Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'moral'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Danijela

    Moral, ljubavnici i miraz

    Tabloidi pre Drugog svetskog rata: moral, ljubavnici i miraz Kod njega nije bilo u pitanju - skandalozno! Njega je samo zanimalo koliko je to u službi ili protiv javnog morala Sve fotografije: Printskrin digitalna biblioteka Narodne biblioteke Vuk Karadžić, Kragujevac Nedelju dana čitala sam srpski tabloid iz perioda između dva svetska rata, novine koje su jedan od pionira žute štampe u Srbiji, tačnije Kraljevini Jugoslaviji. Visokomoralni tabloid. Štampane su u Kragujevcu od 1935. do 1941. godine. Zvale su se "Odjek Šumadije". Bile su to novine sa većinom odlika tabloida, ali bez jedne bitne - a to je profit. Pravio ih je najneverovatniji lik srpskog novinarstva. Zvao se Milovan R. Pantović, samoprozvao se Jugoslovenski Gandi, po Mahatmi Gandiju. Bio je siroče iz doma, bez ijednog razreda škole, invalid iz Prvog rata. Špijunirao je Kragujevčane iza grmova i o tome pisao, ali i uz pomoć svojih novina hranio stotine gladnih. Bio je visokomoralan čovek, ali i objavljivao imena ljubavnica udate žene i pljuvačinu razvedenog para. Vodio je lične obračune sa ljudima i institucijama preko svog tabloida, ali je isto činio braneći druge. Streljan je u kragujevačkom oktobru 1941. jer prvi put u životu nije mogao da ustane nakon što je pao u blato. U "Odjeku Šumadije" nije mesecima bilo tekstova o ubistvu pevačice, ali je bilo prilično detaljnih vesti iz crne hronike, koje su s godinama prerasle u priče pune pretpostavki i porodičnih tajni, i sa sredine novina 1936. stigle do naslovnice 1941. godine. Nije bilo tekstova o tužbama pevačice i biznismena, ali je bilo onih o obračunu varoškog para nakon razvoda, i to iz broja u broj. I tada su ljudi bili optuživani samo jer se "pronose glasovi", ali iza afera u Pantovićevom tabloidu nisu bili političari i "kontroverzni biznismeni". Hronika U tabloidu koji je u Šumadiji izlazio 1939. godine, niko se nije pitao zašto glumica sa 60 ne izgleda kao sa 30, ali je u vestima o samoubistvu (sa punim imenom) više bilo žena, a one jačeg libida bile su nazivane (sa punim imenom) namigušama i beštijama. Mada, svideo mi se cinizam i direktnost sa kojim je pisano o lokalnoj političkoj sceni, izborima i aktivnostima sveštenstva tog vremena. Brak i seks u predratnom tabloidu "U kukuruzu Pivarskog brda oko devet časova uveče, gospodin Jovan Slavković zatekao je u preljubi svoju verenicu, gospođicu Milevu Žikić, sa oženjenim čovekom gospodinom Milojem Milojevićem iz Pupinove ulice." Ovo je objavio "Odjek Šumadije" 1939. godine. Ni Jovan, ni Mileva, ni Miloje, nisu bili javne ličnosti. Nikakav zločin (sem možda prema sirotom Jovanu) nije počinjen, ničim javnost nisu uznemirili, te nikakvog razloga nije bilo da ih neko vuče po blatu i o njima bruji varoš od tadašnjih 38 hiljada stanovnika. Tu Pantović nije stao, u jednom od sledećih brojeva novina izlazi vest da je gospođica Mileva tužila sudu gospodina oženjenog, ali da je ipak viđena da sa njim po gradu šeta. To je za devojku iz 1939. bilo okončanje šanse da se dobro uda. Tokom iste godine Pantović iznosi slučaj mlade devojke Zorke Milovanović u tekstu "Žitije jedne seoske namiguše", detaljišući o tome da je ona, na užasavanje braće, muškarcima išla "iz ruke u ruku", pa navodi sve njene đuveglije. O švalersko- bračnim brodolomima po komšiluku, Pantović je izveštavao navodeći i adrese aktera priče, a isto je činio ako neki muškarac ili žena napuste porodicu i decu. Avgusta 1940. objavljuje tekst o tome da je muškarac (pod punim imenom) napustio suprugu (i njeno ime) jer je ona "hemorodična", a u zagradi stoji "i muško i žensko". U sledećim redovima pojašnjeno je da ova dama "održava veze" sa četiri žene, pa su navedena i njihova imena. U svakih par brojeva novina, neki muškarac bi oglasio da se rastaje od supruge i da neće priznati njene buduće dugove, i to uz puna imena i adrese stanovanja. To je možda bilo relativno uobičajeno za to vreme, ali ne verujem da je bilo uobičajeno da ova objava ima nastavke u kojima se bivši supružnici pljuju iz broja u broj "Odjeka". Tako 20. oktobra 1938. godine, gospodin Miloje Lazović "stavlja do znanja svakome" da se rastao od supruge Danice zbog neslaganja, i da njene dugove ne priznaje. Onda se javlja Danica u broju "Odjeka Šumadije" od 25. oktobra. Obraća se uredništvu lista "bez obzira na zakon o štampi" i traži da se njen tekst objavi na istoj strani kao i pisanije već bivšeg muža. - Moga muža sam ostavila ne zbog neslaganja, već zbog nesmislenog zaduživanja u ovdašnjoj varoši, tako da apsolutno ne sme da izađe u varoš danju, nego samo noću, piše gospođa Lazović dodajući da ona dugove ni ranije nije pravila već muževljeve plaćala, a on je bez njenog znanja prodao akcije Agrobanke koje je donela u miraz. Nisu Miloje i Danica sportista i pevačica, ali nastavljaju iznošenje sve prljavijeg veša, a Pantović to štampa. Poslednjeg dana oktobra 1938. muž se obraća uredništvu novina i sada se on poziva na prethodnu izjavu žene. U priču uvodi svoje dete iz prvog braka. - Prvih dana kad smo se uzeli izašli smo na korzo sa detetom i kolicima, a g-đa Danica kaže mužu- sramota me da vodim tuđu decu. Onda sam ja uzeo kolica i vratio dete kući, a maćehu kaznio da se više ne korzira, razjašnjava javnosti gospodin Miloje. I još kaže da je Danica u miraz donela samo "meke stvari", a one akcije Agrobanke bile su bezvredne. "Zavrzlama" Dalje, nisam očekivala da u novinama iz 1939. pročitam "Koja je to dama što je ošišala svoju šumu i zbog čega?", pa makar tekst bio i u trač rubrici. Ova rubrika nosila je naziv "Zavrzlama" po satiričnom listu koji je Pantović štampao 1935. godine, pa zatvorio. Rubrika se jedno vreme zvala "Da li znate…?" U njoj je Pantović prozivao sugrađane ne navodeći imena, ali sa toliko detalja da je u tadašnjem Kragujevcu vrlo lako bilo doznati o kome je reč. "Koje su to gospođe, dve žene i dve udovice u Palilulama za koje se govori da su "jahaća grupa"? "Koja je to devojka iz blizine groblja što očekuje za koji dan bebu?" "Koji je to Živadin što se stalno ženi, ali nikako da se venča? Reč ima Mica sinovica." U "Zavrzlami" su tokom par godina prozivani trgovci, političari, opštinski službenici, ljubavnice bitnih ljudi, sveštenici, devojke koje noću "čuvaju ogradu" i Žozefina što pod mesečinom posećuje advokata. I mnogi su se prepoznavali. Zbog toga je urednik "Odjeka Šumadije" bio više puta napadan na ulici, pretučen, tužen. U jednom momentu piše da ga optužuju da je "Zavrzlama" zapravo "ruglo našeg grada", te je on gasi. A onda je vraća zbog pada tiraža. Dakle, čitaoci su hteli trač rubriku, samo ne i da oni budu deo nje. A Gandi piše "Ustvari Zavrzlama je puštena u javnost na osnovu stvarno proverenih podataka, pa ako ona predstavlja ruglo našeg grada, da li bi trebalo zatvarati oči pred stvarnim stvarima". Zimska pomoć Sve vreme, poredeći tabloide iz 2017. i ovaj predratni, jedna stvar me potpuno dekoncentriše. Ona će celu moju priču o tabloidu okrenuti naglavačke i svemu dati drugi smisao. Na prvoj strani ovih novina bile su najvažnije vesti iz Kragujevca i države - bilo da su u pitanju porezi, elektrifikacija i ostale komunalije, neka značajna sednica. Ali, često je na prvoj strani bio i poziv za pomoć sirotinji. Svake jeseni i zime Pantović na naslovnici poziva na "zimsku pomoć", prikupljanje novca, hrane, odeće, ogrevnog drveta, što je u ono vreme bio običaj samo u velikim beogradskim listovima. Apel građanstvu i imena sirotinje Na narednim stranama bile su vesti iz privrede i sporta, ali opet i apeli građanstvu da pomogne onima koji nemaju. Slede spiskovi siromašnih i njihove adrese, ko želi da ih poseti i nešto im odnese. Tako u jednom tekstu čitam o "zver maćehi" i ženi koja je pobegla s tečom, a odmah pored je vest o skupljanju priloga i ona o humanosti žene koja pomaže siročad. Pantović nekad i trećinu novina posvećuje izveštavanju o otvaranju bolnice, Crvenom krstu, o udruženjima koja besplatno brinu o starima, o gradskim dobrotvorima. Piše o onima koji su već pomogli, navodeći sume koje su dali, da bi sve bilo pošteno. Opet i opet, iz broja u broj svog tabloida, te na par strana istog broja, poziva da se pomogne sirotinji. Onda u jednom broju objavljuje da će od sada naplaćivati svima koji sa njim žele da razgovaraju. Naplaćivaće im razgovor! Pare će, kako navodi, dati sirotinji. Počinjem da se pitam da li je ovaj čovek normalan i koju igru igra. Još se potpisuje sa "Jugoslovenski Gandi" ili sa "mučenik od naroda za narod". To mi malo deluje kao neki današnji medijski humanitarci koji objave kako su odneli šporet siromašnoj porodici sa više dece, a u istom broju novina objave ime sela i fotografiju kuće u kojoj je ujak silovao malu sestričinu. I tada ostavljam novine i tražim nekoga da mi razjasni tabloid iz perioda između dva svetska rata. On je Mirko Demić, i razjašnjava mi ne tabloid, nego čoveka, urednika tabloida. I to menja sve. Demić je autor romana "Sluge hirovitog lučonoše", u kome pokušava da oživi lik urednika "Odjeka Šumadije", Milovana R. Pantovića -Gandija. Ali, Demić postavlja gard kada Pantovića pominjem kao pionira žute štampe. Čudak, špijun, naivčina - Milovan Pantović bio je siroče iz sela Dubrava kod Čačka i detinjstvo je proveo po domovima. U Prvom svetskom ratu je ostao invalid, a u Kragujevac je stigao 1924. Zaposlio se u tadašnjem Vojno- tehničkom zavodu kao sedlar, pravio je sedla za konje. Nije imao ni dana škole, sam se opismenio. Novinarski zanat je pekao kao saradnik lista "Javno mnjenje" i tu je njegov posao najpre bio da prikuplja humanitarnu pomoć. Kasnije je sam otvorio satirični list "Zavrzlama" i 1936. "Odjek Šumadije" - priča Demić. On kaže da je u to vreme bila praksa prikupljanja zimskih pomoći za sirotinju, a Gandi je to video u novinama "Vreme". Ne samo što je objavljivao apele, nego je i išao po kafanama i trgovinama, od kuće do kuće, i tražio novac. A bio je invalid. - Videli ste u novinama da najavljuje da će naplaćivati svima koji sa njim žele da pričaju i tako skupljati novac. Jeste, bio je gradski čudak, ali toliko aktivan i kao malo ko spreman da podmetne kičmu za to u šta veruje - objašnjava Demić. Ono što se u novinama ne vidi je da je on sam pisao skoro sve tekstove, sam nalazio oglašivače obilazeći grad, sam skupljao pomoć za siromašne i sam prodavao svoje novine na ulici i u kafanama. Štampao ih je kada ima para, to je čak navedeno u zaglavlju. Redakcija je bila njegova kućna adresa, iznajmljeni stan. - U Kragujevcu su ga zvali sirotinjskom majkom i to je epitet koji se retko kome mogao pripisati. Zbog toga mi je malo krivo što je on sveden na pionira žute štampe i to je budalaština - oštar je Demić koji mi deluje kao da je na razgovor sa mnom pristao samo da bi odbranio Gandija i umanjio greh koji jedna novinarka može napraviti kada tekst bude objavljen. Na trenutak se povukoh pred Demićem, ali se setih jadnog Jovana što ga osramoti verenica u kukuruzu, Živke "namiguše", maćehe koja je nazvana- zver, supruge koja je optužena da je muža oterala u samoubistvo. Kažem Demiću da mogu da garantujem da moje kolege, tabloidni novinari iz Kragujevca, ne bi ovo danas učinili, te da smo više puta od urednika krili priče koje bi nevine ljude mogle da vuku po blatu. Zver-maćeha. - Da, on je bukvalno pratio ljude, špijunirao ih je. Na nekim mestima i kaže da se sakrio iza grma i gledao šta je trebalo da gleda. On je, sa druge strane, imao svoje viđenje uloge novinarstva. Bio je jedan potpuno naivan čovek. Imao je samo, jedan strogi moral u koji je on verovao, i sprovodio ga po prilično visokoj ceni. Ljudi su se prepoznavali i iz vesti rubrike "Zavrzlama" i tukli ga više puta na ulici, pretili mu - kaže Demić. Međutim, Gandi je imao potrebu da "raskrinkava ono što je smatrao nemoralnim". - Nije o svim tim ljudima pisao da bi to bilo skandalozno, nego da bi ukazao na nemoral, bar na ono što je on smatrao nemoralnim. U gradu je bio preziran, što zbog svog invaliditeta, što zbog rigidnog odnosa prema moralu - objašnjava mi Demić. I kada se ponovo vratim na tabloid primećujem koliko je Gandi bio kritički nastrojen ne samo prema vanbračnim aktivnostima, nego i prema vračarama, zelenašima, lopovima, kocki i pijančenju kod mladih. U njegovom tabloidu na naslovnoj je 1939. nedelja trezvenosti u Kragujevcu, ne ubistvo ili neka od onih švaleracija. Na naslovnicu takođe stavlja tekst o gradskom prodavcu pogrebne opreme koji stoji kraj kapije kuće gde je na samrti mladić i čeka da on umre kako bi ocu prodao sanduk. Tako ga Gandi izvrće ruglu pred celim gradom. Humanost i najgori tračevi jedno uz drugo Zbog toga su ga na ulici ignorisali, zbog straha da će ih oplesti u svojim novinama. Iz javnih institucija su ga izbacivali kada je hteo nešto da sazna, priča mi Demić i to mi zvuči poznato i ove 2017. Ali, Gandi je imao novine, izdavao ih kada ima para, i u njima radio šta je hteo, kako on misli da je najbolje, objašnjava mi Demić. Neverovatna kazna za suprugu Gandi je radio šta je hteo posebno u slučaju Ureda za osiguranje radnika. Svi su izgledi da je Ured negativno odgovorio na jednu od Gandijevih molbi za odlazak u banju. A onda je ovaj godinama pomno pratio svaku grešku Ureda i o tome izveštavao jer "jedino mi plaćamo i izdržavamo" Ured. Svetio se Gandi zbog sebe, ali mnogo je tekstova gde on brani radnike i njihovo pravo na lečenje. Piše o tome da uredski lekar za uho - grlo - nos radi samo od 11 do 12 sati, pa radnici moraju na napuštaju posao i gube dnevnicu da bi se lečili. Piše o smrti mladog metalca jer lekara nije mogao da nađe ni u Uredu ni u njegovoj privatnoj praksi. Piše o novcu koji je crkva skupila za sirotinju, pa ga sveštenici potrošili. Piše i o svešteničkoj švaleraciji, mada bez navođenja imena. A onda avgusta 1940. piše da su ga prota Ilija Pavlović, još jedan sveštenik i njegova žena, pretukli jer je prota u nekoliko tekstova u rubrici "Zavrzlama" prepoznao sebe. - Poznate su priče da pop Ilija održava veze sa dve žene u njegovom stanu u Staroj crkvi, navodi Pantović sada sa punim imenom popa kome je bolje bilo da je ćutao. Skandalozno Pobegla sa tečom Nikada Milovan R. Pantović Gandi nije upotrebio, bar ne u naslovu, pojam skandalozno, ali je bio u svoje vreme kragujevački skandal majstor. Nije jasno da li je skandale pravio ili su ga oni jednostavno pronalazili. Posle svakog napada ili tužbe, zbog nekog teksta ili pominjanja u "Zavrzlami", Pantović je pravio scene i hteo-ne hteo, od sebe stvarao vest za svoje novine. Kao i današnji urednici tabloida. Ali Gandi je, siromah, gubio sudske sporove. Udruženja raspuštenica - Kod njega nije bilo u pitanju- skandalozno! Njega je samo zanimalo koliko je to u službi ili protiv javnog morala. Javni moral mu je bio iznad svega, moral nacije. Njegov je tabloid vrlo naivan i stvar ličnog ubeđenja, što za današnje tabloide nisam baš siguran. I da ponovim, on je sam finansirao svoj nazovimo tabloid, dok danas imamo korporacije iza žute štampe, i stranke uglavnom, što je još žalosnije. Dakle, on je potpuno jedan naivan čovek, fantasta. I sve mu se prašta jer je jedan od stradalih u kragujevačkom oktobru 1941 - kaže Demić i meni je jasno da više od Gandiju neće. Naplaćivanje razgovora Milovan R. Pantović uvek se fotografisao sa beležnicom u ruci. Nosio je cilindar, trudio se da izgleda kao gospodin. Nosio je štap jer je bio invalid. Nepismeno siroče iz okoline Čačka povedeno je na streljanje sa viđenijim Kragujevčanima i članovima opozicije, dan pre 21. oktobra 1941. godine. Deluje da je najzad postao neko. Svedoci streljanja u Šumaricama pričali su da je on ubijen tamo, u kragujevačkom naselju Bagremar. Bilo je kišno vreme, blatnjavo. Nekoliko ljudi iz grupe u kojoj je poveden Jugoslovenski Gandi pobegli su usput, pa su Nemci svima naredili da legnu. Kada im je rečeno da ustanu, Gandi nije mogao zbog invaliditeta, a verovatno mi je već bio oduzet štap. Tu je i streljan, u blatu. https://www.vice.com/rs/article/nedelju-dana-sam-citala-sam-tabloid-iz-kraljevine-jugoslavije?utm_source=vicefbsr
  2. Опростићете ми, јер као неко ко је непозван да коментарише на теме брачних односа, усудио бих се да изнесем став поводом одређених ствари које су овде изнете. Такође, желео бих да нагласим да не браним претеривање неких духовника, ни сва погрешна застрањена у поступцимо које су исти чинили. Искрен да будем, нисам прочитао већину коментара на теми, али сам приметио да се помињу неколико "сегмената" везана за полни живот брачника. У питању су тзв. "позе" током делатног чина супружанског полног сједињења и помињање постојања природног и неприродног телесног општења у браку. Наиме, пошто је акт телесног сједињења двоје супружника израз и пројава телесне љубави, самим тим оно је својеврстан израз и потврда заједнице љубавне две личности. Две личности, у телесном сједињењу спајају се, као што само име наговештава, телом, кроз тело и помоћу тела, али то никако не значи да у том акту учествује само део личности (тело), већ цео и потпун човек који у себе укључује и душу и дух. Тако да сваки телесни акт, био он у браку или ван њега, укључује сједињење две личности, а не два тела, (како би многи желели да јесте - претежно мушкарци) и самим тим много је више од пуког телесног ужитка. Зато је погрешно усмерење, погрешан приступ и погрешно упражњавање сексуалних односа оно што Црква назива блудом, што у преводу на савремени језик значи лутање. Сходно томе, ако приступамо посматрању феномена тзв. "поза" у самом телесном акту, онда долазимо до закључка да је природан однос двоје супружника, као две личности спојене у односу и контакту изражавања крајње љубави и преплитања и спајања и душе и духа и тела, да тај акт спроводе у односу окренути лицем ка лицу (личност ка личности). Може се, такође, направити и паралела са животињама (животиње нису личности) који сексуални акт спроводе на начин који нам је познат, а супротан је спајању лицем ка лицу (личности са личношћу) који је природан код људи. Тако да, сматрам, да је, ако се већ помињу било какве "позе" у телесним односима брачника, израз крајње љубавног и личносног односа, који се супротан са пуким (само)задовољством телесних прохтева, природан и лишен егоизма и настраности, онај однос који се испољава и испуњава у релацији лицем к' лицу - то јест личност ка личности што даје за резултат заједницу. Дакле, ништа од овога нема везе са моралисањем, већ искључиво са онтологијом. Но, сваком је дато да живи онако како жели и како га савест учи, тако да је свако наметање и мешање у живот брачника врло опасно, посебно ако је утемељено на погрешним духовним усмерењима. Друга ствар је помињање "неприродних односа у браку". Св. Апостол Павле у Посланици Римљанима 1. 26 : "Зато их предаде Бог у срамне страсти. Јер и жене њихове претворише природно употребљавање у противприродно". Дакле, видимо да Апостол јасно наговештава да постоји природно и неприродно употребљавање жена у брачној заједници, то јест, да блуда и у браку и те како може да буде. Истина, Павле не детаљише шта је то конкретно, али следујући све оно што Павле говори у осталим својим Посланицима, као и схатање Отаца (највише Златоуста) и Св. Канона, долазимо да је противприродни сексуални однос све оно што изопачује тајну љубавног сједињења две личности - жене и мушкарца. У то укључујемо телесни однос у аналне и оралне отворе, мастурбацију, као и претеривање, опседнутост и упражњавање односа искључиво из задовољства, које је заправо самозадовољење које користи и посматра супружника као објекат, а не као личност. Даље Апостол (у Јевр. 13.4) каже : Брак нека буде у свему частан и постеља брачна чиста: а блудницима и прељубницима судиће Бог. Што, логично, закључујемо да постеља брачна може да буде и нечиста и да брак може да буде блудна веза, подједнака оној вези која се браком не назива. Опростите, ако некох саблазних или изнервирах овим коментаром.
  3. 11 Istinskih HEROJA Olimpijskih igaraNa Olimpijskim igrama ima mnogo sportista, koji su prezivjeli teske i nevjerovatne sudbine koje ne bismo hteli da prodjemo – a ipak želeli bismo da imamo njihov karakter, snagu, hrabrost i energiju. Od njih učimo kako najgore u čovečanstvu može da izvuče najbolje iz čoveka. Predstavljamo vam neke od jedinstvenih sportista koji se ističu svojom hrabrošću, istrajnošću, snalažljivošću, jakim karakterom… 1. OKSANA ČUSOVITINA: Gimnastičarka koja ima 41 godinu i takmiči se da bi zaradila za lečenje sina od leukemije. https://www.youtube.com/watch?v=PiY2nJ32QZ8 Na Olimpijskim igrama u Riju takmiči se i jedna zaista posebna gimnastičarka. Ona je Oksana Čusovitina i ima čak 41 godinu, što je neverovatno doba za tako težak i zahtevan sport kao što je gimnastika. Ali, Oksana se uspešno takmiči sa mnogo mlađim takmičarkama i ostvaruje zavidne rezultate. Nastupila je na svim Olimpijskim igrama od 1992. naovamo. Ali, osim godina, postoji još jedan poseban detalj. Sve što radi – sve naporne treninge koje odrađuje, takmičenja i rezultate koje postiže – radi zbog svog bolesnog 17-godišnjeg sina Ališera kome je dijagnostifikovana leukemija. Oksana i njen suprug Bahtijer Kurbanov, inače rvač, saznali su 2002. godine da im sin ima leukemiju, i od tada traje borba. Pristala je da nastupa za gimnastičku reprezentaciju Nemačke, čije su sportske federacije obećale da će podmirivati troškove lečenja. „Da sam se povredila, ne bih mogla da nastupam i ne bih sinu mogla da omogućim lečenje. To je za mene bilo strašno stresno“, priča Oksana. Na Olimpijskim igrama u Riju (a to su njene sedme Olimpijske igre) ponovno nastupa za Uzbekistan, i uspešno se nosi sa takmičarkama koje u vreme kad je ona počela da trenira još nisu bile ni rođene. Mnogi je smatraju živom legendom. 2. DAVOR ŠTEFANEK: Rođen je s bronhitisom, s devet godina operisao oba oka, deset godina pije lekove za epilepsiju, i olimpijski je sampion Srpski rvač Davor Štefanek osvojio je zlatnu medalju u kategoriji do 66 kilograma grčko-rimskim stilom na Olimpijskim igrama u Riju, čime je ispunio obećanje koje je dao pre odlaska u Brazil. Osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru postao je istinska ikona srpskog sporta, ali iza tog velikog uspeha krije se prava životna drama, budući da olimpijski šampion već više od decenije boluje od epilepsije! Davora nikakvi zdravstveni problemi, uključujući i epilepsiju, nisu mogli da odvrate od životnog sna da osvoji medalju na Olimpijskim igrama, i to je najbolji pokazatelj kako treba da se ponaša vrhunski sportista. Davor je rođen s bronhitisom, a s devet godina je operisao oba oka. Na jednom je imao dioptriju +9, a na drugom +10. Davor već godinama ima epilepsiju i o tome su uredno obaveštene sve nadležne institucije. Zbog toga čak nije dobijao stipendiju, jer su procenili da od njega neće biti ništa, ali on nije želeo da odustane. Ipak, snagom volje i velikim trudom uspeo je da prevaziđe sve to i postane svetski i olimpijski šampion. 3. JUSRA MARDINI: Sirijska izbeglica neverovatne sudbine plivala za život sve do Olimpijade Justa Mardini bila je obična tinejdžerka – družila se sa vršnjacima, sa telefonom u ruci, smejala… Živela je u svojoj kući, sa starijom i mlađom sestrom i roditeljima, išla na gimnastiku i volela je plivanje – mogla je da postane poznata plivačica – i pored toga, ništa je nije posebno isticalo. Onda je došao građanski rat u Siriji, sa jadom, bedom, strahom za život. Niko sa sigurnošću ne zna koliko je ljudi poginulo u tom ratu. UN su prestale da skupljaju informacije 2014. godine kada je broj umrlih bio 250.000. Neki skoriji izveštaji kažu da ih ima dvaput više. Njena kuća bila je spaljena, tako da je porodica bila prisiljena da se odseli. Krov bazena gde je trenirala u glavnom gradu Sirije – Damasku, bio je uništen bombama. Bio je 12. avgust 2015. godine, dakle prošlo je 4 i po godine od kada je rat počeo. To je dan kada je Mardini zajedno sa svojom starijom sestrom Sarom, i još dve rođake i ostalim izbeglicama, napustila Siriju. Pratili su put koji je prešlo preko 4.5 miliona njihovih zemljaka. Strah se povećavao kako su prilazile jugu Turske, sa svim njenim nepreglednim vrhovima i dolinama. Provele su četiri noći u džungli, bez hrane i vode, a njihova budućnost bila je u rukama naoružnih krijumčara, od kojih će ih jedan, nakon svađa i pretnji, voditi preko Mediterana u nesigurnom čamcu ka Grčkoj – ali samo za značajnu sumu novca. Bile su na pola sata do ostrva Lezbos, kada je motor čamca, na kom je bilo još 20 ljudi (a ne šest ili sedam koliko je smelo), odjednom stao. „Moja sestra nije htela da idem u vodu. Davile smo se i svađale u isto vreme!“ priča Mardini, i dodaje kako je voda prodirala na čamac, a njihove stvari bile su potopljene. Krenula je panika. Čamac je morao da bude lakši da se ne bi prevrnuo. „Mislila sam da bi bila prava sramota ako bih se udavila u moru, zato što sam ja plivač,“ rekla je Mardini koja je naučila da pliva još od treće godine. Samo su Jusra, njena sestra Sara i još jedna žena znale da plivaju. One su uskočile u u Egejsko more, gurale i teglile brod skoro tri i po sata dok nisu stigli na obalu. „Sve je bilo sivo na tom putu,“ seća se „Kao da mi je ceo život promicao očima. Jedna ruka bila nam je konopcima zakačena za brod, tako da smo plivale samo jednom rukom i nogom, boreći se sa ogromnim talasima. Bilo je užasno hladno…“ Vlasnici grčkih restorana mislili su da izbeglice hoće da ih pokradu. Tek kada su im pokazali novac, uslužili su ih. Pasoš, mobilni telefon i novac nekako je uspela da sačuva u nepromočivoj torbi, sve ostalo je otišlo u more. Krenuli su dalje, na krajnje odredište – u Nemačku. Prešli su Makedoniju, Srbiju, Mađarsku i Austriju, pešačeći, autobosom i vozom. Nakon 25 dana borbe, stigla je u Berlin i ponovo imala nadu. Jusra i njena sestra bile su smeštene u izbegličkom kampu, kada ih je prevodilac Egipćanin povezao sa najstarijim plivačkim klubom u gradu. S obzirom na njihove tehnike i umeća, posebno Jusrine, već posle četiri nedelje, njen trener počeo je da pravi planove za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine. Međutim, Internacionalni olimpijski komitet objavio je da se pravi Izbeglički olimpijski tim koji će učestvovati na Olimpijadi u Riju, kako bi „poslao poruku nade svim izbeglicama na svetu.“ Jusra Mardini je tako dospela na listu od 43 izbeglice koje su učestvovale na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Riju. Njoj su sada obezbeđene beneficije sportskog sistema Nemačke, što znači da između dva naporna treninga dnevno, od po dva do tri sata, ima obezbeđeno i školovanje. „Želela bih da budem svima inspiracija, želela bih da pomognem izbeglicama,“ kaže osamnaestogodišnja Jusra, koja sada živi sa svojom porodicom u Berlinu. „Isto tako, plivanje je za mene strast, život, ne može se objasniti. To je najvažnija stvar u mom životu. Plivanje je u mom srcu i želim nešto da postignem.“ 4. GAURIKA SINGH: Najmlađa takmičarka koja je preživela smrtonosni zemljotres u Nepalu. Ona ima samo 13 godina i najmlađa je sportistkinja na Olimpijskim igrama u Riju, ali njeno mesto u istoriji moglo je da bude drugačije. Pre godinu dana, bila je u glavnom gradu Nepala, u Katmanduu, na petom spratu zgrade, i morala je da potraži sklonište ispod stola, kada je ovu himalajsku zemlju pogodio zemljotres jačine 7.8 Rihterove skale, i ubio 9.000 ljudi. Ova plivačica na 100 metara, koja živi u Londonu, napustila je Nepal kao devojčica, ali se u Nepal vratila da bi se takmičila u nacionalnom plivačkom šampionatu kada se zemljotres dogodio. Teško je poverovati da se ova devojka (koja deluje i mlađe nego što jeste) vraća u školsku klupu samo mesec dana nakon završetka Olimpijskih igara. 5. JULIUS JEGO: „YouTube man“ – Bacač koplja iz Kenije koji je trenirao ovaj sport gledajući Youtube klipove. Kenijski bacač koplja, koji je osvojivši zlatnu medalju na Svetskom šampionatu u Pekingu 2015. godine, uspeo da postavi novi afrički rekord od 92.72 metara, a sada je osvojio srebrnu medalju u Riju. Juliusova slava pomalo je neobična. On tvrdi da je samouk i da se učio iz YouTube videa kako bi usavršio tehniku. Kako je Kenija poznata kao „trkačka“ zemlja, Jego je bio prepušten sam sebi da nauči sve oko bacanja koplja. Kaže da mu je Andreas Thorkildsen, bacač koplja iz Norveške koji je učestvovao na Olimpijskim igrama 2004. i 2008. godine, bio glavna inspiracija. Jego je gledao video snimke Thorkildsena i učio njegovu tehniku i metode treniranja. 6. JOSEPH SCHOOLING: Plivač koji se pre 8 godina slikao sa svojim idolom Michael Phelpsom, a sada ga pobedio. Plivač iz Singapura Džozef Skuling postao je najnovija zvezda Olimpijskih igara. Momak iz Singapura je osvojio zlato na sto metara leptir trci i tako došao do trijumfa nad svojim idolom Majklom Felpsom i postavio je novi olimpijski rekord. Istorijska fotografija iz 2008. godine na kojoj su najuspešniji olimpijac svih vremena Majkl Felps i prvi osvajač zlatne medalje za Singapur Džozef Skuling tek sada dobija na značaju, posle trke. Jozef Skuling, momak rođen 1995. godine tada je imao 13, kada je uspeo da se fotografise pored svog idola, Majkla Felpsa. 7. ZAHRA NEMATI: Takmičarka iz Irana, koja je u invalidskim kolicima, takmičiće se i na Olimpijskim i na Paraolimpijskim igrama. Kada je Zahra Nemati nosila iransku zastavu na stadionu Marakana, postavila je nove standarde za islamske zemlje. Nikada ranije žena nije vodila iranski tim na sportskoj paradi na ceremoniji otvaranja. Zahra je i jedina žena iz Irana koja je osvojila zlatnu medalju u streličarstvu. I ranije je želela da se takmiči na Olimpijskim igrama, ali u tekvondu pre nego u streličarstvu. Ipak, automobilska nesreća, posle koje je ostala paralizovana, opredelila ju je za ovo drugo. Ona će se kasnije vratiti da učestvuje i na Paraolimpijskim igrama. 8. BORIS BERIAN: Atletičar koji je prešao dug put od zaposlenog u MekDonaldsu do jednog od najboljih američkih trkača na 800 metara. Pre samo dve godine, Boris Berian je radio u MekDonaldsu. Sada se takmiči na Olimpijskim igrama. Perspektivni atleta nikada nije bio baš najbolji u školi. Zbog toga ju je i napustio. Zaposlio se u MekDonaldsu, i svako jutro vozio bicikl ili pešačio skoro pet kilometara do posla da bi radio jutarnju smenu, tako da je imao vremena da trenira uveče. „Zaradio“ je svoje mesto u Riju tako što je završio trku na 800 metara kao drugi na kvalifikacijama i takmičenjima u Americi. 9. MICHALIS KALOMIRIS: Advokat iz Atine koji se slučajno kvalifikovao za Rio 2016. Život je pun iznenađenja, a to može da potvrdi Mihalis Kalorimis, advokat iz Atine i maratonac-amater. Ovaj tridesetogodišnji advokat slučajno se kvalifikovao za Olimpijske igre 2016 kada se takmičio na maratonu u Rimu. Uprkos tome što je bio 10 minuta sporiji u trci za olimpijske kvalifikacije, advokat je ušao u grčki maratonski tim iz tehničkih razloga. Naime, na maratonu u Rimu, Kalomiris je ušao u top 10 trkača, pa ga je to kvalifikovao za Olimpijadu. 10. ETIMONI TIMUANI: Fudbaler i sprinter – jedini predstavnik svoje zemlje. Etimoni Timuani, 24 godine, istrčao je trku na 100 metara za 11.72 prošle godine na svetskom šampionatu. Ono što ga čini jedinstvenim jeste da je jedini sportista u Riju koji predstavlja Tuvalu, malu ostrvsku naciju koja broji oko 10.000 ljudi. On je inace fudbaler, a na Olimpijske igre je došao sa malo iskustva, i to na poziv MOK-a. 11. ROBEL KIROS HABTE: „Bucko“ plivač iz Etiopije. Plivač iz Etiopije, koga su zbog kilaže omalovažavali, dobio je veliku podršku i uspeo je da završi trku na 100 metara slobodnim stilom. Doduše, sa 17 sekundi zaostatka za prvim iz svoje grupe. Debeljuškasti Etiopljanin dobio je veliku podršku sa tribina, a posle trke je rekao da je samo želeo da je završi i uradi nešto veliko za svoju zemlju. „Presrećan sam jer su ovo moje prve Olimpijske igre. Želeo sam da uradim za svoju zemlju nešto drugačije. U Etiopiji svi trče, ali ja nisam hteo da trčim, već da plivam„, rekao je 24-godišnjak koji je za Igre dobio specijalnu pozivnicu namenjenu sportistima iz manje zastupljenih zemalja. Imate li vi svoje heroje Olimpijskih igara? Izvor: GamingZion, BBC, BIZLIfe, Kurir Foto: Beta/AP/Youtube
  4. "У ово наше време, односи међу народима и међу појединцима угрожени су себичношћу, међусобним презиром, насиљем и мржњом. Страшни и апокалиптични земљотрес у Јапану, и њему слична природна знамења нашег времена у свету, подсећају нас на људску немоћ, на смртност и ништавило људских дела. Очевидно, духовни и морални поремећаји у људском друштву, као одвајкада, праћени су и сада природним поремећајима, попут цунамија. Нису ли то нови подсетници свему човечанству да заиста постоји узајамност међу духовно-моралним стањем и природним феноменима? Збивања у природи нас подсећају да од нашег људског начина живљења и понашања зависи природни поредак ствари. Подсећају нас да је човек одговоран не само за себе и свој народ, него и за све људе и све народе, као и за свеукупну Божју творевину." http://www.spc.rs/sr..._poslanica_2011 Kako tumacite ovaj pasus iz proslogodisnje Vaskrsnje poslanice?
×
×
  • Креирај ново...