcije su još uvijek ostale pod velikim znakom pitanja jer neke stvari znanost još uvijek ne može shvatiti, naročito u domeni djelovanja ljudskog imunološkog sustava. Koliko je mikrokimerizam raširen najbolje govori i podatak da se razmjena muške DNK na domaćina – ženu može dogoditi i tijekom transfuzija krvi. Za sada se još uvijek ne zna ostaje li u muškarcima DNK njihovih majki, sestara blizanki i ljubavnica, jer je detekcija ženske genetike u muškarcima još uvijek nemoguća stvar. Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.