Претражи Живе Речи Утехе

Đakon Aleksandar Savić, upravnik centra za proučavanje i upotrebu savremenih tehnologija SPC, za "Novosti". Virtuelni identitet dovodi do šizofrenih stanja i kompleksa. Foto Igor Marinković ŠUMA dostupnih informacija zamagljuje nam suštinu, a bombardovanjem digitalnog prostora marginalnim pojavama i ponašanjima, takve pojave i ponašanja postaju mejnstrim. Kao kod sindroma kuvane žabe. Dar rasuđivanja i razlučivanja bitnog od nebitnog, korisnog od štetnog, lažnog od verodostojnog potrebniji je nego ikada. Ovako, za "Novosti", priča Aleksandar Savić, đakon u Crkvi Sv. cara Konstantina i carice Jelene na Voždovcu, ujedno i elektroinženjer, vodeći stručni saradnik u EPS Distribuciji Beograd. Posle završene Elektrotehničke škole "Nikola Tesla", obrazovanje je po inerciji nastavio na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Ipak, tokom treće godine studija, kod Aleksandra se pojavila snažna želja da produbi svoja saznanja o Bogu i Crkvi. Osećajući poziv i potrebu da aktivnije učestvuje u crkvenom životu, upisao se na Pravoslavni bogoslovski fakultet, a blagoslov od svog duhovnika dobio je uz uslov da zbog teologije ne odustane od svog prvog izbora. Oba fakulteta završio je u roku, da bi informatiku i hrišćanstvo spojio u Centru za proučavanje i upotrebu savremenih tehnologija Srpske pravoslavne crkve (CEPIS), čiji je upravnik poslednje tri godine. - Najaktuelniji problemi kojima se bavimo uglavnom se tiču socijalnih mreža i upotreba i zloupotreba vezanih za internet - priča đakon Aleksandar. - U svemu je prisutan momenat zaštite ličnosti i zaštite podataka o ličnosti, budući da je u centru svakog zbivanja uvek čovek. Bilo da se radi o najtežim zloupotrebama, gde su na meti deca, o krađama platnih kartica ili o pokušajima da se kroz ciljanu propagandu promene naše mišljenje i stavovi. Treba imati u vidu da Crkva jeste savremena ali je i van vremena, pa nema potrebe da istrčava i da odmah daje odgovore na tek nastale izazove. Ipak, usled brzine tehnoloških inovacija, a naročito brzine reakcije mladih na njih, Centar je dužan da, na osnovu riznice predanja koje Crkva ima, pravovremeno ponudi kvalitetna rešenja. - Neka od rešenja bili bi obazrivost i kritički stav, posebno dece i njihovih roditelja - podvlači đakon Aleksandar, i sam otac četvoro dece, dodajući da bi roditelji trebalo da imaju pristup nalozima najmlađih na socijalnim mrežama, bar dok dete ne pokaže odgovornost za svoj nastup i ponašanje u javnosti. - Tužna je realnost da su vlasnicima društvenih mreža bitne samo brojke, a ne i pojedinci - smatra naš sagovornik. - Moramo sami da štitimo sebe i druge. Što se dece tiče, suština nije u tome da ih krišom posmatramo, već da ih sprečimo da se javno kompromituju, time što će znati da je to istovremeno kompromitovanje i pred roditeljima. Prosto da ih disciplinujemo da pred druge ne iznose ono što ne bi izneli pred svojim bližnjima. Tu je za njih, ali i za nas starije, granica koju ne treba preći. Još jedan problem prisutan na društvenim mrežama jeste mogućnost da se stvori novi identitet, avatar, nova ličnost potpuno nesaglasna sa onom stvarnom. To, prema rečima đakona Savića, dovodi do šizofrenih stanja i pokušaja pojedinca da komplekse iz realnog sveta leči u onom virtuelnom. - Posmatranjem komunikacije na mrežama može da se uoči isuviše neodmerenih izjava, uz olako etiketiranje drugih ljudi - ocenjuje otac Aleksandar. - Zaboravljamo da je i sa druge strane ličnost poput naše. Hrišćani smo 24 časa dnevno, i hrišćanski zahtev ljubi bližnjega svoga odnosi se na nas u svakom trenutku. Kako u crkvi, na radnom mestu ili u domu, tako i na internetu. Digitalno nebo, uz sve svoje prednosti i nedostatke, pruža i mogućnost približavanja crkvenog života vernicima. Kroz crkvene veb-sajtove, televizijske i radijske emisije, pravoslavnu društvenu mrežu crkva.net, fejsbuk-naloge duhovnika i mnogobrojne druge kanale, hrišćanska reč dostupna je jednim klikom miša. Ipak, kako kaže naš sagovornik, moderni vidovi komunikacije, iako korisni, nedovoljni su. Pravu poruku možemo poslati i primiti samo zdravim svedočenjem i ličnim kontaktom. - Pitanje je šta je naš cilj - da se reklamiramo, ili da svedočimo Hrista i njegovo učenje - naglašava đakon Aleksandar. - Da li je virtuelna crkva uopšte moguća? Rekao bih da nije - to nije Crkva. Na internetu ne možeš ni da se krstiš, ni da se venčaš, ni da se ispovediš, ni da se pričestiš. Dopisivanje, gledanje televizijskog prenosa liturgije, slušanje duhovne muzike i čitanje tekstova poželjno je, ali nije zamena za živu reč i aktivno učestvovanje u bogosluženju. Sve ostalo svodi se samo na filozofiju. Smisao svakog našeg misionarenja, pa i virtuelnim medijuma, jeste da čoveka privučemo aktivnom crkvenom životu, da ga inspirišemo da sam, slobodnom voljom, priđe i pronađe nešto dobro za sebe. Da dođe na liturgiju što je suština. Kao u pozivu apostola Filipa Natanailu u Svetom pismu: Dođi i vidi ima li šta dobro u Nazaretu. ISTRAŽIVANjA KROZ TEOLOŠKU PRIZMU KAO stalno telo, CEPIS već punu deceniju daje odgovore na aktuelna pitanja prednosti i mana digitalnih tehnologija, njihove bezbedne primene i zaštite od zloupotrebe. Osnovna aktivnost Centra je u izradi stručnih izveštaja iz različitih tehnoloških oblasti kroz teološku, sociološku, politikološku, informacionu, etičku, pravnu prizmu. Imao je značajnu ulogu u javnoj diskusiji prilikom uvođenja biometrijskih sistema identifikacije 2008. godine, akcentujući pitanje zaštite privatnosti građana. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:764391-DjAKON-SPC-O-UPOTREBI-SAVREMENIH-TEHNOLOGIJA-Na-internetu-ne-mozes-da-se-krstis

Poljski biskupi, pokazali su kako lažne ‘katoličke političare’ u svojoj zemlji neće ignorirati, nego će im reći što ih ide. Ne samo zbog političara samih nego i zbog savjesti i spasenja vjernika na čije živote oni s političkom i društvenom moći imaju utjecaj Foto: Shutterstock.com Prošle nedjelje, 19. nedjelje kroz godinu, katolički su vjernici u Poljskoj nakon župnih obavijesti na kraju svete mise mogli čuti još jednu važnu informaciju. Zapravo – podsjećanje. U tom su podsjećanju vjernici koji su profesionalni političari i koji su na bilo koji način podržali nedavno donesen zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji bili ponovno upozoreni – time su počinili težak grijeh i prije nego pristupe pričesti trebaju se ispovjediti i iskreno pokajati zbog toga. Tako je u svim poljskim župama pred vjernicima ponovno izrečen zaključak iz dokumenta koje je nedavno objavilo Vijeće za pravna pitanja Poljske biskupske konferencije i koji je potpisao čelnik tog tijela nadbiskup Andrzej Dzięga (o tome smo pisali OVDJE). U tom se dokumentu jasno navodi: “Vjernik koji se svjesno i dragovoljno suprotstavio dostojanstvu čovjeka glasajući za ili potpisujući zakon koji je legalizirao in vitro metodu, a želi pristupiti svetoj pričesti, mora se prije toga pomiriti s Bogom i Crkvom kroz sakrament ispovijedi, pokajati se za počinjeni grijeh i popraviti nanesenu štetu… U ovom slučaju treba znati da je grijeh počinjen javno, a sudjelovanje u donošenju zakona koji narušava dostojanstvo života jest posebno štetna sablazan. Iz tog razloga, takva osoba trebala bi se suzdržavati od pristupanja svetoj pričesti (dok se ne pokaje i ispovijedi, op. a.)”. Dokument, koji su neki katolički komentatori opisali kao ‘povijestan’ objavljen je nakon što je Poljska dobila jedan od najpermisivnijih zakona o in vitro metodi u Europi, koji uključuje selekciju, zamrzavanje, a naposljetku i moguće uništenje zametaka, te ostale negativnosti vezane uz ovaj medicinski postupak. Zakon je donesen ‘zahvaljujući’ inicijativi i potpori zastupnika Građanske platforme (PO), vladajuće stranke desnog centra među čijim se parlamentarnim zastupnicima nalazi veliki broj deklarativnih vjernika, a u njezinu programu je uključeno i pozivanje na kršćanske vrednote kao izvorište europske civilizacije. Nakon što je prošao parlamentarnu proceduru, zakon je potpisao sada već bivši predsjednik Bronisław Komorowski, kandidat PO-a, političar koji se također deklarira kao vjernik. Sve se to dogodilo unatoč konstantnim upozorenjima poljskih biskupa kako je zakon u ovom obliku neprihvatljiv za katolike i kako vjernici angažirani u politici trebaju ponuditi drugačija zakonska rješenja koja će pomoći parovima koji se bore s neplodnošću. Kada je zakon došao na potpis na stol Komorowskog, predsjednik Poljske biskupske konferencije nadbiskup Stanisław Gądecki poslao je pismo u kojem je apelirao na političara i vjernika da ne potpiše zakon i ponovno ga vrati na raspravu u Sejm, gdje bi se korigirale odredbe koje idu protiv ljudskog dostojanstva i začetog života. Komorowski, kojem je, usput budi rečeno, verificiranje tog zakona bila jedna od posljednjih predsjedničkih dužnosti i koji nije imao jače političke razloge da biskupov apel ne uvaži – zakon je ipak potpisao. Dogodilo se, dakle, da je zakon čije su odredbe u izravnoj suprotnosti s teološkim i moralnim naukom Katoličke Crkve, politički ‘prošao’ zahvaljujući – katolicima. I to uz popratne besmislene komentare poput onog Komorowskog koji je rekao kako je ‘za život’ i ‘zato podupire in vitro’. Crkva je na ovu apsurdnost odmah reagirala i to preko svojih kanonskih stručnjaka koji su jasno obrazložili da su predsjednik Komorowski i oni parlamentarni zastupnici koji su za zakon glasali i podržali izašli iz jedinstva s Crkvom, te su u stanju grijeha i ne mogu pristupiti pričesti. Ono što se, međutim, nakon toga dogodilo bilo je to da je predsjednik na odlasku nazočio jednom euharistijskom slavlju u Varšavi i pred televizijskim i fotografskim kamerama pristupio pričesti. Tog trenutka postalo je očito kako biskupi moraju pokazati kako ‘misle ozbiljno’. Jer, ako predsjednik Komorowski može dopustiti sebi da kao deklarirani katolik u svom političkom djelovanju ne slijedi nauk Crkve kojoj pripada i pri tome ne snosi nikakve posljedice, to bi značilo i kako Crkva pristaje na situaciju u kojoj njezin nauk ne treba imati utjecaj na društveno djelovanje bilo kojeg od njezinih vjernika. On tada postaje tek skupom određenih teoretskih načela koje vjernik nema obvezu ozbiljno shvatiti i provoditi u svom životu. A ovdje je riječ o jednom od načela koje je najvažnije – zaštiti života. Puno toga je, dakle, bilo ‘u igri’ nakon postupaka Komorowskog. Ono što je uslijedilo bilo je već spomenuto priopćenje nadbiskupa Dzięge koje je na jasan, ali i empatičan način, u majčinskom tonu poručilo: Počinjen je grijeh koji traži ispovijed. Prije te ispovijedi – nemojte se pričešćivati. Pomirite se s Bogom i Crkvom. Dokument je upozorio i kako je uskraćivanje pričesti za svećenike osjetljivo pitanje. Svećenik ne može biti siguran da konkretna osoba nije ipak pristupila sakramentu ispovijedi. Zato je najbolje ocjenu o tome prepustiti ordinariju, koji će potom donijeti odluku u svezi konkretnog vjernika. Ovo biskupsko priopćenje dočekano je ‘na nož’ u liberalnim medijima. Čak su ga i pojedini svećenici ocijenili kao ‘preradikalno’. Međutim, biskupi su nastavljali davati do znanja kako ‘misle ozbiljno’. Nakon što je na misi povodom napuštanja dužnosti Komorowskog jedan svećenik tijekom homilije izjavio kako se ‘ispričava predsjedniku zbog neprikladnih postupaka nekih ljudi Crkve’, aludirajući na priopćenje objavljeno par dana ranije, reakcija duhovnih poglavara bila je odlučna. Nadbiskup varšavski Kazimierz Nycz (kojega svjetovni mediji u Poljskoj doživljavaju kao ‘liberalnog’ biskupa) pozvao je tog svećenika na razgovor i tražio pojašnjenje njegova politikantskog istupa za oltarom. Postalo je jasno. Iza dokumenta stoje svi biskupi i to bezrezervno. I iza njegove glavne poruke – političar koji se izjašnjava kao katolik (na što ga nitko ne primorava) mora pokazati odgovornost prema općem dobru i katoličkom nauku u svom djelovanju, upravo zbog toga što je njegova djelatnost javna i može zbuniti illi sablazniti druge vjernike. Prije desetak godina slična se rasprava vodila u SAD-u, kada su neki od prelata tražili uskraćivanje pričesti za katolike političare koji podržavaju pravo na abortus. Međutim, američki biskupi tada nisu pokazali jedinstvenost kakvu danas pokazuju poljski duhovni pastiri. Neki od američkih biskupa tada su inzistirali kako umjesto uskraćivanja pričesti treba ponuditi ‘pozitivni pastoralni pristup’. Ovaj ‘pastoralni pristup’, nažalost, potpuno je zakazao, pa danas imamo situaciju u kojoj nema niti jednog ozbiljnog katoličkog političara u Demokratskoj stranci (inače stranci čija je povijest vezana uz američke katolike) koji ima pro-life stajališta. Dapače, neki od katolika-demokrata najglasniji su u promoviranju abortusa – među njima je Nancy Pellosi, nekadašnja predsjednica Zastupničkog doma Kongresa koja je pričala takve gluposti o ‘sukladnosti katoličke vjere i zalaganja za prava na abortus“ da joj je papa Benedikt XVI. morao održati predavanje (doslovno) na susretu u Vatikanu 2009. Poljski biskupi, pokazali su, takve ‘katoličke političare’ u svojoj zemlji neće ignorirati, nego će im reći što ih ide. Ne samo zbog političara samih nego i zbog savjesti i spasenja vjernika na čije živote oni s političkom i društvenom moći imaju utjecaj. Što se Hrvatske tiče, u našoj zemlji još se uvijek se nije dogodila izraženija politička konstelacija u kojoj bi političari koji se izjašnjavaju kao katolici morali pokazati da deklariranu vjeru doista ozbiljno shvaćaju. Ako se i dogodi, nadajmo se da neće stvoriti situaciju u kojoj će naši biskupi morati reagirati na isti način na koji su reagirali poljski. Goran Andrijanić | Bitno.net https://www.bitno.net/vijesti/biskupi-porucili-ne-mozes-donositi-bezbozne-zakone-a-sutra-ici-na-pricest-kao-da-se-nista-nije-dogodilo/